Bivši potpredsjednik austrijske vlade koji je kao diplomat bio aktivan u zemljama bivše Jugoslavije govori o odnosima moći i povratku američke politike na Balkan, odnosu Austrije prema pitanju izbjeglica i terorizma, ali i o slučaju Ive Sanadera i aferi Hypo

Erhard Busek, iskusni austrijski, ali prije svega europski političar dugogodišnji je zagovaratelj i prijatelj zemalja na geografskom prostoru koji se u europskim dokumentima naziva zapadnim Balkanom. U svojoj višedesetljetnoj karijeri obnašao je mnoge značajne funkcije: bio je zamjenik gradonačelnika Beča, ministar znanosti i istraživanja i ministar obrazovanja i potpredsjednik vlade Republike Austrije. Od početka novog milenija bio je koordinator SECI-ja (Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi), posebni predstavnik austrijske vlade za proširenje EU-a te koordinator Pakta o stabilnosti od 2002. do 2008. Osim političkih, obnašao je i brojne druge funkcije, od kojih su još uvijek aktualne ona počasnog predsjednika Europskog foruma Alpbach, predsjednika Instituta za dunavsku regiju i središnju Europu (IDM) kao i funkcija potpredsjednika Bečkog ekonomskog foruma.

Budući da se tijekom cijele karijere bavio demokratskim i disidentskim pokretima u Poljskoj, Češkoj, bivšoj Jugoslaviji i Istočnoj Njemačkoj, i danas se na neki način osjeća „odgovornim“ za nove zemlje članice Europske unije kao i za one koje to tek žele postati. Kao gostujući profesor na Sveučilištu Duke u SAD-u i dugogodišnji supredsjedatelj Komisije za radio i televiziju, desetljećima se aktivno zalagao za slobodu medija i novinarstva u zemljama jugoistočne i istočne Europe. Inicijator je i osnivač SEEMO-a (South East Europe Media Organization), udruženja koje okuplja novinare i urednike zemalja regije te promiče i štiti slobodu i izvrsnost novinarstva. U okviru te organizacije osnovao je i godišnju nagradu za bolje razumijevanje u regiji, namijenjenu novinarima i medijskim ekspertima koji svojim radom doprinose boljem razumijevanju, prevladavanju etničkih problema, problema manjinskih zajednica, borbi protiv ksenofobije, homofobije, diskriminacije i rasizma, a koju Busek osobno financira. Dosadašnji dobitnici iz Hrvatske bili su Denis Latin i Drago Hedl.

Zahvaljujući njegovu angažmanu, u Rijeci su 2014. osnovani međunarodni poslijediplomski specijalistički Europski interdisciplinarni studiji, u okviru Centra za napredne studije – Jugoistočna Europa (CNS–JIE). Razlog njegova prošlotjednog dolaska u Hrvatsku bio je između ostalog i odlazak u Rijeku, u kojoj druga generacija mlađih stipendista uspješno studira. U Zagrebu je pak sudjelovao na skupštini Fondacije Stiftung am Werk – Znanje na djelu čija je inicijatorica i jedna od osnivačica Caroline Hornstein Tomić.

Busek je boravio u Hrvatskoj baš u dane kada se u Zagrebu održavao sastanak predsjednika zemalja regije, na kojem su sudjelovali i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i američki potpredsjednik Joe Biden. Zato smo odmah na početku razgovora za Nacional komentirali teme sastanka, među kojima su dominirale sigurnost i zajednička borba protiv ISIL-a koji prijeti ne samo Europi, nego i cijelom svijetu.

NACIONAL: Je li dobro ili loše za zemlje bivše Jugoslavije da se Amerika ponovo angažira na ovako visokoj razini?

Na prvi pogled to je dobra vijest, ali stvarno je pitanje koliko je to održivo. Jer posljednjih godina američka politika bila je takva da želi ostati izvan regije, pa i Europe. Amerika je posljednjih godina puno više bila zaokupljena Pacifikom i Azijom. No činjenica je da je tradicija da politički vođe regije uvijek slušaju američkog veleposlanika. To je u neku ruku dobro, ali ja ne vidim strategiju za dalje. Mislim da će to puno ovisiti o američkim predsjedničkim izborima sljedeće godine. Ako pobjedi Hillary Clinton, ima nade da će se Amerika više angažirati, jer ona ima određenu sklonost prema ovoj regiji, ali ako pobijede republikanci, osim vojske ako bude potrebno, oni neće slati nikoga.

NACIONAL: Je li ovaj sastanak snažna poruka Hrvatskoj da mora preuzeti vodstvo u regiji, u kontekstu terorističkih napada i ugrožene sigurnosti, kao što to tvrde politički analitičari? Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nastavila je sa sastancima Procesa Brdo-Brijuni koje su 2013. inicirali predsjednici Ivo Josipović i Borut Pahor jer očito želi imati aktivnu ulogu u regiji i hoće biti veza sa SAD-om.

Hrvatska preko predsjednice ima dobre strateške veze u NATO-u, ali to naravno nije dovoljno. Problem Hrvatske u ovom trenutku je taj tko će formirati novu vladu. Dobro je imati lidersku ulogu, ali za to vam je potrebna vlada. Čuo sam da sve ovisi o trećoj stranci Mostu koja mora odlučiti o lijevoj ili desnoj koaliciji. Za Most su mi rekli da su se njegovi članovi prvi put svi okupili tek nakon izbora. Ne znam što možemo očekivati, ali meni se čini da bi koalicija s ljevicom mogla biti lakša, zbog manjeg broja zastupnika koji su potrebni da se formira većina. No ideološki mi se čini da su oni skloniji desnici. Što se tiče ove posljednje vlade, na žalost, njihova prisutnost i vidljivost na europskoj razini nisu bile dovoljne. To je doista nedostajalo jer osim Slovenije, vi ste jedina članica EU-a u ovom dijelu Europe i mislim da su trebali pokazati više inicijative. Što su radili predstavnici vlasti? Nisu pokazali liderstvo niti na sastanku Berlinskog procesa koji je njemačka kancelarka Angela Merkel organizirala u ljeto 2014. Čini mi se da je tamo vodeću ulogu imao srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić.

NACIONAL: Što mislite o reviziji Daytona, o čemu se na samitu također raspravljalo? Navodno je to i bio jedan od razloga dolaska potpredsjednika Bidena.

Dobro poznajem Bidena i on je pravi ekspert za regiju, imao sam prilike s njim pregovarati kada je bio predsjednik Odbora za vanjske poslove Senata i znam da on ima određeno znanje o ovim prostorima. Pozdravljam ovu inicijativu za promjenom koja dolazi izvana, ali prije svega mora postojati politička volja iznutra. Bojim se da takva volja ne postoji. Znam da su jučer svi rekli “super, podržavamo to”, ali to ne misle stvarno. A najveći problem je nacionalizam. Nitko ne želi biti gubitnik i postoji veliki manjak želje i kapaciteta za kompromisom.

NACIONAL: Dok ste dolazili u Hrvatsku, međunarodna situacija se dodatno zakomplicirala. Baš kad je izgledalo da se stvara velika saveznička koalicija u kojoj sudjeluju mnoge velesile, od SAD-a, Francuske i Rusije do Turske, srušen je ruski avion u turskom zračnom prostoru. Brine li vas ova situacija?

Naravno da me brine. Ali to je tipična reakcija. Vladimir Putin dobio je odgovor jednak njegovim odgovorima u sličnim situacijama. Mislim da se Putin i Recep Tayyip Erdoğan ponašaju na isti način. Imaju oštre reakcije i ne izbjegavaju ratno stanje. Sve nas to treba brinuti jer se doista nalazimo na rubu trećeg svjetskog rata. Ja sam u to uvjeren. To se događa na tihi način jer ovi teroristički činovi puzeći napadaju društva na različitim mjestima. To nije tradicionalni rat s projektilima i pokretima vojnih trupa, nego novi oblik rata kojim se razaraju društva. I u tome su, usput rečeno, uspješni. Ako je Bruxelles blokiran tri dana, to doista izgleda kao da je zemlja u ratu. I u Drugom svjetskom ratu, kada su letjeli bombarderi, ulice su isto tako bile prazne. Postoji poznata knjiga o Prvom svjetskom ratu „Zašto smo spavali“. Mislim da i sada spavamo.

NACIONAL: Očito da je su ISIL-ovi teroristi uspjeli, kao što ste rekli, jer od napada u Parizu, pa zatim opsade Bruxellesa, u EU se širi atmosfera straha. Usprkos pojačanim kontrolama, građani se više nigdje ne osjećaju sigurno. Kako se to može prevladati?

Da, to je uspješna priča za njih teroriste, a ne za nas. Trebala bi postojati integrirana strategija koje još uvijek nema. Postoje te silne deklaracije koje nisu donijele ništa. Morali bismo integrirati sigurnosne sustave. Živimo u eri kada više nisu presudne ni policije, ni vojske. Živimo u vrijeme interneta i hakera i tu bi se u preveniranju terorizma moralo učiniti mnogo više. To je još uvijek podijeljeno područje između različitih nacija i nema zajedničkih napora da se terorizam globalno pobijedi.

NACIONAL: Nakon posljednjih nemilih događaja dodatno jačaju ksenofobija i radikalno desne političke opcije u mnogim europskim zemljama. Događa li se renacionalizacija Europe i brinu li vas ti procesi?

Za to treba tražiti dublje razloge. Europu i svijet pogodio je niz kriza, ekonomska i bankarska kriza koje su potaknute slomom burze u Americi, što je uzrokovalo veliki strah među ljudima, zaista su zabrinuti. Reakcija na taj strah je normalna, ljudi se žele zaštiti. Do sada smo vidjeli nacionalističke desne pokrete koji su se odvojeno razvijali u različitim zemljama, no stvarna je pogreška u tome što sve vlade smatraju da to mogu riješiti same. Ali siguran sam da svaka vlada zasebno nije to u stanju riješiti. To moramo učiniti zajedno, što ne radimo. Nema stvarne suradnje na sigurnosnim pitanjima, primjerice Hrvatske i ostatka Balkana. Naravno da je izbjeglička kriza dodatno potaknula te procese. A izbjeglice dolaze u tisućama, iz dana u dan. No tek je nedavno započela suradnja za rješavanje te krize. Pa ona traje godinama, Lampedusa nije počela jučer, kao ni grčki otoci i druga mjesta. Postoji i druga dimenzija procesa renacionalizacije država, a to je činjenica da vlade pritisnute globalizacijom, internacionalizacijom i europeizacijom gube na važnosti. Nacionalne države nastoje se zaštiti. One se zapravo bore za vlastitu važnost.

NACIONAL: Kako procjenjujete stanje u regiji, s obzirom na određene netrpeljivosti o prihvatu i propuštanju izbjeglica koje su se dogodile između Hrvatske, Slovenije, Srbije i Mađarske?

Svjestan sam te krize u regiji, ali budimo iskreni, Makedonija, Srbija, Hrvatska, Slovenija i Mađarska koje su imale određene međusobne napetosti, samo propuštaju izbjeglice dalje na sjever, prema Austriji i Njemačkoj. Nije bilo stvarnog utjecaja tih izbjeglica na ta društva. Naravno, bilo je puno ljudi na granicama, trebalo je organizirati njihov prihvat, ali ne više od toga.

NACIONAL: Kakav je službeni stav Austrije, a kakav austrijske javnosti? Do kada će biti tolerantni prema izbjeglicama?

Sve do sada naši su građani bili tolerantni, a Njemačka još nije odlučila zatvoriti granice. Kada se to dogodi, mi ćemo imati više problema jer ćemo si konačno morati postaviti to pitanje: koliko izbjeglica možemo zadržati? Budimo otvoreni jer to isto tako nitko nije do sada glasno rekao: nitko ni ne zna koliko je izbjeglica već došlo u Europu. Mislim da nisu svi registrirani, iako se jako lijepo priča o tome da ih se registrira prije prelaska Schengenskog prostora, ali to nije tako. Nitko stvarno ne štiti Schengen, što je rezultat pomanjkanja kompetencije, nismo razvili dobre instrumente. Sada imamo te lude rasprave u Austriji o tome trebamo li izgraditi ogradu dugačku 4, 6 ili 20 kilometara. To je potpuno ludo! To nije pitanje ograda, nego pitanje kako imati nadzor nad kontrolom granica.

NACIONAL: Jesu li nove članice EU-a pale na testu solidarnosti? Kao da su zaboravile na što su se obvezale tijekom procesa pristupanja EU?

Mi u Austriji toga smo duboko svjesni. Jer ako se sjetimo onoga što smo mi činili za Poljake, Čehe, Mađare, mislim da smo im mnogo pomogli tijekom nedavne povijesti. Ovo što se događa je teško razumjeti, način na koji se ponašaju njihove vlade. Ono što nam nedostaje, a moram biti fer i to reći, dijalog je s predstavnicima tih država. Pa nitko iz austrijske vlade nije otputovao u Poljsku, Slovačku i Mađarsku da im kaže pa dragi prijatelji, što radite? Mi smo učinili puno za vas, ovo nije način. Razgovara se samo putem medija, a to nije dovoljno. I zato smatram da nam u budućnosti treba više Europe, više suradnje, a ne manje. U tom slučaju više ćemo ovisiti jedni o drugima, a onda bi se i ponašanje ovih zemalja članica moralo promijeniti. Ovo je kritični moment u kojem ćemo nešto morati promijeniti.

NACIONAL: Vode se diskusije o propasti temeljnih vrijednosti na kojima počiva EU. Kako to komentirate?

Drago mi je da ste spomenuli temeljne vrijednosti jer o tome nitko ne raspravlja u posljednje vrijeme. Često poželim pitati europske političare što su to temeljne europske vrijednosti. Ako su to ljudska prava, onda mi se čini da su prava izbjeglica temeljno ljudsko pravo, na koje smo očito zaboravili. Mislim da te vrijednosti ne postoje.

NACIONAL: Kako spriječiti radikalizaciju mladih muslimana druge generacije koji se priključuju džihadistima u Siriji i organiziraju terorističke napade diljem Europe?

To je pitanje europskih vrijednosti kojima ih očito nismo uspjeli naučiti i uvjeriti ih, ali niti dati temelj za zdrav i solidan život u europskih zemljama. Ako pogledate predgrađa velikih gradova u Francuskoj, vidjet ćete da su ti ljudi marginalizirani. Ti mladi ljudi su marginalizirani prije svega zbog toga što su nezaposleni, ali i zbog nemogućnosti društvene integracije. Nismo im bili u stanju pružiti novi europski identitet i u tom smislu se vraćamo unatrag.

NACIONAL: Ali Austrija nema tako veliki problem s muslimanskom zajednicom kao Francuska i Belgija.

Muslimanska zajednica je druga po veličini manjinska grupacija u Austriji. Sve do sada situacija nije bila tako loša. Osim Turaka, imamo dosta drugih muslimana i jedini problem čini mi se da predstavljaju Čečeni kojih nema toliko puno, ali su dobro organizirani. Iz njihovih redova je i regrutirano najviše mladih koji su otišli u Siriju. To nije veliki broj, mislim da se u Siriji bori između 140 i 180 građana Austrije. To su brojevi koje ja znam.

NACIONAL: I što radite s njima ako se vrate u zemlju?

Ako se vrate, idu ravno pred sud.

NACIONAL: Nakon tri godina pritvora iz zatvora je pušten bivši hrvatski premijer Ivo Sanader bez ikakvih jamčevina i uvjeta, iako je i dalje optužen za niz korupcijskih afera. Vi ste s njim dobro surađivali, kakav je vaš komentar o tom slučaju?

Budući da ga dobro znam i da sam s njim surađivao, najveće pitanje za njega je to kako nastaviti život i naći neki sadržaj, kakvu on uopće ima perspektivu. Mislim da je to za njega veća kazna nego sjedenje u zatvoru. No cijeli taj slučaj je širi problem i pravosuđa, ali i onih koji su u tome sudjelovali. On sigurno nije bio sam. Međutim, odavno je prevladana ta situacija u kojoj je Sanader djelovao i imao političku moć i radio što je radio. Morate gledati naprijed, nema smisla gledati unazad. Njegovo životno doba pomalo prolazi. Neće postati mlađi.

NACIONAL: Pa ipak, građani Hrvatske su razočarani jer nakon tri godine svi procesi su vraćeni na početak i nije donijeta niti jedna presuda.

Stvarni problem nije bio samo on, nego i sustav koji je to dopuštao. I stranka, naravno. A pravosuđe je poseban problem, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Austriji. Ali moramo biti pošteni i reći da je Sanader učinio mnogo toga u reformi svoje stranke koju je pomaknuo s desnice prema centru, a povijest će pokazati da mu Hrvatska prilično duguje zbog usmjeravanja stranke u europskom pravcu. Bez njega i njegova djelovanja u toj stranci, Europa vam nikada ne bi dopustila članstvo. On je bio produkt svoga vremena, prepunog korupcije i siguran sam da nije bio jedini niti u Hrvatskoj, niti u svojoj stranci.

NACIONAL: Ali je bio jedini koji je iz stranke otišao u zatvor.

Možda vas je njegovo uhićenje i dovelo u EU. To je možda i njegov najveći doprinos.

NACIONAL: U Austriji traju procesi protiv čelnika Hypo banke i brojnih političara koji su bili povezani s korumpiranim političarima u Hrvatskoj i regiji. Kako je moguće da je korupcija na najvišoj razini ostala skrivena tolike godine u svim tim zemljama?

Za to ima nekoliko razloga. Jedan je taj da kontrola banaka u to vrijeme nije funkcionirala. Nikoga to nije brinulo, nitko to nije baš previše kontrolirao, bilo je lijepo gledati kako Hypo Adria banka raste, čak sam i ja donosio poruke o tome kako se razvija poslovna suradnja s Hrvatskom. Sva upozorenja o potrebi kontrole bila su ignorirana. Međutim i u Austriji je to bilo povezano s jednom strankom u vladi, Slobodarskom strankom (FPÖ) Jörga Haidera, isto kao što je i u Hrvatskoj bilo povezano sa strankom koja je tada bila na vlasti. Neki od aktera u Austriji su optuženi, jedan je umro, mislim naravno na Haidera, a protiv Karla Heinza Grassera, FPÖ-ova ministra financija u vladi Wolfganga Schüssela, vodi se proces. Sumnjam da će biti osuđen jer ima odlične odvjetnike.

NACIONAL: Cijeli svoj život bili ste aktivni u zemljama bivše Jugoslavije. Kako ocjenjujete političku situaciju s obzirom na najnovije događaje u Srbiji i Bosni i Hercegovini? Vraćamo li se unatrag s procesima za koje smo mislili da su završili?

Mislim da je, usprkos svim kritikama, situacija ipak bolja no što je bila. Bio sam tu za vrijeme rata i čini mi se da se nova ratna situacija ne može zamisliti. Razvijeni su sistemi pregovaranja i siguran sam da do takvih sukoba više ne može doći. Naravno da ni jedna zemlja nije dovoljno provela reforme, što se posebno osjeća ako želite pokrenuti biznis. I ono što stvarno nedostaje je regionalna suradnja. Ne mogu shvatiti da još uvijek zemlje koje su male i toliko ovise jedna o drugoj, nisu u stanju bolje surađivati. Iako ponašanje Srbije često tome ne ide u prilog. I to se mora promijeniti. Ima toliko mogućnosti za suradnju na svim planovima. Dugo sam radio na povezivanju podunavskih zemalja, a to su temelji. Pogledajte zemlje Beneluxa, i one su imale problema u prošlosti, a sada surađuju i nastupaju zajedno. Ovoj regiji trebalo bi nešto slično.

NACIONAL: Ali tada bi javnost svoje vlade optužile da ih vraćaju u Jugoslaviju.

Za sada. Ali dugoročno je regionalna suradnja jedina perspektiva.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stanje medija i novinarske profesije u regiji, s obzirom na ekonomsku krizu i pritisak vlasnika i centara moći na uredničke i novinarske slobode?

Situacija s medijima nije bila nikad gora, odnosno jednako je loša kao i na početku cijelog procesa. Prvo smo imali političku kontrolu medija, a onda su krajem devedesetih došle velike investicije izvana, poput Waza i Styrie. Sada su mediji uglavnom pod pritiskom tajkuna i lokalne politike. Nema napretka u medijskoj situaciji, mislim da je još gora nego što je bila, otkad su mediji postali isključivo biznis i pitanje profita. Trebao bi se pronaći način kako zaštiti nezavisne medije, ako ih još uopće ima. Ali to se ne događa. Ima puno kritika na tu temu od strane nevladinih udruga koje bi Europa i Amerika trebali poduprijeti. Ja ću na tome nastaviti raditi zajedno sa SEEMO-om, koji je i dalje aktivan na ovim prostorima. Posljednji dobitnik nagrade SEEMO za bolje razumijevanje u regiji bio je Radomir Ličina, dugogodišnji novinar i jedan od osnivača tjednika Danas iz Beograda.