‘NE POSTOJI SILA NA OVOJ PLANETI koja može zaustaviti dva milijuna odlučnih ljudi koji su istovremeno odlučili krenuti prema određenoj destinaciji’

Izbjeglička kriza najveći je problem s kojim se u svojoj povijesti susrela Europska unija, a posljednjih nekoliko tjedana na udaru izbjegličkog vala našla se i Hrvatska, kroz koju je do sada prošlo više od 60 tisuća izbjeglica iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih azijskih država. Većina tih izbjeglica stigla je u Europu preko Turske, u kojoj se u ovom trenutku nalazi više od dva milijuna izbjeglica, a ta je država prema nekim procjenama za smještaj izbjeglica do sada potrošila oko sedam milijardi eura. Iako je Europska unija obećala pomoć Turskoj, do sada nije napravljeno dovoljno kako bi većina izbjeglica u Turskoj pričekala kraj oružanog sukoba u Siriji.

Politiku Europske unije u razgovoru za Nacional kritizirao je i profesor povijesti na sveučilištu u Nottinghamu Egemen Bezci. Ovaj mladi turski stručnjak specijalizirao se za obavještajna pitanja na Bliskom istoku i istočnom Mediteranu, i za Nacional je analizirao sigurnosnu situaciju u Turskoj, ali i cijeloj Europskoj uniji koju je posljednjih tjedana pogodio veliki izbjeglički val. U razgovoru za Nacional Bezci je otkrio zašto misli da hrvatska vlada ne može sama riješiti problem izbjeglica u našoj zemlji te zašto smatra da je politika Europske unije u izbjegličkoj krizi do sada bila bezuspješna.

NACIONAL: Kakva je trenutno situacija sa sirijskim izbjeglicama u Turskoj i kako se turska vlada nosi s tim problemom?

Od samog početka rata u Siriji turska vlada reagirala je brzo da bi primila veliki broj izbjeglica iz Sirije, a nakon što su se napadi Islamske države proširili i na područja koja u Iraku kontroliraju Kurdi, Turska je primila i izbjeglice s tog područja. Trenutno je u Turskoj oko dva milijuna izbjeglica, ali samo 15 posto smješteno je u kampovima u gradovima koji se nalaze u blizini granice sa Sirijom i Irakom. Ostale izbjeglice pronašle su smještaj u vlastitom aranžmanu, a neki od njih u Turskoj su pronašli posao. Nažalost, dio izbjeglica živi u bijedi i zabrinjavajuće je da se taj broj svakodnevno povećava. Ono što posebno zabrinjava tursku vladu je to da su zbog te bijede izbjeglice podložnije utjecaju kriminalnih i terorističkih organizacija.

NACIONAL: Što mislite o ulozi Europske unije i smatrate li da je Bruxelles trebao više pomoći Turskoj u cijeloj krizi?

Napori Europske unije do sada su bili prilično uzaludni i bezuspješni. Većinu glavnih ekonomskih i društvenih problema sirijskih izbjeglica do sada je rješavala turska vlada, i to prije svega zbog geografskog položaja Turske i zabrinutosti vlade da se građanski rat u Siriji proširi i preko granice dviju država. Uzaludan se čini i posljednji prijedlog Njemačke koja je ponudila gradnju velikog izbjegličkog kampa jer izbjeglice ne žele biti izolirane od ekonomskih i društvenih tokova. Ponuda u kojoj se izbjeglicama nudi da ih se zatvori u izbjegličke kampove na neodređeno vrijeme u najmanju ruku može se okarakterizirati kao nehumana. Jedini način na koji se može pomoći Turskoj, a onda i cijeloj Europskoj uniji, je taj da se cilja središte problema i da se zauzme čvrsti stav u sklopu zajedničke europske vanjske i sigurnosne politike. To znači da Europska unija mora zauzeti zajednički i sinkronizirani stav o Siriji jer se jedino tako može spriječiti novi val izbjeglica.

NACIONAL: Kako te brojne izbjeglice utječu na tursku ekonomiju?

Turska je potrošila nekoliko milijardi eura za prihvat izbjeglica. Ta svota se možda čini velika, ali trošenje tolikih sredstava u humanitarne svrhe ne može se tretirati kao uteg na gospodarstvo države. Isto tako treba naglasiti i da izbjeglice koje su pronašle posao stvaraju profit svojim radom. Nedavno je provedena studija koja je pokazala da izbjeglice u turskom gradu Izmiru svojim radom svakoga dana stvaraju dodatnih 60 tisuća eura profita gradskoj ekonomiji.

NACIONAL: Neki europski čelnici kritiziraju Tursku da ne čini dovoljno kako bi spriječila prelazak izbjeglica u Europu?

Turska trenutno čini sve što može da ublaži izbjegličku krizu. Međutim, ne postoji sila na ovoj planeti koja može zaustaviti dva milijuna odlučnih ljudi koji su istovremeno odlučili krenuti prema određenoj destinaciji. Jedino rješenje je zajednički pristup ovom problemu između Turske i Europske unije, a toga do sada nije bilo.

• ‘TURSKA TRENUTNO ČINI sve što može da ublaži izbjegličku krizu, ali jedino prihvatljivo rješenje je zajednički pristup ovom problemu između Turske i Europske unije, a toga do sada nije bilo’

NACIONAL: Očekujete li da će izbjeglička kriza utjecati na rezultate parlamentarnih izbora koji će se uskoro održati u Turskoj?

Izbjeglička kriza nema velikog utjecaja na skore parlamentarne izbore. Turci su više fokusirani na nove sukobe između Kurda i turskih snaga i na gospodarsko stanje u državi. Međutim, dio društva krivi predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana za veliki broj izbjeglica u Turskoj, i to prije svega zbog njegove politike prema Siriji i miješanja u sukobe u toj državi.

NACIONAL: Kakva je trenutna situacija u odnosima između turske vlade i Kurda i koliko oni utječu na ponašanje Turske prema Siriji i situaciji u toj državi?

Sukobi između kurdskih pobunjenika i vlade ponovno su se pojavili nakon propasti mirovnih pregovora koji su počeli 2013. Puno je razloga zbog kojih su propali ti pregovori, ali jedan od glavnih je jačanje kurdskih snaga u borbama protiv Islamske države u Siriji i Iraku. Kurdi u tim borbama imaju potporu SAD-a, što im daje neku vrstu legitimiteta u pregovorima s turskim vlastima. Baš zbog toga se promijenio službeni stav turske vlade prema Kurdima koja je shvatila da bi kurdska prijetnja u budućnosti mogla biti sve veća. To je potvrđeno na prošlim parlamentarnim izborima u lipnju, kada je kurdska stranka HDP postigla najbolji rezultat u povijesti. Nakon toga porasli su apetiti u pregovorima s vladom i mirovni proces je ubrzo prekinut, a nedugo zatim počeli su i prvi sukobi. Nažalost, smatram da neće tako brzo doći do novog dogovora, iako bi rezultati izbora mogli dovesti do neke vrste dogovora, nakon kojeg bi se nastavili mirovni pregovori.

NACIONAL: Kakav razvoj događaja možemo očekivati u Siriji u nekoj skoroj budućnosti i koja će biti uloga Turske?

Nakon što je postalo izvjesno da Rusija sudjeluje u borbama u Siriji, čini se da su svi međunarodni čimbenici postigli dogovor da je Islamska država najveća prijetnja i da se ona prva mora ukloniti. Međutim, Turska je imala tri prioriteta u Siriji. Prvi je bio limitiranje kapaciteta kurdskih snaga u Siriji te sprečavanje širenja teritorija koji su pod kontrolom sirijskih Kurda. Drugi cilj bio je rušenje režima Bašara al-Asada koji je za Tursku uzrok svih problema u Siriji i okolnim državama. Treći cilj bio je uspostava što više slobodnih zona koje bi bile pod kontrolom sirijske oporbe i Slobodne sirijske vojske. Budući da Turska nije uspjela uvjeriti velike međunarodne igrače, prije svega SAD i Rusiju, da joj pomognu u tim ciljevima, sada će morati uspostaviti novu strategiju koja će biti u skladu s novonastalom situacijom.

NACIONAL: Kako službena turska politika gleda na rusku ulogu u Siriji?

Kao što sam rekao u prethodnom pitanju, Turska će morati prihvatiti novu strategiju sada kada je postalo jasno da su ruske snage u Siriji. Ali dok Rusija jača svoj utjecaj na Bliskom istoku i istočnom Sredozemlju, jasno je da su Rusija i SAD postigle dogovor o uništenju Islamske države u Siriji. Međutim, smatram da bi takav dogovor mogao stvoriti zamku za Rusiju koja bi se u slučaju da dogovor propadne, mogla naći u situaciji da se mora nositi s dugogodišnjom pobunom u Siriji. Ona bi mogla biti vrlo slična sovjetskom neuspjehu u Afganistanu osamdesetih godina prošloga stoljeća.

NACIONAL: Možemo li zbog ruske intervencije očekivati novi val izbjeglica iz Sirije?

Da, to je vrlo realna opcija i više je nego izvjesno da će se broj izbjeglica povećati kada Rusija krene s napadima protiv Islamske države, ali i drugih snaga koje se bore protiv Asadova režima.

NACIONAL: Kako gledate na reakciju hrvatske vlade i na napetosti između Hrvatske i Srbije i Hrvatske i Mađarske?

Hrvatskoj vladi zaista je veliki problem da samostalno riješi izbjegličku krizu i čini mi se da joj Bruxelles do sada nije dovoljno pomogao. Riječ je o velikoj humanitarnoj katastrofi koja je posebno izražena na ničijoj zemlji između Hrvatske i Srbije, gdje se izbjeglice nalaze u nemogućim uvjetima i gdje se razdvajaju cijele obitelji. U početku je najveću odgovornost za takvu situaciju imao mađarski premijer Viktor Orbán, čija je antimigracijska politika samo potencirala humanitarnu krizu jer u zemlju nije puštao ljude koji nisu željeli ostati ni Mađarskoj, ali ni u Hrvatskoj i Srbiji, gdje su zapeli zbog njegove politike. Osim što je stvorio probleme susjedima, Orbán je takvom politkom ugrozio i slobodnu zonu kretanja unutar Europske unije. Promjena njegove politike i otvaranje granica posljednjih nekoliko dana svakako je pozitivan pomak i nadam se da se mađarska politika neće više mijenjati.

• ‘OSIM ŠTO JE STVORIO probleme susjedima, Orbán je politkom ugrozio i slobodnu zonu kretanja unutar Europske unije. Promjena njegove politike i otvaranje granica svakako je pozitivan pomak’

NACIONAL: Može li se ova izbjeglička kriza u dogledno vrijeme riješiti i može li se uopće te ljude spriječiti da ne dolaze u Europu?

Izbjeglice ne bježe od dobrog života i nemaju namjeru samo iskoristiti sredstva europskih država. Oni bježe od najsmrtonosnijeg i najkrvavijeg građanskog rata u 21. stoljeću. Dok god taj rat traje, a čini se da će potrajati dosta dugo, dolazak izbjeglica gotovo je nemoguće spriječiti. Ali da bi se situacija riješila na humaniji način, a da se pritom što je moguće više ublaže negativni ishodi, potreban je dogovor Europske unije, SAD-a, Rusije i drugih glavnih međunarodnih čimbenika o nekoliko ključnih stvari. Kao prvo, treba vidjeti što se može napraviti unutar Sirije, da bi se tamo stvorile sigurne zone za izbjeglice i tako spriječilo pogoršanje krize. Zatim treba ublažiti trenutnu situaciju i više država treba se uključiti kako bi podijelili izbjeglički teret s državama poput Turske ili Hrvatske. I na kraju, potrebno je integrirati izbjeglice, a ne ih ‘’kažnjavati’’ izolirajući ih u sabirne centre te im tako još jednom uzeti pravo na normalni život koji su već izgubili zbog dugotrajnog vojnog sukoba u domovini.