Irski ekonomist, pisac, nakladnik i novinar David McWilliams u četvrtak je, u Zagrebu, održao predavanje na Bug Future showu, na kojem je uspoređivao irsku i hrvatsku ekonomiju. David McWilliams bio je jedan od prvih ekonomista koji je 90-ih godina prošlog stoljeća predvidio tzv. irsko ekonomsko čudo. Također, početkom novog tisućljeća bio je i jedan od rijetkih ekonomista koji je upozorio na tada nadolazeći slom nekretninskog tržišta u Irskoj.

[quote_box_center]

• Irski ekonomist, pisac i novinar David McWilliams, koji je 90-ih prvi predvidio irsko ekonomsko čudo, iznosi radikalne ideje za spas hrvatske ekonomije

• Smatra da trebamo devalvirati kunu i reducirati životni standard

• Umjesto proizvodnje hrane predlaže da se okrenemo industriji

[/quote_box_center]

Radio je kao ekonomist u Irskoj središnjoj banci, u UBS banci i Banque nationale de Paris. Nakon angažmana u bankama postao je novinar te svaki tjedan piše kolumne o stanju u ekonomiji i objavio je tri knjige. Početkom 2007. odabran je kao jedan od 250 najutjecajnijih ekonomista Svjetskog ekonomskog foruma.

David McWilliams je dobar poznavatelj hrvatskih prilika. Sa svojom obitelji već deset godina u Hrvatskoj provodi najmanje dva mjeseca godišnje. U intervjuu za Nacional govorio je kako vidi stanje u hrvatskom gospodarstvu, problemima s kojima se država susreće i njihovim mogućim rješenjima.

NACIONAL: Tijekom predavanja na Bug Future Showu spomenuli ste da Hrvatskoj stalno nedostaje nešto što bi joj pomoglo u ekonomskom oporavku i razvoju. Što je to?

Nije pitanje što je to što Hrvatskoj nedostaje, nego što birate da vam nedostaje. Suočimo se s činjenicom da se život sastoji od naših izbora. Osjećam i mislim da ste u nekom trenutku izabrali, barem u Dalmaciji gdje provodim dosta vremena, melankoliju i nesposobnost da vidite što se nalazi iza sljedeće krize. To je postala nacionalna karakteristika. Svijet ne čeka Hrvatsku da dođe k sebi, nego nastavlja dalje svojim putem. Putujte, vidite kako je drugdje. Pogledajte Aziju. Otiđite do Londona i pogledajte kakve stvari se događaju tamo. Poslije rata i nacionalizma ponekad je lakše postati introspektivan, a sve to smo imali i mi u Irskoj. Dok se Hrvatska bavi nacionalizmom, svijet ide dalje. No to se može promijeniti. Imate ogroman potencijal. Ljudi su pametni, dobro obrazovani, imate mrežu u inozemstvu. Sydney je pun Hrvata, imate dijasporu i živite u pravom dijelu Europe. Recimo, mi u Irskoj živimo na rubu Europe.

NACIONAL: Smatrate li da je ekonomsko stanje uvjetovano psihološkim stanjem naroda?

Da, smatram. Hrvati su istovremeno blagoslovljeni i poniženi činjenicom da su smješteni u srednjoj Europi. Dok smo mi u Irskoj gladovali i emigrirali, vi ste čitali najmoderniju literaturu i bili ste dio europskog intelektualnog kruga. Mi nismo, srećom. Zbog toga se kod vas razvio snobizam. Snobovi ste. Vidi se to i kako se purgeri snobovski ponašaju prema Dalmatincima. Vjerujem da se tu radi o austrijskom naslijeđu. U međuvremenu se promijenio centar svijeta jer sad zemlje gravitiraju SAD-u. Toliko ste mali, kao i mi Irci, da vam je za ekonomski uzlet potreban dolazak tek četiri ili pet velikih kompanija. Hrvatska se treba osloboditi društvene depresije i apatije i ustanoviti što je moguće, umjesto da se agresivno pokušava nešto što je nemoguće jer se tako uništava povjerenje i samopouzdanje. Nije ovo neka vrsta hipijevskog soundtracka, nego je realnost. Primjerice, Dalmacija ima najljepšu obalu u Europi, a vi je ne iskorištavate. Sezona počinje sa zadnjim vikendom u srpnju i završi s Velikom Gospom. Ako odete u Španjolsku, vidjet ćete da oni rade još u prosincu, a sezona počinje u travnju. I često čujem da vaši ljudi kažu: “predivno je kad ovdje nema ljudi”. Tada pomislim da s Hrvatima doista nešto nije u redu.

NACIONAL: Koliko Hrvatskoj može pomoći činjenica da je postala dio tržišta EU?

Irska je također prošla kroz tu svojevrsnu adolescentsku fazu. Hrvatska pripada Balkanu. Kad sam bio dijete 70-ih godina i tinejdžer 80-ih, u Irskoj se ratovalo protiv Engleza i bez nade da ćemo pobijediti. Govorilo se da su Englezi grozni i slične stvari. Nakon što je to završilo, uvidjeli smo da Englezi uopće nisu loši. Bili smo se orijentirali prema ostatku Europe, a što dalje od Velike Britanije. To je bila glupost. I dalje trgujemo s Britancima, govorimo isti jezik i imamo isti smisao za humor. Pa pogledajte Srbe i Hrvate u Torontu ili Sydneyju, ne druže se s Francuzima ili nekim drugim. Druže se međusobno. Nacionalizam je poput adolescentske faze, samo dio odrastanja. Hrvatska se treba okrenuti rješavanju svojih izazova i prvenstveno tržištima na kojima se lakše može afirmirati. Više je tih izazova. Treba se smanjiti birokracija koja ne mora nužno voditi prema korupciji. Pretjerana birokratiziranost umara. S druge strane, Hrvatska ima i nekih svojih kvaliteta od kojih mogu učiti i neke zemlje članice EU. Primjerice, ovog ljeta je moja obitelj imala predivno iskustvo s vašim zdravstvenim sustavom. Moj sin iz Irske je sa sobom donio bakteriju u koljenu iz Irske i bolest je kulminirala kad smo stigli u Dalmaciju. Odveli smo ga u šibensku bolnicu i tretman je bio izvanredan, mnogo bolji nego igdje u Irskoj. Pisao sam o tome i ljudi su bili zaintrigirani da je netko uopće napisao nešto pozitivno o hrvatskom zdravstvu. Shvatio sam da je to psihološki problem Hrvata.

“Dok se Hrvatska bavi nacionalizmom, svijet ide dalje. Svijet ne čeka da Hrvatska dođe k sebi”Foto: Guliver/Getty Images

NACIONAL: Istovremeno, zdravstvo je veliki budžetski teret u Hrvatskoj.

I u Irskoj je također, ali kod vas smo dobili mnogo bolju uslugu. Osim toga, kako i ne bi bio problem kada je Hrvatska stara zemlja. Imate mnogo starih ljudi, a jako malo djece. Unatoč tome što se tvrdi da se zbog teških ekonomskih prilika teško može rađati djecu, to se u Hrvatskoj mora mijenjati. Hrvatske obitelji su veoma male. Hrvatska je mikrokozmos zemalja iz ovog dijela Europe poput Austrije, Mađarske, Srbije. Hrvatska ima veliko i bogato naslijeđe. Kad putujem po vašoj zemlji i gledam njenu arhitekturu, shvaćam da su ovdje živjeli veoma bogati ljudi. Ta ostavština je teret. U Hrvatskoj je mnogo dobrih stvari za koje se možete uhvatiti, ali očito vam je birokracija izmaknula kontroli.

NACIONAL: Kako biste vi riješili taj problem?

Jednostavno ih otpustite. Morate poduzimati neke korake umjesto da se samo žalite. U Irskoj se taj problem rješavao poticajima. Da bi se sačuvao socijalni mir, zaposlenima u birokraciji su dali velike poticaje da sami odu. Potom treba privući ozbiljne strane investitore kojima bi se neko vrijeme trebalo dati oslobođenje od plaćanja poreza. Hrvatska mora biti iskrena sama sa sobom. Reći sebi koje su dobre, a koje su loše stvari i loše popraviti. Politička ruka je veoma snažna u vašoj ekonomiji i to je katastrofa. Guši ekonomiju, kao da joj stišće šaku na vratu i ne da joj disati.

NACIONAL: Kako komentirate aktualne probleme s kreditima koji su plasirani u švicarskom franku?

Tečaj je najvažnija cijena u ekonomiji. Ako se vežete za švicarski franak, to je kao da se pretvarate da ste Švicarac, a niste. Švicarska razina produktivnosti različita je od one u Hrvatskoj. Švicarska razina produktivnosti je funkcija njihova kapitala, a ne vašeg. Pogledajte što vam se dogodilo. Dobili ste nezavisnost, ali ste izgubili svu industriju. Sve banke i telekomunikacijske kompanije, sve što je važno dali ste strancima. Učinili ste to kako biste bili ugledni i kako bi vas poštovali. Primjerice, rekli ste sebi da Nijemci mogu bolje od vas voditi telekom. Precijenili ste svoj tečaj pa se industrija nije mogla nositi s njim i postala je nekonkurentna. Što sada radite? Proizvodite hranu.

To je suludo jer imate snažno industrijsko naslijeđe. Također, kad je vaša valuta precijenjena, nagrađujete ljude koji ne rade. Omogućujete, primjerice, njemački životni standard ljudima poput birokrata ili političara koji ne rade u Njemačkoj. Morate reducirati životni standard kako biste postigli dugoročno blagostanje. Onima koji su podigli kredite u švicarskim francima, a ne mogu ih otplaćivati, poručujem neka bankrotiraju. Neka ne vrate dug. Ozbiljno. Neka vlada izda obveznice da banke ostanu otvorene i počnite iznova. Njemačka je 1953. odlučila da više neće otplaćivati dugove. I što se dogodilo? Sve smo im oprostili. Tu mislim na Britance i Amerikance. Ne morate biti kršćani da ovako razmišljate. Često slušam i priče kako je Hrvatskoj velik problem udio javnog duga u BDP-u. Koliko mi se čini, on je sada u Hrvatskoj na razini nešto manjoj od 90 posto, što se u nekim krugovima smatra velikim problemom. To naprosto nije točno. U Irskoj vanjski dug trenutno doseže 120 posto BDP-a.

NACIONAL: Kakav savjet bi ste dali hrvatskim monetarnim i fiskalnim vlastima?

Zadržite kunu, dopustite joj da devalvira. Isprva će biti malo panike jer će ljudi reći, dragi Bože, već smo to prošli s dinarom. Ali s vremenom će sve sjesti na svoje mjesto i postat ćete konkurentni. Održavanje kune na ovoj razini je samoubilački pakt.

NACIONAL: Kako komentirate ishod nedavnih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj?

Ma svi oni su isti. Sve je to ista politika. Svi oni idu preko ljeta u Knin da razviju zastavu i viču ja sam veći Hrvat. Kad bolje pogledate, uvidjet ćete da nema stvarne razlike između lijevih i desnih u Hrvatskoj.

NACIONAL: Dva puta ste prvi predvidjeli dramatična ekonomska zbivanja u Irskoj. Prvi ste ekonomist koji je predvidio ispuhivanje irskog ekonomskog čuda. Kako se Irska oporavila?

Nije pitanje što je učinila Irska, nego što su učinili Irci. Irci su veoma fleksibilni i počeli su raditi sve poslove ispod svog nivoa obrazovanja. Napustili su Irsku i otišli u SAD, Kanadu, Australiju ili primjerice Veliku Britaniju. Cijela jedna generacija je otišla. To je nas koji smo ostali natjeralo da se usredotočimo. Smatram da smo uvijek njegovali kreativnu i poduzetničku kulturu. Mnogi od mojih prijatelja su pokrenuli svoje tvrtke kad su izgubili svoje poslove. Ostali smo otvoreni za trgovinu i za investicije te smo imali i mnogo sreće. Znate, zemlje moraju imati sreće. Bili smo sretni jer smo bili involvirani u tehnološku industriju. Slučajno, s irskim kolapsom događao se i masivni porast u potražnji za tehnologijom. Kompanije poput Applea, Googlea, Facebooka, Twittera, Microsofta, Sonyja su svoja predstavništva otvorile u Irskoj, a došle su zbog niskih poreza.

NACIONAL: Koliko je to bio dobar potez za velike kompanije, a koliko za ljude koji su pokretali svoja vlastita poduzeća?

To je mač s dvije oštrice. Možemo stvoriti analogiju s ljudskim odnosima. Ako imate sponzora, starijeg i bogatog muškarca, poput Microsofta, to je određena veza. Ako vam vaš sponzor da puno novca, vi znate da morate učiniti neke stvari zauzvrat. Ako se odlučite ući u vezu s nekim svojih godina, ta veza će biti potpuno drukčija. Ekonomija je veoma slična ljudskom ponašanju. Mi imamo sponzore i to djeluje na volju Iraca da donesu pogrešne odluke. Kod sponzora možemo dobiti dobre poslove. Također, kod sponzora smo izloženi novim idejama, različitim ljudima, novoj mreži poznanstava i postaje vjerojatnije da ćemo više toga moći učiniti za sebe. Primjerice, samo u posljednjih pola godine imali smo 178 novih start-up kompanija u Dublinu, što je puno. Kreirali smo 20.000 novih radnih mjesta putem tehnoloških kompanija. Ako ostanete u velikoj kompaniji, kod sponzora, uzmite mu znanje, iskustvo i sve druge prednosti i iskoristite to za sebe. Mi u Irskoj stalno igramo tu igru.

NACIONAL: Nedavno ste se osvrnuli i na događanja u Europi. Pisali ste o pobjedi populističkih stranaka u Europi, a posljednja je pobjeda Sirize u Grčkoj. Što se to fundamentalno mijenja u Europi?

Smatram da je u Europi došlo do velikog preslagivanja, prvenstveno da je došlo do razilaženja ljevice i desnice, kao i između insajdera i autsajdera. Insajderi su ljudi s utjecajem u društvu, s pristupom moći. Na lijevoj strani insajderi su sindikati, dok su to na desnoj strani banke. I konstantno već duže vrijeme insajderi pomalo za sebe uzimaju i štite se. Autsajderi su ljudi bez pristupa moći, mladi ljudi, ljudi koji rade na ugovore, mali poslodavci koji nemaju predstavnike. To je europski društveni ugovor. Sada su autsajderi, što smatram nevjerojatno dobrim postupkom, počeli surađivati i shvatili su da su ih opljačkali insajderi. To se dogodilo i kod vas kad je nakon rata na vlast došao HDZ, a što je bilo dobro. Nakon krize se oslanjate na nekoga koga poznajete. Mi u Irskoj imamo izreku koja kaže da je bolje biti s vragom kojeg poznajete nego s onim kojeg ne poznajete. Nakon nekog vremena shvaćate da oni za vas ne čine ništa pa ih napuštate. To vam je kao veza sa zlostavljačem, morate ga napustiti.

NACIONAL: Kako to da ste odlučili kupiti kuću u Hrvatskoj?

Obožavam Hrvatsku. Prije jako puno vremena, mislim da je to bilo 1996., posjetio sam Hrvatsku s djevojkom koja mi je danas žena i oduševio se. Nakon toga smo kupili kuću i dva mjeseca godišnje provodimo na otoku Zlarinu. Posebice volim Dalmaciju, mislim da tamo postoji nevjerojatan slobodni duh. Ljudi su zabavni, mjesta su lijepa, a na otoku nas zovu “naši Irci”. Tretiraju nas poput obitelji i veoma dobro se osjećamo na Zlarinu.