TELEVIZIJSKA VODITELJICA koja je karijeru započela početkom 90-ih priča o novoj emisiji HTV-a i svom statusu u toj televizijskoj kući, a dotakla se i aktualne političke situacije u Hrvatskoj te svoje obiteljske prošlosti

Povodom novog kviz-showa “BezVeze” koji se u ponedjeljak, 26. listopada, počeo emitirati na programu Hrvatske televizije, Daniela Trbović je prije početka emitiranja dala intervju Nacionalu u kojem je prokomentirala novi kviz, svoj status na Hrvatskoj televiziji, ali i aktualno stanje u društvu.

Daniela Trbović svoju televizijsku karijeru započela je početkom 90-ih godina na televiziji Z3 koja se naknadno pretvorila u Treći program Hrvatske televizije. Tijekom 90-ih stekla je popularnost zahvaljujući iznimno gledanoj glazbenoj emisiji “Hit Depo”, da bi nastavila tijekom godina voditi neke od najgledanijih emisija i show programa te je postala jedna od popularnijih voditeljica Hrvatske televizije. Prošle godine uoči predsjedničkih izbora vodila je i sučeljavanje predsjedničkih kandidata, što su joj mnogi zamjerili, iako su odluku o tome donijeli njezini urednici. Ove godine, nakon punih pet godina prikazivanja i odlične gledanosti, s programa je skinut zabavni talk show “8. kat” koji je ona vodila i posljednju sezonu uređivala, da bi novu sezonu započela novim kviz showom “BezVeze” napravljenim po izraelskoj licenci. U razgovoru za Nacional prokomentirala je novi kviz, kao i prve kandidate, svoj status na televiziji i manjak sluha nadležnih urednika za glazbene sadržaje te stanje u hrvatskom društvu.

NACIONAL: Kako vam se dopada novi kviz “BezVeze”?

Prije našeg razgovora snimili smo pilot. To je jako dobro jer nam je pomoglo da posložimo sve komadiće tog zahtjevnog puzzlea. Mislim da bi moglo biti jako zanimljivo i zabavno. No ne volim govoriti unaprijed. Ne mogu reći – projekt je genijalan. Prvo treba krenuti pa će stvari sjesti na svoje mjesto nama koji to radimo i nadam se što prije i gledateljima.

NACIONAL: Prilično je šaroliko društvo među kandidatima koji će provesti zadano vrijeme u izolaciji. Veselite li se posebno nekome od kandidata zbog njegovih ili njezinih potencijalno zabavnih i intrigantnih komentara?

Natjecatelji su i najvažniji dio tog kviza. Kada dođu u studio, moraju biti spremni razgovarati i komentirati događaje koje su propustili. Važno je da se pri tome ugodno osjećaju i da razluče što je istina a što laž, što će ponekad sigurno biti i duhovito.

NACIONAL: Hoće li biti cenzure ili će svatko moći otvoreno reći što misli o nekoj temi?

Oni će komentirati kako god žele. Kad ste vi čuli da je na Hrvatskoj televiziji bilo cenzure?

NACIONAL: Jeste li i na neki drugi način uključeni u rad na showu, osim što ćete ga voditi? Predlažete li i vi goste i teme koje će se obraditi?

S obzirom na to da je emisija licencna, postoji zadana produkcijska knjiga. Točno se zna kako ta emisija nastaje. Imamo media watchere – ekipu ljudi koja je podijeljena po segmentima kao što su lifestyle, sport, politika i koji dnevno prate medijske platforme, sakupljaju informacije, filtriraju ih i šalju šefu istraživača, a to je Silvija Šeparović. Ona radi prvi filter nakon čega ih, u dogovoru s Majom Tokić, koja je urednica projekta, šalju našim kreativcima koje čini ekipa iz News Bara te naši scenaristi Zoran Lazić i Tonči Kožul, koji zajedno kuhaju priču na temelju tih stvarnih, objavljenih informacija. Zoran Margetić je redatelj emisije.

NACIONAL: Unatoč potencijalnoj popularnosti showa, kako je moguće da se takve i slične emisije moraju kupovati? Vi ne odlučujete o tome jer niste na takvoj poziciji, ali zar je moguće da baš nitko u Hrvatskoj ne može ili ne zna smisliti neki zabavni show ili emisiju?

Postoje trendovi, a sada su to kod nas licence. Ja sam ljubitelj showa “Maestro” koji ne propuštam, a bila sam ljubiteljica i “Plesa sa zvijezdama” i “Zvijezde pjevaju”, kao i showa “The Voice”. Imamo i sjajnu “Potjeru”. Ukratko, nudimo najbolje.

NACIONAL: Daleko od toga da su to loše emisije, ali već godinama nije se pojavila zabavnoglazbena emisija koja je nastala u scenarističkoj radionici HTV-a.

Ima i dalje emisija koje su naš domaći proizvod, ali možda nisu u zabavnom programu i u prime timeu. Međutim, kucate na kriva vrata.

NACIONAL: TV show “Osmi kat” imao je dobru reputaciju i bio je vrlo popularan od prvog dana prikazivanja. Jasno, ne odlučujete vi o tome, ali kako to da je maknut s programa?

Išao je tri godine u dnevnom formatu i dvije posljednje sezone u prime timeu četvrtkom. Ne znam zašto je maknut s programa, ali to ne znači da se neće nešto slično pojaviti kroz godinu, dvije u programu HTV-a.

NACIONAL: Znači da je ostalo otvoreno da se “8. Kat” vrati u program HTV-a?

Format razgovornih emisija je uvijek zanimljiv. Nama koji smo to radili bilo je lijepo. Gosti su nam bili ljudi kojima smo se divili, mislili smo da zaslužuju pozornost u prime timeu javne televizije. I baš smo bili zadovoljni zbog toga.

NACIONAL: Unazad nekoliko mjeseci velik broj TV emisija dugogodišnjeg trajanja, poput “8. Kata”, “Briljanteena”, “Garaže”, “Drugog formata”, “Pola ure kulture”… skinuto je s programa HTV-a. Je li doista te emisije pregazilo vrijeme ili su u pitanju neki drugi razlozi?

Ne znam. Naravno da sve ima svoje vrijeme. Ljudi nostalgično razmišljaju o “Hit depou” koji sam radila s Hamedom, ali to je danas format za koji možemo reći – tempi pasati. Međutim, emisija “Pola ure kulture” ne zove se više tako jer traje 45 minuta i sad je “Samo kulturno, molim”. Nije to baš bilo tako drastično.

NACIONAL: Vaša televizijska karijera počela je početkom 90-ih na televiziji Z3, da bi se nastavila kroz sljedećih deset godina tijekom kojih je u programu nacionalne televizije bilo čak 15 glazbenih emisija (“Hit Depo”, “Top DJ Mag”, “Izvan struje”, “Metalmania”, “Električni kauboj”, “Cro Pop Rock”… ) dok danas, zapravo, nema ni jedne, ne računajući reprize, noćni glazbeni program i “Lijepom našom”, kao i “The Voice”. Kako je moguće da nacionalna televizija danas ne obraća pažnju na domaću i svjetsku glazbenu scenu, a domaća scena nikada nije bila bogatija i sadržajnija?

Ne mogu reći da imam uvid u sve što se proizvodi na televiziji. Na sreću, scena nam nije umrla, u nekim segmentima se neke stvari miču nabolje i ne znam zašto se odustalo od emisije posvećene domaćoj glazbenoj sceni. Nažalost, nema takvih emisija ni na komercijalnim televizijama. Mi kao javna televizija trebali bismo imati emisiju posvećenu domaćoj glazbi. Nadam se da je ovo samo neka faza.

NACIONAL: Radite na Hrvatskoj televiziji duže od 25 godina tijekom kojih ste vodili neke od najgledanijih emisija. Jeste li zadovoljni financijskim prihodom i statusom koji imate nakon svih tih godina rada na HTV-u?

Ja u svom poslu i nakon 25 godina stvarno uživam. Volim svoj posao. Sjajno je raditi posao koji voliš i od njega pristojno živjeti. Nedvojbeno, nisam egzistencijalno ugrožena. Možemo mi sad razgovarati u stilu “što bi bilo kad bi bilo” i uspoređivati se s drugim televizijama kod nas ili u svijetu ili pak s ljudima u mojoj HRT kući. Činjenica jest da nas koji se “slikamo” nije jednostavno procijeniti. Za ljude izvan kuće smo brand, a u kući smo matični broj. Cijela ta moja generacija voditelja, koja ima desetak godina do mirovine, kao što su Fodor i Karmela, svi smo mi lica televizije zbog prirode posla. Naravno da nas netko voli, a netko ne, a što se valorizacije našeg rada tiče, mjesta za napredak ima, može biti bolje. Uvijek može biti bolje, iako je u Hrvatskoj mantra svih nas zaposlenih da uvijek može biti gore.

NACIONAL: Jeste li dolaskom komercijalnih televizija ili pokretanjem njihovih novih televizijskih projekata, dobili ikada ponudu za prelazak?

Davno, kad sam tek počela raditi “Najslabiju kariku”. Tada mi je to poboljšalo status unutar kuće pa sam dobila bolji aneks ugovora. Kasnije me nisu vrbovali, ali moram priznati da sam sretna što radim na javnoj televiziji jer u poplavi svakojakih TV emisija na komercijalnim televizijama, drago mi je što ne sudjelujem u multipliciranju besmisla.

NACIONAL: Nešto više od osam godina pisali ste kolumnu za Novi list, a potom ste ih objavili u knjizi “Hrvatica, majka, katolkinja, nepušačica”. Nedostaje li vam pisanje i komentiranje aktualne društvenopolitičke situacije pred očima javnosti?

Moram priznati: da. To je bio zgodan ispit i dril. Dogodilo se to spletom okolnosti jer je tada krenula TV serija “Seks i grad” pa su kolumne ženskih autorica postale popularne. Jelena Veljača počela je pisati kolumnu, pa Milana Vuković Runjić, Lucija Stamać… Pozvali su me iz Novog lista i tako je krenulo. Volim kada me gurnu u vatru pa se moram snaći. Iskušavala sam se iz tjedna u tjedan i neke svoje misli prenosila na papir. Kad sam prestala, dobro mi je došao odmor, a onda sam nekoliko sezona pisala za StoryBook. To je ipak svojevrsni trening kroz koji se artikuliraš i na drukčiji način pokrećeš iznutra. Osim toga, imaš mogućnosti reći nešto što ima manju vidljivost nego na televiziji, ali možeš zato reći više i drukčije od onog što govorim unutar nekog programa u koji sam smještena. Mogla sam pisati o temama o kojima nisam imala priliku govoriti i to sam koristila.

NACIONAL: Prošle godine vodili ste sučeljavanje predsjedničkih kandidata koje su mnogi osudili prigovarajući vam da ste tome pristupili kao zabavnom show programu iako je to bila svojevrsna reality drama. Hoćete li na Hrvatskoj televiziji biti na neki način uključeni u predstojeće parlamentarne izbore?

Neću. Jasno mi je da, kada si na ekranu, sve što govoriš je tvoje djelo i sve što se događa, ti si osmislio. Tako da sam ja, sudeći po komentarima, i izmislila predsjedničke izbore pa je valjda onda bilo normalno da sam i vodila sučeljavanje.

A radila sam posao koji mi je bio dodijeljen. To bi netko drugi vjerojatno napravio na svoj način, a ja sam to napravila na svoj. I ne znam zašto je uvriježeno mišljenje da je nešto što bi trebalo biti pametno, automatski i dosadno. Naravno da izbori moraju biti zanimljivi i ponekad su i zabavni. To i jest svojevrsni show, a u svakom slučaju – sajam taštine. Ne postojimo mi zbog političara, već oni postoje zbog nas pa ne vidim zašto bismo osjećali strahopoštovanje, a poštovanje ionako moraju zaslužiti, svojim likom i djelom. Naravno da im pristupamo pristojno, ali ne treba padati ničice. U kampanji su oni osobe koje se tek kandidiraju za neku funkciju i imamo ih pravo pitati sve što želimo jer oni nama polažu račune. Ako nisu u predizbornom sučeljavanju spremni odgovarati i razgovarati, kako će nam biti na usluzi kad se dokopaju funkcije?

NACIONAL: Što mislite, ima li šanse da se bilo koja manja stranka, kao što su Orah, Živi zid ili Most, približi SDP-u i HDZ-u i slažete li se s njihovim čestim prigovorima da su premalo zastupljeni u medijima u odnosu na SDP i HDZ?

Nema šanse. S jedne strane je SDP, s druge, točnije, desne strane je HDZ, a između njih veliki, duboki jarak kao u doba Turaka. Možda netko upadne u taj jarak, malo ga vidimo, izviri tek toliko da udahne zraka i to je sve. Neke ćemo vidjeti u postizbornom glibu kada počne koaliranje. Tada ćemo vidjeti koliko je tko zbog vlasti spreman nisko pasti.

NACIONAL: Često se spominje povratak atmosfere 90-ih, ponovno bujanje nacionalizma, ali i jačanje fašizma kojeg malo tko od vodećih stranaka javno osuđuje. I vas su znali napadati desni radikali koji su vam brojali i broje vam krvna zrnca, zamjerajući vam i to što uopće radite na nacionalnoj televiziji. Kako se nosite s takvim napadima i izopačenim optužbama?

Moram priznati, sasvim dobro. Pozdravljam ovom prilikom sve hematologe amatere koji se bave mojom krvnom slikom. Moj tata je umro od leukemije, a ja vjerujem da mi njihova skrb može produžiti život. Volim ljude koji čine dobro drugima. I naravno da dijelim njihovu bojazan jer danas je u Hrvatskoj iznimno opasno i teško Hrvatima biti Hrvat. I vjerojatno ih zbunjuje da je netko tako lijep i pametan kao ja, a istodobno ugrožava nacionalnu čistoću, miješano meso. Ja sam već velika i mogu se s tim nositi, ali pomisle li ponekad na dvojicu unuka prvog hrvatskog predsjednika? Mladići sigurno trpe duševne boli. I nije nam to jedina sličnost. I moj je djed, baš kao i njihov, bio partizan i time se ponosim. A sad kad sam vam već otvorila dušu i pokazala krvnu sliku, moram priznati, iako nerado, da smo imali i domobrana u obitelji. Znam, nitko nije savršen!

NACIONAL: Izbjeglice su postale tema broj jedan, ali su na neki način, kroz svoju tragediju, iz mnogih ljudi izvukli ono najbolje i ono najgore. I dok se dio ljudi trudi pomoći im na sve moguće načine, dio bi im zabranio i prolazak Hrvatskom, a osuđuju i sam njihov odlazak iz ratom zahvaćenih zemalja. Jeste li iznenađeni takvim reakcijama?

Ne čude me i takve reakcije iako je, čini mi se, onih koji pomažu nesretnim ljudima znatno više. Kriza je, ljudi su nezadovoljni, zabrinuti i preplašeni i lako je njima manipulirati. Uostalom, posljednjih godina potiču se i pumpaju netolerancija, isključivost i mržnja prema drugima i drukčijima, bili oni Srbi, homoseksualci, a sad nam u našu lijepu Europu dolaze muslimanske horde s Istoka. Dakle, mogli smo očekivati i mrziteljske ispade.

Zato me je nedavno razveselila izjava Đure Hranića, đakovačko – osječkog nadbiskupa koji je posjetivši izbjeglice u Opatovcu, rekao da ljudi trebaju pomagati jedni drugima. I da su naši ljudi pokazali da su ljudi. Uvijek me iznenađuju ljudi koji su vjernici i, zamislite, mrze. Vijesti i situacija s izbjeglicama mijenjaju se iz sata u sat i nitko u Europi ovo što se događa nije predviđao. Ogroman je broj ljudi koji putuju iz neke daleke zemlje u neku drugi zemlju u kojoj uopće ne znaju što ih čeka. Andrija Hebrang je nedavno, gostujući u “Otvorenom”, rekao da smo mi za vrijeme rata zbrinuli nekoliko stotina tisuća izbjeglica. Za razliku od Nijemaca ili, recimo, Šveđana, naši ljudi, nažalost, znaju kako je izbjeglicama. Iako neki imaju kratko pamćenje, vjerujem da bi svi voljeli pomoći tim ljudima bez dizanja ograda i žica.

NACIONAL: Problem izbjeglica otvorio je brojna pitanja pa tako i same svrhe postojanja Europske unije koja se s ovim problemom nosi vrlo nespremno i nezrelo. Zašto se, po vašem mišljenju, odjednom Europa toliko boji ljudi koji traže bolji život na zapadu, koji i sami propagiraju svih ovih godina?

Nepoznato i nepoznati uvijek plaše. Uostalom, postoje i kulturološke razlike, vjerska netrpeljivost. Tamo odakle oni dolaze je pakao za koji je donekle kriva i Europa, ali najodgovornija je Amerika koja je u svom dijelu svijeta daleko i sigurna od svega. Govore da to nisu izbjeglice koji bježe od rata, već ljudi koji idu za poslom. Kako ćemo razlučiti tko je tko? Koliko je samo naših ljudi otišlo trbuhom za kruhom? Ne samo u Njemačku, nego odnedavno jer se keltski tigar opet digao na noge, i u Irsku. Svijet je postao globalno selo, a sad bismo se opet trebali zatvarati u svoje torove.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni svojim životom danas u Hrvatskoj?

Zadovoljna sam svojim životom, a u Hrvatskoj zaslužujemo bolji život. Ali i mi smo odgovorni za ovo što imamo. Svjesni smo da mnogo toga treba mijenjati, ali nikako da počnemo od sebe. Kako oni gore, tako i mi dolje. Ispada da smo uvijek dobre sluge, a loši gospodari. Zašto su naši pogledi uprti u Europu? Zato što tamo ipak postoje red, rad i disciplina.

Kod nas postoji presumpcija muljanja i krađe i to je svima normalno. Nemoguće je da netko od političara u Europi zataji nešto, okoristi se i ostane u igri. Nama je to kao dobar dan: ma, ljudi su, normalno je da nisu pošteni. Najbolje nam je i najsigurnji smo u šutljivoj većini, glave zabijene u pijesak, očekujući da netko drugi odradi prljavi posao.

NACIONAL: Hoćete li svom sinu pomoći da pronađe posao u Hrvatskoj kad završi školovanje ili ćete se potruditi da što prije ode negdje izvan Hrvatske i skrasi se daleko odavde?

Moje dijete je u pubertetu, ja sam u klimakteriju i život nam nije lak. Prvenstveno mislim na nas roditelje jer živimo u djecocentričnom sustavu. Nikad nismo imali manje vremena za njih, a sve se vrti oko njih. Sve imaju, a opet, teže im je odrastati nego nama. Sinu ću pomoći tako da mu dam alate za život, da mu pomognem da se školuje, a onda kako bude. Mora nešto napraviti i sam, iako mi matere, posebno ovog mediteranskog tipa odgoja, zadržavamo ih uz svoje skute do 45. Mislim da im ne činimo dobro. Vani je to – my way or highway! Nema u se, na se i poda se. Kupit ću ti auto, kupit ću ti stan. Ne znam jesam li uopće na tragu da uspijem u tom plemenitom naumu, ali vrijeme će pokazati.