Irskog glumca Colina Farrella (39) većina obožavatelja pamti po ulogama u akcijskim filmovima kao što su “Specijalni izvještaj” s Tomom Cruiseom, “Daredevil” s Benom Affleckom i “Poroci Miamija”. Međutim, posljednjih godina Farrell nastoji promijeniti smjer svoje karijere i prihvaća uloge u drugačijim filmovima. Takav drugačiji film zasigurno je “Jastog” grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa koji je ove godine na filmskom festivalu u Cannesu dobio nagradu žirija. Taj film nevjerojatne priče prikazat će se u zagrebačkim kinima na “MAXtv Filmomaniji”, reviji odličnih filmova koja započinje 1. listopada. Osim toga, nedavno je završeno prikazivanje druge sezone serije “Pravi detektiv” koja se posebno iščekivala nakon uspjeha prve sezone, u kojoj su glumili Woody Harrelson i Matthew McConaughey. U drugoj sezoni glumačka ekipa je promijenjena, pa su pored Farrella glumili Vince Vaughn i Rachel McAdams.

“Jastog” je nekonvencionalna priča smještena u blisku budućnost, u kojoj je zabranjeno biti samac. Samce uhićuju i odvode ih u poseban hotel, u kojem tijekom 45 dana moraju naći partnera ili partnericu. Ako ne uspiju, pretvorit će ih u životinju po vlastitoj želji i pustiti u šumu. Farrell glumi lik Davida, samca koji ne pristaje na ta pravila igre, bježi iz hotela i odlazi u šumu, u kojoj nailazi na svojevrsni pokret otpora prema takvom načinu života te se zaljubljuje u jednu njihovu pripadnicu (Rachel Weisz).

Neobičan film nudi i neobičnog Farrella. U filmu je znatno deblji, s brkovima i uopće ne izgleda kao jedan od najseksepilnijih glumaca posljednjih desetak godina. No na ekskluzivan intervju za Nacional došao je u svom uobičajenom izdanju – zgodan, zalizane crne kose, nasmiješen i brbljav. I vitak. Tijekom razgovora Farrell se neprestano šalio, pa se intervju pretvorio u dobru zabavu. Možda i zato što su “Jastoga” kritičari vrlo pohvalili, a to svakom glumcu godi.

NACIONAL: Scenarij za film “Jastog” nevjerojatno je maštovit. Koja je bila vaša prva reakcija kada ste ga pročitali? Jeste li pomislili da odavno niste vidjeli ništa originalnije?

Šokirao sam se, radi se o originalnom scenariju, ali i o uznemirujućoj priči. Ali mogao sam tako nešto očekivati jer sam prije tri godine gledao film “Očnjak” redatelja Yorgosa Lanthimosa. Već me taj film oduševio, bilo mi je to potpuno novo filmsko iskustvo. Isto se dogodilo i kada sam čitao scenarij za “Jastoga”, odmah sam pomislio da je to nešto unikatno. Glumio sam u filmovima Martina McDonagha “Sedam psihopata” i “Kriminalci na godišnjem” i smatrao sam da je on nevjerojatno originalan autor, sasvim poseban, njegovi dijalozi i scene specifični su. Ali njegove priče smještene su u konvencionalan svijet, dok se radnja filma “Jastog” događa u potpuno nekonvencionalnom svijetu. Pravila igre i zakoni koji vrijede u svijetu u kojem je smješten “Jastog” ekstremni su i potpuno nelogični. Nikada nisam doživio takvo iskustvo kao na snimanju filma “Jastog”. Iskreno, kada sam prvi put pročitao scenarij, nisam bio siguran da ga razumijem. No dirnuo me, nekoliko puta sam se i smijao i poželio sam biti dio tog projekta jer nikada ništa slično nisam pročitao.

NACIONAL: Film govori o nemogućnosti ostvarenja veze, o muško-ženskim odnosima i možemo se referirati na današnji fenomen internetskih ljubavnih veza. Vama sigurno ne treba internet da ostvarite vezu, ali što mislite o tom fenomenu?

Na neki čudan način smatram da su ljudi iskreniji kada preko interneta pokušavaju naći partnera ili partnericu. Tko zna, možda ću se za sat vremena pokajati što sam to rekao, pa ću kasnije demantirati samog sebe. Već mi se to događalo. Svatko tko se prijavi na neki od tih portala poput www.match.com, tko ispuni formular s podacima o onome što traži, najčešće iskreno napiše što želi. Kada se ljudi susretnu uživo, licem u licem, ne znači da su i iskreniji. Znate, život je zeznut, ljudima teško pada usamljenost, pa poštujem svaki način na koji će se dvoje ljudi susresti i provesti jedan sat zajedno ili možda cijelu noć. Podržavam to sve dok jedna strana nije povrijedila drugu. Netko može osuđivati internet, svijet u kojem smo previše zaposleni, pa su ljudi očajni i traže vezu preko interneta, ali ako na kraju dvoje ljudi nađe zajednički interes, onda nemam ništa protiv internetskih veza.

NACIONAL: Danas mnogo ljudi glumi u vezama. Možda glumci, zato što su glumci, mogu glumiti više od drugih.

U privatnom životu ne ponašam se kao glumac, nego kao ljudsko biće. Ni vi niste novinar cijelo vrijeme, nego kada uključite računalo i koristite tipkovnicu. Analizirate i zapisujete, to rade mnogi ljudi, procesuiramo ono što vidimo. Na početku svake veze mnogi ljudi ponude sliku kakvi bi htjeli biti. Zato puno veza ne potraje jer ne možete dugo glumiti da ste nešto drugo. Ljudima je teško biti otvoren, teško im je biti iskren, teško im je priznati da su ranjivi. To nije lako priznati ne samo drugima, nego i samom sebi. I zato gluma nije samo to da obučete tuđe odijelo i tuđe cipele, gluma je iskren odnos prema samom sebi, svojim strahovima, prema tome koliko je teško biti ljudsko biće. Ne mislim pritom da je teško biti ljudsko biće kada si rođen u siromaštvu, nego da trebaš biti sretan kada možeš razmišljati o ljudskoj egzistenciji, a to smatram luksuzom.

NACIONAL: Kako onda ostati svoj i istovremeno imati vezu s drugom osobom?

Krivu osobu pitate to pitanje. No smatram da je najvažnija iskrenost. Jedan od najljepših darova u životu je iskren život. Iskrenost ti omogućava da saznaš trebaš li s nekom osobom biti u vezi ili ne.

NACIONAL: Film “Jastog” može se gledati i kao ciničan pogled na svijet. Smatrate li da ste cinična osoba?

Mogao bih se složiti s vama da je “Jastog” ciničan film, ali mislim da ja nisam takva osoba, čak ni u kontekstu groznih stvari koje radi ljudski rod. Ponekad funkcioniramo na nezamisliv način. S druge strane, znamo biti galantni, pristojni, uvijek od pomoći. Da nije tako, svijet bi se raspao.

NACIONAL: U ovom filmu vaš lik izabire da nakon smrti postane jastog. Da možete birati, koja biste životinja postali nakon smrti?

Galeb. Volio bih letjeti i gledati gradove i ljude, prelaziti s kopna na more. Vjerojatno bi većina ljudi to odabrala, kada bi mogli birati.

NACIONAL: U “Jastogu” izgledate neobično, imate brkove i višak kilograma. Koliko ste se morali udebljati za ulogu?

Sjećam se da mi je Yorgos Lanthimos na početku rekao da me želi vidjeti mekanog i mlitavog. Jeo sam i jeo i postajao sve mekaniji i mlitaviji. Sve do jednog trenutka, kada mi je Lanthimos rekao “Colin, a sada prestani jesti”. Jeo sam sve što se našlo preda mnom. Obožavam brzu hranu, cheeseburgere, pizze, čokoladu, Coca-Colu, sve što vam padne na pamet. Ali kada sam počeo jesti tu hranu, više mi se nije sviđala. Svaki dan unosio sam deset tisuća kalorija, pa sam osjećao da sam bolestan. Imao sam osam tjedana da se udebljam i za to vrijeme dobio sam 20 kilograma. Tijekom snimanja filma imao sam 98 kila.

NACIONAL: Koliko vam je vremena trebalo da izgubite tih 20 kilograma?

Ponovo osam tjedana. Takvo debljanje pa mršavljenje nije baš zdravo.

NACIONAL: Gledatelji vas još uvijek percipiraju kao akcijskog junaka. Je li vam zato teško dobiti uloge kao što je ova u filmu “Jastog”?

Još uvijek mi najviše nude uloge u akcijskim filmovima. Glumio sam u njima i uživao sam u tome, ali mi je nevjerojatno drago što su mi ponudili ulogu u “Jastogu”. Ima mnogo drugačijih filmskih priča koje bih želio istražiti.

NACIONAL: Vaš rad s grčkim redateljem Lanthimosom nastavak je suradnje s europskim redateljima, kao što su bili Danis Tanović i Liv Ullmann. Zašto vas toliko privlače filmovi europskih redatelja?

Ne znam ni sam. Radio sam i s drugim redateljima koji nisu Europljani, poput Terrencea Malicka i Petera Weira. Ne gledam na moj posao, pa tako ni na redatelje, prema kontinentu iz kojeg potječu. Diljem svijeta postoje razni pokreti u glazbi, književnost i filmu. Međutim, priključim se projektu kad me scenarij privuče, a pritom ne obraćam pažnju na države i granice. U Los Angelesu postoji kino Laemmie u kojem se prikazuju europski filmovi, pa ih ponekad gledam u njemu. No Lanthimosov film “Očnjak” nisam gledao u tom kinu, nego u Philadelphiji dok sam snimao film “Plan osvete” koji je, usput rečeno, režirao danski redatelj Niels Arden Oplev.

NACIONAL: Kako je bilo raditi s Liv Ullmann koja je prošle godine režirala film “Gospođica Julia” prema drami Augusta Strindberga?

Bilo je prekrasno raditi s njom. Drama na kojoj je temeljen film vrlo je teška i depresivna. No upravo zbog Liv Ullmann želio sam da taj film uspije. Liv Ullmann je posebna, jako je volim. Ona je drugačija redateljica, osjećala je svaki moj potez, svaki moj otkucaj srca. A priča filma je toliko bolna da mi je razdirala dušu. Bila mi je to izvrsna prilika da eksperimentiram i istražujem, za razliku od uloga u akcijskim filmovima.

NACIONAL: Jeste li razočarani time što filmovi poput “Jastoga” ili “Gospođice Julie” nikada neće imati pravi odjek u kinima jer mlada publika u multipleksima teško prihvaća pametne filmove?

Apsolutno kužim što se događa. Zamislite da se ovog vikenda u kinima počne prikazivati film “Ponoćni kauboj” koji je 1970. osvojio tri Oscara, od kojih su oni za najbolji film i najboljeg redatelja. Znate što bi se dogodilo? Nitko ga ne bi gledao. Ili film “Francuska veza”. OK, možda bi ga netko gledao jer bi u foršpanu vidio naganjanje automobilima. Ne znam što se treba dogoditi da se to promijeni, da se ljude isprovocira pa da promijene filmski ukus. Sve dok filmovi poput “Brzih i žestokih” zarađuju stotine milijuna dolara, to se neće promijeniti, ali će uvijek postojati i art filmovi i autori poput Lanthimosa koji će snimati filmove za manje od 10 milijuna dolara i koji će izazivati duboke i emotivne reakcije kod gledatelja.

NACIONAL: Ove godine gledatelji su jedva čekali drugu sezonu serije “Pravi detektiv”, nakon što je prva, s Matthewom McConaugheyem i Woodyjem Harrelsonom, postigla nevjerojatan uspjeh.

Prva sezona bila je podijeljena na dva lika koja su glumili McConaughey i Harrelson, dok je druga sezona imala mnogo više likova. Prva sezona me oduševila, Harrelson je sjajan, iako ne mogu reći da sam kao klinac odrastao uz njegovu seriju “Kafić uzdravlje”, više sam gledao “Fawlty Towers”. On je tada stvorio imidž komičara, iako smatram da ga treba cijeniti mnogo više kao glumca u dramama jer je fantastičan. Pogledajte ga u filmovima “Narod protiv Larryja Flinta” ili “Rampart” i vidjet ćete da je izvrstan glumac.

NACIONAL: Što je to što vas je privuklo ulozi u drugoj sezoni serije “Pravi detektiv”?

Snimanje serije bilo mi je posebno iskustvo jer je Nic Pizzolatto, autor serije, posebna osoba. Od početka snimanja znao sam da će ljudi uspoređivati drugu sezonu s prvom, što je sasvim prirodno. Druga sezona nije imala taj ezoterični misticizam kakav je imala prva. No likovi su ponovno bili fenomenalno napisani, do nevjerojatne razine kompleksnosti. Nic Pizzolatto i Yorgos Lanthimos na sličnoj su razini kao pisci i svoje scenarije dovode do savršenstva.

NACIONAL: Koja je razlika između rada na filmu i na televizijskoj seriji?

Ovisi o kojoj seriji i o kojem filmu govorimo. Međutim, moram vam reći da za mene razlika nema. Zapravo postoje, a dat ću vam i primjer. Kada su mi ponudili ulogu u seriji “Pravi detektiv”, dali su mi da pročitam scenarij prvih dviju epizoda. Nakon što sam pročitao samo 25 stranica, prihvatio sam ulogu. Nikada to ne bih napravio za ulogu u nekom filmu. Sretan sam što mogu birati uloge jer 98 posto glumaca u našem poslu to ne može. Ja to mogu i odabrao sam ulogu u seriji “Pravi detektiv”, iako ni ja, a ni drugi glumci nismo znali kako će naši likovi završiti. Rečeno nam je da ćemo to saznati tijekom snimanja. A to me dodatno zaintrigiralo.

NACIONAL: Jeste li se iznenadili kada ste shvatili da će vam partner u seriji “Pravi detektiv”, koja je mračni triler, biti Vince Vaughn, glumac poznat po ulogama u romantičnim komedijama?

S njim se dogodilo isto što i s Matthewom McConaugheyom u prvoj sezoni serije. Obojica su fenomenalni glumci, ali i McConaugheya su donedavno gledatelji poznavali kao glumca iz romantičnih komedija, iako je imao uloge u filmovima kao što je “Vrijeme ubijanja” Joela Schumachera. Isto je i s Vinceom Vaughnom.

NACIONAL: Je li i vama, kao i njima, bilo teško izaći iz stereotipa? U vašem slučaju to je stereotip o Colinu Farrellu kao glumcu iz akcijskih filmova.

Ne znam jer nikada nisam brinuo o tome što doista želim biti i kakvim me gledatelji trebaju zamišljati. OK, možda mi nude više uloga u akcijskim filmovima no što bih želio, ali nisam u zatvoru pa da razmišljam o tome kako da pobjegnem iz njega.