Borna Rajić za Nacional govori što želi postići svojim neobičnim eksponiranjem preko društvenih mreža, zašto se počela baviti dijeljenjem savjeta o smislu života, govori o suočavanju s traumama iz djetinjstva, problemima iz prvog braka, razočaranju u religiju, politici i borbi za skrbništvo nad najmlađim sinom.

Borna Rajić, žena koja je godinama privlačila pozornost javnosti kao supruga poduzetnika Luke Rajića, nastavila je privlačiti interes medija i nakon razvoda braka. Prvo kada se počela baviti dizajniranjem odjeće, a odnedavno i zbog nekih svojih istupa na društvenim mrežama koji su znali izazvati komentare, ali i kritike.

Odnedavno je ambasadorica Zagrebačkog kazališta mladih, a počela je raditi i kao životna savjetnica kroz projekt koji je nazvala “Razgovori s Bornom”. Tvrdi da može pomoći ljudima u potrazi za vlastitim identitetom i postizanju osobnih ciljeva. Sat razgovora naplaćuje 1000 kuna, a cijena sata za osobe slabijeg imovinskog stanja iznosi 50 kuna.

Bornu Rajić kontaktirali smo želeći otkriti što se doista događa sa ženom kojoj su mnoge Hrvatice zavidjele na načinu života, dobrim dijelom i zbog toga kako su taj život prezentirali mediji. Za Nacional je govorila o borbi za skrbništvo nad najmlađim sinom Rafaelom. Osvrnula se na svoje traume iz djetinjstva, probleme iz prvog braka te je iznijela svoje poglede na život i pričala o poslovnoj fazi u kojoj se trenutno nalazi. Iz toga danas proizlaze i njezini stavovi o religiji, smislu života i politici koje, kako ističe, prenosi i u svojoj komunikaciji s javnošću.

ZA POČETAK NAS JE ZANIMALO što želi postići svojim aktivnostima na društvenim mrežama te što je, prema njenom viđenju, čini kompetentnom životnom savjetnicom.

“Bitna mi je interakcija s javnošću. Moj najveći životni kapital je stečeno znanje i iskustvo koje danas artikulirano prenosim kroz ono što govorim. Primila sam i od Pariza, i od New Yorka, i ostalih svjetskih metropola ono što su mi mogle dati. Mene danas hrani ono što ja dajem i reakcija koju to pobuđuje. Misao koju napišem na društvenoj mreži, pročitat će cijela Hrvatska. Ne moram biti Citizen Kane, ali svejedno mogu kreirati javno mnijenje i plasirati informacije. Zato sam i počela snimati videoklipove na YouTubeu. U jednom od prvih videa rekla sam ‘tražite i dat će vam se’, što je izazvalo veliku pozornost javnosti, ali to stoji i u Bibliji. Ja moram izazivati reakciju jer sve to što napravim, ima odjeka na desetu potenciju, dakle, ako potaknem samo jednog čovjeka da napravi pomak u svom životu, već sam puno napravila. Kad sam počela objavljivati videouratke, nisam promišljala o tome kamo će me to odvesti. Tko god me pozorno sluša, nikad neće dobiti od mene input da se treba bogato udati da bi se u životu uspjelo”, kaže Borna Rajić.

Iznenađuje, a u dijelu javnosti izaziva i neke neprimjerene reakcije što takvu vrstu psihološke pomoći pruža diplomirana ekonomistica i donedavno modna dizajnerica koja se obrazovala na Central Saint Martins College of Design and Art dok je bila u braku s bogatim suprugom, naizgled lišena svih problema. Manje je poznato da je upravo u tom braku, a kasnije i u izvanbračnoj zajednici s izraelskim poduzetnikom Ronom Haleom, dosta propatila, a dio tih problema kulminira upravo ovih dana, kada s bivšim partnerom vodi bitku za skrbništvo nad najmlađim sinom.

Nisu to prvi emocionalni problemi s kojima se Borna Rajić suočila. Djetinjstvo su joj obilježili odsustvo i emocionalna distanciranost roditelja, iako je odrastajući u obitelji intelektualaca oduvijek uživala materijalnu sigurnost. Formalno obrazovanje iz područja psihoanalize stekla je na Carl Gustav Jung institutu u Zürichu te je nadogradila znanje na pariškom sveučilištu Sorbonne i američkom Harvardu. Zato se ne obazire na komentare da je samoprozvana životna savjetnica.

“Kroz život sam od najranije dobi osjećala veliku bol, bol odbačenog djeteta koje nikad nije osjetilo istinsku roditeljsku ljubav. Uvijek sam se pokušavala opravdati i zaslužiti ono što dobivam. Moj ‘program’ u glavi bio je da nisam ništa zaslužila, dok je program, primjerice, moje djece od samog rođenja da su vrijedni bezuvjetne majčinske ljubavi. Ponekad se i sami pitaju kako su sva četvorica tako vesela i samopouzdana djeca, zato što sam im ja usadila takav program od početka. Meni to nitko nije dao i ja sam dugo išla kroz život u grču. Nisam se opustila ni u braku s Lukom”, govori Borna Rajić.

“Problem mog braka bio je što nisam imala pravo osobne realizacije ili čak pravo glasa. Kada sam bila supruga Luke Rajića, sebe sam doživljavala kao da sam nitko i ništa. Nikada se nisam eksponirala u javnosti za vrijeme tog braka jer sam smatrala da etiketa supruge nekog bogataša zapravo ništa ne znači. Ona osoba koja sam ja tada bila, zapravo nije imala što reći hrvatskoj javnosti. Kao studentica imala sam plan, imala sam ušteđevinu s kojom ću otići u Milano, baviti se manekenstvom i magistrirati na Bocconiju. Udaja me omela u mojim planovima. Da mi je cilj bio bogato se udati, otišla bih u inozemstvo i našla barem šeika. U četiri godine rodila sam troje djece i izgubila četvrtu trudnoću, što mi je bio težak udarac. Sve sam ulagala u odgoj djece i u svoje školovanje, no polivalentnim doškolovanjem nisam tražila prekvalifikaciju, već odgovor na vlastita egzistencijalna pitanja koje stoga danas mogu prenijeti drugima. Nikad si nisam dozvolila predah. Nisam osluškivala svoja emotivna čula. Nakon toga prošla sam težak razvojni put koji je samo meni poznat. Moja duša je tada osjećala da ne živi svoj put zbog kojeg je došla na ovaj svijet i ovu inkarnaciju. Svoju slobodu sam krvavo platila. U braku s Lukom Rajićem razvila sam bujnu krošnju, ali moje žile bile su tanke i tim se drvetom nisam ponosila. Nakon razvoda pustila sam korijenje i moja krošnja se razvila otkada imam interakciju s javnosti. Teško sam se odvojila od svojih ideala braka, zajedništva, Crkve i nekih pojmova etike i morala koji su mi nametnuti”, kaže Borna Rajić.

U ljubavnim vezama često se replicira odnos s majkom ili ocem. Ako taj odnos nije bio zadovoljavajući, vjerojatno neće biti ni ljubavni život te osobe, tvrdi Borna Rajić.

“Svaki klijent prije nego što dođe kod mene, mora odgovoriti na pitanja vezana uz djetinjstvo. Moram znati što je klijentu najljepša uspomena iz djetinjstva, neostvareni san, kako bih shvatila otkud potječe program koji on nosi u sebi. Imam metodologiju promjene tih programa, ali ih je za početak najbitnije osvijestiti. Mogu pomoći osobama koje su svjesne da u nekom razdoblju svog života trebaju unaprjeđenje i spremne su u to uložiti trud, vrijeme, ali i novac”, pojašnjava Borna Rajić zašto je odredila visoku satnicu.

“AKO ČOVJEK DOLAZI po savjet koji ništa ne košta, on ima potpuno drugačiji stav prema tom vremenu uloženom u razgovor, nego ako svjesno izdvoji određenu vrijednost i dodijeli je vremenu provedenom u razgovoru. Tako se kreira pozicija u kojoj je čovjek spreman primiti terapeuta kao osobu koja će u njemu pronaći rješenje. Svjesna sam kolika je vrijednost tisuću kuna, ali klijent dolazi k meni kao Borni Rajić. Morala sam se odmaknuti od te reference, jer nisam ni psiholog ni psihijatar. Njih ima nekoliko izvrsnih u Hrvatskoj, ali Hrvatska ima samo jednu Bornu Rajić. U šali kažem da sam ja kao Coca-Cola – svi govore da nije dobra za zdravlje, ali svi je piju”, kroz smijeh govori Borna Rajić.

Kreirala je cijenu za osobe slabijeg imovinskog stanja, a smatrat će zajedničkim uspjehom ako ta osoba kroz neko vrijeme bude u mogućnosti platiti redovnu cijenu. Tvrdi da neće nametati svoj savjet kada se to od nje ne traži. “Opekla sam se kada sam se i sama izvukla iz nezadovoljavajućeg odnosa i ohrabrila, a čak i financijski pomogla nekolicini žena da i same naprave isto, ali te žene nisu nužno završile najbolje u životu jer nemaju snagu za samostalnost. Životni put nakon razvoda je rudarski posao. Ne govorim previše o onome što sam ja prošla na tom putu jer ljudi vole pikanterije, a moj posao nije kreiranje materijala za žuti tisak. Shvatila sam da ne smijem davati savjete kad to od mene ne traže, jer neki ljudi znaju funkcionirati samo u ovisničkom odnosu”, kaže Borna Rajić.

Ona dolazi iz obitelji liječnika, ali smatra da se bolesti današnjice, posebno depresija, ne mogu izliječiti farmakološki. Smatra da se sve što je prirodno u životu događa evolucijom, a ne revolucijom. Tvrdi da može dijagnosticirati koji je uzrok klijentova siromaštva, nezadovoljstva ili nedostatka ljubavi, no da je rješenje problema u svakom od nas i da ona može svom klijentu samo pomoći na tom putu pronalaženja vlastitih autentičnih odgovora na životne izazove. “Morao bi mi doći tim ljudi koji je odgovoran za poslovanje tvrtke. Odgovorni ljudi kroje sudbinu tvrtke jer, bez obzira na to koliko se okolnosti mijenjaju, ako njihova prilagodba i odgovor na okolnosti nisu adekvatni, onda ni poslovanje tvrtke neće biti adekvatno. Treba naći korijen problema u posljednjih nekoliko godina. Već u jednom kontaktu sa svakim od odgovornih ljudi iz tvrtke, mogla bih izvući osnovne razloge zašto je tvrtka došla u stanje u kakvom jest”, objašnjava Borna Rajić.

MEĐUTIM, PRIJE NEKOLIKO GODINA i sama je doživjela poslovni neuspjeh kada se njene modne kreacije nisu prodavale kako je očekivala. “Prvi i osnovni razlog je taj što moja sudbina nije bila da budem modni dizajner. Komuniciramo sa svemirom putem problema i putem izazova. Svemir nema drugog načina da vas zaustavi u nekom naumu, osim da konstantno postavlja prepreke. Da je moj modni biznis krenuo sjajno, ne bih se zaustavila i shvatila da trebam biti nešto drugo u životu, da je moja misija na ovom svijetu probuditi ljude da žive puninu svog života. Drugi je razlog što nitko ne može biti uspješan u onome o čemu nema dovoljno znanja i iskustva. Iz dugogodišnjeg majčinstva i intelektualnog rada uskočila sam u jako zahtjevan posao s ljudima koji nisu bili kompetentni biti nositelji tog projekta. U meni su vidjeli isključivo izvor financija. Meni je modni biznis poslužio da ja urliknem nakon toliko godina šutnje. To je bio moj umjetnički izričaj, vizionarske, a ne komercijalne kolekcije. Ove godine je Anna Dello Russo šetala u svilenim pidžamama s krznenim bundama koje sam ja u Zagrebu pokazala prije četiri godine. To iskustvo primjenjujem i u ovom današnjem poslu. Neupitno je da sam vizionar, ekspresionist. Moji videospotovi su čista avangarda. Kad god sam slušala svoj unutarnji glas i odradila prave stvari u pravom trenutku, uvijek sam doživljavala uspjeh”, govori Borna Rajić.

Unutarnji mir tražila je kroz religiju, tražila se kroz Opus Dei, kabalu, a upoznata je i s judaizmom jer je otac njezina najmlađeg sina s kojim je živjela židovskog podrijetla te u tom duhu odgaja i sina. Osvrnula se na i Katoličku crkvu.

“Bila sam frapirana u svom kontaktu s Crkvom i Opusom Dei, kada sam proživljavala bračnu krizu i povjerila se svećeniku te sam očekivala podršku ili savjet, a svećenik mi je savjetovao da pokušam više slušati klasičnu glazbu. Mislim da je važno da se Crkva reformira i živi ukorak s društvom. Papa je već pokazao veću otvorenost, primjerice, prema razvodu. Današnji religiozni rituali postali su formalnost. Oslabio je onaj specifičan osjećaj koji čovjek doživi pri susretu s transcendentalnim silama. Govorim to kao katolik, pravoslavlje nosi više numinoznosti u sebi, što je vidljivo pri samom ulasku u pravoslavnu crkvu, koja je puna intenzivnih boja i mirisa, što pridonosi kreiranju mistične atmosfere. Zapadnjačke crkve su relativno sterilne i hladne. Takvi su i rituali. Izgubila se psihološka komponenta. Krizma bi trebala označavati ritual zrelosti, kao židovska bar micva, kada dijete preuzima odgovornost za svoje postupke. Danas se izgubila tradicija rituala u kojima dječak postaje muškarac. U primitivnim civilizacijama još postoje takvi rituali. Međutim, zapadnim civilizacijama djeluje apsurdno da se dječake izlaže testu koji uključuje i veliku bol. Oni tako prelaze granicu strahova i nisu više uplašena djeca. Na Zapadu bi ekvivalent moglo biti služenje vojnog roka. Sa psihološkog aspekta, slažem se s povratkom obaveznog vojnog roka jer su mladi muškarci tako bačeni iz majčinog gnijezda na poligon gdje se moraju znati nositi s uvjetima koji nisu ugodni, s autoritetima i vlastitom fizičkom i psihičkom izdržljivošću”, kaže Borna Rajić.

ONA S PRILIČNIM INTERESOM prati politička zbivanja u Hrvatskoj i naročito je raduje što premijer dolazi iz poslovnih i financijskih krugova. “Iako cijenim vrsne oratore i bogatstvo hrvatskog jezika, koje našem premijeru možda nedostaje, smatram da je u ovom trenutku, s ovim ogromnim hrvatskim dugom, nužno imati osobu koja će prvenstveno staviti fokus na financije i koja je dokazano kompetentna da se s time nosi. Uvijek govorim, ako su Židovi u Tevi mogli imati Oreškovića i njemu dati kasu u ruke, onda sigurno imamo pravog čovjeka na čelu države kojoj je trenutno sve sporedno u odnosu na financijsku situaciju”, smatra ona.

Svojedobno je izjavila da ako je netko Hrvat, katolik i domoljub, onda ne može glasati za Milanovića. Misli da njemu ni ona ne može pomoći. “Iako svakoga gledam kao čovjeka koji mi može doći na seansu i sa svakim mogu razgovarati, ako govorimo o politici, Milanoviću i SDP-u nema pomoći. Tuđmanu se spočitava da je Rajiću dao tvornicu, a Milanović je u svome mandatu pogodovao ne samo nekom poduzetniku, nego članovima svoje najuže obitelji”, zaključila je Borna Rajić.