Uz ovacije publike, 19. srpnja, Kazalište Ulysses otvorilo je svoju 24. sezonu premijerom „Prosjačke opere“ Bertolta Brechta i Kurta Weilla u režiji Lenke Udovički, pod dirigentskim vodstvom Karla Hubaka. Radi se o koprodukciji s kazalištem Gavella, u kojem će se zagrebačka premijera održati 19. rujna. Junaci su likovi s “društvenoga dna”, kriminalci, organizirani prosjaci i prostitutke, a u predstavi će ih glumiti žene, glumice, među kojima su Barbara Nola, Bojana Gregorić Vejzović, Dijana Vidušin, Anica Kontić, Lana Meniga, Ana Kvrgić, Nika Ivančić, Mada Peršić, Tara Rosandić te glumac Deni Sanković. Kostimografkinja je Bjanka Adžić Ursulov, koreograf Staša Zurovac. Ovo je izuzetno uspješna godina za Bojanu Gregorić Vejzović koja je prvo na Festivalu glumca dobila Nagradu Fabijan Šovagović, a nakon toga i godišnju kulturnu Nagradu Vladimir Nazor za ulogu majke Ane, u predstavi „Majka” Floriana Zellera, u režiji Enesa Vejzovića i produkciji kazališta Gavella i Ludens Teatra.

Osim premijere „Prosjačke opere“, Bojana Gregorić Vejzović prošloga tjedna imala je i premijeru filma „M“ u režiji Vardana Tozija koji je prikazan na filmskom festivalu u Puli. Film je nastao u koprodukciji Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Francuske, Kosova i Luxemburga. Nakon premijera Bojana Gregorić Vejzović dala je intervju tjedniku Nacional. Rođena Zagrepčanka, kći velike glumačke dive Božidarke Frajt, započela je karijeru kao balerina. Završila je Školu za klasični balet, a od 1988. do 1991. bila je članica Baleta HNK Zagreb, gdje je plesala solo i ansambl uloge u većini predstava koje su tada bile na repertoaru (“Giselle”, “Labuđe jezero”, “Trnoružica”…) Glumu je diplomirala 1997. na ADU u Zagrebu. Od rujna 1996. pa do danas članica je glumačkog ansambla kazališta Gavella. Igrala je u brojnim filmovima i TV serijama i dobitnica je niza nagrada, između ostalog Nagrade Hrvatskog glumišta, Gavelline nagrade, Nagrade Vanja Drach i drugih.

NACIONAL: Prošlog vikenda otvorena je nova sezona Ulyssesa premijerom ‘’Prosjačke opere’’. Kako ste zadovoljni izvedbom i reakcijom publike? Je li se trud isplatio?

Uz divan ansambl i odličan autorski tim, uspjeh nije mogao izostati. Jako smo sretni i veselimo se svakom gledatelju. Veselje igre ne izostaje jer osjetili smo kako se uz nas odlično zabavljaju, a Brechtov cinizam u ovom vremenu odlično se naslonio na svjetsku realnost.

NACIONAL: Prvo ste dva mjeseca održavali probe u Gavelli, a nakon toga na tvrđavi Minor. Je li bilo teško prilagoditi se tom prostoru, koliko je bilo naporno?

Bilo je teško jer u početku nismo imali struje, ali svaki uloženi trud se isplatio. Tvrđava je jedan predivan i fascinantan ambijent, ali zahtjevan, pogotovo za izvođenje glazbeno-dramskih predstava. Sve izgleda jako pitoreskno kada nam dođu novinari i kamere, ali moram priznati da uvjeti doista nisu bili laki. Visoke su temperature, a probe su bile od deset ujutro do dva popodne, s pauzom do 6. I onda opet navečer do jedan u noći, nekada i do dva. Zahtjevno je jer trebalo se uskladiti i s orkestrom, za koji je Karlo Hubak napravio sjajne nove aranžmane; trebalo je sve to uvježbati. No glumačka ekipa je sjajna, a uz nas veteranke iz Gavelle tu je i pregršt mladih fenomenalnih glumica koje su odradile odličan posao. Nakon premijere igramo do 27. srpnja, a onda u jesen u Gavelli.

NACIONAL: U predstavi ima dosta songova i plesnih točaka. Kako ste ih svladali?

Da, ima puno songova koje prvenstveno izvode Nika i Deni, zato u prvi plan i stavljam ovu mladu ekipu. Upravo su fascinantni u glumačkoj zrelosti, lakoći izvođenja i najveći dio je uglavnom na njima. Naravno, nismo ni mi starci za baciti. Svi igramo više uloga, ja igram velečasnog Kimbala i Jenny Špelunku, odnosno madame, kako bi se to lijepo reklo. Vrlo su mi zanimljive bile transformacije, a pjevam nekoliko sjajnih Brechtovih songova. Staša Zurovac zadužen je za koreografije, pa me opet vratio u dobru kondiciju. Moj bivši baletni kolega Staša, iako godinama nisam plesala, inzistirao je na nekim elementima i sada mi je baš drago da smo to hrabro odradili. Išijas još nemam, držite palčeve za dalje.

NACIONAL: Neke od vas imaju pjevačka iskustva, neke su rekle da su do sada pjevale samo pod tušem, kako su izgledale pjevačke probe, koliko vam je svojim umijećem pomogao dirigent Karlo Hubak?

Ima ljudi koji su jednostavno Bogom dani. Naši Nika i Deni su čudo na pozornici. Cijeli ansambl dao je sve od sebe, a Karlo je kao i uvijek bio duhovit i rekao novinarima kako smatra da svatko ima pravo na pjevanje. Šalu na stranu, izvukao je najbolje od nas i svatko svojom bojom glasa, unutar svojeg lika, daje određeni pečat koji je ovu predstavu učinio zanimljivom i bogatom. Uostalom, Brecht je želio da ne bude samo artizam, već dramski pristup kritike društva. Njegova rečenica „umjetnost je čekić nad zrcalom stvarnosti“ najbolji je način na koji se može opisati kako će ova predstava odjeknuti, u smislu jednog poticaja na promišljanje, jesmo li se uopće pomaknuli od te 1928., kada je bila prva praizvedba. I tada je kritizirano društvo u kojem je kapital postao jedini bitan egzistencijalni element, jedina nit vodilja, pri čemu se ne misli na čovjeka i njegovu osobnu sudbinu, stabilnost niti dobrobit. Kako kaže Brecht, „dok se bogatstvo pravedno ne raspodjeli, lažan i proklet svijet će biti cijeli“.

NACIONAL: Osim što je oštra kritika buržoaskog društva, „Prosjačka opera“ nastala je u osvit jačanja fašizma i nacizma, postoje li paralele s današnjim vremenom?

Apsolutno, mi ovom predstavom ostavljamo publici na promišljanje kakav svijet dajemo djeci u nasljeđe. Ono što zadnjim songom poručujemo i na što ukazujemo je lažan celofan stabilnosti koji nas okružuje, u strahotama ratova na čije slike i izvješća se “navikavamo”, misleći da je to daleko od nas i da smo mi sigurni… No jesmo li?! Brechtova aktualnost ukazuje na to da čovječanstvo ništa nije naučilo iz povijesti i da se nažalost nismo puno pomakli u tih gotovo sto godina.

‘Redateljica ‘prosjačke opere’ Lenka Udovički djeluje poput kamilice, nježna je i nema nervoze, zato je s njom bio užitak raditi. Velika je podrška, a sve je lijepo iskustvo’

NACIONAL: Radi se gotovo isključivo ženskoj predstavi, nastaloj u koprodukciji Ulyssesa i Gavelle. Je li vam to prvi put da radite s Lenkom Udovički i kakvo je iskustvo?

Da, prvi put surađujemo i presretna sam da je sve ispalo sjajno. Bilo je i zahtjevno, bilo je boljih i lošijih dana na probama, što je normalno u jednom takvom zahtjevnom zajedničkom kreativnom radu. Lenka je velika podrška i kada god bi bilo tko od nas posumnjao u sebe, ona je uvijek bila podrška, poticala ljude uz beskrajno puno razumijevanja. Lenka djeluje poput kamilice, nježna je i nema nervoze, zato je s njom bio užitak raditi. Jedno jako lijepo iskustvo.

NACIONAL: Predstava će imati svoju zagrebačku premijeru 19. rujna u Gavelli. Kako funkcionira u tom prostoru?

Iskreno, mislim da će nam biti puno lakše. Zvučna slika u Gavelli bit će obogaćena vrhunskom tehnikom koju smo dobili nakon obnove kazališta nakon potresa. Naime, uvijek su predstave koje se izvode na otvorenom zahtjevne i to ne samo u smislu obujma velikog gledališta, već i uvjeta koji su prirodom dani. Je li to vjetar, je li to neka okolna atmosfera, na to ne možete utjecati. U Gavelli se radi u kontroliranim uvjetima, no svaka izvedba, na tvrđavi Minor pa i ona u Gavelli, imala je i imat će posebnost i draž.

NACIONAL: Što nam možete reći o ulozi u sjevernomakedonskom filmu ‘’M’’ koji je obišao mnoge festivale i imao hrvatsku premijeru na Puli? Kako je bilo raditi s međunarodnom ekipom i režiserom Vardanom Tozijem?

Vardan Tozija je izuzetno cijenjen režiser. Već je bio na Puli sa svojim filmom „Amok“ koji je radio s domskom djecom, koji su bili sjajni. Kada me pozvao, moram priznati da sam bila oduševljena. Naš kontakt je bila Anita Juka koja je ujedno hrvatski koproducent. Priča filma “M” smještena je u distopijsko vrijeme, u kojem Saško Kocev koji fantastično igra ulogu oca, odgaja sina za preživljavanje u neljudskim okolnostima. Ulogu Marka glumio je Matej Sivakov koji je tada imao sedam godina. Ne samo što je briljantno odigrao tu ulogu, već je i s lakoćom funkcionirao na 40 stupnjeva. Aleksandar, koji je igrao drugu ulogu dječaka, dijete je sa sindromom Down i doista je nevjerojatno kako su se snalazili u tim izazovnim vremenskim uvjetima divljine, u šumi. Vardan je znao kako ih opustiti, odigrati s njima neku društvenu igru kako bi ih raspoložio i napravio prekrasnu dirljivu priču o prijateljstvu i nadi. Moj lik pojavljuje se na kraju filma kao neka vila, spas, nada u bolje sutra. Dirljivo je predstavljati nadu. Neobičan, zanimljiv i vrlo topao film.

NACIONAL: Kako je film primljen na Puli?

Odlično smo bili primljeni, iako smo imali termin projekcije u 22 sata u kinu Valli. No Vardan je za film “M” dobio već sedam nagrada, u Sofiji, New Yorku, Brazilu… Tako da potvrdu kvalitetu imamo i veselimo se da će za nekoliko mjeseci biti na HBO-u.

NACIONAL: Dobitnica ste ovogodišnje Nagrade Vladimir Nazor. Možda je otrcano pitanje, ali jeste li je očekivali i što vam je značila?

Znali smo da smo napravili dobar posao, vodilo nas je stvaralačko promišljanje i korespondiranje teksta s vremenom u kojem puno govorimo o mentalnom zdravlju. Kada taj rad struka i još k tome Ministarstvo kulture nagrade, onda su to ogromna čast i potvrda. Osjećam veliku zahvalnost kao poticaj za dalje. Svega toga ne bi bilo bez mojih sjajnih kolega, a to su Matija Gašpari, Tena Nemat Brankov i Amar Bukvić, s kojima dijelim pozornicu. Bilo je veliko zadovoljstvo taj težak tekst raditi s njima, naravno uz Enesa, koji je od nas tražio beskompromisno predavanje na pozornici, beskompromisnu igru koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

 ‘Uz divan ansambl i odličan autorski tim, uspjeh nije izostao’, kaže Bojana o predstavi

NACIONAL: Težak komad, ali mnoge žene i majke su se prepoznale u tom liku.

Iako je zapravo riječ o farsi, kako je to napisao Florian Zeller, kroz smijeh publike divno je spoznati koliko se prepoznaju. Enes se, u redateljskom smislu, zauzeo za slobodu snažnog scenskog izričaja koji na momente ide u karikaturu i grotesku, pogotovo kada je “oslikavao” Anin izmišljeni svijet; i baš zato iskreni dramski momenti majke još jače odjeknu. U tom duhovitom, ciničnom i mračnom tekstu mi smo se sjajno zabavljali stvarajući. Nakon svake izvedbe mnoge prijateljice i kolegice, ponavljajući neke od rečenica iz “Majke”, grohotom zaključuju koliko puta su ih izgovorile.

NACIONAL: Predstavu je režirao vaš suprug Enes Vejnović, kako je to funkcioniralo i je li bilo bračnih trzavica na probama? Naime, očito je urodilo plodom.

Zapravo mi je s Enesom s jedne strane najlakše raditi, a s druge strane najteže. Ulazimo u konstantne debate, nosimo posao doma, gdje se to nastavlja. Kada postoji profesionalna distanca, rasprave traju kraće. Ali na kraju se, doista, sve isplatilo. Jako sam ponosna, sretna i zahvalna. Već 28. i 29. rujna su nam prve izvedbe „Majke“ u Gavelli i nadam se da će za njih publika opet pokazati veliki interes.

NACIONAL: Predstava „Majka“ nastala je također u koprodukciji Gavelle i Ludens Teatra iz Koprivnice. Je li to rezultat vašeg prisilnog iseljenja iz kazališta nakon potresa, kada ste i krenuli raditi koprodukcije i hoćete li nastaviti tim smjerom?

To su odluke koje donosi ravnatelj. No apsolutno pozdravljam činjenicu da je Dražen Ferenčina došao do tih ideja i rješenja. Prije godinu dana imali smo i dvije koprodukcije s Osijekom i Splitom. To je bogatstvo koje ansamblu uvijek donosi neku novu, zdravu energiju. Vjerujem da to može ostati praksa. Naime, uvijek nedostaje novca za kulturu, a na taj način bilo je moguće napraviti predstave gdje smo udruženim snagama stvorili zajedničke projekte i premostili situacije nedostatka financija na dobrobit projekata koji su mogli zasjati u punom sjaju.