Iako su mu prognozirali kraj političke karijere nakon što je napustio SDP 2018. godine, bivši pomoćnik ministra branitelja Bojan Glavašević i dosadašnji nezavisni saborski zastupnik na posljednjim parlamentarnim izborima izabran je u Sabor na listi zeleno-lijeve koalicije Možemo!. Uspio je ući s 14. mjesta liste u 6. izbornoj jedinici, zahvaljujući preferencijalnim glasovima birača.

Bojan Glavašević, lingvist i sociolog po obrazovanju, i dalje ima zamrznuti status na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu jer kaže da politika nije ono čime se želi baviti do kraja života. Političku karijeru započeo je kao nestranački dužnosnik 2012. godine, a u SDP se učlanio 2016. godine, u vrijeme kad je Zoran Milanović bio predsjednik stranke. Nakon razlaza s SDP-om 2019. godine sudjelovao je u izborima za EU parlament na listi stranke Start Dalije Orešković, koja nije prešla izborni prag.

NACIONAL: Ovaj tjedan konstituirat će se novi saziv Sabora. Čini li vam se da će ipak biti kvalitetniji od prethodnog jer su neki problematični zastupnici, osobito oni iz HDZ-a, ostali „izvan igre“? 

Ono što mislim da je pozitivno jest činjenica da krajnja desnica nije uspjela doći u priliku da sudjeluje u formiranju vlasti. Pri tome ne mislim da se dogodilo manje zlo – jer ja HDZ nikako ne mogu tako kvalificirati. Naime, nažalost, tu biramo između nacionalizma, desnog radikalizma i korupcije zajedno s jedne strane ili samo korupcije s druge. Iako sve dok se Sabor ne konstituira ne možemo znati tko će biti zamjene za ministre koji su osvojili zastupničke mandate, teško mi je u ovom trenutku imati potpuni pregled. No nadam se da će vrsta govora kakve smo slušali od Željka Glasnovića ili Steve Culeja u ovome sazivu Sabora uvjerljivo pripadati margini.

NACIONAL: Vi ste s 14. mjesta na listi zeleno-lijeve koalicije Možemo! preferencijalnim glasovima uspjeli ući u Sabor. Je li vam to osobna satisfakcija s obzirom na to da su nakon vašeg odlaska iz SDP-a mnogi prognozirali da je to i kraj vaše političke karijere? 

Kad sam otišao iz SDP-a, moj je cilj bio okupiti progresivnu opoziciju nezavisnih zastupnika u jedan saborski klub. I u tome sam uspio. Moj je drugi cilj bio da novim progresivnim akterima na političkoj sceni otvorim pozornicu prema uspjehu na parlamentarnim izborima. I mislim da sam i tome uspio dati svoj doprinos. Dalija Orešković izabrana je u Hrvatski sabor, kao i Sandra Benčić, Rada Borić, ljudi s kojima sam surađivao i prije. Drago mi je da sam izabran baš na ovaj način, taj rezultat mi govori da me nakon osam godina bavljenja politikom građanke i građani Hrvatske prepoznaju i da su mi dali svoje povjerenje.

NACIONAL: Kako komentirate curenje informacija s razgovora u četiri oka na Pantovčaku između predsjednika Republike i premijera i predsjednikovu reakciju na to? Je li pretjerao optužujući medije?

Meni ta cijela priča zvuči kao Plenkovićev pokušaj da u očima javnosti stvori dojam da je kohabitacija tvrda. A u biti nije jer je na Pantovčaku čovjek koji poštuje Banske dvore i ovlasti koje ta dva brda imaju. Bura u čaši vode i Plenkovićeva trač-politika.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Fredom Matićem, koji vam je bio šef i kolega u SDP-u? 

Fred i ja smo dobri prijatelji i to ćemo uvijek biti. Još u izbornoj noći on mi je čestitao na tome što sam izabran u Sabor i rekao mi: „Nisam vjerovao da ćeš uspjeti, ali mi je silno drago da jesi.“

NACIONAL: Je li vam žao što koalicija Možemo! nije uspjela postići dogovor s Dalijom Orešković s kojom ste vi išli na europske izbore? 

Mislim da je na ovim izborima bilo jako važno i u konačnici se pokazalo dobrim to da se jasno profilirala politička orijentacija određenih grupacija. To je bilo važno kako bismo se maknuli od one političke polarizacije koja zapravo uopće ne odražava naš elektorat. Hrvatski birači imaju iznijansirane političke stavove i mislim da je dobro da sada točno razlikujemo krajnju desnicu od desnog centra, ljevicu od lijevog centra, liberale, zelene. Sve je to jako zdravo jer smatram da ovakav saziv Sabora puno bolje odražava stvarne preferencije građanki i građana Republike Hrvatske. No s druge strane, izlaznost je bila vrlo problematična, odnosno očekivano niska u uvjetima epidemije. Time nije doveden u pitanje legitimitet izbora u ustavnom smislu, ali činjenica da je 16% građana izabralo vlast u ovoj zemlji vrlo je zabrinjavajuća.

NACIONAL: Kamo biste onda politički smjestili SDP?

Oni su nominalno socijaldemokrati, a to bi trebao biti lijevi centar. No oni zapravo nisu ni pravi socijaldemokrati jer je jedino što od te misli donekle baštine zaštita manjina. Dok ono drugo – a to je briga za radništvo, socijalnu državu i socijalna prava – već neko vrijeme nije u njihovom fokusu.

NACIONAL: Hoćete li surađivati s SDP-om u Saboru?

Naše poruke u kampanji bile su vrlo jasne. Spremni smo surađivati sa svima od centra na lijevo, ali nijednu suradnju ne treba podrazumijevati. Na primjer, SDP treba uskoro donijeti odluku o tome tko će zamijeniti Freda Matića u Saboru, a to će, po svemu sudeći, biti Željko Sabo. Ako SDP doista pošalje u Sabor osobu koja je pravomoćno osuđena i koja je odrobijala zbog pokušaja političke korupcije, onda šalje vrlo lošu poruku. Ja mislim da si SDP time puca u koljena iz perspektive suradnje ne samo s Možemo! nego i s Dalijom Orešković. Sabo je kao gradonačelnik radio dobre stvari, ali je time što je kupovao žetončiće prije žetončića uništio sve dobro što je radio.

NACIONAL: Razišli ste se s SDP-om nezadovoljni načinom na koji je bio vođen. Da Davor Bernardić nema karizmu i da nije prepoznat kao vođa, mnogi su odavno upozoravali, no je li ovakav izborni debakl samo njegova krivnja? 

Kad sam odlazio iz SDP-a, napisao sam pismo Predsjedništvu stranke, koje je netko pustio u medije. To nije bila moja namjera. U njemu sam jasno rekao da smo svi mi kolektivno odgovorni za loš rejting stranke, pa i ja. Kao član Predsjedništva SDP-a nisam bježao od svoje suodgovornosti za stanje u stranci, ali sam isto tako napisao da naša odgovornost nije simetrično raspoređena. Smatrao sam da su prvenstveno odgovorni predsjednik stranke i njegov najuži tim, ali sam upozorio na to da oni nisu problem, nego simptom. Smatram da je sadašnja situacija odraz negativne selekcije u SDP-u koja traje već godinama i puno prije Davora Bernardića. A sve to pratili su potpuna bezidejnost i nedostatak jasnih politika. Ja sam otišao nakon brojnih uzastopnih i uzaludnih pokušaja predlaganja reformi za SDP. Na primjer, 2016. napisao sam esej u kojem sam, među ostalim, predlagao legaliziranje frakcija unutar stranke, po uzoru na britanske laburiste ili njemački SPD. Tada bi unutarstranački odnosi bili puno jasniji i pošteniji. Namjera mi je bila da na taj način prevladamo osobne animozitete i razgovaramo o suprotstavljanju ideja.

NACIONAL: Bivši ministar znanosti Gvozden Flego napisao je analizu u kojoj je konstatirao da je taj raspad SDP-a iznutra, odlazak intelektualaca i negativna selekcija, započeo za vrijeme Zorana Milanovića. Slažete li se s time?

Mislim da je počeo i puno ranije. Ja sam u tom svom pismu Predsjedništvu SDP-a napisao i kako smatram da ni Zoran ni njegovi prethodnici nisu nevini i ne niječem njegovu odgovornost kao predsjednika stranke. On je bio zapovjedno odgovoran za podjele i marginaliziranje struje koja je nakon njega preuzela SDP. Nepronalaženje nekog uravnoteženog rješenja dovelo je do mnogo toga što se kasnije događalo. No neke je ljude u stranci Zoran naslijedio – poput Milanke Opačić ili Romane Jerković, koje su kasnije promijenile strane pa je Milanka otišla Bandiću, a Romana postala najgorljivija braniteljica Bernardićeve struje. Ja sam vrlo objektivan oko Zorana Milanovića i svjestan sam svih njegovih mana i vrlina. No, prije svega, iznimno poštujem njegovu viziju patriotizma, koju je isticao u svojoj kampanji, a to je patriotizam koji se izražava tako da platiš porez, poštuješ Ustav, uvažavaš različitost. To je ta normalnost koju je promovirao, koja bi trebala učiniti Hrvatsku boljim mjestom za život.

NACIONAL: Iako se radi o vašoj bivšoj stranci, mislite li da će izborni debakl dovesti do otrežnjenja i zbijanja redova, kao što to HDZ-u uvijek uspijeva? Mogu li u SDP-u naći nekog novog, uvjerljivog lidera?

Mislim da je njihova temeljna greška očekivanje da će pronaći jednu osobu oko koje se mogu ujediniti. Prava snaga ljevice nikada nije bila u autoritarnim modelima vođenja stranke, već u deliberaciji, skupljanju glava i kolektivu. No, usprkos tome, smatram da postoji nekoliko odličnih kandidata koji bi mogli voditi stranku. Ne bih želio tipovati ni na koga i smatram da ne bi bilo primjereno da se ja izjašnjavam jer o budućnosti trebaju odlučivati članice i članovi stranke, ali reći ću da bi jedan važan kriterij trebao biti broj osvojenih glasova i povjerenje među građanima. Treba dobro pogledati rezultate pojedinaca, osobito onih kojima okolnosti i pozicije na listama nisu davale prevelike šanse.

NACIONAL: Ostaje činjenica da je visoko personalizirana kampanja donijela HDZ-u pobjedu. Ma kakav bio HDZ, birači su povjerovali Plenkoviću, a ne Bernardiću. 

To smo znali otpočetka. Bila je to logična i na kraju uspješna strategija za Plenkovića. Bilo je jasno da će kampanja biti personalizirana – jer se građani, kada izgube povjerenje u institucije, okreću osobama. No što se dogodilo na izborima? Nisu birači SDP-a dali svoje glasove koaliciji Možemo! Mi smo najviše uspjeli aktivirati one koji inače ne izlaze na izbore. Birači SDP-a ostali su kod kuće, a najviše im je glasova oduzelo onih 20 – 25% birača koji u svim parlamentarnim ciklusima  „swingaju“ između SDP-a i HDZ-a, ovisno o tome tko im u tom trenutku djeluje uvjerljivije. Plenković je te ljude uspješno uvjerio da ne biraju između stranke HDZ i RESTART koalicije, već između njega i Bernardića kao premijera.

NACIONAL: Stari novi premijer smanjio je broj ministarstava na 16. Mislite li vi, s obzirom na iskustvo koje ste stekli kao pomoćnik ministra branitelja i dijete poginulog branitelja i heroja, da branitelji trebaju imati vlastito ministarstvo 25 godina nakon završetka rata?

Ne. Mislim da se problematika braniteljske populacije može rješavati, kao što se i u praksi najčešće rješava, na lokalnoj razini ili kroz urede državne uprave. Postoji Uprava za stambeno zbrinjavanje i pravne poslove koja se bavi civilnim žrtvama rata i žrtvama ratnog zločina silovanja, za što smo u vrijeme vlade Zorana Milanovića donijeli poseban Zakon. Na njemu su posebno inzistirali Fred Matić kao ministar branitelja i predsjednik Republike Ivo Josipović, a i ja sam ga gurao sa svoje strane. Postoji i Uprava za skrb koja se uglavnom bavi financiranjem braniteljskih udruga i zadruga i programima psihosocijalne pomoći. Mislim da bi se kao prijelazno rješenje to ministarstvo trebalo pridružiti MORH-u. No u konačnici, uvjeren sam da bi se velik dio tih ovlasti mogao prenijeti na jedinice lokalne samouprave, odnosno na zajednicu u kojoj ti ljudi žive, u skladu s idejom decentralizacije države. Jedini je razlog za izdvajanje Ministarstva branitelja, rekao bih, simbolički.

NACIONAL: Poznato je kroz kakvu ste traumu prošli kao dijete, kao i cijela vaša obitelj. Trebalo je proći puno godina da se pronađu posmrtni ostaci vašeg oca Siniše Glavaševića, koji je ubijen na Ovčari, a u ratu su ubijeni i vaši djed i baka. Što kažete na optužbe da vlada Zorana Milanovića nije dovoljno radila na pronalasku nestalih, na čemu je posebno inzistirao Ivan Penava? 

To je potpuno netočno. U doba vlade Zorana Milanovića pronađeno je daleko više nestalih nego u mandatu prošle vlade. Činjenica je da aktualnog pomoćnika za nestale prati loš glas i on je suradnju sa Srbijom potpuno upropastio. Nekad je Uprava za nestale i zatočene bila izdvojena i to je dobro funkcioniralo, pod vodstvom pukovnika Ivana Gruića. Za njegova mandata otkriveno je 149 masovnih grobnica i 1354 pojedinačna groba, a riješeno je 4115 sudbina nestalih osoba. Tada je bila pronađena i najveća masovna grobnica u Sotinu, koja je bila relocirana. To je bio jedini primjer konstruktivne humanitarne suradnje sa Srbijom, kada je jedan od počinitelja otkrio lokaciju grobnice. Što se moje obitelji tiče, čekali smo dugo da pronađu tatu i djeda, a prabaku još uvijek tražimo.

NACIONAL: Nakon izlaska iz SDP-a u Saboru ste se najviše bavili ljudskim pravima i medijima, kojima se u ovoj predizbornoj kampanji nije bavila nijedna stranka, pa čak ni Možemo!, iako je situacija i gora nego devedesetih. Hoće li to i dalje biti u fokusu vašeg djelovanja?

Vrlo vjerojatno, moramo vidjeti kako ćemo proći s odborima, ali to jesu moje teme. Mediji su mi bliski srcu, ne samo zbog tate već i jer je jedan dio te priče vezan uz ljudska prava i demokraciju. Drugi dio toga vezan je i uz tehnologiju, kojom sam se ja dosta bavio i u svom profesionalnom angažmanu na fakultetu, a u okviru toga su zanimljivi i fenomeni na društvenim mrežama, kao što su ehokomore ili način na koji društvene mreže utječu na zdravlje demokracije.

NACIONAL: Posljednje četiri godine tzv. javni servis je, kao i devedesetih, pretvoren u propagandnu mašineriju HDZ-a. HRT programski vode politički podobni kadrovi, koji dopuštaju i povijesni revizionizam i nacionalizam. Zašto opozicijske stranke o tome više ne govore? 

Iskreno, ja sam to problematizirao u kampanji u nekoliko navrata, a javnom televizijom bavio sam se i u Saboru, u Odboru za medije, intenzivnije od svih ostalih zastupnika. Imao sam vrlo javne okršaje s glavnim ravnateljem HRT-a, pomogao sam i smijenjenom Nadzornom odboru da se i njihov glas čuje u Saboru, iako je strašno što im se uopće trebalo pomagati jer su upozoravali na ozbiljne financijske malverzacije. Osim toga, pokušavao sam organizirati i sjednice Odbora za medije na temu 34 hrvatska dokumentarna filma koje je HRT odbio otkupiti, dok je istovremeno za skup novac otkupljivao Manjkasovu, Milićevu i Vrdoljakovu tzv. nezavisnu produkciju. Tada se na Odboru nije uspio skupiti kvorum, a meni je to doista žao, između ostalog jer takve stvari i nisu posao saborskog zastupnika, već nekih drugih institucija. Smatram da postoji vrlo visoka sumnja u nepravilnosti na HRT-u i vjerujem da će se Nadzorni odbor o tome kad-tad morati oglasiti.

NACIONAL: Da HDZ zloupotrebljava HRT, bilo je osobito vidljivo u doba pretkampanje, kada su čelni ljudi stranke bili na ekranu od jutra do sutra. Zašto to nitko nije spomenuo u kampanji?

Nedavno sam dobio prvi poziv za sudjelovanje u emisiji Otvoreno nakon dvije godine. Lijepo sam im zahvalio i odbio doći. No jedan od razloga zbog kojih opozicijske stranke o tome nisu više govorile svakako je činjenica da je gledanost HRT-a toliko srozana da su čak i oni prestali objavljivati podatke o njoj. Naravno da prvi cilj HRT-a nije gledanost, jer se ne radi o komercijalnoj televiziji, ali jest relevantnost. S gotovo milijardu i pol kuna oni bi morali proizvoditi one programe zbog kojih i postoji pretplata – dakle, osim informativnog koji bi trebao biti objektivan, tu su i znanstveni, dokumentarni, kulturni, obrazovni program, programi za manjine. Oni bi s takvim zagarantiranim prihodom trebali imati najveću vlastitu produkciju. O tome smo Goran Beus Richembergh i ja često govorili u Saboru. HRT se ponovo pretvorio u HDZ–TV i time su potpuno potkopali ideju javne televizije. Ovakav HRT nimalo ne opravdava pretplatu i mislim da ga treba reformirati iz temelja.

NACIONAL: Postoji li šansa da sada, kada se u Saboru oslobodio Karamarkovih kadrova – koji, doduše, još uvijek imaju neke od čelnih programskih funkcija na HRT-u – Plenković zaključi da je takav HRT kontraproduktivan? 

Mislim da se Plenković u posljednje četiri godine mogao u bilo kojem trenutku riješiti Karamarkovih kadrova. Sjećam se dobro fotografije Katarine Periše Čakarun u zagrljaju s Karamarkom, a ona je i dalje šefica kompletnog Informativnog servisa HRT-a. To je prava slika HRT-a. No ono što želim istaknuti jest da je Plenković imao puno prilika počistiti tamo situaciju i dopustiti dokazanim profesionalcima da rade svoj posao pa nije. Ja zato od njega apsolutno ništa ne očekujem u tom smislu. On je sjedio u Sabornici dok sam ja izgovarao sve te kritike na račun programa HRT-a, no njega to ne zanima. Zbog toga smatram da će i u ovom mandatu HRT nastaviti sa svojim propadanjem.

NACIONAL: Jedan od najgorih zakona o HRT-u donesen je upravo u vrijeme vlade Zorana Milanovića i HDZ ga maestralno zloupotrebljava. Dakle, ni SDP nije učinio ništa dobro ni za javni servis ni za medije općenito.

Svjestan sam da je taj zakon loš, no Zoran Milanović tada se nije miješao u sektore koji su pripadali koalicijskim partnerima. U ovom slučaju Ministarstvo kulture bilo je u rukama HNS-a. On se nije bavio medijima, no to ga nikako ne opravdava. I SDP sigurno snosi dio odgovornosti za ovo što se sada događa u medijskom prostoru. No o medijima se ne govori dovoljno otkad smo ušli u EU zato što se većina političara u to ne razumije, ne poznaju materiju. Većina ih za to uopće nije zainteresirana jer je ljudima iz velikih stranki takav HRT oduvijek odgovarao. A ako je HRT toksičan, onda je i cijeli medijski ekosustav toksičan.

NACIONAL: Drugi su veliki problem, osobito za ono malo nezavisnih medija, tužbe, koje su ponovo postale političko oružje za uništavanje novinarstva, na što već dugo upozorava predsjednik HND-a Hrvoje Zovko. Namjeravate li o tome progovoriti u Saboru?

U prošlom mandatu sam posredovao između HRT-a, Ministarstva kulture, saborskog Odbora za medije i novinara. Mi smo tražili od Uprave HRT-a da povuče sve te silne tužbe i od većine je, koliko mi je poznato, odustala, osim protiv predsjednika HND-a Hrvoja Zovka i HND-a. Mislim da će upravo te tužbe koštati mandata ovu Upravu HRT-a. A što se tiče tužbi političara, svjestan sam da je to pokušaj uništavanja uglavnom nezavisnih medija. No, s druge strane, osobno sam bio žrtva emisija kao što je Bujica ili tekstova Tihomira Dujmovića, u kojima su se iznosile odvratne laži protiv mene i moje obitelji. Dujmović je napisao da nikada nisam tražio pravdu za vlastitog oca, a da tražim pravdu za Srbiju jer sam tražio blokadu Poglavlja 23 zbog aktualne situacije u Srbiji. Bujanec je praktički pozivao na linč i objavio moj auto s vidljivom registarskom tablicom. U tom sam autu ja svaki dan vozio dvoje djece, od kojih je jedno imalo tri godine, a drugo je bilo beba. Takvi ljudi nisu novinari, oni su plaćeni agitatori. Mislim da i novinarska profesija mora poštovati etičke standarde i takve pojedince sankcionirati unutar vlastitih redova jer si, zbog nedostatka profesionalnih sankcija za bujance i dujmoviće, Milijan Brkić dopušta da tuži nezavisne medije koji objavljuju po njega neugodnu istinu. Mi kao opozicija možemo inzistirati na donošenju zakona koji će više zaštititi slobodu medija i to ćemo napraviti kada dođemo u priliku. Ali jedan je dio odgovornosti i na samoj struci. Zašto se novinari medija u kojima se revidira povijest, veliča ustašluk i širi govor mržnje ne pobune protiv svojih uprava i vlasnika?

NACIONAL: Je li vam bilo žao što ste napustili SDP i niste ušli u EU parlament jer su mnogi smatrali da bi to bilo pravo mjesto za vas?

Teško je govoriti o tome što bi bilo pravo mjesto za nekoga. Ne mislim da se ovdje radi o propuštenim prilikama jer nikada nije ni postojala garancija ni za što. SDP je i tada bio u dosta lošem stanju, a ja nisam u politici radi vlastite koristi, tako da tu nije bilo nikakvog kalkuliranja. Pokušao sam kao kandidat na listi stranke Start, nismo osvojili mandat i tako je to očito trebalo biti. Ne žalim ni za čim, mislim da je trenutno moje pravo mjesto točno tu gdje jesam – da budem glas građanki i građana Republike Hrvatske.