Veleposlanik Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj Anvar Azimov Sarvarovič, dugogodišnji diplomat i doktor povijesnih znanosti, predao je vjerodajnice predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u lipnju 2015. U karijeri koja je započela 1973. obnašao je brojne dužnosti u Ministarstvu vanjskih poslova Rusije, kao i u inozemstvu. Iza njega su mandati u ruskim veleposlanstvima u Indiji, Bosni i Hercegovini, Zambiji te u OSCE-u u Beču. Otkad je stigao u Zagreb, nastoji popraviti odnose između Hrvatske i Rusije koji su, od nametanja europskih sankcija Rusiji, u silaznoj putanji. Najavom da će dovesti 300 tisuća ruskih turista na Jadran čak je uzbunio neke turističke djelatnike koji su uzvratili nespretnom reakcijom da je Jadran već bukiran gostima iz Austrije i Njemačke te da nije spreman primiti toliko Rusa. Intervju za Nacional dao je netom nakon tragičnih terorističkih napada u Bruxellesu koje je komentirao u kontekstu borbe protiv ISIL-a i najnovijih zbivanja u Siriji.

NACIONAL: Kako komentirate tragične terorističke napade u Bruxellesu?

Terorizam je trenutačno najveća prijetnja ljudskom rodu. Sasvim je sigurno da ne postoji prijetnja koja dolazi iz Rusije prema Europi, NATO-u ili Sjedinjenim Američkim Državama, iako naši partneri gube vrijeme nastojeći braniti svoje interese i stvarajući sliku o tome da Rusija još uvijek predstavlja opasnost. Umjesto toga, mi bismo trebali povećati zajedničke napore u borbi protiv terorizma. Naravno, nama je jako žao zbog žrtava terorističkih napada u Bruxellesu, kao i zbog ostalih napada koji su se dogodili u drugim glavnim gradovima u Europi. Bilo da se radi o ISIL-u ili nekoj drugoj terorističkoj organizaciji, tu nema nikakve razlike, važno je shvatiti da njihovi napadi ukazuju na to da se protiv njih moramo boriti zajedno: Rusija, Europska unija i SAD te sve ostale zemlje. To je upravo ono što smo mi pokušali postići u Siriji. Nažalost, u tome još uvijek nismo potpuno uspjeli jer SAD i NATO s nama surađuju na ograničeni način. Naravno da je prekid vatre bio važan, ali još važnije bilo je uništiti infrastrukturu i arsenal ISIL-a. Žao mi je što moram reći da posljednjih nekoliko godina SAD i njihovi partneri nisu bili pretjerano efikasni, odnosno baš suprotno, za vrijeme njihove prisutnosti snage ISIL-a dodatno su napredovale i samo je Rusija svojom intervencijom uspjela to zaustaviti i uništiti gotovo 2/3 njihove infrastrukture. Tisuće militanata, uključujući i one iz Ruske Federacije, osobito iz sjevernog Kavkaza, ubijeni su u našim akcijama. Za nas je to posebno važno jer militanti koji se bore za ISIL su ideološki militanti. Oni se bore za ideal velikog kalifata ISIL-a koji bi se trebao protezati od Afganistana do Europe. Rusija, kao i prije nje Sovjetski Savez, i ovoga puta je zapravo spašavala svijet i Europu. Tako je bilo i za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Vjerujem da već sada imamo bolju koordinaciju i razumijevanje s našim američkim partnerima u Siriji i drugdje, gdje se zajednički borimo protiv terorizma. Državni tajnik John Kerry prošloga je tjedna posjetio Moskvu i njemu smo željeli izraziti i osobnu zahvalnost jer on je vrlo predan u svojim nastojanjima da poboljša odnose s Rusijom, on je veliki profesionalac. Ali još uvijek ima mjesta za bolju suradnju. Mi se ne borimo za slavu Rusije, nego da oslobodimo Europu i svijet od ISIL-a i terorizma.

NACIONAL: Svijet je ostao iznenađen iznenadnom najavom predsjednika Vladimira Putina o povlačenju ruske vojske iz Sirije. U međuvremenu i dalje traju pregovori predstavnika sirijske vlade i oporbe u Ženevi. I dok je opozicija u Siriji pozdravila ovu odluku Rusije, SAD se čudi zbog tog postupka. Koje je vaše objašnjenje te odluke?

Za nas, ruske diplomate, to nije bilo iznenađenje jer od početka naših zračnih napada najavili smo da će to biti akcija ograničenog trajanja, sve dok ne riješimo problem. Početkom ožujka postalo je jasno da smo ispunili zadaću: zaustavili smo ISIL, a sirijske državne snage nadomak su pobjedi. U ovom trenutku najvažnije je dati poticaj političkom dijalogu i rješenju. Za sada prekid vatre funkcionira i postoji oko 45 opozicijskih grupa koje su se pridružile toj grupaciji koja poštuje primirje. Iskreno se nadam da će pregovori u Ženevi između vlade i opozicije uspjeti, iako će im biti teško. Mi smo napustili Siriju, ali ne posve jer je dio vojne infrastrukture ostao u slučaju da se moramo vratiti u borbu protiv terorizma. Naš krajnji cilj je svakako političko pomirenje.

NACIONAL: Insistira li Rusija i dalje na tome da Bašar al-Asad ostane predsjednik Sirije?

Mi za sada smatramo da je Asad jedina osoba koja garantira stabilnost i što je još važnije, koja garantira održanje državnosti. Ono što se dogodilo u Libiji, kao i u Iraku, jest to da je država uništena. Ne vjerujem da u ovom trenutku postoji ijedan opozicijski vođa koji je spreman prihvatiti odgovornost i ulogu Asada. To ne znači da mi želimo samo njega. Uostalom, to je pitanje o kojem treba odlučiti sirijski narod. Kao što sam rekao, prvo političko pomirenje, a nakon toga izbori. Prvo će biti održani parlamentarni, a onda i predsjednički izbori. Ako opozicija pobijedi, mi smo je spremni podržati. Ali u ovom trenutku ona je razjedinjena, a prema mom mišljenju, ona ne bi mogla stabilno vladati u toj ne baš lakoj državi. Asad je problem za većinu zapadnih zemalja, kao i za SAD, ali budimo objektivni, on je jedini stabilizirajući faktor. Asad, s druge strane, treba napustiti svoju dužnost ako ne bude izabran, ali prema posljednjim anketama on je još uvijek najpopularniji vođa u Siriji. To naravno ne znači da ga mi potpuno podupiremo. Vjerujemo sirijskom narodu, uništili smo ISIL, njegovu infrastrukturu i ekonomsku snagu, ali i u velikoj mjeri prekinuli ilegalan izvoz nafte. Naš je cilj zaustaviti širenje terorizma iz Sirije prema Europi.

NACIONAL: Ovih dana obilježena je druga obljetnica aneksije Krima zbog koje su Rusiji nametnute sankcije. U mnogim medijima se tvrdi da je među ruskim građanima oduševljenje zbog te aneksije splasnulo, prije svega zbog velikih ekonomskih problema koje trpe siromašni stanovnici i rusko gospodarstvo. Kakvi su daljnji planovi Rusije u odnosima s Ukrajinom? Bilo je puno demonstracija u Rusiji protiv aneksije Krima i rata u Ukrajini.

Kao prvo, kako SAD i Europska unija mogu tvrditi da se bore za demokraciju, kada su podržale protuustavni opoziv legalno izabranog predsjednika Ukrajine? Uz nasilje, nacionalističke demonstracije i puč? Ono što se dogodilo na Krimu trebalo se desiti davno prije. Krim je oduvijek bio ruski, dugi niz stoljeća, i prepuštanje Krima Ukrajini 1954. bila je, reći ću vrlo nediplomatski, jako glupa odluka našeg prvog sekretara Komunističke partije Sovjetskog Saveza Nikite Hruščova. Tada su i Hruščov i veći dio Politbiroa bili Ukrajinci. On je zapravo darovao Krim Ukrajini koja je bila dio Sovjetskog Saveza, ne razmišljajući o posljedicama, što je bila vrlo kratkovidna odluka. A mi i Ukrajinci zapravo smo jedna nacija. Mi smo još uvijek jedna nacija.

NACIONAL: S tim se Ukrajinci nikako ne slažu i opovrgavaju takve tvrdnje.

Opovrgavaju, naravno, ali gotovo 30 posto Rusa živi u Ukrajini i isto toliko, možda 25 posto, Ukrajinaca živi u Rusiji. Mi smo vrlo bliski, zapravo smo bratske nacije i prije ili kasnije naši će se odnosi ponovo uspostaviti. Krim je vraćen Rusiji u skladu s rezultatima referenduma, kada je 95 posto građana podržalo odluku o pridruživanju Krima Ruskoj Federaciji. Dakle, za nas je to pitanje završeno. Bio je to izbor naroda. Da se nisu pridružili Rusiji, njihova sudbina bila bi jednaka onoj koju proživljavaju građani u Donbasu. Siguran sam da bi ultranacionalisti marširali po Krimu, zapravo, već su bili spremni na to. Nemojte zaboraviti da je 80 posto tamošnjeg stanovništva rusko. Ima i Tatara koji su podijeljeni, ali pitanje Krima za nas je riješeno i nema povratka. Rusija i Krim bit će zauvijek zajedno. Što se tiče sankcija, one su za nas bolne, ali ne toliko koliko ih zapadni mediji nastoje preuveličati. Što se tiče bankarskog sustava, to je doista teško. S druge strane, s ekonomskog stajališta, to je za nas zapravo bilo vrlo korisno jer smo bez uvoza ponovo razvili svoju poljoprivredu i industriju. Naša unutarnja ekonomija počela je ponovo ispravno funkcionirati i Rusija sve više postaje samoodrživa i samodostatna. Vjerujem da je ovo posljednja teška godina. Sljedeće godine očekujemo rast BDP-a. Naravno da nećemo prestati uvoziti i izvoziti u zemlje svijeta, ali neke praznine su popunjene uvozom iz Kine, Indije, Srbije, Brazila i teško će netko drugi, bilo iz EU ili Hrvatske, ponovo doći na rusko tržište. Sankcije nama nisu više prijetnja.

NACIONAL: Zašto se ne želite sučeliti s ukrajinskim veleposlanikom u Zagrebu?

Spreman sam raspravljati s njim o bilo kojoj temi, uključujući implementaciju sporazuma iz Minska. Ali o Krimu nemamo što razgovarati. Za nas je to pitanje završeno. On je dao znak da bi želio raspravu sa mnom i ja sam rekao može, o bilo kojem pitanju, ali siguran sam da ću ja biti pobjednik!

NACIONAL: Jeste li očekivali da će EU ukinuti sankcije kada ste se pridružili zajedničkoj borbi protiv ISIL-a u Siriji?

Nismo. Možda će ih liberalizirati, ali sankcije će i dalje ostati. Ne bih želio to preuveličavati. Nismo mi uspostavili sankcije, čak o njima nismo ni raspravljali s europskim liderima jer je to bila njihova inicijativa. I na njima je da ih ukinu. Želio bih istaknuti kako sam uvjeren da je EU uspostavila te sankcije pod pritiskom SAD-a. Ne mislim da je bila previše voljna nametnuti ih jer smo do prije dvije godine postigli mnogo uspjeha u izgradnji zajedničkog tržišta, trgovinskog i ekonomskog, te smo postali stvarni strateški partneri na mnogim planovima. Naša trgovinska razmjena iznosila je preko 500 milijardi eura godišnje. Sankcije sigurno nisu bile u interesu EU. A događaji u Ukrajini poslužili su kao izgovor Washingtonu i EU za uspostavljanje sankcija prema Rusiji, kako bi se spriječilo da postane sve jača i jača. Ova situacija sada mnogo više pogađa EU koja gubi stotine milijardi eura svake godine, uključujući i našu lijepu i voljenu Hrvatsku koja je izgubila gotovo 40 milijuna eura. Ja volim vašu zemlju i rado bih pomogao vašim poljoprivrednicima, ali čak i ako se sankcije ukinu, hrvatska niša sada je već popunjena.

NACIONAL: Ovih dana obilježena je i obljetnica ubojstva najvećeg opozicijskog protivnika predsjednika Putina, Borisa Njemcova. I dalje se optužuje Kremlj za to ubojstvo. Kako to komentirate?

Kremlj nema ništa s tim ubojstvom. Da, on je bio umjereni opozicijski vođa, a iskreno ću vam reći: mi praktički nemamo opozicije u Rusiji.

NACIONAL: To je vrlo loše za demokraciju.

Ali to nije naša krivnja. Na njima je da privuku ljude. Opozicija je vrlo slaba u mojoj zemlji. Putin nema ništa s ubojstvom Njemcova. Vjerujem da je to posljedica njegovih aktivnosti, uključujući i njegov privatni život. Meni osobno on nedostaje. Poznavao sam ga i cijenio, nije bio ekstremni vođa opozicije poput Garija Kasparova ili nekih drugih. Bio je umjereni vođa i moja zemlja treba takve ljude. U ljudskom smislu, nama je jako žao, ali još jednom ponavljam – Kremlj nema ništa s tim. Potpuno je kontraproduktivno optuživati Putina ili našu vladu za to ubojstvo.

NACIONAL: Rusija je izložena brojnim kritikama zbog kršenja ljudskih prava, prava homoseksualne populacije, slobode govora i medija, ubijeni su brojni novinari. Kakav je vaš odgovor na te optužbe koje sigurno nisu posve neutemeljene? Ubojstvo novinarke Ane Politkovskaje jedan je od najpoznatijih slučajeva.

Slažem se s vama. Rusija nije idealna zemlja, ali nema idealnih država. Još se više krše ljudska prava, sloboda govora i sloboda tiska u nekim zemljama EU! Novinari su ubijani najviše u Ukrajini i nama je zbog toga jako žao. A što se tiče Ane Politkovskaje, slučaj je riješen, donesene su sudske odluke. To je bio kriminalni slučaj. Da, postoje problemi u određenim aspektima poštovanja ljudskih prava, ali ne više nego u ikojoj drugoj zemlji. Uvjeravam vas da u kršenju demokracije EU i SAD imaju puno više problema od Ruske Federacije. Ali oni zatvaraju oči i optužuju Rusiju da bi je učinili slabijom.

NACIONAL: Najveće kritike dolaze upravo od ruskih novinara. Upoznala sam ih jako puno koji su zabrinuti za slobodu govora i nezadovoljni stanjem u medijima.

Ne smatram situaciju kritičnom. Uvjeravam vas da postoji sloboda medija i govora u mojoj zemlji. A što se tiče homoseksualaca, nemamo ništa protiv njih i njihovih ljudskih prava. Svi su slobodni i rade što hoće. Uvjeravam vas da u Rusiji ima mnogo više demokracije nego u mnogim drugim zemljama svijeta. Osobno sam za disciplinu, državnost i državnu kontrolu ekonomije, dakle, sve ono što radi predsjednik Putin. Ali ne na štetu ljudskih prava.

NACIONAL: Kremlj, odnosno, indirektno predsjednika Putina mnogi optužuju i da stoji iza brojnih ubojstava ruskih oligarha koji su emigrirali u Europu. Na primjer, Aleksandra Litvinjenka i Borisa Berezovskog te mnogih drugih. Kako odgovarate na takve optužbe?

To je ponovo pretjerivanje zapadne propagande. Ta ubojstva nemaju ništa s Kremljom. Vremena kada je famozni KGB pokušavao intervenirati u živote ruskih emigranata u stranim zemljama su prošla. Tako zapadna propaganda nastoji ucjenjivati Rusiju. Berezovski se jako želio vratiti u Rusiju. Smatram da se nije sam ubio. On je znao mnogo tajni, raspolagao je informacijama britanskih tajnih službi. On je zapravo želio doći u Rusiju i prenijeti nam te informacije. Zato je ubijen. Mi nemamo ništa s tim. Više se ne služimo metodama iz doba Staljinova režima koji je naručio ubojstvo Lava Trockog i mnoge druge. Javno mišljenje zapadnih zemalja otrovano je propagandom protiv Rusije.

NACIONAL: Kako su sankcije djelovale na hrvatsko-ruske trgovinske i gospodarske odnose?

Iskreno, ne mogu tvrditi da su sankcije izrazito pogoršale te odnose jer, nažalost, cijelo posljednje desetljeće naši su odnosi u padu. Ne razumijem zašto, je li to zbog pristupanja EU i NATO-u ili zbog djelovanja američkih partnera koji ljubomorno gledaju na Rusiju i koji smatraju da je ona i dalje prijetnja SAD-u u Europi. Nama je jako žao zbog tog pogoršanja i kao veleposlanik sam izuzetno zainteresiran da na svim planovima dam novi poticaj našim odnosima. Trebala bi postojati niša i za Rusiju jer mi bismo vam htjeli pomoći, u interesu vaše zemlje. Nismo ovdje da bismo se natjecali s NATO-om ili glavnim europskim zemljama, ali nijedna od europskih zemalja ne može učiniti za Hrvatsku ono što može Rusija. To je moj moto. Želio bih obnoviti naše veze, počevši prije svega od vojne suradnje koja, nažalost, nije moguća, s obzirom na politiku NATO-a, preko trgovine pa do ostalih sfera. Mislim da smo u usporedbi s drugim zemljama dali veliki doprinos Hrvatskoj i hrvatski narod to zna cijeniti. To su tradicionalno razumijevanje, prijateljstvo, suradnja. Ne znam znate li da je u listopadu 1991. predsjednik Mihail Gorbačov primio Slobodana Miloševića i Franju Tuđmana u Moskvi, nastojeći pomoći mirnom rješenju ratnog sukoba. Poštujem predsjednika Tuđmana i prva stvar koju sam učinio kad sam stigao u srpnju prošle godine u Zagreb, bila je da sam otišao na njegov grob položiti cvijeće u znak poštovanja. Usput budi rečeno, postoji određena kontradikcija između volje naroda i onih koji vode vašu zemlju.

NACIONAL: Jeste li imali priliku sastati se s predstavnicima nove hrvatske vlade?

Susreo sam se s vašim političkim vođama, razgovarao s predsjednicom, Tomislavom Karamarkom, ministrima obrane, unutarnjih poslova, gospodarstva, turizma, vanjskih poslova. I svi su me uvjeravali da je Hrvatska veoma zainteresirana za jačanje odnosa između naših dviju zemalja. Ja cijenim njihove izjave. Ali to su samo izjave, a mi trebamo konkretna djela. Kao prvo, otvaranje investicijama, a nakon toga želio bih direktno dovesti rusku naftu u Hrvatsku. Naravno, to je politika Bruxellesa da naš plin i nafta dolaze preko trećih zemalja. Ali budimo iskreni, više od pola nafte i goriva koje dobivate je ruskog porijekla. Mi smo spremni to povećati i izgraditi nove plinovode i naftovode. Isto tako, naši turisti jako vole Hrvatsku. Nekada je u Hrvatsku dolazilo preko 250 tisuća ruskih turista godišnje.

NACIONAL: Međutim, kada ste najavili da biste željeli dovesti 300 tisuća turista, naše Ministarstvo turizma odgovorilo je da ih Hrvatska ne može primiti, da nemamo kapaciteta.

Zapravo, ja sam se sreo s vrlo konkretnim osobama, vašim turoperaterima. Rekao sam im da ruski turisti neće ove godine ići u Tursku, Egipat i slične zemlje i da će ih, prema informacijama ruskih turoperatera, sigurno jako mnogo htjeti doći u Hrvatsku. Do 300 tisuća. Jeste li ih spremni primiti? Oni su rekli: ne! Naši potencijali nam to ne dopuštaju jer već imamo bukirane hotele s austrijskim, slovenskim, talijanskim i njemačkim gostima!

NACIONAL: Je li vas uvrijedio takav odgovor?

Ne, rekao sam im: dobro, koliki je vaš apetit? Oni su rekli: 150 tisuća. Osim toga, naši turisti preferiraju all-inclusive ponudu, a toga nema previše u hrvatskim hotelima. Dakle, hrvatski partneri ne mogu udovoljiti našim interesima. Iskreno, hrvatski hoteli i infrastruktura su prilično skupi. Za nas je puno jeftinije ići u Maroko, Alžir, Bugarsku, Grčku, Tajland, Indiju, a u najnovije vrijeme i Iran. Ali ipak očekujem da će ove godine doći veći broj ruskih turista, oko 130 tisuća. To je jedan od primjera: mi dolazimo s ponudom, a s hrvatske strane postoje određena ograničenja.

NACIONAL: Koji su ostali primjeri?

Stara brodogradilišta. Mnoga su rasla zbog poslovanja s Rusijom. Zarađivali su milijarde eura od naših narudžbi. Mislio sam da je to vrlo važan smjer u našoj suradnji i zato sam doveo snažnu delegaciju iz naše korporacije brodogradilišta. Oni su došli s vrlo konkretnim narudžbama za vaša brodogradilišta. I bio sam jako iznenađen što sam, nakon one priče s turistima, doživio još jedno odbijanje, začudilo me kad sam čuo da vaša brodogradilišta nisu spremna za naše narudžbe. Tvrdili su da su prebukirana sve do 2018. Onda su se naše kompanije odlučile na male narudžbe, a dale su drugim zemljama narudžbe za dvije milijarde eura. Naša namjera bila je da ih damo Hrvatskoj.

NACIONAL: Pokazali ste interes za istraživanja nafte, pa i za otkup kontrolnih dionica Mola i Ine, čemu se žestoko protive Amerikanci. Osim toga, to nije ni dopušteno europskim zakonodavstvom. Vidite li ipak neku mogućnost za suradnju na tom planu?

Da, mi smo pokazali interes za istraživanje nafte i naše su se kompanije javile na tender. Ali čini mi se da je taj natječaj bio ispolitiziran. Ruska kompanija je po mom mišljenju bila vodeća. Bio je to Gazpromnjeft. Oni su trebali pobijediti na tom natječaju, ali je pobijedila druga kompanija. To je poniženje za nas. Bili smo jako zainteresirani da sudjelujemo u tome i prema svim kriterijima, bili smo broj jedan. Nakon toga, naši su poslovni ljudi rekli: veleposlaniče, napuštamo hrvatsko tržište i nemojte nas više pokušavati nagovarati da sudjelujemo u tome. Isto tako želimo kupiti dionice Ine i Mola, a to je duga priča. Imamo bolje odnose s Molom nego s Inom i spremni smo kupiti kontrolni paket.

Ali Ina ne odgovara na naše upite. Razumijem da su u prilično teškoj financijskoj situaciji zbog cijene nafte, ali kada Vlada odluči da je spremna prodati, mi smo spremni kupiti. Postoje određene restrikcije Europske unije, iako mi zapravo želimo spasiti situaciju i pomoći Hrvatskoj. Moramo početi razmišljati o zajedničkom tržištu između Rusije i Europske unije. Spremni smo sudjelovati i na natječajima za izgradnju vaših elektrana i termoelektrana. Postoji dobra volja s naše strane koja bi morala dobiti recipročni odgovor od vaše vlade. Prošle godine pozvali smo osam ministara iz vaše vlade da posjete Rusiju. Ni jedan se nije odazvao. Sada sam pozvao šest ministara i to na međunarodne konferencije i forume. Nema odgovora.

NACIONAL: Rusija ima tradicionalno dobre odnose sa Srbijom, dok odnosi Hrvatske i Srbije variraju, što ovisi o tome tko je na vlasti. Utječe li to na naše međusobne odnose?

Naši odnosi sa Srbijom su vrlo aktivni. Mi smo prilično realistični i svjesni ograničenja u Hrvatskoj zbog njenih članstava u međunarodnim organizacijama. Ali i Srbija se sve više približava Europskoj uniji. To je odluka srpske politike i njenih vođa. Ne mislim da je štetno imati dobre odnose s Europskom unijom, ali u isto vrijeme najveći dio interesa Srbije je usmjeren prema Rusiji. Upravo su zbog sankcija Europske unije zaradili milijarde eura poslujući s nama. Mi na taj proces gledamo realistično: ako Srbija želi postati članicom Europske unije, to je u redu.

NACIONAL: A što je s njihovim članstvom u NATO-u? Kako na to gledate?

Usput budi rečeno, Rusija se želi pridružiti NATO-u i Europskoj uniji, mi smo to predložili, samo nas oni neće. Imali smo odlično partnerstvo koje je sada, nažalost, uništeno. A oni nas nisu pozivali jer se boje našeg potencijala, boje se da bismo imali dominantnu ulogu i postali najjača i najutjecajnija članica! Nažalost, sada su naši odnosi s NATO-om zamrznuti, mi bismo ih htjeli obnoviti, ali oni su vezani uz pitanje Krima i provođenje sporazuma iz Minska. Jedino što ne razumijemo jest zašto Amerika postavlja proturaketni štit u Europi. Protiv koga? Irana, Sjeverne Koreje? Nama je potpuno jasno da su oni okrenuti protiv Rusije. A to je najveći problem u odnosima između Istoka i Zapada. Nema povjerenja u Rusiju.

NACIONAL: Je li ruskim biznismenima lakše poslovati u Srbiji i Crnoj Gori nego u Hrvatskoj? Omjer ulaganja je 1:5 u korist Crne Gore.

Odgovor je pozitivan, jest. Ali kao što rekoh, naši su investitori patrioti. Odluka Crne Gore da se pridruži NATO-u nije dočekana s odobravanjem i vjerujem da će se naše investicije tamo znatno smanjiti. Naravno da imamo puno razvijenije odnose s tim dvjema zemljama. Ali smatram da je hrvatsko tržište atraktivnije, iz različitih razloga. Mi smo bili izuzetno zadovoljni poslovanjem s vašom farmaceutskom industrijom, poljoprivrednim sektorom, kozmetičkom industrijom. Naša trgovinska razmjena je u 2015. pala za 42 posto u odnosu na 2014. zbog sankcija. Unatoč svemu tome, u rujnu dovodim u Dubrovnik osamdeset najboljih ruskih bankara, investitora i vodećih industrijalaca na rusko-hrvatski ekonomski forum. Nadajmo se da će biti političke volje nove vlade da poradi na poboljšanju odnosa s Rusijom.

NACIONAL: Kako gledate na procese radikalizacije europske političke scene, skretanja udesno, jačanja neofašističkih stranaka i revizije povijesti, propitivanja antifašizma?

Mi smo, naravno, protiv falsificiranja povijesti. Protiv umanjivanja uloge Rusije u Drugom svjetskom ratu. Tko je spasio Europu? Sovjetski Savez. Tko je oslobodio Jugoslaviju? Crvena armija.

NACIONAL: U suradnji s antifašističkim pokretima u Hrvatskoj i ostalim zemljama bivše federacije.

Ali nemojte zaboraviti da je šest tisuća pripadnika Crvene armije poginulo ovdje. Na vašoj zemlji. Dali su svoje živote za vašu slobodu.

NACIONAL: Što kažete na pokušaje izjednačavanja fašizma i komunizma?

Točno, u mojoj zemlji tijekom komunizma postojala je diktatura, osobito za vrijeme Staljina. Ali sada ga više nema. Ali komunizam nema nikakve veze s fašizmom. Ja sam preko trideset godina bio član Komunističke partije. Nažalost, neofašizam jača u nekim europskim zemljama, posebno u baltičkim republikama. Ali imamo i ultranacionaliste i u Ruskoj Federaciji, na primjer skinhede. To je globalni fenomen, ali ti pokreti nemaju nikakvu perspektivu. Što se tiče Hrvatske, tu sam osam mjeseci, puno sam putovao i iskreno mislim da to nije problem u vašoj zemlji. Vjerujem u demokratske vrijednosti u Hrvatskoj i smatram da ona nije plodno tlo za razvoj neofašističkih pokreta. Imam odlične odnose i konstantan dijalog s vašim Savezom antifašističkih boraca i izvrsno surađujemo u različitim zajedničkim akcijama.

NACIONAL: S kojim domaćim političarem imate najbolje odnose u Hrvatskoj?

Nije tajna da su mi najbliži Stipe Mesić i Milan Bandić. S praktičnog gledišta, Bandić je bio vrlo aktivan u razvijanju odnosa sa Sankt Petersburgom i Moskvom. Napredak je ogroman. Želio bih odati poštovanje svim njegovim profesionalnim naporima. Predsjednik Mesić je živuća legenda Hrvatske i morao bi biti poštovan. On je savjest vaše nacije. Izrazito poštujem i bivšeg predsjednika Ivu Josipovića, s kojim redovito kontaktiram. Ali isto tako mislim da imate vrlo profesionalnu predsjednicu koja je u vašoj zemlji stabilizirajući faktor. Ona vodi državu na vrlo efikasan i profesionalan način i vrlo dobro shvaća sve što se događa na političkoj sceni, s Vladom i parlamentom, mudro govori i igra vrlo važnu stabilizirajuću ulogu. Izuzetno je cijenim zbog niza izjava, primjerice u Varšavi i Londonu kada je rekla da postoje sankcije protiv Rusije, ali da one ne zatvaraju vrata dijalogu između Europske unije, Hrvatske i Rusije. Nadam se da ću organizirati posjet vaše predsjednice mojoj zemlji.

NACIONAL: Predsjednik Putin jako je popularan u Rusiji. Ima li on nekih mana?

Da, jako je popularan, ima podršku gotovo 80 posto ruskih građana. Preostale su mu još dvije godine mandata. A onda će 2018. vrlo vjerojatno pobijediti na predsjedničkim izborima i ima šanse dobiti još jedan šestogodišnji mandat. On je napravio tri velike stvari: učinio je Rusiju jakom svjetskom silom. Ne supersilom jer to ne želimo, mi vjerujemo u multipolaran svijet s više središta moći. Zatim je vratio Krim Rusiji i izveo uspješne vojne akcije u Siriji. A što su njegove negativne strane? Možda nije dovoljno čvrsto razvio državni sektor ruske ekonomije. Osim toga, morao bi energičnije smanjiti ovisnost Rusije o prodaji nafte i plina i više kontrolirati aktivnosti oligarha.

NACIONAL: Ali njega mnogi smatraju diktatorom.

Ne, mislim da je posljednji diktator u mojoj zemlji bio Staljin i pomalo Hruščov. Leonid Brežnjev više nije bio diktator, kao i Konstantin Černjenko i Jurij Andropov. On nije diktator, nego osoba koja se brine o državnim interesima. On je veliki državnik koji uspijeva kombinirati privatno poduzetništvo s jakom državom, jakim državnim sektorom, što mi cijenimo. Za Rusiju je Putin dar povijesti i drago mi je što će vladati Rusijom još osam godina i učiniti je snažnijom, uspješnijom i demokratičnijom.

NACIONAL: Kako se osjećate u Hrvatskoj?

Susreo sam tisuće vaših građana, običnih ljudi, mladih i starih. Oni vole Rusiju i Ruse. Mi smo ipak Slaveni. I ti osjećaji imaju puni reciprocitet među ruskim građanima.