PREDSJEDNIČKA KANDIDATURA ANTE NOBILA priprema se već tjednima, tvrde u uskom krugu ljudi koji sudjeluju u pripremama stožera u kojem bi željeli vidjeti i glumicu Jelenu Veljaču, ali odvjetnik tvrdi da je ideju o kandidaturi samo primio na znanje

Zagrebački odvjetnik Anto Nobilo mogao bi se naći u utrci za Pantovčak. Ekskluzivna je to vijest koja je Nacionalu najprije stigla od osobe koja je tvrdila da je sudjelovala na više sastanaka kojima su prisustvovale i Nobilu bliske osobe, što je ta osoba opisala kao zametak formiranja njegova užeg predizbornog stožera.

Prema tvrdnjama Nobilu bliskog izvora, on se za isticanje predsjedničke kandidature priprema već tjednima, a osobe od njegova povjerenja, štoviše, već su obavile i neke sastanke s osobom koju su zamislili kao idealnog šefa njegova predizbornog stožera. Naime, u posljednjih desetak dana njemu bliske osobe sugerirale su mu da bi glumica, scenaristica i producentica Jelena Veljača bila idealna za preuzeti tu funkciju.

Osim toga, Nobilo je obavio nekoliko sastanaka s predstavnicima HNS-a. Tvrdi se da su mu iz te stranke spremni staviti na raspolaganje svu svoju političku logistiku.

OPISANA ZBIVANJA BACAJU SASVIM NOVO SVJETLO na njegove nedavne ekstenzivne i zapažene javne istupe u intervjuima danim upravo za Nacional, ali i Večernji list. Oni se u tom svjetlu mogu tumačiti kao smišljeni Nobilovi istupi s ciljem pripreme i testiranja javnosti na mogućnost njegove predsjedničke kandidature, iako ih Nobilu bliski izvori nastoje predstaviti u drugom svjetlu – kao točku od koje je sve tek krenulo, kada su ga drugi počeli nagovarati da o toj kandidaturi počne razmišljati.

Nobilo je u spomenutim javnim istupima progovorio o stanju u kojem se hrvatsko društvo nalazi i po njemu glavnim uzrocima problema koji su Hrvatsku doveli u gotovo bezizlaznu situaciju. U tim je intervjuima Nobilo ocijenio da je glavni problem Hrvatske to što imamo “duboku državu premreženu kadrovima HDZ-a” i da Hrvatska neće moći naprijed dok se cijeli sustav ne “resetira” jer su vladajuće stranke okupirale sve pore društvenog sustava, kao nekad partija. Također je upozorio da aktualni premijer Andrej Plenković ima opasnu tendenciju autokratskog vođenja države. U tom kontekstu Nobilo bi na predsjedničkim izborima nastupio kao kandidat “antiestablishmenta” s vrlo jasnim stavovima o tome na koji se način Hrvatska može dalje razvijati.

POSEBNO JE INTRIGANTNA VIJEST da je u zasad potencijalnom neformalnom Nobilovu predizbornom stožeru, između ostalih, Saša Perković, nekadašnji savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića za nacionalnu sigurnost i sin u Njemačkoj osuđenog bivšeg šefa hrvatske Udbe Josipa Perkovića. Tvrdi se da mu je upravo Perković predložio da bi idealna šefica njegova predizbornog stožera bila Jelena Veljača, koja se nedavno istaknula organizacijom prosvjeda “Spasi me” za pomoć ženama žrtvama obiteljskog nasilja. Tu je ideju podržala i grupacija Nobilovih prijatelja koji smatraju da bi time on mogao privući jedan širi krug građanski orijentiranih i mlađih birača, a ujedno se prezentirati kao osoba koja se snažno zalaže protiv obiteljskog nasilja. To je Nobilu važno zato što ga je bivša supruga Jadranka u rujnu 2004. u ekstenzivnom intervjuu Nacionalu optužila upravo za obiteljsko nasilje, što je svojedobno značajno utjecalo na razvoj njegovih političkih ambicija.

Kad je Nacional krajem prošlog tjedna kontaktirao Nobila kako bismo doznali koliko je ovaj scenarij njegove predsjedničke kandidature točan i izgledan, on je najprije bio zatečen pa se nasmijao i rekao:

“Nema kandidature, ma kakvi, to me samo nagovaraju.”

Na pitanje tko ga to nagovara, objasnio je kako je sve krenulo:

“Nekoliko ljudi mi je došlo s inicijativom i prijedlogom da se kandidiram za predsjednika i to nakon onih intervjua Nacionalu i Večernjaku. Međutim, nisam to shvatio previše ozbiljno i apsolutno nisam poduzeo ni jednu jedinu radnju niti sam počeo ozbiljno razmišljati o tome. Prvo, zato što nemam nikakvu infrastrukturu, a drugo, zato što su moji politički pogledi usmjereni prema radikalnoj reformi, kao što sam i rekao u tim intervjuima. Pitanje je može li se takva reforma uopće pokrenuti s pozicije predsjednika i je li to uopće pravi mehanizam za takvo što.”

RIJEČ JE O LIJEVO-LIBERALNO orijentiranim grupacijama, a jedna od tih grupacija došla je u ime jedne srednje velike političke stranke. Ponudili su mu čak i spreman plan za financiranje kampanje

KAKO DOZNAJE NACIONAL, riječ je o čak tri različite grupacije koje su se pojavile u Nobilovu uredu i prezentirale mu kako upravo njega vide kao kandidata za predsjednika. Riječ je o lijevo-liberalno orijentiranim grupacijama, a jedna od tih grupacija došla je u ime jedne srednje velike političke stranke. Ponudili su mu čak i spreman plan za financiranje kampanje. Nacionalov izvor tvrdi da je Nobilo to sve primio na znanje i rekao da mu je čast ako ga netko vidi kao predsjedničkog kandidata, ali da naprosto o tome nije razmišljao i da takvu odluku ne može samo tako donijeti.

Kada je pak riječ o podršci Jelene Veljače, Nobilo je sam odgovorio na pitanje Nacionala: “S Jelenom Veljačom nisam nikad razgovarao niti smo se upoznali. Ne poznajem ni ja nju ni ona mene, osim što znam iz javnosti tko je ona, kao što i ona vjerojatno na isti način zna za mene. Ali je istina da sam iz određenih kuloara čuo da se ona pozitivno izražava o toj ideji moje kandidature i da bi se mogla pridružiti. No, ponavljam, niti sam ju čuo niti vidio. Dakle, ja sam sve to skupa primio na znanje i ništa nisam operacionalizirao, ali naravno da to sve godi mom egu, kao što vjerojatno godi i Miroslavu Škori kojeg također spominju kao kandidata za predsjednika. No Škoro bi išao protiv Kolinde, a ja protiv Zokija, da se malo našalim.”

NOBILO TVRDI DA U SVOJIM RAZMIŠLJANJIMA UOPĆE NIJE razrađivao ideju bi li se on uopće kandidirao u slučaju da na izbore izađe bivši predsjednik SDP-a Zoran Milanović, budući da obojica zauzimaju lijevo-liberalne pozicije.

“Kad bi to došlo, onda bih razmišljao o tome”, kaže. Međutim, u nedavnom intervjuu Nacionalu Nobilo se o Milanovićevoj kandidaturi vrlo negativno izjasnio. Na pitanje ima li smisla Milanovićev politički povratak, tada je odgovorio:

“Nema. On je napravio najveću pogrešku kada je išao koketirati s desnicom. Nakon stavova koje je izrekao na onom sastanku s braniteljima, ja nisam htio glasati za njega, a za HDZ nisam mogao, a i veliki broj ljudi koje poznajem iz lijevo-liberalnog miljea nisu htjeli glasati za njega niti su izašli na izbore. I mi mu to nećemo oprostiti. Mislim da bi on bio isti takav i kad bi došao na mjesto Kolinde Grabar-Kitarović. On je u duši nacionalist, ali je preobrazovan i previše urban da bi to otvoreno iskazivao. Bio bi nova Kolinda, samo malo pametniji, ali isto bi se ulizivao i lijevo i desno i bio dezorijentiran.” Nobilo smatra da predsjednik države, naravno, mora jednako zastupati i uvažavati građane svih profila, ali da mora imati jasne političke pravce i jasan sustav vrijednosti, a prvenstveno jasan politički sadržaj, što po njegovu mišljenju aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja radi “politički reality show”, nema.

U slučaju da se Milanović i ne kandidira, Nobilo za sebe kaže da bi se teško nametnuo kao kandidat opozicije jer je jednako kritičan i prema vlasti i prema opoziciji. “Opozicija je djelomično kriva za ovu situaciju, jednako kao i vlast, jer opozicija ne želi suštinske promjene, već samo želi biti na mjestu HDZ-a. Oni ne žele ništa reformirati u ovoj državi. Prema tome, meni bi bilo teško preuzeti opoziciju sebi na leđa jer bih i njih morao napasti. Hrvatskoj je potrebna snaga koja bi išla kontra institucionalnih stranaka, koja bi bila kontrasistemska – ali ne kao Živi zid koji hoće sve porušiti, a ne znaju što nakon toga – nego netko tko bi znao što dalje. Ta snaga bi morala biti izvan postojećih stranaka jer su sve stranke zaglibile i jednako su krive što živimo u ovom sustavu. A ideja koju sam izložio je da ovaj sustav treba hitno, iz temelja reformirati jer smo stvorili partijsku državu. Nije više partijska, nego stranačka, ali na isti vrag dođe. Imamo čistu stranačku, predimenzioniranu državu koja kontrolira, što direktno, što indirektno, 60 posto gospodarstva, koja je u svim porama društva, koja je i dobar dio medija kupila, preko državnih tvrtki koje su monopolisti. Dakle, trebalo bi cijeli sustav promijeniti, a ja mislim da nijedna opozicijska stranka, HDZ pogotovo, nije spremna to napraviti. Jer bi to značilo da bi umjesto 500 općina, primjerice, trebalo formirati njih 150″, smatra Nobilo.

BUDUĆI DA JE RIJEČ O TEMI koja nije u ingerenciji predsjednika države, postavilo se pitanje jesu li Nobilov cilj možda parlamentarni izbori. No on tvrdi da ne razmišlja direktno o bilo kakvim izborima, već o tome što bi u Hrvatskoj trebalo napraviti da zemlja napokon krene u pozitivnom smjeru i ostvari svoje gospodarske i druge potencijale.

‘NARAVNO DA TO SVE GODI MOM EGU, kao što vjerojatno godi i Miroslavu Škori kojeg isto spominju kao kandidata za predsjednika. No Škoro bi išao protiv Kolinde, a ja protiv Zokija’, kaže Nobilo

“Uopće nisam razmišljao o tome da ja sad utrčim u politički prostor i nešto napravim, ali sam razmišljao o tome što bi bio spas za Hrvatsku. Na pitanju reduciranja tih 500 općina u njih 150, primjerice, etablirane stranke bi morale ići protiv svojih općinskih načelnika, a nema šanse da bi to ikada napravile. Kao što nema šanse da se stranke povuku iz tvrtki u lokalnoj samoupravi ili na nivou države jer tu zapošljavaju svoje kadrove. Dakle, ja razmišljam što bi u ovoj državi trebalo napraviti, ali mi se tu ne uklapaju ni opozicija ni vlast. A ne vidim druge ozbiljne snage koje bi to mogle napraviti. Po meni, mi smo okupirani od strane ovakvih političara”, zaključio je Nobilo. Tvrdi da uopće nije razmišljao o tome da bi on formirao tu novu snagu niti je vodio razgovore s nekim novim imenima na političkoj sceni, poput Dalije Orešković ili Mislava Kolakušića, koji zastupaju slične političke ideje.

Međutim, i istraživanja javnog mnijenja i rezultati izbora za europski parlament pokazali su da su takozvane sistemske stranke u padu i da birači žele dati podršku snažnim pojedincima koji obećavaju odmak od dosadašnjih politika.

Nobilo bi zasigurno bio takav kandidat, a jedine rezerve koje ljudi koji ga nagovaraju na kandidaturu imaju povezane su s ranijim optužbama bivše supruge te razgranatim poslovnim vezama s dijelom njegovih klijenata. Upravo u tom kontekstu Nobilu bi dobro došla podrška Jelene Veljače, kao istaknute javne osobe koja se zalaže upravo protiv obiteljskog nasilja.

Nobilu bi moglo predstavljati teret, barem kod dijela biračkog tijela, i povezivanje s pojedinim klijentima i poslovnim suradnicima, poput vlasnika C.I.O.S. Grupe Petra Pripuza.

Ali te veze se mogu sagledavati i drukčije. Ako se zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ne kandidira na predsjedničkim izborima, a to je prilično izvjesno, naročito u svjetlu debakla njegove liste na izborima za Europski parlament, Nobilo bi mogao dobiti i punu podršku logistike Pripuzova poslovnog carstva.

Nobilu neskloni pojedinci zasigurno će ga pokušati javno diskvalificirati optužbama da je povezan s dijelom takozvanih “udbaških struktura”, što se ponajviše očituje u kontekstu njegove obrane Josipa Perkovića, kojeg je branio u procesu za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Nobilo je i sam svjestan da se svaka situacija, ako bi se vodila prljava kampanja, može zloupotrijebiti protiv njega, ali nema s time problema i na pitanje o vezama s Pripuzom ili pak Perkovićem, kaže:

“JA SAM ODVJETNIK, NE IDENTIFICIRAM SE SA SVOJIM STRANKAMA, ali naravno da se sve može izvrnuti. Međutim, ja se ni s jednim svojim klijentom nisam sastajao privatno izvan ovog ureda, to je moj princip, iako mnogi odvjetnici žive drukčije.”

Pripuza Nobilo brani u aferi Agram, ali ga s njim povezuje i projekt zagrebačke Ciglane, odnosno Müllerovog brijega iznad Črnomerca. Međutim, oni su tek suvlasnici zemljišta i to svatko preko svoje vlastite tvrtke. Nobilo je u svojoj tvrtki partner s Mićom Carićem i Dankom Končarom, a riječ je o projektu u koji je ušao još prije 16 godina. Nobilo svoje poslovne pothvate nikad nije tajio, ali tvrdi da nikad nije trgovao s državom ni gradom, već isključivo s privatnim osobama te da je u njegovim poslovima sve apsolutno čisto i transparentno. Također smatra da mu financijska situiranost može biti samo prednost. To smatraju i oni koji mu predlažu da se kandidira. Jedan od njih za Nacional kaže:

“Zar nije bolje imati kandidata koji je svoje poslove obavio, koji se profesionalno dokazao, koji ima novac i kojem ne treba politika da se ogrebe?”

Kad je pak riječ o pokušaju Nobilova povezivanja s “udbaškim” strukturama, Nacionalovi izvori smatraju da je to jeftini pokušaj desničara da Nobilu smjeste negativan predznak i to zato jer im smetaju njegovi jasni stavovi temeljeni prvenstveno na antifašizmu i kritici pokušaja oživljavanja nasljeđa NDH. Jednim od svojih najvećih profesionalnih uspjeha Nobilo smatra obranu pokojnog prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, na čijem je uhićenju u poznim životnim godinama zbog navodnih zločina u vrijeme dok je bio šef lokalne karlovačke OZNA-e Tomislav Karamarko kao ministar unutarnjih poslova zapravo započeo svoj politički uzlet, i to na ideji lustracije. Nobilo je za Boljkovčeva života uspio dokazati da on sa zločinima nije imao veze, što mu je bila i osobna i profesionalna satisfakcija. Kad je pak riječ o obrani Josipa Perkovića, sasvim je sigurno da je to za Nobila bio jedan od najvažnijih slučajeva u karijeri, o čemu je lani izdao i opsežnu knjigu u kojoj, između ostalog, pokušava dokazati tezu da je riječ o visokopolitiziranom procesu ne samo u Hrvatskoj, već i u Njemačkoj, u koji su se neminovno uključile i obavještajne strukture.

‘NISAM RAZMIŠLJAO o tome da ja sad utrčim u politički prostor, ali sam razmišljao o tome što bi bio spas za Hrvatsku. Tu se ne uklapaju ni opozicija ni vlast. A ne vidim druge ozbiljne snage’, ističe Nobilo

Možda upravo iznimno poznavanje funkcioniranja obavještajnog aparata Nobilu daje najbolji temelj za komentare koje je u nedavnom intervjuu Nacionalu iznio o funkcioniranju paraobavještajnog sustava u Hrvatskoj i o aferi SMS koja je kao nikada do sada razotkrila kako taj sustav funkcionira.

On je izjavio da se tom aferom opet otvorila Pandorina kutija koja aktualizira pitanje paralelnih linija kontrole unutar državnih represivnih organa. O tome je rekao: “Dakle, postoje zvanične linije kontrole, ali i ortačke linije kontrole koje su u Hrvatskoj nekad i značajnije od ovih zvaničnih, pogotovo kad dođe do promjene vlasti pa vam onda na represivno HDZ-ovo tijelo dođe, recimo, SDP pa se onda novi ministar osjeća kao da je na neprijateljskom teritoriju jer ne može ništa napraviti u uvjetima kad i dalje funkcionira stranačka mreža. Dakle, kad bi išli na to, onda bi morali otkrivati stranačku mrežu pa bi opet bili u problemu jer ta stranačka mreža funkcionira paralelno s državnim linijama upravljanja represivnim organima.”

Nobilo je u Nacionalu izrazio zabrinutost zbog toga što na različitim procesima u društvu primjećuje sužavanje demokratske platforme i da smo u ovom trenutku što se tiče demokratskih standarda u težoj situaciji nego 90-ih godina. No Nobila najviše od svega zabrinjava što je Hrvatska zaglibila u sustavu ortačkog kapitalizma koji onemogućava zdravu tržišnu utakmicu i napredak onima koji nisu politički umreženi. Zato je i u intervjuu Večernjem listu početkom travnja izjavio da imamo duboku državu premreženu kadrovima HDZ-a i ostalih političkih stranaka, odnosno da državom upravlja partija preko svojih ortaka i da bi sve trebalo “potaracati” i krenuti ispočetka. Potom je par tjedana kasnije u intervjuu Nacionalu pojasnio:

“Reakcije na tu moju izjavu su bile nevjerojatno dobre jer ljudi shvaćaju da smo došli u situaciju kada trebamo ići u korjenite promjene jer se ovaj sustav klijentelističkog kapitalizma urušava. Mi faktički imamo dvije klase – jedna je klasa onih koji su uz vladajuću stranku i od toga žive, a druga je sav ostali narod. Oni koji nisu uz Vladu i HDZ ne mogu napraviti nikakav veliki biznis. Ako nemaš iskaznicu vladajuće stranke, nemaš nikakve šanse za napredovanje u društvu jer ovi s iskaznicom sišu resurse i ne dozvoljavaju da se država razvija. Rekao bih da smo sada po prvi put u situaciji ‘mi ili oni’, liberalna demokracija ili autoritarna vladavina HDZ-ove klase. No osobno nemam političke ambicije niti se vidim u ovoj političkoj situaciji, ali uvijek vjerujem u genij naroda – da će se stvoriti netko tko će napokon biti državnik.”

ČINI SE KAKO SE SITUACIJA S POLITIČKIM AMBICIJAMA ANTE NOBILA u međuvremenu ipak počela mijenjati, iako i on sam višestruko propituje mogućnost predsjedničke kandidature. Jedna njemu bliska osoba otkrila je u ponedjeljak ujutro Nacionalu da je Nobilo sve do nedjelje praktički već bio gotovo prelomio da će se kandidirati, ali da se u nedjelju navečer zbog rezultatskog uspjeha SDP-a na izborima za Europski parlament Nobilo ipak počeo ponovo premišljati i dodatno kalkulirati. Ta Nobilova zadrška pojavila se u nedjelju navečer zbog procjene da nakon izbora za Europski parlament značajno rastu šanse SDP-a i na predsjedničkim izborima, naročito uspiju li se usuglasiti da Zoran Milanović bude njihov predsjednički kandidat. No možda je i to privremenog karaktera.