Turski veleposlanik u Hrvatskoj za Nacional govori o napetim odnosima Rusije i Turske nakon rušenja ruskog aviona, borbi protiv terorizma, a otkriva i tajnu turskog gospodarskog čuda

Tjedan dana nakon što je Turska srušila ruski vojni avion koji je, prema tvrdnjama turske strane, ušao u njen zračni prostor i samo nekoliko dana nakon summita šefova država i vlada zemalja Europske unije i Turske u Bruxellesu, Nacional je razgovarao s turskim veleposlanikom u Zagrebu Ahmetom Tutom. Tuta je profesionalni diplomat koji je tijekom svoje karijere obavljao dužnost generalnog konzula u Kazanu, u Rusiji, a u Zagreb je stigao s dužnosti šefa kabineta donedavnoga ministra vanjskih poslova, a sada premijera Ahmeta Davutoğlua. Dužnost veleposlanika preuzeo je prije godinu dana i kaže da mu se u Hrvatskoj sviđa jer je atmosfera pozitivna, ljudi su srdačni i iskreni, bez predrasuda prema Turskoj i njenim građanima. Zato se on i njegova obitelj ugodno osjećaju u Zagrebu, koji opisuje kao grad koji ima odlične muzeje, sportske sadržaje i lijepe parkove. Dodaje da mu odgovara hrvatski opušteni “cittaslow” način života; čini mu se da je ovdje manje stresa nego u Istanbulu koji je ogroman grad u kojem se živi pod puno većim pritiskom. No teme zbog kojih smo vodili ovaj razgovor puno su ozbiljnije. Iako prije intervjua nismo još imali tu vijest, tijekom dana dogodio se još jedan bombaški napad na tursku policiju na stanici podzemne željeznice u centru Istanbula, srećom bez smrtno stradalih. Takvo stanje, u kojem se zemlje koje bi trebale biti saveznice u borbi protiv globalnog terorizma međusobno sukobljavaju, ne pridonosi uopće stvaranju velike koalicije protiv ISIL-a, po mnogima najvećeg svjetskog zla. Upravo je na to oštro upozorio i američki predsjednik Barack Obama koji se na marginama Summita svjetskih čelnika o klimi sastao s turskim predsjednikom Recepom Erdoğanom, preuzevši ulogu medijatora između Rusije i Turske. A ministri vanjskih poslova Rusije i Turske, Sergej Lavrov i Mevlüt Çavuşoğlu, sastali su se na marginama ministarskog summita OESS-a u Beogradu krajem tjedna, za sada bez nekih pomaka.

NACIONAL: Ovih dana cijeli svijet proživljava napetu situaciju nakon rušenja ruskog aviona koji je ušao u turski zračni prostor. Mnogi svjetski mediji to su ocijenili kao namjernu provokaciju, a ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da je to bio nož u leđa Rusiji. Kako to komentirate?

Da, 24. studenog dogodio se taj nesretni incident na tursko-sirijskoj granici, kada su dva neidentificirana aviona ušla u turski zračni prostor. Nakon deset upozorenja u pet minuta, jedan avion napustio je turski prostor, a drugi se nije obazirao i pogodio ga je turski avion F16 koji je vršio nadzor nad granicom. Tek kad je avion srušen, postali smo svjesni činjenice da je riječ o ruskom avionu. Optužbe da se radilo o “planiranoj provokaciji” nikako nisu utemeljene. A to su potvrdile i američke vlasti. Sjetite se da su američke i ruske vlasti vodile pregovore o razmjeni informacija o planu svojih letova preko Sirije, ali da turska strana nikada nije bila obaviještena o planovima leta ruskih aviona.

NACIONAL: Bilo je čak i procjena da smo na rubu Trećeg svjetskog rata, budući da je riječ o najvećem incidentu između NATO-a i Rusije u posljednjih nekoliko desetljeća. Jesu li tenzije u međuvremenu popustile?

Mi s turske strane svakako nastojimo smanjiti tenzije i pronaći diplomatsko rješenje. Iskreno se nadamo da će smirenost i mudrost prevladati. Jer – mi ne želimo da kriza eskalira. Turska je branila svoj zračni prostor na tursko-sirijskoj granici. Kao što se možda sjećate, u lipnju 2012. godine sirijske snage srušile su turski vojni zrakoplov nad Mediteranom, kasnije u ožujku 2014. srušen je i sirijski vojni avion na tursko-sirijskoj granici, a onda je u svibnju 2015. u turskom zračnom prostoru pogođen i sirijski helikopter. Ovo je dakle četvrti incident u istom području, na tursko-sirijskoj granici. Još jednom želim naglasiti da se taj incident nije dogodio na tursko-ruskoj granici te da smo, kao suverena zemlja, koristili pravo na obranu svoje granice od sirijske ugroze.

NACIONAL: Predsjednik Erdoğan izrazio je žaljenje, no isprika nije prihvaćena. Iako je turska strana zatražila sastanak s ruskim predsjednikom na Summitu o klimi u Parizu, on se nije dogodio.

Kao prvo, moram ponoviti da bismo željeli da se taj incident nije uopće dogodio. Ali sad smo tu gdje jesmo i obje strane moraju imati dovoljno zdravog razuma i razmišljati o budućim generacijama. Jer Turska i Rusija su dvije susjedne i prijateljske zemlje koje dijele mnoge zajedničke interese. Trebalo nam je mnogo vremena da uspostavimo tu vrstu odnosa s Rusijom nakon razdoblja Hladnog rata.

NACIONAL: Rusija je nametnula gospodarske sankcije Turskoj, prekida vojnu suradnju, otkazuju se turistička putovanja. Zabranjuje se ruskim kompanijama da zapošljavaju turske građane. Koliko bi takva situacija mogla naštetiti turskom gospodarstvu?

U ovom trenutku pratimo te mjere i vjerujemo da srednjoročno i dugoročno to neće biti dobro ni za jednu stranu, jer imamo duboke povijesne veze. Posljednjih godina u fokusu su bilateralni trgovinski odnosi, obostrane investicije i veliki građevinski projekti koji su bili realizirani u Rusiji u posljednja dva desetljeća. Veliki broj ruskih turista posjećuje Tursku svake godine i doista, ima mnogo isprepletenih veza i zajedničkih interesa na svim planovima. Ako to izgubimo zbog ovog incidenta, dugoročno će obje strane mnogo izgubiti. Turska je uvijek protiv ekonomskih sankcija jer, u konačnici, od njih trpi svakodnevni život običnih građana. Bili smo protiv sankcija koje je međunarodna zajednica nametnula Iranu, kao što smo bili i protiv sankcija Rusiji. Ekonomska razmjena između Rusije i Turske iznosi oko 30 milijardi dolara godišnje, a plan je bio da dosegnemo 100 milijardi dolara do 2020.

NACIONAL: Dakle, ove sankcije stvorile bi golemu štetu?

Da, ogromnu. Inače, mi smo s Rusijom uspostavili Vijeće koje funkcionira kao mehanizam za stratešku suradnju. Svake godine predsjednici naših zemalja sastaju se s resornim ministrima i raspravljaju o rješavanju problema. Na posljednjem Summitu G20 u Antaliji, sastali su se predsjednici Putin i Erdoğan i dogovorili sastanak Strategijskog vijeća na visokoj razini u prosincu 2015. Imali smo takav zajednički dogovor u Antaliji prije samo dva tjedna. To je još jedan dokaz da je zavjera o “namjernoj provokaciji” potpuno nerealna. Ministar Lavrov trebao je posjetiti Tursku 25. studenog, da se 24. studenoga nije dogodio ovaj incident.

• ‘ZAVJERA O NAMJERNOJ PROVOKACIJI s rušenjem ruskog aviona potpuno je nerealna, kao i optužbe da Turska surađuje s ISIL-om u naftnom biznisu. A za borbu protiv terorizma nužna je bolja razmjena povjerljivih informacija’

NACIONAL: Spomenuli ste Antaliju. Tamo se u vrijeme terorističkih napada u Parizu održavao skup lidera najjačih industrijskih zemalja svijeta G20, kojem je Turska bila domaćin. Upravo s tog skupa poslane su snažne poruke o potrebi stvaranja velike koalicije svjetskih sila protiv zajedničke prijetnje koju predstavlja ISIL. Je li taj incident ugrozio mogućnost stvaranja takve koalicije? Nije li u interesu svih civiliziranih zemalja svijeta stvaranje velike koalicije protiv ISIL-a?

DAESH, odnosno ISIL, trenutačno je najveći neprijatelj svima nama, najveći neprijatelj humanosti. Na skupu G20 u Antaliji, prihvaćena je zajednička Izjava lidera G20 o borbi protiv terorizma. Budući da se G20 Summit događao neposredno nakon napada na Pariz, glavna tema bila je upravo borba protiv terorizma i ISIL-a. Raspravljalo se o tome kako međunarodna zajednica može spriječiti širenje terorizma, a zaključeno je i da se moramo pozabaviti korijenom tog problema, a to je situacija u Siriji, kao i radikalizacija stranih boraca terorista od kojih su mnogi rođeni i odgojeni u zemljama EU. Taj se problem može riješiti jedino suradnjom zemalja i razmjenom povjerljivih informacija između tajnih službi. Za Tursku je DAESH najveći sigurnosni problem – do sada je više od 200 turskih državljana poginulo u terorističkim napadima DAESH-a u Turskoj, od kojih se najstrašniji dogodio ispred željezničke stanice u Ankari u listopadu, kada je preko sto ljudi izgubilo život. I u srpnju smo imali sličan napad u Suruçu, kada je poginulo preko trideset ljudi. Još od 2011., kada je eruptirala sirijska kriza, upozoravali smo svoje saveznike i partnere da prijetnja od DAESH-a raste. U početku se radilo o grupama od nekoliko stotina radikalnih terorista. Ali dan za danom te su se grupe povećavale i danas je ta teroristička organizacija, prema podacima službi, narasla na brojku od 25 do 30 tisuća ljudi. Ako su toliko nabujali u četiri godine, možemo samo zamisliti kojom brzinom će se širiti u budućnosti. Nažalost, 2011. DAESH uopće nije bio na agendi međunarodne zajednice, iako smo mi na to uporno ukazivali. No stvaranje DAESH-a traje zapravo od 2005., kada su nastajale organizacije pod različitim imenima. Od Al-Kaide nadalje.

NACIONAL: Što kažete na ponovljene ruske optužbe da Turska surađuje s ISIL-om u naftnom biznisu?

To je jedna od posljednjih neutemeljenih optužbi na račun Turske. Još prošle godine, u slučaju napada na Kobane, optužili su nas da se ne borimo protiv ISIL-a, da ne pomažemo ljudima koji žive u Kobaneu. Ali istina je da smo mi otvorili granice i pružili utočište, sigurnosti i hranu za preko 200 tisuća ljudi. Olakšali smo prolaz snagama Pešmerga do Kobanea. Ali ne možemo dozvoliti našim građanima da prelaze na drugu stranu granice i bore se u drugoj državi. Nakon toga na dnevni red stižu optužbe o naftnom biznisu s ISIL-om. Kao odgovor na to, naš predsjednik Erdoğan izjavio je da će dati ostavku ako itko podastre dokaze o takvoj tvrdnji. To je potpuno besmisleno. Što se tiče stranih boraca, Turska je već napravila listu onih kojima ne dopušta ulazak i na njoj je već 26.500 imena. Ali za to vam je potrebna međusobna suradnja sigurnosnih službi. Ako nas o tome na vrijeme obavijeste zemlje iz kojih strani borci dolaze, mi ih odmah stavljamo na listu zabrane ulaska i ti ljudi ne mogu ući u Tursku. A drugi je način da, kad vidimo sumnjivu grupu stranaca u Turskoj, odmah ih deportiramo. Do sada ih je deportirano preko 2500. Uspostavili smo jedinice za procjenu i analizu rizika, a nalaze se i na aerodromima, i na autobusnim stanicama, i na granici sa Sirijom. Ako službenik primijeti neke sumnjivce za koje se procjenjuje da se žele pridružiti ISIL-u, odmah ih se pritvara. Do sada je odbijen ulazak u zemlju 1400 takvih osoba. Trebamo uzeti u obzir i veliki teret koji je na leđima sigurnosnih službi Turske. S jedne strane borimo se protiv ISIL-a, s druge strane borimo se potiv PKK (Kurdistanska radnička stranka) terorista, borimo se i protiv trgovaca ljudima koji iskorištavaju ovu izbjegličku krizu. Pokušavamo kontrolirati granicu dugu 1300 km s Irakom i Sirijom. Sve krize o kojima međunarodna zajednica raspravlja posljednjih godina, okružuju Tursku. Moraju se uzeti u obzir i te okolnosti.

NACIONAL: No unatoč svemu, Turska je ostala ekonomski snažna. Dok je europsko gospodarstvo bilo u krizi, Turska je bilježila gospodarski rast od čak osam posto koji je nešto usporen posljednjih godina, ali je i dalje viši od europskog prosjeka. Prognoze su da bi Turska do 2023. mogla ući u klub 10 najjačih gospodarstava svijeta. Na čemu se temelji tursko gospodarsko čudo?

Tajna je prije svega u političkoj stabilnosti, kao i vjerodostojnosti u odnosu prema potencijalnim investitorima, naravno i u geografskom položaju, kao i mladoj populaciji – Turska danas ima 78 milijuna ljudi. I naravno, strateškoj viziji vodstva. U tome bih htio naglasiti jedan važan segment. Mi smo se počeli otvarati prema Africi – otvarati veleposlanstva, uspostavljati prometne veze i slično. Turkish Airlines, koji je poludržavna kompanija, prihvatio je izazov i počeo uspostavljati letove prema glavnim gradovima afričkih država, što je tada bilo prilično riskantno. No korak po korak, oni su postali jedan od najvažnijih avioprijevoznika prema Africi, čije usluge sada koriste i neki svjetski državnici putujući preko Istanbula, jer su tako najsigurniji. Volio bih spomenuti još neke velike projekte poput euroazijskog tunela ispod Bospora, autoputa od Istanbula do Izmira, većeg broja aerodroma, željezničke pruge za brze vlakove i slično. Morate znati da su, u trenutku kada je Turska počela takvu ekonomsku ekspanziju, upravo počinjali problemi u Africi: Arapsko proljeće, Tunis, Libija, Egipat i onda Sirija. Ali to nas nije obeshrabrilo. Unatoč tome mi smo uspjeli transformirati zemlju u uspješnu ekonomiju.

NACIONAL: Spominjete političku stabilnost – ali Turska je dva puta ove godine imala parlamentarne izbore. Zapravo, našla se u sličnoj situaciji kao sada Hrvatska?

Točno, nakon ponovljenih izbora 1. studenog imamo novu vladu koja je baš jučer dobila većinsku podršku parlamenta, a kada pročitate Plan djelovanja vlade, možete vidjeti mnoge reforme za naredno razdoblje. Samo sa stabilnom vladom možete zadržati povjerenje potencijalnih investitora, unatoč nemirnom susjedstvu.

NACIONAL: No iako su ekonomski pokazatelji pozitivni, najviše optužbi od EU-a dolazi zbog nepoštivanja ljudskih prava, medijskih sloboda i prava nevladinih udruga. I ovih dana bile su demonstracije protiv uhićenja dvojice novinara. Prihvaća li Turska te kritike, odnosno, želi li i na tom planu poraditi na reformama?

Zavisi o tome koja zemlja kritizira i optužuje Tursku. Ako to dolazi iz Europske unije, i ona nije jedinstvena, nego postoje različiti krugovi i političke grupacije – ne možemo reći da su sve zemlje jednake. I u samoj Europi postoji euroskepticizam. S vremena na vrijeme, ovisno o odnosima Europske unije i Turske, suočavamo se s kritikama i izazovima. Ali uvijek uzimamo u obzir one iskrene. Ako se Tursku kritizira samo zato da je se blokira na putu prema članstvu u EU, stvaranjem krivih predodžbi o tome da Turska krši ljudska prava i guši medijske slobode, tada moramo vidjeti koja je njihova stvarna namjera. Prihvaćamo iskrene i dobronamjerne kritike. Sada imamo novu i stabilnu vladu koja u svom programu ima reforme koje zahtijeva Europska unija, između ostalog i na planu ljudskih prava. Turska je predana tom cilju.

NACIONAL: U međuvremenu je, na poziv predsjednika Europskog vijeća, Donalda Tuska, u Bruxellesu održan Summit šefova država i vlada EU s Turskom na temu izbjegličke krize, budući da se Tursku smatra ključnom u rješavanju tog gorućeg pitanja. Obećana vam je pomoć u iznosu od tri milijarde eura, kao i oživljavanje procesa integracije u EU. Je li to dovoljno?

Pa prvo bih rekao nešto o tim trima milijardama eura. U javnosti postoji kriva percepcija da je taj novac namijenjen Turskoj, što nije točno. Namijenjen je izbjeglicama iz Sirije koje su pod privremenom zaštitom Turske. Međutim, Turska je do sada već potrošila preko 7,5 milijardi dolara na izbjeglice iz Sirije i Iraka, a od međunarodne zajednice do sada je dobila otprilike 400 milijuna dolara. To pitanje nije novo za nas. Mi smo godinama osiguravali sklonište za te ljude u 25 izbjegličkih kampova u deset gradova diljem zemlje, u kojima trenutačno živi 275 tisuća ljudi. Ukupno smo zbrinuli preko dva i pol milijuna ljudi. U EU smatraju da se problem izbjeglica treba riješiti u Turskoj, odnosno na tursko-grčkoj granici, zaštitom vanjskih granica Europske unije. Ono što mi govorimo jest da i naše granice moraju biti zaštićene. Mi primamo te ljude zato što su im životi ugroženi. Imamo politiku otvorenih vrata, jer ako ih zatvorimo, sljedeće generacije optužit će nas da nismo željeli pomoći ljudima kada im je pomoć bila potrebna. No kako bi se ta situacija stvarno riješila, uzrok svih tih problema mora biti uklonjen. A on je u Siriji. Pola stanovništva Sirije ili je trajno izmješteno ili su izbjeglice u okolnim zemljama. Turska je broj jedan u svijetu po broju izbjeglica koje je primila i europska javnost toga mora biti svjesna.

• ‘TAJNA TURSKOG USPJEHA je u političkoj stabilnosti. Nakon ponovljenih izbora imamo stabilnu vladu. A naglasio bih i da smo se mi prvi počeli otvarati prema Africi, Arapsko proljeće nije nas obeshrabrilo’

NACIONAL: Imala sam priliku pratiti otvaranje pregovora za članstvo Turske u EU u Luxemburgu 2005., u istoj noći kada je pregovore otvorila i Hrvatska. U međuvremenu je Hrvatska postala članica, a Turska nije otvorila ni jedno poglavlje. Analitičari prozivaju EU zbog licemjerja jer je Turskoj obećano punopravno članstvo. Očekujete li da će se proces ubrzati?

Ako pogledate povijest odnosa Turske i EU, uvidjet ćete da je uvijek bilo uspona i padova. Naš je stav da ne bismo trebali sjedati za pregovarački stol jedino kada trebamo jedni druge. U jednom specifičnom razdoblju, zbog stavova političkih vođa nekih europskih sila, Turska je bila blokirana. No kad su neke nove vlade došle na vlast, promijenio se i stav prema Turskoj i ona je opet stavljena na agendu. Kao što je pokazao slučaj Sirije: sve što se događa u tom dijelu svijeta, ima utjecaja i na događaje u Europi. Dakle, sudbina Turske i Europe je povezana. I ako pogledate našu povijest, isprepleteni smo kroz stoljeća. Ne možete govoriti o turskoj povijesti bez europske i obrnuto. Čini mi se da su ovom trenutku obje strane realističnije i pozitivnije prema ideji suradnje, vjerujem i iskrenije. Mislim da je Summit održan 29. studenog u Bruxellesu bio historijski. Što se tiče procesa proširenja, svjesni smo da tijekom Junckerova mandata neće biti novog proširenja, a to se jednako odnosi i na zemlje jugoistočne Europe, kao i na Tursku. No mi gledamo dalje i fokusirani smo na sljedeće korake. Trebamo se pripremiti za otvaranje novih poglavlja i dostizanje europskih standarda na svim planovima. Drago nam je što će 14. prosinca biti održana međuvladina konferencija, a početkom sljedeće godine očekujemo i otvaranje novih poglavlja. Neka od njih smatramo jako važnima i to će objaviti i naša vlada. Mehanizam visokog ekonomskog vijeća i dijalog o strateškoj energetskoj suradnji također su važni mehanizmi za poboljšanje odnosa Turske i EU. Znate, ako EU želi biti strateški faktor, onda s Turskom ima tu priliku.

NACIONAL: Koji bi datum bio idealan za članstvo?

Moje osobno mišljenje je ne kasnije od 2023. godine. Turska mora nastaviti svoja nastojanja da dosegne europske standarde života, kao i svoj put prema demokraciji i reformama na području ljudskih prava, slobode izražavanja i slično. Slavit ćemo 2023. godine stotu obljetnicu Turske Republike koju je osnovao naš prvi predsjednik Atatürk i taj datum za nas ima veliko simboličko značenje. Nadam se da će lideri europskih zemalja, kao i europska javnost, uzeti u obzir važnost tog datuma za nas.

NACIONAL: U prvoj godini svoga mandata svjedočili ste zanimljivom periodu: održani su i predsjednički i parlamentarni izbori. U Turskoj su u istom razdoblju dvaput održani parlamentarni izbori, u lipnju i nakon toga ponovno u studenom, zbog nemogućnosti formiranja vlade, vrlo slično kao kod nas. Što očekujete od nove hrvatske vlade?

Dok se hrvatska javnost nada da će nova vlada biti brzo formirana, ja kao veleposlanik imam u ladici puno zajedničkih projekata koji očekuju da budu realizirani. A što se tiče odnosa naših dviju država, moram reći da sam izuzetno sretan što služim svojoj zemlji baš u Hrvatskoj. Od početka stvaranja neovisne hrvatske države, Hrvatska i Turska imaju odlične političke odnose. I turski građani i investitori koji su došli tu živjeti, uživaju u vašoj zemlji.

NACIONAL: Kako ocjenjujete naše gospodarske odnose, koji su za sada usmjereni uglavnom na turizam? Rixos grupa i Doğuş holding imali su velike investicije u Dubrovniku i Šibeniku, što je s ostalim ulaganjima? Žale li se turski gospodarstvenici na teškoće s birokracijom?

Ako i dođe do nekih problema, ja kao veleposlanik ili naš savjetnik za trgovinu, skupa s našim biznismenima, vodim razgovore u nadležnim ministarstvima. Uz podršku Veleposlanstva, u većini slučajeva, ti se problemi rješavaju. Moram reći da su Vladina tijela vrlo kooperativna i trude se pronaći rješenja. Nama se sviđa takav pristup.

NACIONAL: Pretpostavljam da ste svjesni nevjerojatne promocije Turske i Istanbula putem popularnih turskih sapunica koje se gledaju u cijeloj regiji?

Naravno da smo svjesni tog doprinosa i u budućnosti bismo željeli oživjeti našu promociju i na tom planu. Prije no što sam preuzeo dužnost u Zagrebu, rekli su mi da ću morati znati što se događa u sljedećim epizodama nekih od popularnih sapunica koje su se ovdje emitirale, a koje ja, priznajem, nisam gledao. Zato sam, prije dolaska u Hrvatsku, nastojao steći neku ideju o sadržaju. Sada ih ima još nekoliko na hrvatskim televizijama i htio bih pozvati vaše televizije da započnemo novi krug suradnje na tom planu. No ako razgovaramo o suradnji na kulturnom planu, svjestan sam koliko to pomaže pozitivnoj percepciji Turske i zato imamo u planu nekoliko bilateralnih kulturnih projekata sljedeće godine s Konzervatorskim institutom, HAZU-om, Mimarom. Ti projekti pokazat će kakvu zajedničku povijest dijelimo. Naš kulturni Institut Yunus Emre, koji je osnovan u listopadu, bit će službeno otvoren početkom sljedeće godine kada završimo renoviranje zgrade. Tamo će se moći pohađati tečajevi turskog, seminari o turskoj kuhinji, ali i učiti o turskoj kulturi i povijesti. Bit će otvoren svim hrvatskim građanima koji su zainteresirani za tursku baštinu. Mislim da će to biti važna institucija za povezivanje naših dviju zemalja.