‘Nije mi to s golmanima imalo logike, ali Babić valjda zna zašto je to napravio. Ne želim reći da je Alilović loš golman, ali svi mi želimo napraviti dobar rezultat i to s najboljim igračima’

Zvonimir Bilić (44) pripada generaciji igrača koja je okončala reprezentativnu karijeru pred svjetsko prvenstvo 2003. u Portugalu. Ali nije želio napustiti sport u kojem se proslavio. Preuzeo je rukometni klub Sesvete koji nastupa u drugoj ligi, njegov je predsjednik i trener, a pri rukometnom savezu radi kao instruktor mlađim generacijama. Zato i ne čudi što je prošlog tjedna nakratko otputovao u Poljsku kako bi pogledao dvije utakmice hrvatske reprezentacije, one protiv Makedonije i Francuske. S Bilićem smo razgovarali nakon što je reprezentacija osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Poljskoj.

NACIONAL: S obzirom na to da se stalno spominjalo kako treba rukometaše iz “zlatne” generacije uvesti u reprezentaciju, koliko je za nju bilo važno da se pozovu Ivano Balić kao koordinator i Petar Metličić kao pomoćni trener?

Vrlo je važno kada u reprezentaciji imaš Balića i Metličića, ljude koji su osvojili sve što se moglo osvojiti. Oni su bili dio vrhunske reprezentacije, tada su Blaženko Lacković, Balić i Metličić bili tri najbolja beka na svijetu. Kada naši reprezentativci imaju takvo zaleđe, kada imaju ljude koji im u svakom trenutku mogu dati dobar savjet, a igrači su mladi i trebaju se dokazati, onda je to dosta dobra priča. Što se tiče Željka Babića, uvijek je nakon odlaska glavnog trenera prvi pomoćnik nasljeđivao tu funkciju. Ista je priča bila i s Babićem. Je li on zaslužio titulu glavnog trenera? Vjerujem da je zaslužio jer svima treba dati šansu, ali neću ulaziti u to tko je i kako odlučivao o tome. Mene interesira rezultat jer svaka osvojena medalja donosi više klinaca koji žele igrati rukomet. Trebamo se veseliti svakom uspjehu.

• ‘VORIJA JE TREBALO POZVATI u reprezentaciju. Često gledam švedsku i ostale reprezentacije i vidim da su njihovi bivši reprezentativci uvijek blizu tima. I to je lijepo vidjeti’

NACIONAL: Kako je moguće da trener Babić izjavi kako nije vjerovao da golman Ivan Stevanović može tako dobro braniti dvije utakmice zaredom, pa ga nakon sjajnih obrana protiv Poljske ostavi na klupi a na gol, na utakmici protiv Španjolske, postavi neuvjerljivog Mirka Alilovića?

Koliko se sjećam, Babić je govorio “ja čekam Mirka”. Što to znači čekati? Odigraš odličnu utakmicu, a nakon toga ti opet ne daju igrati. Stevanović je odigrao savršenu utakmicu protiv Poljske i ako se dobro osjeća, onda ga treba pustiti da brani i protiv Španjolske. Time se golmanu daje do znanja da mu se vjeruje, a onda shvaća da je on taj pravi. Ali ako često mijenjaš ne samo golmane nego i igrače, onda se oni ponekad izgube. Nije mi to s golmanima imalo logike, ali Babić valjda zna zašto je to napravio. Ne želim reći da je Alilović loš golman, ali svi mi želimo napraviti dobar rezultat i to s najboljim igračima. Cilj je da dobre igrače konstantno držiš na terenu, daješ im poziciju i šansu. Ali ako igrača vraćaš na klupu, pa ga ubaciš ponovo, pa ga opet vadiš, onda on gubi samopouzdanje.

NACIONAL: Već se govori i o tome da je naša reprezentacija mlada i kako može dominirati nekoliko sljedećih godina. Njemačka reprezentacija je još mlađa i postala je svjetski prvak, mlada je i Norveška, za dvije godine i Francuska će potpuno pomladiti svoju reprezentaciju.

Radi se o tome da se popularnost rukometa širi i izvan Europe. Pogledajte Brazil, Katar, Tunis, sve je više klinaca koji ga treniraju. Njemačku reprezentaciju čine igrači koji su bili omladinski svjetski prvaci. Usto su postali europski prvaci bez svoja dva najbolja igrača koji su se ozlijedili i nisu igrali polufinale i finale. Tu su i Norvežani. Uostalom, nema više podjele na stare i mlade. Onaj koji vrijedi treba biti na terenu. S druge strane, naši igrači dobro igraju i to u dobrim klubovima koji igraju u Ligi prvaka. Mi imamo kvalitetne igrače. Pogledajte Luku Šebetića, on je rođen 1994. i pokazao se kao dobro pojačanje za reprezentaciju.

NACIONAL: Šebetić je bio član mlade reprezentacije koja je 2010. postala europski prvak, ali on je jedini iz te generacije koji je postao reprezentativac.

Nakon mladih generacija koje su vodili treneri Irfan Smajlagić i Silvijo Ivandija više nismo imali rezultata na svjetskim i europskim prvenstvima. S Duvnjakom i ostalim mladim igračima koji su osvajali medalje doista se radilo jako puno. Smajlagić je vrlo često okupljao mladu reprezentaciju kako bi ti klinci što više trenirali. Ako su odabrali rukomet, onda moraju uložiti cijelog sebe. U toj generaciji koja je 2010. postala europski prvak najbolji igrač bio je Ante Kaleb, za kojeg se tada smatralo da je najbolji mladi igrač na svijetu. A danas igra u Mariboru. Osim toga, naši igrači prisiljeni su na to da vrlo mladi odu u inozemstvo jer se za sport odvajaju mala financijska sredstva. Zato naši klubovi često izgube nekog mladog igrača zbog tisuću eura.

NACIONAL: Je li rukometni savez olako pustio Smajlagića da ode iz hrvatskog rukometa?

Ne znam zašto je Smajlagić otišao, ali ako imaš ljude koji dobro rade svoj posao, onda je bez veze pustiti nekoga da ode. Ne znam jesu li u pitanju bile financije ili nesporazumi između Smajlagića i drugih ljudi, ali šteta je da se takve ljude pušta. I onda smo prisiljeni puštati mlade igrače da se razvijaju u inozemstvu, iako smo to mogli uraditi kod kuće.

NACIONAL: Ovo europsko rukometno prvenstvo bilo je posebno po tome što niti jedna reprezentacija nije dominirala. Stefan Kretzschmar, poznati njemački rukometaš, nije vjerovao u svoju reprezentaciju, a postali su prvaci. Što je uzrok tome?

Kada se pogledaju rezultati, vidi se da je svatko svakoga pobjeđivao. Na Njemačku nitko nije računao, pa ni Kretzschmar. A oni postali europski prvak, što je teže nego postati svjetski ili olimpijski. Imali ste Španjolsku koja je igrala četiri europska finala i sva četiri izgubila. Imali ste Poljsku koja je dobra, ali strahovito “teretna” reprezentacija. Današnji rukomet ne trpi igrača od 150 kilograma koji je velik i širok i ne treba mu ništa više. Rukomet je postao atletski sport. Sada se postavlja pitanje koliko su igrači u mlađim dobnim skupinama naučili od tehničko-taktičkog dijela i to kasnije spojili s atletskim dijelom. Ako danas želiš biti rukometaš svjetske klase, moraš biti atleta. Napadi kratko traju, suci brzo dižu ruke zbog pasivnog napada, moraš šutirati u raznim situacijama i brzo trčati u obranu. Svaka greška te košta primljenog pogotka. Hrvatskoj reprezentaciji najjače oružje je polukontra i kontra. Duvnjaka savršeno distribuira lopte, a Horvat i Štrlek idu kao avioni. Nekada se igralo statično, a danas bez brzine ne možeš igrati rukomet. Svako novo prvenstvo pokazuje nam da je sve manja i manja razlika među reprezentacijama. Klinci dolaze, oni gaze sve ispred sebe, nitko više nikoga ne poštuje. I to je dobro za rukomet.

NACIONAL: Na svakom svjetskom i europskom prvenstvu igrači se pri kraju natjecanja žale kako su strahovito umorni, može li se taj umor smanjiti ili izbjeći?

Tijelo u rukometu zaista trpi. Kada bi kondicijski dio priprema mogli odraditi tijekom mjesec dana, onda bi igrači mogli izdržati cijelo prvenstvo. Ali igrači dolaze na prvenstvo iz Njemačke, Poljske i Francuske, iz jakih liga, doslovno u posljednjoj sekundi. Naravno da su dali maksimum igrajući za svoje klubove jer od toga žive. Primjerice, Duvnjak ima veliku minutažu u Kielu, a razmak između ligaških natjecanja i prvenstva je prekratak. Da bi igrači izdržali te napore, treba napraviti klupsku pauzu od nove godine, pa da se tijekom siječnja reprezentacije pripremaju, a da se europsko i svjetsko prvenstvo održavaju u veljači.

NACIONAL: Pred svako prvenstvo izbornik reprezentacije se odriče nekog starijeg igrača, ovaj put se to dogodilo s Igorom Vorijem. Postoji li idealan način da se nekog igrača mirno i dostojanstveno isprati u reprezentativnu mirovinu?

Vorija je trebalo pozvati u reprezentaciju. On ne može izdržati 60 minuta, ali je sa svojim autoritetom mogao odigrati 15 minuta po utakmici. On je autoritet kod sudaca, možda bi u nekom trenutku izgubio loptu, ali bi mu je suci na račun autoriteta i vratili. Osim toga, Vori bi možda sam shvatio da više ne može, pa bi rekao da mu tijelo više ne dopušta igranje na visokoj reprezentativnoj razini. Često gledam švedsku i ostale reprezentacije i vidim da su njihovi bivši reprezentativci uvijek blizu tima. I to je lijepo vidjeti.

NACIONAL: Koliko ova hrvatska reprezentacija može napredovati?

Štrlek, Čupić i Horvat su razvijeni igrači. Luka Šebetić ima prostora za razvoj, još je tvrd i fali mu mekoće. Ali on je zvijer i sigurno će napredovati. Slišković se sjajno razvija, pokazao je da može odlično igrati. Karačić koristi svoje brze noge. Cindrić može napredovati i sigurno je kvalitetniji igrač nego što je pokazao na ovom prvenstvu. Što se tiče golmana, tu je Ivić. Često razgovaram s njime, on je odličan golman, ali želi postati vrhunski. Brozović je također zvijer. Dakle, imamo mlađih klinaca, ali i stariju ekipu. Uvijek se klinci brže razvijaju uz starije.

NACIONAL: Koliko nam je u tome pomogao Isus Krist?

Ja sam vjernik i ne želim da me se krivo shvati. To je moja vjera. Kada izađem na teren, prekrižim se i pomisli “Bože, pomozi, daj mi snage da maksimalno odradim svoj dio posla” i ako tako napraviš posao, uvijek će ti se to vratiti. Treba vjerovati da si bolji, a ako se pokaže da nisi, nema veze, idemo u novu utakmicu.