Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova i hrvatska kandidatkinja za glavnu tajnicu UN-a, zamijenila je svoj ured s pogledom na Zrinjevac za ured potpredsjednice Sabora s pogledom na Kamenita vrata. U svojoj novoj funkciji djeluje opušteno, a ured je opremila i nekim osobnim stvarima, poput jastučića na kojem je print njene neprežaljene kujice, pasmine mops koja je sadašnju potpredsjednicu Sabora često pratila i na posao.

U razgovoru za Nacional Vesna Pusić govori o pokušajima političkih ucjena koje je doživjela, premijeru Tihomiru Oreškoviću, najavama smjena veleposlanika koje se prikazuju kao čistka u Ministarstvu vanjskih poslova, a komentira i dokumente koji kompromitiraju bivšeg ministra gospodarstva i mogućeg novog predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka. Govorila je i o odnosima HNS-a i SDP-a, ali i komentirala poruke izrečene na skupu HSP AS-a u kojima se nju, Zorana Milanovića i Milorada Pupovca poziva da se bace s mosta u Savu.

NACIONAL: Kako komentirate poruke poslane sa skupa HSP-a dr. Ante Starčević, na kojima vas je isti onaj čovjek koji vas je vrijeđao prije puno godina, Anto Kovačević, prozvao da ste orjunašica i pozvao da se s Miloradom Pupovcem i Zoranom Milanovićem bacite u Savu. Jesu li to samo uvrede ili opasne poruke i prijetnje?

To što se tamo govorilo je nedopustivo. To nije pitanje uvreda ili politike. To je pitanje kriminala i pozivanja i ohrabrivanja na najgori kriminal. Milanović, Pupovac i ja smo i državni dužnosnici u opoziciji, a pozivi na ubojstva su došli od stranke na vlasti. Jer je jasno da kad neko nekažnjeno javno poziva nekoga da se ubije, to ohrabruje one nitkove koji bi bili spremni i malo pripomoći da do toga dođe.

NACIONAL: Ovakav govor očito je dobrodošao i dopušten u današnjoj atmosferi u hrvatskom društvu. Naišao je na ovacije prisutnih, a ograde predsjednika stranke Ivana Tepeša nisu baš uvjerljive zato što je Kovačević član predsjedništva te stranke, a ne gost na skupu. Očekujete li reakcije premijera?

Tražim da na ovo reagira Državno odvjetništvo i Vlada. Ne samo zato što to govori stranka koja je dio vladine koalicije, nego i iz civilizacijskih razloga. Da konačno vidimo o kakvoj se Vladi tu radi.

NACIONAL: Skupu na kojem su Tomislav Merčep i ostali pozdravljali sa “za dom spremni” obratio se i sadašnji ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, koji u tome očito nije vidio ništa sporno. Možete li to komentirati?

Upravo je HDZ stranka koja je ovoj družini dala značaj i dovela je na vlast. Bez toga nitko ne bi ni znao što oni rade, kao i do sada. Zato je HDZ taj koji prvi mora reagirati i to najoštrije osuditi, ili se osramotiti na ovako nečuven način zajedno s njima.

NACIONAL: Kakvi su vaši odnosi s ministrom Kovačem?

On je bio naš veleposlanik u Berlinu i tamo je bio korektan, nemam primjedbi na njegov rad kao veleposlanika. Nakon što se vratio, ponuđeno mu je da ide u Varšavu kao veleposlanik, što je odbio. I nakon toga bio je u Zagrebu, a onda se i stranački aktivirao i to je prestala biti tema jer je počeo raditi drugi posao. Sada nemamo nikakve odnose. Ja sam mu pri primopredaji vrlo detaljno ispričala i o svakom odjelu dala pisana izvješća o tome što smo radili, do kuda smo došli i bilo bi dobro da se to nastavi.

NACIONAL: Iako je primopredaja bila civilizirana, napetost između vas dvoje i više je nego očita. Zašto? Mogle su se čuti poruke da, ako želite potporu za kandidaturu na mjesto Glavne tajnice UN-a, ne biste smjeli kritizirati Vladu i da biste trebali paziti što pričate.

To je pokušaj političke ucjene. Politička ucjena je najniži oblik političke komunikacije. A osobito prema meni. Može čovjek misliti što god hoće, može čak i svašta govoriti u komunikaciji sa mnom, ali da me se može politički ucjenjivati, to nitko ne misli u ovoj zemlji. I nema te pozicije, predsjednice Svemira, engleske kraljice, koja bi meni bila tako zanimljiva ili važna da bih se ja dala pretvoriti u gnjidu. Jer kad se s time suočiš, bio portir ili kralj, tu se pokazuje jesi li čovjek ili nisi. Kad jedanput napraviš takav kompromis, gotovo je.

NACIONAL: Što se događa s kandidaturom za mjesto glavne tajnice UN-a, usprkos ovim prepucavanjima? Jeste li ušli u uži krug kandidata?

Da, ja sam službena kandidatkinja, iako se to pokušalo osporiti u predizborne svrhe. Vlada je tu odluku donijela još dok je bila u razdoblju svog punog funkcioniranja, početkom jeseni prošle godine, odnosno onda kad je i mogla, nakon što je donesena Deklaracija o novom modelu izbora u UN-u. Na primjer, kandidaturu Irine Bokove Bugarska je prvi put obznanila još 2014. Njihova vlada donijela je odluku već tada, ali zbog novog načina selekcije sve su države morale ponoviti dopis nakon službenog pisma koje je poslano sredinom prosinca. To pismo su zajednički potpisali predsjednik Opće skupštine UN-a i predsjedavajuća Vijeća sigurnosti. Tako da je tehnički trebalo završiti postupak o onome što je već bilo odlučeno. I to je učinjeno u gotovo svim slučajevima svih kandidata.

NACIONAL: Irina Bokova vam je najozbiljnija protukandidatkinja? Bugarka na čelu UNESCO-a?

Tako je. Tri su žene kandidatkinje. Iako, naravno, ništa nije u kamen zapisano, postoji opći stav da je vrijeme da prvi put na mjestu glavnog tajnika bude netko iz istočnoeuropske skupine zemalja jer od 1945. nikada nitko nije bio na toj funkciji, kao i da to bude žena. Što također od osnutka nikada nije bio slučaj. Naravno, nitko ne kaže da se to ne može prekršiti. Ali postoji 7 službenih kandidata, 6 iz istočne Europe i jedan iz Portugala. Među njima su tri žene: Natalija German, ministrica vanjskih poslova Moldavije, Irena Bokova, dosadašnja šeficaUNESCO-a iz Bugarske, i ja. Sve tri dolazimo iz istočnog dijela Europe i lijepo je i zanimljivo biti u tom društvu. Ja sam dobila poziv, prvi put će se raditi javni intervjui od po dva sata u New Yorku, 12., 13. i 14. travnja. Morat ćemo napisati i kratki tekst o tome kako vidimo organizaciju i budućnost UN-a, zatim iznijeti 10-minutnu prezentaciju, a onda ćemo imati nešto manje od dva sata vremena za pitanja, intervju i slično, što će ovoga puta biti javno. Tome će moći prisustvovati stalni predstavnici svih država članica.

NACIONAL: Kako komentirate najave skore velike čistke 17 veleposlanika, iako im zapravo istječe mandat? Je li većina tih diplomata ipak izabrana po političkoj liniji i treba li stvarati dramatično ozračje oko zapravo manje-više uobičajene diplomatske rotacije?

Po onom što sam ja vidjela, to su ljudi kojima istječe mandat, ili barem većini, do ljeta ili tijekom godine. Što se tiče optužbi o političkim imenovanjima, osim tri čovjeka o kojima se govori, a sva trojica su redoviti sveučilišni profesori, ostali su karijerni diplomati iz Ministarstva vanjskih poslova, ili su već bili u hrvatskoj diplomaciji. Svi su iz kuće, osim Ivane Sutlić Perić koja je također već bila u hrvatskoj diplomaciji, u veleposlanstvu u Beogradu. Ako govorimo o tim trima profesorima, a mislim na Ivu Goldsteina, Ivana Grdešića i Damira Grubišu, oni su zaposleni na zagrebačkom Sveučilištu. Nadam se da nitko ne tvrdi da su ispod diplomatskih standarda, iako ne bih htjela baš tako žestoko braniti sve redovite sveučilišne profesore. I tu ima svašta, ali ti ljudi u svojim profesijama bave se temama vezanim uz vanjsku politiku. Njima, dakle, uglavnom ističe mandat, a zašto se oko toga radi atmosfera velike čistke, doista mi nije jasno. To je uvijek, a osobito u diplomaciji, ekstremno kontraproduktivno. Osobito zato što se zna da velika većina onih koji su bili poslani na veleposlaničke funkcije dolazi iz Ministarstva, i to u prvom redu zato što smatram da je diplomacija stvarno ozbiljan posao. To nije nešto što mogu obavljati stranački kadrovi koji nikada nisu radili ništa vezano uz međunarodne odnose ili vanjsku politiku. Važno je da ga rade ljudi koji doista nešto o tome znaju.

NACIONAL: Problematizira se i političko imenovanje veleposlanika Joška Para koji nije član nijedne stranke. Pritom se zaboravlja da je prije njegova dolaska s funkcije veleposlanice u Washingtonu na vlastiti zahtjev otišla sadašnja predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović i da tamo u trenutku kada ste preuzeli vlast nije bilo nikoga.

Da, dugo nije bilo nikoga. Ne razumijem kako se može govoriti o političkom imenovanju nekoga tko je prije svega profesionalni diplomat, tko je bio pomoćnik ministra, veleposlanik u Madridu, Londonu i Haagu, iza koga je dugogodišnja besprijekorna diplomatska karijera. On je školski primjer uspješnog diplomata. Prije toga gotovo pola mandata nije bilo nikoga jer se dotadašnja veleposlanica Kolinda Grabar Kitarović zaposlila u NATO-u, a nitko drugi nije imenovan.

NACIONAL: Je li o tome obavijestila tadašnju vladu?

Za to je najbolje da intervjuirate Jadranku Kosor koja o tome sve zna jer je u to doba bila premijerka. Ali činjenica je da je Kolinda Grabar Kitarović otišla i da je mjesto bilo prazno. Vrlo dugo je tamo bio otpravnik poslova. Na to mjesto sasvim logično je došao Joško Paro koji je jedan od naših najiskusnijih profesionalnih diplomata.

NACIONAL: Sada ga optužuju da je loše prodao rezidenciju koju je svojedobno kupio Miomir Žužul. Kako to komentirate?

Paro je, kad je tamo stigao, morao uspostaviti rezidenciju u kojoj se može pristojno živjeti. Sjećam se da mi je Kolinda Grabar Kitarović, kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, iz svog iskustva, iz prve ruke, pričala o tome kakvi su užasni uvjeti bili u toj kući i što su ona i njena obitelj morali sve raditi kako bi uopće tamo mogli živjeti. Ali eto, to se riješilo prodajom koja je bila jedino moguće rješenje. Za Para sasvim sigurno nitko ne može reći da je politički imenovan jer je on direktno došao iz sustava. Osjeća li netko da ga Paro ugrožava, ima li kompleks inferiornosti u odnosu prema njemu, ili ga naprosto ne voli, to je drugo pitanje. To je pitanje osobnih, a ne profesionalnih odnosa. Jer su oni svi tamo bili kolege i dugo se znaju, ja sam de facto u tom Ministarstvu bila jedina nova.

NACIONAL: Kakav je vaš odnos s predsjednicom? Pričalo se da ste bili spremni na neke kompromise oko imenovanja veleposlanika, dok ste očekivali njenu podršku za kandidaturu u UN-u?

Ne, ona nije ništa tražila. Koliko se sjećam, čak se nije radilo ni o jednom mjestu veleposlanika. Nije bilo nikakvih kompromisa.

NACIONAL: Predsjednica i ministar Kovač ustvrdili su da regija i zapadni Balkan više ne postoje, nego će se upotrebljavati izrazi „susjedstvo“ i jugoistočna Europa. Rekli su i da regija neće biti vanjskopolitički prioritet Hrvatske, a čini se da ipak jest.

Nema što drugo. To je pitanje zdrave pameti. Naravno da smo mi i mediteranska i srednjoeuropska zemlja. Ali pitanje je gdje mi kao Hrvatska možemo imati dodanu vrijednost, odnosno gdje naš značaj može biti veći od naše veličine. A to je u ovoj regiji. Kada se rješava problem Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke, nas nitko ništa ne pita.

NACIONAL: A predsjednica baš tamo ide i upravo insistira na tim odnosima sa zemljama Višegradske skupine. Čak se u mnogim stvarima solidarizirala s Viktorom Orbanom.

Te zemlje nisu htjele nikoga primiti u Višegradsku skupinu. Kao što rekoh, kad se radi o njima, nitko nas ništa ne pita. Zato što smo manji od njih, zato što nemamo utjecaja na njih. Što se tiče Orbana i Mađarske, mi prije svega trebamo štiti naše nacionalne interese, a pritom mislim i na spor oko izbjeglica i slučaj Ina. Ali kada se radi o zemljama zapadnog Balkana ili jugoistočne Europe, kako god ih želite zvati, o zemljama našeg jugoistočnog okruženja, onda nas pitaju. Očekuju da imamo stav, da znamo nešto o tome i da imamo interes da se te države stabiliziraju. Očekuju i inicijativu, a u krajnjoj liniji nakon naše inicijative za Bosnu i Hercegovinu koju smo osmislili i započeli u Ministarstvu te pronašli način kako da je prezentiramo, ona je danas prihvaćena europska politika. Bilo je pitanje izbora: praviti se važan i ne uspjeti, ili se ne praviti važan i uspjeti. Mi smo se odlučili na ovo drugo, pronašli smo saveznike u Velikoj Britaniji i Njemačkoj i to je postala njihova inicijativa. A kada to nose tako dvije velike zemlje, onda projekt mora uspjeti. Tako je Bosna i Hercegovina predala nedavno zahtjev za članstvo u Europskoj uniji.

NACIONAL: Što mislite o premijeru Tihomiru Oreškoviću, jeste li imali prilike ozbiljnije s njime porazgovarati? Čini se da on postaje problem HDZ-u i da se oteo kontroli.

Otkad je postao premijer, nismo razgovarali. Bili smo dva puta na ručku, dok sam ja bila ministrica, a on na čelu Plive. Mi smo tada u okviru projekta gospodarske diplomacije razgovarali s glavnim stranim investitorima i ja sam ga upoznala kao takvog. Mislim da je sudjelovao na onom našem road-showu po Velikoj Britaniji s Vrdoljakom, Grčićem i Klisovićem.

NACIONAL: Ima li on kapaciteta suočiti se s ovakvom političkom situacijom?

Mislim da ni on to ne zna. Moj dojam o njemu bio je taj da je inteligentan čovjek koji je očito sposoban u svom poslu. Ima jedan vrlo dobar način ponašanja koji nije svadljiv ni agresivan. Na mene je tada ostavio vrlo dobar dojam. Smatram da ni on sam nije znao u kakvu vodu skače nego se, pretpostavljam, u prvom redu koncentrirao na ekonomske i financijske teme, ne misleći na ovu drugu kuhinju koja ga čeka. Kako će se on s time nositi, vidjet ćemo.

NACIONAL: Čini se da on postaje problem HDZ-u i da se oteo kontroli.

Ne treba to gledati senzacionalistički, nego kroz određeni period, kako će se ponašati, kakve će poteze vući i što znači kontrola HDZ-a, a što Mosta. To je vjerojatno najteža koalicija u povijesti Hrvatske. On ima šansu, dobio ju je. On je sada predsjednik Vlade i stvarno si je našao težak posao.

NACIONAL: Mnogi HNS-ovci tražili su odlazak ravnatelja HTV-a Gorana Radmana još odavno, primjerice Goran Beus Richenberg koji je kritizirao rad HTV-a pune četiri godine. Ipak, kako gledate na ovakvu smjenu vodstva javne televizije, a osobito na argumente zbog kojih ih se smjenjuje?

Da, bilo je različitih kritika, ali mislim da je trebalo ići redovnom procedurom, otvoriti javnu raspravu jer to je prije svega javni servis. Trebalo je raspravljati o koncepciji javne televizije, ali i osobi koja bi to mogla voditi. U HNS-u imamo pametne i iskusne ljude koji znaju što je javni medij i koji bi mogli dati svoje impute i nešto javno reći. Ne kao kandidati, nego kao sudionici u široj raspravi.

NACIONAL: Nova vlada preuzima javni servis i tajne službe, zar se nije moglo pričekati na redovita imenovanja?

Ja ne gledam na to tako. Oni su došli na vlast koalicijom. Nakon izbora nisu imali dovoljno glasova, ali su s Mostom dobili većinu i formirali Vladu. I to je to, to je legitimno. U tim uvjetima naravno da preuzimaju neke službe kao što je policija. Naravno, imaju ministra i na to nitko ne može imati primjedbe. Što se tiče tajnih službi, to je druga stvar. Ne bih htjela prejudicirati ili posebno hvaliti Lozančića jer bi mu to moglo samo dodatno naškoditi. Moj je dojam, prema onome koliko sam s njim surađivala, što se politike tiče da je on ostavlja daleko izvan svog posla. Ali ako bi ga čovjek baš ‘’roštiljao’’, on je politički više desno nego lijevo. Osim toga, vrhunski je obrazovan, profesionalan i radio je dobar posao. I kapa mu dolje, što god da se dalje odlučilo. Što se tiče HTV-a, to će se jako teško u dogledno vrijeme pretvoriti u nešto dobro. Nama bi trebao ministar kulture s velikom političkom težinom. Jer profesionalno smo imali kvalificiranu osobu, ministricu Andreu Zlatar Violić, ali je ona imala druge probleme i HTV je definitivno šire pitanje od samog Ministarstva kulture.

NACIONAL: Ministar kulture Zlatan Hasanbegović nakon što jer raspustio Stručno povjerenstvo za neprofitne medije, traži i raspuštanje Agencije za elektroničke medije i smjenu ravnateljice.

Na čelu te Agencije je naša najuglednija i najbolja politička novinarka-analitičarka Mirjana Rakić kojoj su napravili takve svinjarije koje su ispod razine zadnje diktature, a ne pristojne države. Mi do sada od Hasanbegovića nismo vidjeli nikakav koncept kulture, samo smo svjedočili tim drakonskim potezima. Na temelju čega? Što će se raditi? Je li to po onoj Staljinovoj da je kadrovska politika osnova svake politike? U svakom slučaju, ovo što smo do sada vidjeli vrlo je obeshrabrujuće.

NACIONAL: Imate mnogo međunarodnih kontakata, kako oni reagiraju na izbor Hasanbegovića za ministra i insistiranje na njemu nakon svega što se otkrilo o njemu, njegovim stavovima, javnim istupima, pisanju u ustaškom časopisu i nošenju ustaške kape?

Nismo mi u fokusu međunarodnog interesa, koliko god mi sami sebi bili važni. Ali kad se netko iz međunarodne zajednice zainteresira za nas i vidi tko je postavljen za ministra, onda se zamisle. Smatram da je domaća scena tu puno važnija. Kakvu mi poruku time šaljemo hrvatskoj javnosti? To je problem koji je za nas najvažniji. Nije više toliko važno hoće li netko izvana na nas vikati. Mi sami na sebe moramo vikati, pitati se što nam se to događa i otkud to. I što je najgore, od nekoga tko nema nikakve veze s kulturom. Vi možete uvijek reći da se ne slažete s politikom HDZ-a, ali da su na ministarska mjesta postavljeni neki viđeniji ljudi iz njihove stranke čovjek bi rekao OK, to su ljudi koji su predstavljeni na izborima i sada preuzimaju svoje resore. U tom slučaju nitko ne bi imao ništa reći. Ali ne vidite niti jednog uglednog HDZ-ovca među imenovanima. Kao da im neprijatelj donosi ovakve odluke. Oni sami sebi štete donoseći takve odluke. Ima desetine ljudi koji su značajniji u HDZ-u koji su mogli preuzeti ministarstva.

NACIONAL: Osim Anke Mrak Taritaš koju su svi, pa čak i oponenti na političkoj sceni, ocijenili kao izuzetno uspješnu ministricu, sada se mogu čuti kritike na vaše ministre u prošloj vladi, ne samo na račun ministrice Andree Zlatar Violić, nego i Vrdoljaka kojeg optužuju da je dao monopol Norvežanima na istraživanje Jadrana i kopna na 25 godina. Kako to komentirate? O tome su objavljeni dokumenti koji ga prilično teško kompromitiraju.

Ma ništa ga ne kompromitira. Nitko nije dobio koncesiju na istraživanje plina i nafte u Jadranu. Do te faze se uopće nije došlo. Radi se o fenomenalnom projektu za Hrvatsku koja nije postojala na energetskoj karti Europe. I upravo ju je on u velikoj mjeri svojim radom uspio staviti na tu energetsku kartu koja je i više od toga, ona je ujedno i sigurnosna karta. A što se tiče uspješnosti ministara, jedini ministar s kojim je novi premijer Tihomir Orešković razgovarao upravo je Vrdoljak. Očito je da se smatralo da je Vrdoljak najuspješniji ministar i ovo sve što se sada događa sasvim je sigurno vezano uz najavu njegova preuzimanja HNS-a.

NACIONAL: Smatrate li da u ovom slučaju i u objavljenim dokumentima nema ništa sporno, kao ni u davanju monopola Norvežanima?

Sigurno nema ništa sporno, mi smo o tome i tada, a i sada sve raspravili, gledali sve opcije i to je jedan odličan projekt. Što se tiče naših starih podataka, oni nisu nikome davani. To je naše, to imamo i na tome država zarađuje. Sad imamo i nove podatke na kojima država također zarađuje. A istraživanje još nije ni potpisano. Na istraživanju se još uopće ne radi, ono nije ni počelo, nismo ni došli do toga. Hoće li ga se zaustaviti, ne znam. Bilo je nekih pokušaja da si tako pucamo u nogu, ali mislim da u Vladi postoje drugačiji stavovi, osobito oni premijera. Mislim da ipak ima zdravog razuma. To su veliki projekti i velike stvari za Hrvatsku. To nije samo prepucavanje.

NACIONAL: Vrdoljak je jedini kandidat za vašeg nasljednika. Zašto se definitivno nećete kandidirati?

Ja sam svoj obol dala. Preuzela sam stranku kada je imala četiri i nešto tisuće članova, a sada ima preko četrdeset tisuća. Nakon situacije u kojoj smo imali dva zastupnika, sada imamo deset, napredak je vidljiv.

NACIONAL: Postoji paralela između vas i HDZ-a jer i oni imaju samo jednog predsjedničkog kandidata Tomislava Karamarka. A izgleda i da se u HNS-u neće nitko drugi kandidirati osim Vrdoljaka. Zašto?

Možda hoće. Ali pretpostavljam da predsjedništvo nema niti jednog drugog kandidata kojeg će predložiti. Gledajući iskustva drugih stranaka moj stav je bio, a s time su se složile i moje kolegice i kolege, da bratoubilački rat unutar stranaka i javno možda služi za zabavljanje javnosti, ali ne služi onome čemu političke stranke trebaju služiti. Političke stranke se trebaju upuštati u sukob, borbu i sučeljavanja za glasove građana na javnoj sceni, a ne za interne zabave. Jer u političkoj stranci valjda se okupljaju ljudi koji dijele zajedničke stavove. Naravno, ako nije moguće postići sinergiju i konsenzus o tome da se formira tim koji će zajednički voditi stranku, puhati u isti rog i vući u istom pravcu, a onda ponuditi građanima da vas biraju ili ne, onda je sukob unutar stranke jedino što vam preostaje. Nije smisao u tome da se vi međusobno ubijate, a onda da jedan dio članstva uvrijeđeno odlazi i izlazi iz stranke. U HNS-u se nitko nikoga ne boji i strah sigurno nije razlog zbog kojega se netko ne bi kandidirao. Ako možemo unutar HNS-a postići sinergiju umjesto sukoba, to ćemo i učiniti. Ako ne možemo, ići ćemo u sukob.

NACIONAL: Je li to aluzija na ono što se trenutačno događa u SDP-u?

Da, ali i u drugim strankama. Naravno da to nije uvijek moguće. Morate za to imati nekoga tko je dovoljno zreo da bude pomirljivi faktor, nekoga tko je dovoljno izvan konkurencije, kao što sam ja u HNS-u, da može uvjeriti ljude da im je bolja sinergija nego sukob. Bolje suradnja nego rat. Baš zato što se glavna politička borba ne odvija unutar stranke, nego na javnoj sceni. Kad to nije moguće i ako se u HNS-u pokaže da nije moguće, bit će dva ili tri ili četiri kandidata. To nitko ne može niti ima snage spriječiti. Ali u onoj mjeri u kojoj se sukob može zamijeniti suradnjom, ja ću se svakako truditi da se to tako dogodi.

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje da bi HNS ušao u koaliciju s HDZ-om, kako biste osigurali podršku Vlade za svoju kandidaturu? Je li bilo takvih ponuda?

A ne, ma kakvi. Kao što vidite, podrška nije nešto žestoka.

NACIONAL: Zašto se sve češće tvrdi da bi HNS u slučaju pucanja suradnje Domoljubne koalicije i Mosta mogao biti potpora manjinskoj vladi Domoljubne koalicije?

A na koga će? Mislim da je to dosta očito, prvo zbog broja zastupnika. Jer deset zastupnika je nešto što se onda da „skrpati“. Nitko drugi ih nema toliko, iako ni tih deset nije dosta, ali možda bi se na to još nešto moglo nalijepiti. A drugo, vjerojatno zbog poteškoća koje vladaju u koaliciji na razini HDZ-Most. Nije im lako.

NACIONAL: Jesu li vam pristupili s takvom ponudom?

Ma kakvi. Nitko mi nije pristupio. Mislim da je to pokušaj da se stvori atmosfera kako ima alternative bez izbora. Međutim, nije tu problem što se oni zovu HDZ. Ja to stalno ponavljam. Nemam nikakve predrasude, problem su njihove politike i stavovi koje iznose, ili nedostatak politike. S jedne strane koketiraju s ustaštvom i rade šovinističke ekscese. To je problem. Ja ne bih imala ništa protiv koalicije s konzervativnom strankom koja je za smanjenje poreza i koja se zalaže za to da se država makne što je moguće više iz gospodarstva. Ja se slažem da treba ići u tom pravcu kako bi se otvorio prostor da se proračun puni zato što tvrtke rade i zarađuju, a ne zato što ih je država iscijedila do krajnjih granica i prije no što su počele poslovati. To je politika koja se pripisuje konzervativnim političkim strankama, ali bih je ja sigurno podržala i meni bi bila bliska. Ali ovaj revolucionarni šovinizam, to nikako ne.

NACIONAL: Kakav je trenutačan odnos HNS-a sa SDP-om? Hoće li se nakon eventualne promjene vodstva stranke taj odnos promijeniti?

Ne mogu se miješati u unutarstranačke prilike SDP-a. Ne mogu reći što nas očekuje. Mi smo dobro surađivali u bivšoj vladi na čelu s predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem, a i u koaliciji u Primorsko-goranskoj županiji sa županom Zlatkom Komadinom.

NACIONAL: Najavili ste kandidaturu Anke Mrak Taritaš za gradonačelnicu Zagreba. Što će se desiti ako će SDP imati svog kandidata?

Vidjet će SDP da mi imamo tako odličnu kandidatkinju da će nas oni podržati.