Veljko Popović, autor nagrađivanih animiranih filmova među kojima je i najnoviji ‘Planemo’ koji će biti prikazan na ovogodišnjem Animafestu, u razgovoru za Nacional govori o velikom međunarodnom uspjehu svojih filmova

U konkurenciji od čak 1700 filmova iz cijelog svijeta, žiri ovogodišnjeg Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb, koji će se održati od 6. do 11. lipnja, odabrao je filmove koji ulaze u konkurenciju i koji će biti prikazani u okviru Velikog natjecanja kratkometražnih filmova, među kojima su se našla čak četiri hrvatska filma. Jedan od njih je i animirani film “Planemo” Veljka Popovića koji je svoju svjetsku premijeru doživio sredinom ožujka na poznatom festivalu animiranih filmova u Utrechtu. Popović je pažnju javnosti privukao već svojim debitantskim animiranim filmom “Ona koja mjeri” 2008. godine i nakon brojnih priznanja nastavio raditi animirane filmove s kojima je osvojio preko 50 nagrada na raznim festivalima širom svijeta. Nakon filma “Ona koja mjeri” uslijedio je film “Moj put” u kojem je koautorstvo podijelio sa Svjetlanom Junakovićem, potom i film “Dove sei, amore mio” 2011. da bi već sljedeće godine njegov “Otac” osvojio najveći broj međunarodnih nagrada i priznanja. Paralelno s radom na animiranim filmovima, Popović od 1989. vodi vlastitu tvrtku za 2D i 3D animaciju Lemonade3d te predaje animaciju na Umjetničkoj akademiji u Splitu. U razgovoru za Nacional otkrio je zašto ga pretežno u animiranim filmovima zaokuplja tema otuđenosti i površne konzumacije života, koliko mu znači sudjelovanje na Animafestu, kako uspijeva biti konkurentan na svjetskom tržištu te najavljuje novi animirani film “Biciklist” koji će biti baziran na radovima splitskog umjetnika Vaska Lipovca.

NACIONAL: Sredinom ožujka je na prestižnom međunarodnom festivalu animacije u Utrechtu održana svjetska premijera vašeg novog animiranog filma ‘’Planemo’’. Jeste li zadovoljni reakcijama?

Zadovoljni smo! Nakon projekcije dobili smo pozive drugih festivala da prijavimo film, a čak ga je i Phill Mulloy pohvalio, a on inače ima oštar jezik. Drago mi je bilo družiti se s prijateljima i kolegama iz svijeta animacije kao što su Phill Mulloy, Igor Kovalyov, Chris Robinson, Draško Ivezić…

NACIONAL: U međuvremenu je film pozvan i u službenu konkurenciju festivala animiranog filma u Annecy, a hrvatska publika premijerno ga je vidjela na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma i ponovo ima priliku na ovogodišnjem izdanju Festivala animiranog filma Animafest Zagreb sredinom lipnja, također u službenoj konkurenciji. U svom novom filmu bavite se životnim rutinama i prioritetima. Što je bila osnovna ideja kada ste počeli raditi na filmu?

Veselimo se Animafestu, projekciji filma i cijelom programu. Annecy je, naravno, velika čast i s veseljem se vraćamo sada već četvrti put. Osnovna ideja filma bila je fragmentiranost pojedinca koji biva razasut kroz rutinu svog svakodnevnog života, ispunjenu praznim ritualima koji s vremenom postaju apsurdni i montypythonovski.

NACIONAL: Koliko ste dugo radili na filmu ‘’Planemo’’? Jeste li zadovoljni finalnim produktom?

Na filmu smo radili preko dvije godine i iznimno smo zadovoljni finalnim rezultatom. To je ujedno i prvi film za koji potpisujemo i produkciju. Ekipa u studiju odradila je odličan posao, od mog koproducenta Milivoja Popovića do Luke Stojanca, Gordana Mihaleca, Darka Kokića… Sina Jakelić iz splitskog benda Libar film je obogatio predivnom glazbom i šumovima.

NACIONAL: U gotovo svim svojim filmovima se bavite otuđenošću. Zbog čega je to tema koja vas toliko zaokuplja u vašem kreativnom radu?

U osobnim promišljanjima, kao i opservaciji svijeta oko sebe, problem otuđenosti, dehumanizacije i površne konzumacije života današnjeg društva čini mi se akutnim.

Kroz svoje filmove istražujem tu temu te je artikuliram koristeći vizualni jezik animacije. Možda je to sada postao i svojevrsni kliše.

NACIONAL: Autor ste animiranih filmova koji su u nešto manje od deset godina na festivalima širom svijeta osvojili preko 50 nagrada, uključujući i nagrade festivala u Aspenu, Clermont-Ferrandu, Annecyju, Leedsu, Stuttgartu itd. Najviše nagrada osvojili ste zahvaljujući filmu ‘’Father’’ iz 2012., ali i za svoj debitantski film ‘’Ona koja mjeri’’ iz 2008. Koliko vam je taj film otvorio vrata svjetskih festivala i omogućio ‘’lagodnije’’ uvjete rada na novim projektima?

Naš debitantski film odlično je prošao i bio nagrađen na brojnim festivalima, uključujući i Annecy film festival. To nas je gurnulo u pravom smjeru i na najbolji mogući način maknulo s točke debitanta. No debitantski uspjesi se brzo zaboravljaju ako su naredni filmovi loši. S jednakom ozbiljnošću i predanim radom koji nam je donio uspjeh prvog filma, krenuli smo i u svaki sljedeći pa rezultati nisu izostali ni u godinama koje su slijedile.

NACIONAL: Prije par godina je gospođa Marija Miletić Dail, jedna od rijetkih, ako ne i jedina Hrvatica koja je i članica Američke filmske akademije koja ima pravo glasa za nagradu Oscar, potaknula inicijativu da se i vas primi u to prestižno glasačko tijelo filmskih profesionalaca. Jeste li u međuvremenu primljeni u članstvo Akademije filmske znanosti i umjetnosti?

Nažalost ne, no velika je čast biti nominiran od gospođe Marije i još dvojice članova akademija za tako prestižno članstvo. Nadam se da će se u narednim godinama ponoviti nominacije, no s pozitivnim ishodom.

• ‘OD ANIMACIJE JE TEŠKO ŽIVJETI pa se studenti često orijentiraju na druge vrste audiovizualne djelatnosti ili bježe trbuhom za kruhom’, kaže Popović koji predaje u Splitu

NACIONAL: Od 1998. profesionalno se bavite računalnom grafikom, otkad je ona još bila u povojima. Nedugo potom ste i osnovali svoj studio Lemonade3d kroz koji ste tijekom godina sa svojim timom realizirali nagrađene filmove, ali i stvorili nemali broj radova za klijente iz cijelog svijeta. Kako dolazite do klijenata i na koji ste posao najviše ponosni?

Do klijenata uglavnom dolazimo preporukom. Također, imamo sales managera u Londonu i Berlinu koji nas predstavljaju na tim tržištima i preko kojih dolazimo do većine poslova iz tih regija. Osim toga, trudimo se putovati i na sajmove i festivale. Poslovno gledano, najdraži su mi poslovi koje smo odradili za Unilever, poglavito “Planet Brush” projekt, o kojem možete više vidjeti i na našoj web stranici. Naravno, i rad na FOX-ovoj TV seriji “Sleepy Hollow” je velika stvar za nas.

NACIONAL: Kako je uopće došlo do suradnje s tom prestižnom TV kućom?

Ante Deković, koji je supervizor vizualnih efekata na “Sleepy Hollow”, preporučio nas je Foxu kada im je trebalo uskočiti na jednoj od epizoda iz ovogodišnje sezone. S Antom smo dugogodišnji prijatelji i poslovni partneri i često smo pričali o suradnji. Siguran sam da ćemo u skoroj budućnosti zajedno raditi i na drugim uzbudljivim projektima. Već sada smo u pregovorima o kojima u ovom trenutku ne mogu reći više.

NACIONAL: Birate li klijente s kojima ćete surađivati ili prihvaćate sve vrste poslova vezanih uz 2D i 3D animaciju?

Fleksibilnost i avanturizam Lemonade3d-a kod prihvaćanja poslova učinili su da imamo poprilično široku paletu klijenata i odrađenih poslova. Od TV reklama, specijalnih efekata za film, prezentacija, vizualizacija u arhitekturi, sadržaja za igre, animiranih filmova… najvažnije nam je da je posao kreativan i da se insistira na kvaliteti. Ponekad, moram priznati, u ovoj teškoj ekonomiji, bitno je ipak samo da je klijent redoviti platiša.

NACIONAL: Osim rada na animiranim filmovima i u vašem studiju, predajete animaciju na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Jeste li zadovoljni interesom studenata? Nalaze li se među njima kreativci čije vrijeme tek dolazi?

Upravo je kod nas u studiju završio pripravništvo i dobio zaposlenje moj bivši student Luka Stojanac. Natko Stipaničev koji je sada već nagrađivani profesionalac, završio je BA na našoj akademiji, a po Zagrebu često srećem naše studente koje mi hvale i zagrebački profesori i profesionalci. Ipak, ostaje jasno da je Split grad u kojem je teško živjeti od animacije pa se studenti često orijentiraju na druge vrste audiovizualne djelatnosti ili bježe trbuhom za kruhom.

NACIONAL: U proteklih 25 godina Festival animiranog filma Animafest – Zagreb stekao je svjetski ugled. Koliko vam znači uvrštavanje vašeg novog filma u službenu selekciju festivala?

Animafest je festival u kojem se iznimno teško izboriti za poziciju u službenoj selekciji. Gledano po postocima, mislim da je omjer predanih i odabranih filmova čak i oštriji nego u Annecyju. To je festival kojem se raduju svi profesionalci i iznimno smo sretni što smo dio ovogodišnje edicije. Osim prestiža sudjelovanja u konkurenciji, smatram da je riječ o nezaobilaznom festivalu koji svojim gostoprimstvom, svojom atmosferom i duhom opčini svakog sudionika. Svake godine vratim se kući s pregršt divnih sjećanja, inspiriran brojnim fantastičnim filmovima selekcije festivala.

NACIONAL: O autorima animiranih filmova priča se u vrijeme Animafesta ili kada netko od vas dobije nagradu na nekom od festivala. Koliko je teško između tih događaja živjeti od rada na animiranim filmovima?

Mogli bismo reći da je teško, no kada radiš ono što voliš, ponekad se čini i prelako. U mom slučaju, zahvalan sam što mogu raditi filmove i od toga živjeti, no znam da nisu svi te sreće. Izgradili smo studio u koji volim dolaziti i u kojem volim raditi. Čini mi se da je to više nego što mnogi imaju. Treba reći da ništa od toga ne bi bilo moguće da nema HAVC-a i ekipe koja u toj instituciji predano i neumorno radi za hrvatski film.

Animacija je gotovo izričito zbog HAVC-a doživjela svoju renesansu pa se nadam da će u ovim turbulentnim vremenima poživjeti dovoljno da dostigne one vrhunce s početka 60-ih.

NACIONAL: S prijateljima ste 2001. osnovali grupu Leut Magnetik, koja službeno nije prestala postojati iako ste posljednji album objavili prije punih deset godina. Hoćete li reaktivirati grupu ili ste odlučili svu svoju kreativnost usmjeriti k vizualnom mediju?

U Leutu sam svirao bubnjeve i bio koautor nekoliko pjesama na prvom albumu i to je glazbeno za mene bio predivan period. Kasnije, završetkom studija na ALU, vratio sam se u Split, a ekipa je nastavila bez mene. Ovih dana Tudor ima brojne projekte vezane uz klasičnu glazbu, a Karlo svira u odličnom bendu Rolo. Ne znam što je s Vojom koji je asistent na ALU. Ja sviram s Alenom Čelićem u bendu New Gondoliers i pratim Tomu Gracina koji je upravo izdao album Mono. Osim toga, pripremam i svoj materijal na mandolini. Volio bih opet vidjeti Leut Magnetik na bini pa se svakako nadam da će bend opet zaživjeti, sa mnom ili bez mene u postavi.

NACIONAL: Na filmu ‘’Planemo’’ radili ste niz godina i film je napokon gotov. Spremate li već kakav novi projekt?

Uvijek! U suradnji sa studijem iz Berlina krećemo s izradom parkova zabave u Kini, pripremamo cross-platform projekt animiranog filma i računalne igre i, naravno, uvijek pripremamo naš sljedeći film. Upravo je to i trenutno naš najsvježiji projekt, s obzirom na to da su nam doslovce jučer odobrili sredstva za produkciju filma ‘’Biciklist’’. Riječ je o animiranom filmu baziranom na radovima splitskog umjetnika Vaska Lipovca, koji radimo u suradnji s udrugom Vasko Lipovac VAL. Ovim putem bih još jednom zahvalio HAVC-u i povjereniku Igoru Prasselu na ukazanom povjerenju i vjeri u naš projekt.