Irski veleposlanik za Nacional otkriva kako je od konzervativne zemlje s velikim ekonomskim problemima Irska postala jedna od najrazvijenijih i najotvorenijih europskih zemalja, kako su se ondje snašli brojni Hrvati te koje su sličnosti irske i hrvatske politike

Tim Harrington prvi je veleposlanik Republike Irske u Hrvatskoj koji je stupio na dužnost u rujnu 2014., kada je i otvoreno veleposlanstvo. Sve do tada za Hrvatsku, kao i BiH i Sloveniju, bio je nadležan irski veleposlanik u Ljubljani. Iako je relativno mlad, iza veleposlanika Harringtona je dugogodišnje iskustvo u irskom ministarstvu vanjskih poslova kojem se pridružio 1995. Unutar ministarstva obnašao je vodeće dužnosti u različitim upravama, a odradio je i nekoliko mandata u Bruxellesu – u Stalnom predstavništvu Republike Irske pri EU, ali i kao posebni savjetnik u Glavnom tajništvu Vijeća Europe. U Hrvatsku je stigao iz Političkog odjela Europskog servisa za vanjske akcije, također iz Bruxellesa.

Slično kao Hrvatska, i Irska je prošla kroz napeto razdoblje postizbornih pregovora koji su nakon devet tjedana, krajem travnja, završili formiranjem manjinske vlade na čelu koje je Enda Kenny, predsjednik stranke Fine Gael. Prošloga mjeseca održan je Zagreb Book Festival kojem je ovogodišnji partner bila upravo Republika Irska. Tom prilikom svoje su knjige predstavili neki od poznatih irskih autora kao što su Sebastian Barry, John Connolly, David Park i Eoin Colfer. Veleposlanik Harrington ponosno ističe da su svi oni došli iz Irske, a ne iz dijaspore. Nekada su umjetnici i intelektualci odlazili iz Irske zbog konzervativnog okruženja i neprijateljske atmosfere prema onima koji su bili drugačiji. To se uvelike promijenilo posljednjih desetljeća. U razgovoru za Nacional Tim Harrington govorio je o rezultatima izbora, sličnostima i različitostima političkih sustava i povijesti, kao i o ulozi Katoličke crkve u Irskoj.

NACIONAL: U svom nastupnom govoru istaknuli ste da između Hrvatske i Irske postoje velike sličnosti. S iskustvom života u Hrvatskoj, mislite li i dalje tako?

U kolovozu će biti dvije godine od kada sam ovdje. I ja i moja obitelj osjećamo se kao da smo doma. Ovo je lijepa zemlja, a te prirodne ljepote obale su ono što nas povezuje. Naravno da naše more nije tako toplo, ali kao i kod vas, ima puno zelenila. Osim toga, Irska se, slično kao i Hrvatska, stoljećima borila za neovisnost. I vi ste relativno mlada zemlja, ali vrlo drevna nacija. I privrženi smo lokalnim tradicijama. Imamo puno hrvatskih prijatelja i otkrili smo da je izuzetno lako sprijateljiti se s ljudima u Zagrebu. Ne osjećate se dijelom međunarodnog geta, nego dijelom ovog grada.

NACIONAL: Irska je obećana zemlja za mnoge građane Hrvatske koji masovno odlaze raditi i živjeti. Kako su prihvaćeni, kakvo je mišljenje Iraca o Hrvatima, kako su se snašli?

Irska je sve do devedesetih godina bila zemlja emigracije. Relativno nedavno postali smo zemlja imigracije, a prvi veliki val došao je nakon velikog proširenja EU 2004. Otada do danas uselilo se preko 120 tisuća Poljaka, a imamo puno imigranata i iz Baltičkih zemalja, osobito iz Litve. Za sada je hrvatska zajednica i dijaspora u Irskoj relativno nova i mala i još nije sasvim prepoznata. Ona je počela masovnije dolaziti nakon ulaska Hrvatske u EU, dakle 2013. Trebat će još neko vrijeme da se hrvatska dijaspora ukorijeni, stane čvrsto na noge i počne se u Irskoj osjećati kao kod kuće. Naše dvije zemlje imaju puno sličnosti. Za početak, tradicionalno i povijesno su katoličke. Obje su se dugo borile za svoju neovisnost. I još nešto: primijetio sam da, slično kao u Irskoj, postoji nešto što je čak jače od nacionalnog ponosa i patriotizma, a to je lokal-patriotizam, povezanost s rodnim krajem i regijom. Tako je i u Irskoj. Jako smo lokalno osviješteni. To osjećam i u Hrvatskoj.

• ‘IRSKA VLADA JE 2008. MORALA SPAŠAVATI banke i plaćati njihove dugove, a vladine mjere su umjesto oporavkom, rezultirale recesijom i posrnućem. Prošla vlada je zato izgubila izbore, ali onda je krenuo rast…’

NACIONAL: U Irskoj su u veljači održani parlamentarni izbori bez jasnog pobjednika, pa je situacija bila vrlo slična onoj u Hrvatskoj. Tek krajem travnja postignut je dogovor o formiranju manjinske vlade? Kako će ona funkcionirati i kako su podijeljene funkcije?

Da, izbori su se održali 26. veljače i završili su rezultatom bez pobjednika. Tradicionalno, Irska je imala sistem s dvije i pol stranke. Najveće stranke su Fianna Fáil (Vojnici sudbine) i Fine Gael (Obitelj Iraca), obje pripadaju centru, odnosno desnom centru, a postoji i manja, Laburistička stranka koja pripada lijevom centru. Posljednje dvije ili tri dekade došlo je do razbijanja tog političkog sustava u mnogo malih stranaka. Nedavni rezultati dodatno su ubrzali taj trend zato što nijedna stranka nije osvojila većinu, a rezultat izbora sugerirao je nekoliko mogućih scenarija – ili veliku koaliciju dviju najvećih stranaka, što se nije dogodilo, ili manjinsku vladu. Velika koalicija se nije dogodila jer su dvije najveće stranke u dugotrajnom sporu, još od posljednjeg irskog građanskog rata koji je uslijedio odmah nakon Irskog rata za nezavisnost. Ta podijeljenost u građanskom ratu ostavila je dubok trag, a radilo se o sukobu oko dvaju različitih koncepata – ili prihvatiti ograničenu formu vlade u slobodnoj državi koju je garantirala Velika Britanija 1921. ili se boriti za potpuno neovisnu Republiku, uz napomenu da je ujedinjenje Irske i jednima i drugima bio cilj. Otada je to glavni predmet sukoba između dviju najvećih stranki, iako među njima postoje minimalne ideološke i političke razlike. Ali zbog toga velika koalicija nije bila moguća. Rezultat pregovora koji su trajali 9 tjedana je manjinska vlada koju vodi Fine Gael, članica Europske pučke stranke, dakle desnog centra, u vrlo labavoj koaliciji s neovisnima. Postigli su sporazum sa strankom Fianna Fáil da će ih podupirati u glasanju za sve proračune, odnosno u glasanju za povjerenje vladi. To su prilično neuobičajene okolnosti, ali istovremeno, Irska se po tome bitno ne razlikuje od ostalih europskih zemalja, slično je u Danskoj, dok Španjolska ima nove izbore. To je zanimljivo. Ja sam državni službenik i služim javnosti i građanima. Oni su birali, rezultati su takvi kakve su oni htjeli. To znači da ćemo ubuduće u Irskoj morati drugačije gledati na stvari i drugačije raditi. Pretpostavljam da će to značiti i mnogo veću odgovornost i snagu Parlamenta. Imamo Donji dom – Dailu – sa 158 zastupnika i 66 u Gornjem domu, odnosno Senatu. To znači da će vlada morati potrošiti mnogo više vremena na postizanju konsenzusa, kao i da će predsjednici određenih parlamentarnih odbora biti mnogo jači. To isto tako znači i da će ljudi poput mene, državni službenici, morati puno više objašnjavati različitim parlamentarnim tijelima što radimo i zašto to radimo. Ali ja sam optimist i vjerujem da to zapravo jačanje demokraciju.

NACIONAL: Možete li to usporediti s koalicijskom Vladom u Hrvatskoj koja očito ima problema s funkcioniranjem? Kakvo je iskustvo Irske s koalicijskim vladama?

Imamo dugu tradiciju koalicijskih vlada u Irskoj, sve od 1948., kada je formirana prva takva vlada. A od 1989. sve su naše vlade na ovaj ili onaj način bile koalicijske. Mi doista imamo dulje iskustvo demokracije, a imamo i neovisnost sve od 1921. Ako pogledate malo u povijest, možete primijetiti da je to možda najdulji kontinuirani period neovisnosti i slobode među europskim zemljama. Ali čak i dok smo bili dio Ujedinjenog Kraljevstva i imali svoje zastupnike u Westminsteru, naši građani vrlo su ozbiljno shvaćali izbore i bili su vrlo odani parlamentarnoj demokraciji. Vi ste relativno mlada demokracija, s nešto više od 25 godina neovisnosti, pa u tom smislu mi imamo zreliju političku kulturu. To je ta razlika između Hrvatske i Irske. Ali nemojte biti prestrogi prema sebi jer je Hrvatska još relativno nova država koja je prošla kroz teško razdoblje tijekom devedesetih.

NACIONAL: Irska ima vrlo komplicirani izborni sustav, pa prebrojavanje glasova malo dulje traje. Možete li ga objasniti?

Imamo proporcionalni izborni sustav s jednim prenosivim glasom u višestranačkim izbornim jedinicama u kojima se bira više parlamentarnih zastupnika, što znači da birači mogu birati prvog kandidata po svom izboru, pa drugog, trećeg i tako dalje. Mi nemamo sustav izbornih lista, nego pojedince koji se kandidiraju ne samo kao predstavnici svojih stranaka, nego i kao individualni kandidati koji su odgovorni svojoj izbornoj jedinici, a moraju biti izabrani u jedinicama s više parlamentarnih mjesta. Imamo oko trideset izbornih jedinica, iz kojih se bira od tri do pet zastupnika u Parlament. S jedne strane, to predstavlja veliku snagu irskog političkog sustava, a s druge strane to je ujedno i njegova velika mana jer je zbog toga vrlo lokaliziran, pa i klijentelistički. Čak i visoki dužnosnici, poput ministara, uvijek prvo razmišljaju o svojoj lokalnoj izbornoj jedinici i biračima koji su ga izabrali. To ujedno znači i da imamo jako puno neovisnih zastupnika. Ovo predstavlja jedinstvenu karakteristiku irskog političkog sustava koja je dovela do velike individualizacije, kao i razbijanja tradicionalnih političkih stranaka u mnogo malih.

• ‘NEKAD SU IRSKI PISCI BILI PRISILJENI emigrirati zbog netolerantnog i neprijateljskog okruženja za intelektualce. Danas Irci prihvaćaju različitost i pluralizam. Lani je većina na referendumu glasala za istospolne brakove’

NACIONAL: Zašto je rezultat ovakav, ako je Irska lani imala najveći gospodarski rast u Europi, od čak 7,8 posto? Čime su birači nezadovoljni?

Zbog dvije stvari. Iako nam je odlično krenulo od devedesetih, a u razdoblju od 2002. do 2003. bilo nam je još bolje, došlo je do eksplozije financijskog mjehura od sapunice, postajalo je sve gore i završilo teškom ekonomskom krizom 2008. Moram podsjetiti vaše čitatelje da je irska vlada morala spašavati banke i plaćati njihove greške i dugove. Birači su 2011. kaznili vladu koja je tada bila na vlasti, odnosno stranku Fianna Fáil. To je dalo uzlet drugoj najvećoj stranci Fine Gael koja je ušla u koaliciju s laburistima i time osvojila ogromnu parlamentarnu većinu, najveću ikada u Irskoj. Donijeli su veliki broj novih mjera, ali umjesto oporavkom, one su rezultirale velikom recesijom koja je dosegnula svoj vrhunac 2012. U veljači te godine nezaposlenost je dosegnula 15,1 posto. Irska ekonomija bila je potpuno posrnula. Četiri godine kasnije, 2016., nezaposlenost je pala na 8,4 posto i još pada, a predviđamo da ćemo za dvije, tri godine imati ono što se zove puna zaposlenost stanovništva. Što se tiče ekonomskog rasta, prošle godine je bio 7,8 posto, a predviđanja za ovu godinu su još viša. Vjerujem da nešto od toga možda i nije pravi rast, nego profit velikih multinacionalnih korporacija, ali čak ako je i stvarni rast između 4 i 5 posto, to nas stavlja na vrh liste rasta razvijenih zapadnoeuropskih zemalja.

NACIONAL: Navodno obični građani ne osjećaju taj rast, a povećavaju se i socijalne razlike. Je li to točno?

Dobro pitanje. Mislim da postoje dva odgovora. Prvi je problem da najviše zaposlenih ima u velikim gradovima, osobito u Dublinu, dok u ruralnim dijelovima mnogo ljudi još uvijek ne radi, osobito onih koji rade fizičke poslove, u graditeljstvu i slično. Osim toga, nedavno smo uveli i neke nove namete, na primjer, građani Irske prvi put plaćaju vodu. Dobili smo i neke nove poreze na nekretnine, što je vrlo nepopularno. Prošla vlada morala je ozbiljno smanjiti plaće u javnom sektoru, a smanjena su i davanja za javne usluge države poput zdravstva, školstva i slično. Irska ima i veliki problem stanovanja: stanova nema dovoljno i vrlo su skupi. Ima i dosta beskućnika. Ti problemi sigurno su utjecali na gubitak izbora prošle vlade. I druge vlade u Europi koje su uvele tzv. „austerity” mjere, mjere štednje, suočavaju se sa sličnim nezadovoljstvom građana, poput Italije, Španjolske i Grčke. Ali kod nas to je rezultiralo vrlo brzim i efikasnim ekonomskim oporavkom.

NACIONAL: Što je još, osim tih mjera, tajna ekonomskog oporavka Irske kojoj je 2010. prijetio sličan scenarij onome u Grčkoj?

Sreća je da je čak i u krizi naš izvozni sektor jako dobro funkcionirao. Male i srednje irske kompanije, kao i velike internacionalne korporacije izvozile su i prodavale irsku robu u inozemstvu. Bile su važne i strane investicije, ne samo dijaspore, nego i velikih korporacija, poput Googlea. Oni su došli u Irsku 2004. Puno veliki multinacionalni tvrtki, uključujući LinkedIn i PayPal, su došli u Irsku. Bili smo godinama uspješni u privlačenju stranih investicija, a to možemo zahvaliti konkurentnom poreznom okruženju, kao i obrazovanoj, stručnoj, radnoj snazi koja govori engleski. Nudimo i stabilan ekonomski, politički i zakonodavni okvir.

NACIONAL: Je li vam i koliko članstvo u EU pomoglo da prevladate krizu? Jeste li ih slušali?

Da, imali smo pomoć Europske komisije, Europske centralne banke, ali i političku podršku ostalih zemalja članica. Irska je mala zemlja sa 4,5 milijuna ljudi. Vrlo je teško ostati sam u globaliziranom i integriranom svijetu. Ne bih upotrijebio riječ „slušali”, ali smo surađivali. Jer Irska je prošla vrlo teško razdoblje na financijskim tržištima, ali tu smo imali podršku EU i velikih međunarodnih organizacija, poput MMF-a.

NACIONAL: Kakva je pozicija Katoličke crkve danas u Irskoj? Poznato je da su je pratili brojni skandali, vezani uz pedofiliju i zlostavljanje djece u katoličkim institucijama.

Katoličanstvo nikada nije bilo službena vjera u Irskoj. Ako pogledate naš ustav koji je pisan krajem tridesetih godina prošlog stoljeća, vidjet ćete da se u njemu spominju „katolička i kršćanske crkve”, a to uključuje i židovsku manjinsku vjersku zajednicu. Oduvijek je postojala tradicija religijskog pluralizma u Irskoj. Naravno, ispravna je konstatacija da je pozicija Katoličke crkve tradicionalno bila vrlo moćna i utjecajna. U velikoj mjeri ona je kontrolirala dio obrazovnog, pa i zdravstvenog sustava. Ali tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošla je kroz vrlo teško razdoblje zbog niza skandala koji su izašli na vidjelo, a odnosili su se na zlostavljanje djece u katoličkim obrazovnim institucijama. Osim toga, otkrilo se i prikrivanje i nedovoljna kontrola države svih tih skandala, čime je indirektno bila i ona umiješana. Može se reći da je Katolička crkva sada u drugačijoj poziciji. Neki vodeći crkveni velikodostojnici, poput biskupa u Dublinu koji je bio i papinski nuncij, prepoznaju da je bilo neravnoteže moći, kao i u načinu kako je Crkva bila percipirana. Ali ja bih to proširio i na institucije koje su bile tradicionalne i zatvorene. Moderna Irska je različita. Puno je otvorenija, postala je zemlja koja poštuje različitosti, čak možda i više od nekih drugih europskih zemalja. Više od 17 posto naše populacije rođeno je izvan Irske. To je velika promjena u odnosu na prošla vremena. Danas postoji puno veća etnička i vjerska raznolikost, nego prije dvadeset ili trideset godina. To uključuje i prihvaćanje različitosti i pluralizam. Kao primjer mogu navesti referendum održan 2015. kada je velika većina građana glasala za istospolne brakove. Naravno, nismo savršeni, ali vjerujem da je Irska kao društvo postala puno otvorenija i ugodnija za život. Dokaz tome je i nedavno održan Zagreb Book Festival kojem je Irska bila partner, a na kojem su gostovali brojni irski autori. Prije su irski pisci i autori bili prisiljeni emigrirati zbog netolerantnog i neprijateljskog okruženja za intelektualce, ili za one koji su na Irsku gledali drugačije.

NACIONAL: Kakav je trenutni odnos Irske i Velike Britanije?

Iako se Irska stoljećima borila za svoju neovisnost i postoji jak osjećaj patriotizma, pa i nacionalizma, odnosi između Londona i Dublina danas su odlični. Oko 450 tisuća Iraca živi tamo, a sigurno ima nekoliko milijuna onih koji se u Britaniji osjećaju Ircima, ili su irskog porijekla. Postoji cijeli spektar osobnih, obiteljskih, ekonomskih, trgovinskih i ostalih veza koje nas povezuju unutar EU. I bez obzira na sve loše što se događalo u prošlosti, moram još jednom istaknuti da su politički, kao i svi drugi odnosi odlični. Ove godine proslavili smo stotu obljetnicu Uskrsnog ustanka koji nas je i doveo do neovisnosti. Usporedio sam snimke pedesete obljetnice koja je bila jako trijumfalistička, s velikom vojnom paradom i govorima starih ratnih veterana. Oni su dugo bili prisutni, čini se da su izuzetno dugo živjeli. Ove godine bila je potpuno drugačija proslava koja je pokazala da smo sazreli dovoljno da se možemo prisjetiti svih onih koji su izgubili svoje živote na obje strane, uključujući i one koji su služili u britanskoj vojsci i policiji. To dosad nitko nije spominjao. Čak se propituje i je li to baš bio pravi način za stjecanje neovisnosti. Mislim da je ta vrsta rasprave zdrava za demokraciju. Očito vam za to treba cijelo stoljeće.

• ‘PROSLAVA STO GODINA IRSKE NEOVISNOSTI ove godine bila je potpuno drugačija i pokazala je da smo sazreli dovoljno da se možemo prisjetiti svih onih koji su izgubili živote na obje strane. Toga dosad nije bilo’

NACIONAL: Kako gledate na mogućnost Brexita? Koje je službeno stajalište Irske?

Mi se iskreno nadamo da će Ujedinjeno Kraljevstvo ostati dijelom EU. Za nas je to važno ne samo zbog trgovinskih i ekonomskih odnosa koje dijelimo u EU, nego i bilateralno jer bismo željeli da granica ostane otvorena, da opet ne uvodimo carine i granične prijelaze jer mnogo naših građana radi u Velikoj Britaniji. U svakom slučaju, ne želimo ništa što može destabilizirati situaciju u Sjevernoj Irskoj. Osim toga, kao članica EU želimo da ona ostane jaka i ujedinjena, globalni trgovinski i ekonomski div u 21. stoljeću. Velika Britanija jedna je od najvećih zemalja članica EU. Ona ima veliku vojnu, diplomatsku i ekonomsku težinu. Ako napusti EU, njena snaga bit će znatno umanjena.

NACIONAL: A što će biti sa Sjevernom Irskom? Postoji li i dalje san o ujedinjenoj Irskoj?

Postoji politički sporazum između vlada Velike Britanije i Sjeverne Irske, u suradnji s građanima Sjeverne Irske. Ključno je da nema nasilja između dviju zajednica u Sjevernoj Irskoj, nego da žive u miru i surađuju. A na građanima Sjeverne Irske je da odluče i izaberu svoju budućnost.

NACIONAL: U Irskoj živi oko 4,5 milijuna stanovnika, dok irska dijaspora broji preko 70 milijuna ljudi. Kako su oni uključeni u politički život svoje domovine? Mogu li glasati i odlučivati o njenom vodstvu?

Mi bismo željeli da se svi oni koji imaju neke korijene osjećaju dijelom šire irske obitelji. Oni ne moraju nužno svi željeti doći u Irsku, ili ovdje investirati. Imamo i ministra za dijasporu, u ministarstvu vanjskih poslova. Dijaspora je prije svega ekonomski izvor jer ti ljudi ili investiraju u Irsku, ili je turistički posjećuju. Oni su i veliki kulturi resurs i naše bogatstvo jer njeguju našu glazbu, tradiciju, baštinu. U ožujku 2015. Irska je objavila dokument “Global Irish”, a riječ je o politici prema svojoj dijaspori. U tom dokumentu vlada je priznala da bi proširenje prava glasa na irske državljane izvan države prihvatili mnogi ljudi iz dijaspore. S druge strane, vlada je svjesna da bi ta odluka mogla biti veliki izazov i da se raspon političkih, pravnih i praktičnih pitanja treba prvo razmotriti i analizirati.