Zamjenik voditelja Odjela za politička istraživanja centra Begat Sadat i bivši specijalni savjetnik izraelskog premijera za sigurnosna pitanja, za Nacional govori o situaciji u Turskoj nakon pokušaja vojnog udara te otkriva kakve bi posljedice taj udar mogao imati na sigurnosnu situaciju u ovom dijelu Europe i na Bliskom istoku

Neuspjeli pokušaj vojnog udara u Turskoj i dalje je jedna od glavnih tema svjetskih medija, a nakon petnaestak dana poznato je sve više činjenica o tome tko stoji iza pokušaja puča i zašto je dio turskih vojnika pokušao svrgnuti predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Jedan od onih koji posljednja dva tjedna detaljno prati sve događaje u Turskoj je i izraelski profesor Shlomo Shpiro, ujedno i predsjednik Međunarodne asocijacije obavještajne povijesti (International Intelligence History Association). U ekskluzivnom razgovoru za Nacional zamjenik voditelja Odjela za politička istraživanja centra Begat Sadat i bivši specijalni savjetnik izraelskog premijera za sigurnosna pitanja, govori o situaciji u Turskoj nakon pokušaja vojnog udara te otkriva kakve bi posljedice on mogao imati na sigurnosnu situaciju u ovom dijelu Europe i na Bliskom istoku.

NACIONAL: Od pokušaja puča u Turskoj prošlo je nešto više od dva tjedna, koji su po vama razlozi njegova neuspjeha?

Puč u Turskoj nije uspio zbog triju razloga i moram priznati da me, sada kada je poznato puno više detalja, iznenađuje da je vojska uopće i uspjela izvesti pokušaj puča. Planiranje puča bilo je katastrofalno i nedostajala su tri glavna elementa koje vojni udar treba imati. Čini mi se da ljudi u turskoj vojsci koji su planirali puč nisu najbolje proučili povijest vojnih udara u drugim državama jer da jesu, onda sigurno ne bi pokušali tako traljav udar.

NACIONAL: Koje stvari turska vojska nije napravila?

Prvo i temeljno, nedostajao im je alternativni vođa. Ako želite da vam udar uspije, onda morate predstaviti novog vođu koji će se obratiti narodu putem medija odmah nakon što je puč izveden. Ovaj udar organizirale su nepoznate osobe i nitko nije znao što ti ljudi točno rade i koje su njihove namjere, a ako narod ne zna tko stoji iza udara, onda ga ne može ni poduprijeti. To je jedan razlog zašto je udar propao. Drugi je taj što vojska nije predstavila nikakvu demokratsku alternativu Erdoğanovu režimu. U svakom pogledu to je bio klasični vojni udar s tenkovima i vojnicima na ulicama, a to u današnjoj Turskoj jednostavno nije moglo proći. Stanovnici Turske nisu željeli jednu vrstu diktature zamijeniti drugom.

NACIONAL: Jesu li možda podcijenili i Erdoğanovu popularnost?

To je treći razlog zbog kojeg puč nije uspio. Vojska nije dobro procijenila koliku podršku Erdoğan ima u turskom narodu i iznenadilo ih je da su ljudi u tolikom broju izašli na ulice i da su i dalje nastavili izlaziti nakon što su pale prve žrtve. Ovaj udar u Turskoj podsjetio me na udar u Moskvi 1990., kada su neki radikali unutar KGB-a i generali ruske vojske pokušali zaustaviti reforme u bivšem SSSR-u, ali nisu očekivali potporu naroda tim reformama te je taj puč vrlo brzo zaustavljen.

NACIONAL: Je li jedan razlog za neuspjeh i taj što odmah Erdoğan nije uhićen ili ubijen?

To nije bio glavni razlog neuspjeha puča u Turskoj. Da je vojska zaista preuzela kontrolu nad velikim gradovima, Erdoğan bi pobjegao iz Turske. Siguran sam da je imao spreman zrakoplov da ga odvede u neku sigurnu zemlju i njegovo zarobljavanje ili ubojstvo ne bi bilo presudno.

• ‘NE VJERUJEM DA JE ERDOĞAN sam isplanirao puč, to je vrlo opasan i riskantan potez jer se može dogoditi da vas smijene ljudi koje ste sami stvorili. Lakše bi bilo lažirati pokušaj atentata, a imalo bi isti učinak’

NACIONAL: Zašto je vojska bila tako slabo pripremljena za vojni udar?

Turska vojska ima oko 600 tisuća vojnika i časnika, a u puču je sudjelovao možda jedan posto tih ljudi. Većina generala, časnika i drugih vojnika ‘’prespavali’’ su udar i čekali su da se situacija rasplete te da vide tko će na kraju kontrolirati Tursku. Teško je reći da je loša organizacija unutar turske vojske uzrokovala propast puča jer turska vojska nije ni provela udar, nego je to učinila jedna vrlo mala skupina unutar nje.

NACIONAL: Jeste li iznenađeni potporom turskog naroda Erdoğanu, iako je nesumnjivo da njegova vladavina ima elemente autokracije ili diktature?

Ne smijemo zaboraviti da je Erdoğan izabran s većinom većom od 50 posto na demokratskim izborima. Mi možemo razgovarati o tome koliko su ti izbori bili pošteni, ali realnost je da je Erdoğan popularan, unatoč svojem autokratskom načinu vladanja. Popularan je zato što mnogi smatraju da je donio Turskoj slavu i položaj u međunarodnoj zajednici te da joj to i pripada.

NACIONAL: Vjerujete li u teorije po kojima je Erdoğan sam organizirao vojni udar kako bi još više utvrdio svoju vladavinu?

Ne, ne vjerujem u te teorije.

NACIONAL: A vjerujete li u Erdoğanove tvrdnje da iza svega stoji Fethullah Gülen?

Ne vjerujem ni da Gülen stoji iza organizacije puča.

NACIONAL: Tko je onda bio organizator i koji je bio povod pokušaja vojnog udara?

Sigurno je da su neki organizatori unutar vojske bili zabrinuti zbog budućnosti kemalizma i sekularne države u Turskoj i htjeli su promjene jer je očito da Turska pod Erdoğanom ide prema tradicionalnom islamu. To je bio povod puču i ne vjerujem da je Erdoğan to isplanirao kako bi si još više podigao popularnost. To bi bio vrlo riskantan i opasan potez jer se u takvim situacijama vrlo lako može dogoditi da vas smijene ljudi koje ste sami stvorili. Da je želio podići svoju popularnost, Erdoğan bi lažirao pokušaj atentata, što je puno lakše izvesti od izvedbe lažnog vojnog udara, a podjednako je učinkovito i nakon toga bi se također bez velikih otpora mogao obračunati sa svojim protivnicima, što čini i sada.

NACIONAL: Erdoğanova moć nakon što je preživio vojni udar veća je nego ikada, ali kakva je njegova dugoročna budućnost?

Trenutačna situacija u Turskoj je vrlo neizvjesna i teško je procijeniti kakva je Erdoğanova dugoročna budućnost na čelu države. On mora biti vrlo pažljiv i čini mi se da malo i pretjeruje u obračunu s onima za koje smatra da su mu prijetnja. Nema dvojbe da je on sada na vrhuncu popularnosti, ali vrlo lako se može dogoditi da se narod okrene protiv njega ako pretjera s osvetom. Osobe koje su odgovorne za puč treba kazniti, ali deseci tisuća uhićenih i smijenjenih osoba je previše i to bi se Erdoğanu moglo osvetiti jer je već sada jedan dio turskog stanovništva nezadovoljan tom politikom. Erdoğan jako dobro skriva da je već održano nekoliko manjih demonstracija protiv takve politike, a uskoro bi ih moglo biti i više.

NACIONAL: Je li zbog Erdoğanove sve veće moći ugrožena i sigurnost u ovom dijelu Europe i Azije?

Ne, znam da je to sada popularno mišljenje u međunarodnoj zajednici, ali ovako snažan Erdoğan je prednost za mir i stabilnost u regiji i cijeloj Europi. Mislim da je velika većina političara u Europi odahnula nakon što je propao pokušaj vojnog udara jer da je on uspio, onda bi nastala velika nestabilnosti u Turskoj i vrlo lako bi moglo doći do situacije kao u Siriji. Da je udar uspio, vrlo vjerojatno bi u Turskoj počeo građanski rat, zemlja bi se našla u totalnom kaosu i bila bi podijeljena. Sviđao vam se Erdoğan ili ne, on iza sebe ima stabilnu vladu i Europa s njim bez problema postiže dogovore koje on u velikoj većini slučajeva i poštuje.

NACIONAL: Hoće li doći do promjena statusa Turske unutar NATO-a?

Ne smatram da će puč promijeniti njen status. Turska je član tog saveza od pedesetih godina prošlog stoljeća i otada se promijenilo mnogo različitih režima na vlasti, ali je Turska cijelo vrijeme ostala vjeran partner SAD-u i ostalim državama članicama Saveza i to se neće promijeniti ni nakon pokušaja vojnog udara. NATO-u nije važno koji je režim na vlasti u Turskoj, nego da ona ostane stabilan partner zbog strateškog položaja i granice s Rusijom.

NACIONAL: Možemo li očekivati poboljšanje odnosa između Rusije i Turske, pogotovo ako SAD ne izruči Gülena?

To se neće dogoditi. Turska i Rusija uvijek su u povijesti bile na suprotnim stranama i te dvije države nemaju zajedničkih sigurnosnih interesa. Turska i Rusija imaju samo dugogodišnje neprijateljstvo i povijest loših međusobnih odnosa, pogotovo nakon što su Turci prošle godine srušili ruski vojni zrakoplov. Zato smatram da ne postoji mogućnost da se Erdoğan okrene Vladimiru Putinu, nego će napraviti sve što je u njegovoj moći da popravi odnose sa SAD-om kako bi dobio još veću sigurnosnu zaštitu u odnosu na Rusiju.

NACIONAL: S druge strane, je li nakon posljednjih događaja ugrožena budućnost Turske kao moguće članice Europske unije?

To je teško pitanje jer ovisi o tome koliko će daleko ići osveta turskih vlasti prema političkim protivnicima. Tu nije riječ samo o Erdoğanu jer je očito da su liste za osvetu bile pripremljene puno prije samog puča i on je sada povod za političke obračune. Te liste nije mogao napraviti samo Erdoğan i njih su stvarale tisuće ljudi. Ako krenu smaknuća osoba koje su povezane s vojnim udarom, onda će to predstavljati veliki problem u približavanju Europskoj uniji.

NACIONAL: Očekujete li da će osveta otići toliko daleko?

Ne, sumnjam da će režim uvesti smrtnu kaznu i smaknuti mnoge ljude. To bi u ovoj situaciji bilo kontraproduktivno.

• ‘PUČISTIMA JE NEDOSTAJAO VOĐA koji bi se obratio narodu. Nitko nije znao koje su im namjere. Drugo, vojska nije demokratska alternativa. Turci nisu željeli jednu diktaturu zamijeniti drugom’

NACIONAL: Koliko je ovakav razvoj događaja utjecao na odnose Izraela i Turske i u kakvim su odnosima Benjamin Netanyahu i Erdoğan?

Mislim da se uopće ne može govoriti o nekom odnosu između Netanyahua i Erdoğana jer on ne postoji. Već nekoliko godina odnosi Izraela i Turske su vrlo loši i stalno dolazi do novih nesuglasica između dviju država. Ali nekoliko dana uoči pokušaja vojnog udara vlade Izraela i Turske potpisale su jedan sporazum kojim se pokušavaju poboljšati odnosi između dviju država. Taj sporazum je jedan mali, ali vrlo važan korak u pravom smjeru i odnosi između Izraela i Turske u budućnosti bi trebali biti puno bolji. Naravno, vjerojatno nikada odnosi neće biti na razini na kojoj su bili devedesetih, kada su oni bili čak i prijateljski, ali sve to je bilo prije nego što je Erdoğan došao na vlast.

NACIONAL: U Izraelu, ali i u ostatku svijeta jedno od ključnih pitanja je odnos Turske prema Islamskoj državi. Vjerujete li da će se promijeniti Erdoğanova politika prema ISIL-u nakon ovih posljednjih događaja?

Premalo je vremena prošlo od pokušaja puča da bih mogao dati odgovor na ovo pitanje jer je još prerano za ocjene u kojem će smjeru ići Erdoğanova politika prema Islamskoj državi. Pitanje je hoće li Erdoğan zbog puča promijeniti svoju politiku i udaljiti Tursku od Islamske države ili će puč imati upravo suprotni učinak jer je vojska sada puno slabija nego što je to bila prije pokušaja udara. Slabost vojske mogla bi uzrokovati veliki sigurnosni problem jer će granica između Turske i Sirije biti još slabije čuvana. Zato smatram da je još prerano za ikakve konkretne odgovore o tome.

NACIONAL: Koliko pokušaj vojnog udara može imati utjecaja na tursku ekonomiju koja je jedna od najbrže rastućih na svijetu?

Turska je rastuća industrijska sila i aktualna je vlada napravila puno da Turska postane gospodarska sila. Naravno da je u tome veliku ulogu odigrao geografski položaj Turske, ali ne smiju se umanjiti ni Erdoğanove zasluge. Sigurno je da će turizam pretrpjeti veliku štetu, ali dugoročno turska ekonomija neće stradati baš zato što ne ovisi o turizmu, nego o industriji na koju pokušaj puča neće loše utjecati. Puno gore za tursku ekonomiju bi bilo da je puč uspio jer bi se onda mnoge strane kompanije zbog neizvjesnosti povukle iz Turske.

NACIONAL: Je li za Europu možda ključno pitanje to može li se nakon ovih događaja očekivati novi val izbjeglica koji će pokušati iskoristiti političku nestabilnost u Turskoj?

Europa može očekivati novi val izbjeglica, ali oni neće dolaziti preko Turske, nego preko Libije, Tunisa i južnog Mediterana. Erdoğan je s Europskom unijom potpisao sporazum o izbjeglicama i on je odlučan u tome da ga poštuje. To znači da će se Turska i dalje brinuti o njima i da će se smanjiti njihov broj koji preko Turske dolazi u Europu. Ali izbjeglice su poput vode i kada se začepi jedna rupa, oni pronađu nove. Turska ruta je sada zatvorena i oni se okreću sjevernoj Africi, otkuda je vrlo lako doći do Lampeduse, Sicilije ili južne Španjolske, a pogotovo preko Libije, u kojoj uopće ne postoji vlada koja bi izbjeglice mogla kontrolirati.