Sergej Trifunović vratio se kazalištu ulogom u drami “Voz” u kojoj mu je partner Voja Brajović, a premijerno će biti prikazana u Puli i Zagrebu 8. i 9. svibnja. Njegovo razmišljanje uvijek je beskompromisno, bilo da se radi o filmu, kazalištu, političarima ili medijima

Sergej Trifunović jedan je od najpopularnijih glumaca ne samo u Srbiji, nego i u bivšoj Jugoslaviji. Ne samo kao filmski, nego i kao kazališni glumac. Međutim, Trifunović je posljednjih godina gotovo nestao iz teatra, sve dok mu krajem prošle godine poznati glumac Voja Brajović nije ponudio ulogu u predstavi “Voz”. Predstava je postala hit u Beogradu, u što će se moći uvjeriti i hrvatska publika jer Brajović i Trifunović s predstavom “Voz” nastupaju 8. svibnja u Puli i 9. svibnja u Zagrebu, u kazalištu Kerempuh.

Predstava “Voz” nastala je prema tekstu Cormaca McCarthyja “Sunset Limited” koju Brajović ujedno i režira, prvi put u svojoj karijeri. Trifunović glumi Crnog koji na početku spašava život Bijelom kojeg glumi Brajović, nakon čega se njih dvojica bave temama poput religije, vjere, života i smrti. Osim u toj predstavi, lako je moguće da će se sljedećeg mjeseca Trifunović pojaviti na filmskom festivalu u Cannesu. On glumi u novom filmu Emira Kusturice “Na mliječnom putu”, u kojem mu je partnerica Monica Bellucci, a svaki Kusturičin film ima premijeru u Cannesu.

Bez obzira na to koliko je dobar glumac, Trifunović je često na stranicama srpskih tabloida. Navodno je težak za suradnju, često upada u konflikte pa i tučnjave i ne poznaje političku korektnost, o čemu smo razgovarali s njim u ekskluzivnom intervjuu za Nacional.

NACIONAL: Poznati ste kazališni glumac u Srbiji, s predstavom “Čorba od kanarinca” nastupili ste i na Broadwayu, a uskoro ćete kao kazališni glumac nastupiti u Hrvatskoj. Koliko različita kazališna publika može utjecati na vašu glumačku izvedbu?

Mnogo. Kazalište je živa, interaktivna stvar i dosta ovisi o feedbacku ljudi koji su s vama u dvorani. Nekad predstavu igrate na krilima publike, nekad usprkos njoj.

NACIONAL: Predstava “Voz” ujedno je i vaš povratak na kazališnu scenu. Zašto ste se na neko vrijeme odmaknuli od kazališta i zašto ste mu se odlučili vratiti?

Zbog mnogo faktora. Jedan je zasićenje. Kada sam shvatio da dolazim na predstave kao u tvornicu vijaka, da bih odradio smjenu, odlučio sam se maknuti. Grozan je osjećaj kada vidite da nešto što vam je sveto, nešto što volite ponajviše na svijetu, počinje umirati u vama i pretvara se u nekakvu groznu naviku.

NACIONAL: Koliko je na vaš povratak imao utjecaja Brajović? Koliko vam je značilo to što prvi put režira i onda pozove vas kao glumačkog partnera? Je li vam to laskalo?

Voja je imao presudan utjecaj. Ja sedam godina nisam stao na scenu, od toga pet nisam ušao u kazalište pogledati predstavu. I kad bih ušao, vidio bih nešto što bi me od ponovnog ulaska odbilo na još neko vrijeme. Sve vrijeme sam, međutim, mislio o njemu, razmišljao kako bih se vratio s nekom klasikom, uvijek sam govorio svim ljudima koji bi me u međuvremenu zvali – dajte mi neke riječi, vrijedne za izgovoriti na sceni. Onda se pojavio Vojislav sa živim klasikom, kojeg nisam ni poznavao, i dao mi riječi itekako vrijedne, žive, najvrjednije koje sam ikada izgovorio na sceni.

• ‘Najveća radost mi je što sam preko svoje prijateljice dobio Goldsteinove knjige o Titu i Jasenovcu s posvetom autora. On je bacio dosta svjetla na detalje o kojima nisam imao pojma’

NACIONAL: Predstava “Voz” nastala je prema djelu Cormaca McCarthyja “Sunset Limited”. Jeste li njegov fan zbog filmova “Nema zemlje za starce” i “Cesta” ili je vaše zanimanje za njegove radove dublje i seže dalje u prošlost?

Ne, kao što sam vam već rekao, za McCarthyja nisam gotovo ni čuo. Gledao sam film braće Coen, ali nisam bio pretjerani fan.

NACIONAL: I u ovoj predstavi McCarthy se bavi temama kojima se bavio i u drugim svojim djelima kao što su život, smrt i religija. U njegovu nadmetanju vjernika i nevjernika, nevjernik više vjeruje u svoja uvjerenja od nevjernika. Je li “Sunset Limited”, odnosno “Voz” u tom smislu osvijestilo neka vaša razmišljanja o smrti i religiji?

Prije svega, religija je socijalni pojam. Mi ovdje, kao i Krist u Svetom Pismu, govorimo o vjeri. S njom vam je sve užasno jednostavno – ili je imate ili je nemate. Ovaj tekst mi je došao da pročistim svoja osobna oruđa. Dosta uspješno, rekao bih.

NACIONAL: Vi glumite Crnog, za kojeg nismo sigurni je li anđeo zaštitnik ili grešnik koji traži iskupljenje. Treba li svaki čovjek tražiti iskupljenje u nekoj fazi svog života?

Taj čovjek prije svega je anđeo spasenja i netko tko je shvatio, nakon više nego turbulentnog života, da nema iskupljenja. Idi i ne griješi više.

NACIONAL: Koliko god da se “Voz” bavio ozbiljnim temama i životnim propitivanjima, srpskim tabloidima u jednom je trenutku zanimljivija bila vijest o tome kako ste se na probi, navodno, sukobili s Brajovićem. Kako gledate na medijsku tabloidizaciju svega, pa i vrhunske kazališne predstave?

Preodvratno.

NACIONAL: Prebacimo se na film. Kada ćemo dočekati premijeru filma “Na mliječnom putu”? Film se snimao gotovo tri godine, je li u pitanju Kusturičina želja za grandioznošću ili nešto drugo?

Mislim da ga Kusturica upravo završava u montaži. Pa ništa novo u njegovu slučaju, on nijedan film nije napravio u jednoj kalendarskoj godini, valjda zato što ne pravi rokovnik nego film. On i kada počne dan snimajući, ne zna hoće li ga završiti tog tjedna ili sljedećeg mjeseca. Čovjek traži od sebe i drugih više i to je potpuno legitiman kreativni proces. I vjerojatno je jedan od triju redatelja na svijetu koji sebi može dozvoliti takav luksuz. Drugi bi bio vjerojatno Terence Malick, trećeg već ne znam.

NACIONAL: Ako će film, kako se priča, imati premijeru u Cannesu, spremate li se na put? Stati na crveni tepih festivala u Cannesu s Kusturicom i Monicom Bellucci, nije mala stvar. Mogu li vas takvi događaji i takve glumice uopće impresionirati?

Vidjet ćemo, ne znam ništa. Meni je impresija raditi s ljudima koje poštujem. Impresije tepisima ostavljam ljudima koji se tepisima bave.

NACIONAL: Takvi filmovi na festivalima prilika su europskim glumcima da pokušaju naći angažman u Hollywoodu. Vi ste se okušali u filmu “Next”, rekli da je honorar bio odličan, ali da se ne namjeravate više vraćati u Ameriku. Razmišljate li još uvijek tako?

Razmišljam samo o tome da radim projekt koji me pali. Je li taj projekt hollywoodski, azerbajdžanski, domaći film, ili pak “Voz” u Zvezdara Teatru, sasvim je nevažna stvar.

NACIONAL: Iako se često spominje kako je s vama kao glumcem teško surađivati, samo ove godine u srpskim kinima trebalo bi se početi prikazivati čak pet filmova u kojima glumite. Kakva je to kontradikcija – težak za suradnju, a toliko mnogo uloga u filmovima?

Težak sam za suradnju samo ljudima koji nisu na razini posla kojim se bave. Siguran sam da biste i vi bili teški prema kolegi u redakciji koji je tehnički nepismen, a pretendira da se zove novinarom.

• ‘Dužnost je svakog umjetnika bilo gdje na svijetu da sudjeluje u stvaranju života u svojoj zajednici. To, naravno, ne uključuje aktivno bavljenje politikom. Ne znam tko tu nije popušio’

NACIONAL: Kako birate uloge, odnosno birate li ih uopće ili uzimate većinu onog što vam se nudi? Birate li po principu – malo komercijalnog, malo umjetničkog?

Biram ja njih, biraju one mene. I tako oduvijek i zauvijek.

NACIONAL: U Hrvatskoj je na udaru dijela kulturnjaka novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović, u Srbiji je i na vašem udaru ministar kulture Ivan Tasovac. Ako zanemarimo uvrede koje ste slali jedan drugome, što zamjerate ministru kulture Tasovcu?

Tasovac me je vrijeđao? Ne sjećam se, takvo što bi vjerojatno stiglo do mene. Uvreda postoji samo ako dođe od nekoga tko ima osobnost, karakter, težinu, argument. Tako da me Tasovac ne može uvrijediti, sve i kad bi se samo time bavio. Da se nadovežem na prethodni odgovor: on jednostavno nije na razini posla kojim se bavi. I to je legitimno, kad bi on toga bio svjestan. Kako on nema osobnost ni karakter, nema dakle ni svijesti.

NACIONAL: Pročitali ste knjigu “Tito” Ive i Slavka Goldsteina i rekli ste da je Slavko Goldstein jedini ozbiljan povjesničar. Kakvo ste mišljenje stekli o Titu nakon što ste pročitali knjigu?

Isto ono koje sam imao i prije čitanja te sjajne knjige, s time što mi je bačeno dosta svjetla na pojedine detalje o kojima nisam imao pojma. Broz ostaje za dugo vremena posljednji veliki državnik na ovim prostorima. Najveća radost mi je što sam preko svoje prijateljice Zinke dobio i tu knjigu i “Jasenovac i Bleiburg nisu isto” s posvetom autora.

NACIONAL: U Srbiji će se uskoro održati izbori, a Brajović je izjavio da ne želi davati intervjue dok se oni ne završe. Mislite li i vi da je glumcima u Srbiji bolje da se odmaknu od politike jer je na nju nemoguće djelovati s umjetničkih pozicija ili, suprotno, smatrate da je vrijeme za još veći angažman i javno iznošenje političkog stava?

Dužnost je svakog živog umjetnika bilo gdje na svijetu da sudjeluje u stvaranju života u svojoj zajednici. Umjetnost i umjetnik postoje, između ostalog, u interakciji sa svijetom i društvom u kome se živi i stvara, da ne filozofiram dalje. To, naravno, ne uključuje aktivno bavljenje politikom. Ne znam tko tu nije popušio.