Scenaristica nekoliko hrvatskih serija upravo je objavila knjigu koju je pisala tri godine, u kojoj je kroz pomnu analizu pet američkih televizijskih serija objasnila njihov značaj i općeniti utjecaj serija u proteklih 25 godina, a osvrnula se i na hrvatsku televizijsku produkciju
Sobzirom na popularnost američkih televizijskih serija koje, po nekim mišljenjima, kvalitetom posljednjih godina nadilaze hollywoodske filmove, tek objavljena knjiga Sanje Kovačević “Kvalitetne TV serije – Milenijsko doba ekrana” trebala bi postati polazišna točka za sve one koji ne gledaju na televiziju kao običnu zabavu. Sanja Kovačević, scenaristica nekoliko hrvatskih TV serija među kojima je najpoznatija “Dobre namjere”, kroz pomnu analizu pet američkih TV serija koje ona naziva klasicima (ali ne samo njih) objasnila je njihov značaj i općenito značaj TV serija u proteklih 25 godina.
Riječ je o serijama “Sopranosi”, “Žica”, “Deadwood”, “Na putu prema dolje” i “Momci s Madisona”, ali se Sanja Kovačević, koja je diplomirala dramaturgiju na ADU i sociologiju na Filozofskom fakultetu, ne libi istaknuti i britanske i danske primjere. Stoga je ova knjiga namijenjena jednako običnim ali pasioniranim gledateljima serija, kao i profesionalcima iz televizijske i filmske produkcije.
NACIONAL: S obzirom na obujam i kvalitetu knjige te detaljno analizirane pojedine serije, postavlja se pitanje jeste li posljednjih godina radili išta drugo osim što ste gledali TV serije?
Iako sam očekivala da ću nakon serije “Dobre namjere” dobiti neki zahtjevniji projekt, dogodilo se jedno veliko ništa. Tražila sam posao, razgovarala sa svim hrvatskim producentima, kao i s HRT-om i drugim institucijama, ali nije došlo do suradnje. Nazvali su me tada iz kompanije Media Pro, tadašnjeg vlasnika Nove TV, koji su, na moje veliko čuđenje, krenuli valjda u nekakav brending Nove TV s kvalitetnim sadržajima. Za njih sam tada napisala nekoliko scenarija za ozbiljne i kvalitetne serije, čak i povijesne tematike zbog koje sam radila puno istraživanja. Istovremeno sam napisala scenarij za film “Kuća” koji je nagrađen u inozemstvu. U to vrijeme vozila sam paralelni slalom između entuzijazma, gdje sam se nadala da će se otvoriti neki kvalitetni projekt, i frustracije jer ništa što sam napisala nije dospjelo na mali ni veliki ekran. Istovremeno, u meni je raslo znanje jer sam konstantno gledala TV serije ne bih li učila od njih i proučavala knjige na temu pisanja i produkcije. Nisam znala što da radim s tim mrtvim kapitalom u svojoj glavi…
Komentari