Francuska filozofkinja priča o islamizmu, autoritarizmu, populizmu te svom shvaćanju antifašizma, a za Nacional je dala i svoje predviđanje skorih predsjedničkih izbora – ako će Nicolas Sarkozy biti kandidat Republikanske stranke, Marine Le Pen pobijedit će ga u drugom krugu

Renée Fregosi filozofkinja je i ravnateljica istraživanja u području političkih znanosti na Sveučilištu Paris III Sorbonne Nouvelle. U Zagrebu je u petak, 17. lipnja, održala predavanje u Medijateci Francuskog instituta i predstavila svoju najnoviju knjigu “Novi autoritativci. Suci, cenzori i autokrati“. Riječ je o francuskoj intelektualki koju nije lako sa sigurnošću pozicionirati ni na ljevicu ni na desnicu, što je čini intelektualno stimulativnom. Deklarira se kao feministkinja, ali i kritizira određene aspekte feminizma, kao i multikulturalizma. Ne kritizira religiju kao apstraktni fenomen, nego argumentirano objašnjava što razlikuje islam od drugih religija te islamizam od islama. O svemu tome, kao i o autoritarizmu, populizmu te svom shvaćanju antifašizma govori u razgovoru za Nacional te opisuje neku vrstu produžene kampanje u Francuskoj prije predsjedničkih izbora 2017. na kojima, kao netko tko nije sklon Marine Le Pen, prognozira upravo njezinu pobjedu.

NACIONAL: Tvrdite da je islamizam treći totalitarizam, nakon boljševizma i nacizma, a oko toga se ne slažu svi s vama jer neki tvrde da terorizam u ime islama nema veze s islamom?

Koncept totalitarizma u Francuskoj bio je slabo korišten zbog komunističke hegemonije, unatoč briljantnim pojedincima poput sociologa i socijalističkog intelektualca Marcela Maussa koji je prvi govorio o sličnosti boljševizma i talijanskog fašizma. I Hannah Arendt kao značajna teoretičarka totalitarizma u Francuskoj postala je popularna tek u ’80-ima i ’90-ima. Totalitarizam je, kao nešto što je općenito protivno autonomiji pojedinca, bio izvan fokusa francuskih intelektualaca. S druge strane, tu je ovo što ste spomenuli, zbog političke korektnosti islam nije podvrgnut kritici jer se implicira da bi to značilo kritizirati i muslimane na koje se uvijek gleda kao na potlačene i žrtve. Kritika islama kao religije bila je tabu zbog antirasističke ideologije koja se transformirala u dogmatizam, kao što se i antifašizam transformirao u dogmatizam, što nas je spriječilo da vidimo staljinistički totalitarizam.

NACIONAL: Iz toga proizlazi da se antifašizam kao pojam može razvući do neprepoznatljivosti, što dakako ne znači da ne postoji opasnost 0doslovnog negiranja povijesnog antifašizma. Kako to razgraničiti?

Nije isto kada tako govorim ja i kada o tome govori netko tko ni u jednom stavu nije lijevo orijentiran. Koncepti su uvijek ambivalentni, nužno je sačuvati sposobnost kritičke prosudbe. Netko može reći da je antifašizam floskula zato što brani fašizam, ali ja to kažem zato što smatram da proglasiti sve fašistima upravo sprječava stvarno razumijevanje fašizma. Isto tako, treba razlikovati ono što je demokratsko od onoga što ima obilježja diktature: ona je antiliberalizam i suprotstavljena je demokraciji.

NACIONAL: Sigurno ste čuli za problematični svjetonazor još uvijek aktualnog hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića protiv kojeg je potpisana i peticija europskih intelektualaca?

Iskreno, sada je to puno manje važno kada je pala vlada i kada su novi izbori na vidiku, s puno više šanse za ljevicu, čini mi se. Da, ta peticija je mobilizirala određeni krug ljudi u Francuskoj, one osjetljive na povijesni revizionizam i porast autoritarnih tendencija u Europi. Bila sam šokirana tendencioznim diskursom tog ministra, posebno zato što je zadužen za resor kulture. S druge strane, on je bio u skladu s djelovanjem te tvrdo desne vlade.

• ‘VIKTIMIZACIJA je temelj stvaranja paranoidne logike. I Hitler je govorio o Njemačkoj kao žrtvi, a antisemitizam opravdao time da Židovi ugrožavaju Nijemce’

NACIONAL: Je li taj diskurs ono što ste nazvali intelektualnim terorizmom?

Da, to bi bio intelektualni terorizam jer ako ne misliš da Bog postoji ideš u pakao, a ako misliš da marksizam i lenjinizam nisu nepobitna, javna istina, ideš u gulag. Slobodno mišljenje ne postoji, nego samo apsolutne istine. Religije, sekularne ili ne, stavljene su na istu ravan kao i znanost, što je pogrešan pristup, iako je i jedno i drugo važno.

NACIONAL: Biste li se složili s tim da ne pomaže ni muslimanima to što se islam kao religija ne smije kritizirati?

Da, upravo su oni prve žrtve. Islamizam je fundamentalistički koncept samog islama. Nedavno je bila anketa u Le Mondeu prema kojoj 75 posto muslimana iz muslimanskih i drugih zemalja, ne islamista nego muslimana, smatra da je odbacivanje religije zločin vrijedan smrtne kazne. Islam kao takav ima veći potencijal za integrizam od drugih religija. Svete knjige ne smiju se propitkivati ni kritizirati kada je riječ o islamu. S druge strane, postoje i Židovi integristi ali oni, za razliku od muslimana, ne slijede tradiciju Talmuda u kojoj živi ideja da svako čitanje donosi nešto novo. Sve religije donekle imaju fundamentalističke tendencije, ali problem je u tome što je to kod islama puno izraženije, s obzirom na to da, za razliku od kršćanstva koje poznaje i reformaciju i protureformaciju, nije bilo duge povijesti teologije i bogate teološko-filozofske tradicije, nego je svega toga bilo samo u natruhama. Laicizam ne odbacuje religije, nego omogućuje slobodu da se vjeruje ili ne vjeruje. To ne znači biti protiv vjerskih simbola u javnosti, ali pokrivala za glavu i tijelo nemaju veze s religijom, nego s točno određenom vizijom žene.

NACIONAL: Deklarirana ste feministkinja, ali kritizirate ono što ste nazvali “puritanskim feminizmom”, ideju da su žene a priori žrtve, a muškarci krivci?

Već u počecima feminizma bilo je više struja, a ja sam pripadala onoj koja je smatrala da bi do oslobođenja žena trebalo doći seksualnim oslobođenjem i žena i muškaraca, bili smo protiv buržujskog društva koje je kočilo i muškarce i žene. I danas religije iskorištavaju to što je lakše manipulirati seksualno frustriranog pojedinca od onoga koji to nije. Danas feministkinje često smatraju da su žene a priori žrtve, a ja ne mislim da su žene nužno ni bolje ni uvijek žrtve. Proces viktimizacije, radilo se o ženama, muslimanima ili nekom trećem, temeljni je mehanizam kojim se stvara paranoidna logika, a njome se koriste političke i druge elite. Nije da uspoređujem, nego samo navodim princip: i Hitler je govorio o Njemačkoj kao žrtvi, a antisemitizam opravdao time da Židovi ugrožavaju Nijemce.

NACIONAL: Što mislite o ideji multikulturalizma?

Problem multikulturalizma je u tome što stavlja na istu ravan sve kulture, to je mehanizam napada na dominantnu kulturu, stavlja se pod znak upitnika sama ideja primata jedne kulture. Negira se kultura koja je imala povijesnu dominaciju na jednom prostoru, a sve da bi se nametnula druga, što je obilježje islamizma. Dakako, to ne znači da je nacionalna kultura nešto što je određeno jednom za sva vremena, nisam iz doba Gala, ali sam svejedno ekstremno Francuskinja.

NACIONAL: Što znači tako se osjećati?

Da potpuno pripadam francuskoj kulturi. Recimo, obožavam francusku književnost i držim do političke kulture i ideje republike koja je povijesno francuska ideja, što ne znači da nema univerzalni domet i potencijal. U francuskoj kulturi se razvio koncept univerzalizma, nije riječ o zatvorenoj kulturi, nego o takvoj koja je u sebe upila različite elemente, ali ta kombinacija elemenata ima svoju povijest. Multikulturalizam negira povijesnu dubinu.

NACIONAL: U Francuskoj traje Europsko nogometno prvenstvo. U širem smislu (ne) voljeti nogomet znači i imati ili nemati averziju prema ideji navijanja. Nekima je od vizure nacije bliže poistovjećivanje s čitavim čovječanstvom, kako o tome razmišljate?

Nije nacionalizam podupiranje nacionalne momčadi, huligani prvenstvo mogu koristiti za tu svrhu, ali mogu i za bilo što drugo. Uostalom, Francuzi nastave gledati utakmice i kada Francuska ispadne i svatko počinje navijati za drugu ekipu. Solidarnost je važna u smislu da pojedinac ima koncept drugog, empatiju i doživljaj drugog jer u tom smislu postoje različite patologije. Tu smo opet na ambivalentnom terenu.

NACIONAL: Govorite o demokraturama, neki u Hrvatskoj uspoređuju političku situaciju i stanje medija sa situacijom u Mađarskoj i Poljskoj, drugi misle da su takve usporedbe pretjerane, kako vi gledate na to?

Bolje poznajem situaciju u Mađarskoj i Poljskoj, kao i njihovu povijest, ali iz ovo nešto uvida što imam o situaciji u Hrvatskoj mislim da je puno ozbiljnije stanje u Poljskoj i Mađarskoj. Danas suvremeni diktatori igraju na ideju demokracije, što je ruganje svima. Na papiru su, više-manje, sve zemlje demokratske i u, više-manje, svakoj zemlji postoje izbori. Zaboravlja se da nisu svaki izbori slobodni, potrebno je zadovoljiti brojne faktore da možemo govoriti o slobodnim izborima. Recimo, sloboda kandidata, jer je važno prezentirati kandidate koje stranke žele. Primjerice, u Venezueli je većina političkih vođa u zatvoru, kao i u Rusiji. Oporba mora imati slobodu istupanja u medijima i na neke druge načine onoliko koliko je to omogućeno i vladajućoj opciji, a neki političari monopoliziraju medije. Nakon svega, autokrati koji se prezentiraju kao demokrati pozivaju se na to da su legitimno izabrani.

NACIONAL: Je li dvojako shvaćate individualizam?

Individualist sam, ali u smislu da se zalažem za autonomiju i odgovornost pojedinca. Imam dojam da danas više ne postoji individualna odgovornost, vi ste determinirani tim i tim, što vas oslobađa odgovornosti. Bliska mi je ideja da sam ja slobodna ako je druga osoba slobodna. Ono što kritiziram je egoizam, konzumerizam, zatvaranja u sebe i negiranja kolektivnih odnosa i djelovanja na razini kolektiva.

NACIONAL: Podrazumijeva li to i kritiku kapitalizma?

Desetljećima sam pripadnica socijalističke stranke, ali problem s današnjom socijaldemokracijom je u tome to što je dopustila da kapitalizam postane transnacionalan. Zalažem se za puno političkog liberalizma, malo ekonomskog liberalizma i regulaciju kapitalizma nacionalno i transnacionalno.

NACIONAL: Predsjednički izbori u Francuskoj predviđeni su za svibanj 2017., je li kampanja već u tijeku?

Da, naravno, ali to je uobičajeno. To je nepoštovanje institucija i vremena mandata ljudi koji su izabrani. Ne slažem se s većinom stvari koje ova vlada radi, ali pustimo ih da završe to što su započeli. Permanentna k ampanja zapravo je populizam, nesposobni smo za kompromise.

NACIONAL: Jesu li Marine Le Pen i njezin kolega koji ima reputaciju radikalno lijevog političara Jean-Luc Mélenchon populisti?

Jesu, ali smatram da je on veći populist od nje. Što se Marine Le Pen tiče, ekstremna desnica se jako približila centru, izgubila je puno karakteristika radikalne desnice. Ja ne mogu glasati za nju jer pripadam staroj političkoj kulturi, ali oni koji nemaju takav politički put lakše glasaju za nju, što ne znači da je to ekstremna desnica. Njezina stranka ima naglašenu antieuropsku notu, ali to više nije antisemitistička stranka, što je bila u doba Jean-Marie Le Pena. Također, Florian Philippot, druga osoba u stranci, deklarirani je homoseksualac. Nedavno su me u intervjuu za kalifornijski gay časopisu pitali kako je moguće da homoseksualci glasaju za Marine Le Pen. Odgovorila sam da današnji Nacionalni front više nije protiv homoseksualaca. Stranka je normalizirana, ali ne zna se u vezi svih stvari što zaista misle i kako bi se ponašali da dođu na vlast.

NACIONAL: Mislite li da može pobijediti?

Mislim da može. François Hollande sprječava kandidate unutar stranke da isplivaju pa vjerujem da će on biti kandidat Socijalističke stranke. Ako će Nicolas Sarkozy biti kandidat Republikanske stranke, Marine Le Pen će ga pobijediti u drugom krugu.