Nakon prve ovogodišnje premijere Teatra Ulysses glumac, pjevač, pjesnik i profesor glume za Nacional priča o nedovoljnoj podršci institucija tom teatru koji svake sezone na Brijune dovodi velike glumačke zvijezde, o ministru Zlatku Hasanbegoviću te predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću

Prošloga tjedna održana je prva ovogodišnja premijera teatra Ulysses koji na Malom Brijunu, u tvrđavi Minor, igra svoju šesnaestu sezonu. Sezona je otvorena 15. srpnja koncertom Rade Šerbedžije s gitaristom i skladateljem Miroslavom Tadićem, uz gostovanje pjevača Muharema Serbezovskog. Među predstavama ove godine nalazi se i opera Admira Shkurtaja i Alessandra Leograndea “Kater&Rades” talijanskog Teatra Koreja i Venecijanskog bijenala, nadahnuta tragičnim stradanjem izbjeglica u Sredozemlju, zatim opera Isidore Žebeljan “Dve glave i devojka” u produkciji Narodnog pozorišta iz Subotice, Grad Teatra Budve, Testament Filmsa i Ulysses teatra, “Pečat” Borne Vujčića s Goranom Grgićem, monoopera “Movin’ Music” Teatra Bitola i “Dnevnik jednog luđaka” s Ozrenom Grabarićem. Bit će izvedena i Krležina drama “U agoniji”, autorski projekt Nele Kocsis, Ozrena Grabarića i Darka Stazića, a planirana su i gostovanja Dubrovačkih ljetnih igara, kazališta Zvezdara te Zijaha Sokolovića. Neizbježan je i “Kralj Lear” i prošlogodišnja “Antigona, 2000 godina kasnije”, u kojima u glavnim ulogama zapaženo igra Rade Šerbedžija, glumac, pisac, pjesnik, pjevač, profesor glume i scenskog pokreta koji je s dramatičarom Borislavom Vujčićem i osnovao Ulysses teatar 2001. Sezona će završiti 28. kolovoza koncertom Giorgia Suriana i studenata Muzičke akademije iz Zagreba.

Budući da cijeli svijet ove godine obilježava 400. obljetnicu smrti Williama Shakespearea, bilo je logično da će mu i teatar Ulysses odati počast. “Shakespeare ljetne noći – varijacije“ naziv je autorskog projekta Lenke Udovički, Željke Udovičić-Pleština, Nigela Osbornea i Rade Šerbedžije koji je premijerno izveden prošloga petka. U predstavi, pored poznatih glumaca Ratka Poliča, Katarine Bistrović Darvaš i Maje Posavac, igraju studenti prve godine Studija za medije i glumu iz Rijeke i Muzičke akademije iz Zagreba. Iako u predstavi nije igrao, nego je imao ulogu umjetničkog savjetnika za scenski govor, Šerbedžija je bio vidno uzbuđen na premijeri ovog zahtjevnog projekta koji šeće publiku po skrivenim lokacijama oko tvrđave Minor – od plaže, preko stijena, do unutarnjeg gledališta. Nakon naporne noći u kojoj se, kao i uvijek nakon premijera Ulyssesa slavilo, plesalo i pjevalo do zore, na terasi starog hotela Franina, u kojem tijekom dvaju festivalskih mjeseci živi glumačka družina i prateća ekipa, Šerbedžija je razgovarao za tjedniku Nacional.

NACIONAL: Predstava “Shakespeare ljetne noći – varijacije“ hommage je Shakespeareu u povodu 400. obljetnice njegove smrti kojom se još jednom željelo pokazati njegovu suvremenost: Od izbjeglica, preko besmislenih ratova, do silnika na vlasti, glupog naroda koji ih bira i ne buni se. Radi se o kompleksnom izboru tekstova, soneta, motiva drama i komedija. Kako ste ih birali?

Lenkina ideja za tu predstavu krenula je od novinarske vijesti o tome da je pronađen posljednji Shakespeareov tekst koji je objavljen u sklopu knjige o Thomasu Mooreu. Očito su tom predstavom Shakespeareovi suvremenici željeli komentirati političko stanje u tadašnjoj Engleskoj. Tog trenutka se događalo ono što se danas događa u Europi, a to je da su na Otok došle izbjeglice iz Francuske, ljudi prognani zbog rata koji su bježali da spase živu glavu. Možete samo zamisliti kako je to izgledalo u to doba, kada su bježali pred mačevima i užasom. I kako su bili dočekani. U takvom kontekstu Shakespeare je dopisao jednu poruku i svom narodu i izbjeglicama. Svoje sugrađane molio je da budu obzirni prema tim ljudima, a izbjeglicama poručio da razumije u kakvoj su strašnoj situaciji i da je teško naći narod u Europi tog doba koji će ih prihvatiti i poželjeti im dobrodošlicu. Zbog svega što donose sa sobom, kao i zbog straha naroda od njih. Ali zbog toga je i dodao rečenicu u kojoj upozorava da takva sudbina može svakoga zadesiti. Otuda je Lenka krenula. Nakon toga je sa Željkom Udovičić počela tragati za tekstovima koji će se doticati suvremenosti, od rata, bezumlja, prolijevanja krvi i žrtava i na kraju, do komentara vlasti, funkcioniranja parlamenta. To su toliko nevjerojatno aktualni tekstovi kao da ih izgovara netko tko je danas na vlasti. Ili u opoziciji.Iste ludosti i apsurdi.

NACIONAL: U programskoj knjižici predstave nalazi se taj posljednji postojeći rukopis Shakespeareova apela za izbjeglice koji je objavljen na internetu zahvaljujući British Libraryju. Ali svi ti tekstovi učinili su predstavu i teškom i fizički vrlo zahtjevnom.

Da, fizički je vrlo zahtjevna, a Lenka je odlučila uzeti naše studente s riječkog studija “Gluma i mediji“, kao i studente Muzičke akademije iz Zagreba koji nose najveći dio predstave. Naši iz Rijeke su studenti prve godine i upravo je nevjerojatno da tako mladi ljudi, djeca od devetnaest godina, daju takvu energiju predstavi.

NACIONAL: Imala sam osjećaj da vi kao njihov profesor, a u predstavi kao njihov “umjetnički suradnik“ zadužen za scenski govor, imate veću tremu od njih? Je li to točno?

Pa jesam, imao sam tremu. Ali jako sam ponosan na njih jer smo radeći s njima osjetili da su oni jedna izuzetna generacija. Čim su došli na Akademiju, dao sam im da rade Čehova, a onda Shakespearea. Radi se o jednoj izuzetnoj klasi. Osjeti se ta skupna energija na jednom mjestu. A onda ta djeca, ima ih četrnaest, oni imaju ono među sobom što je najvažnije u umjetnosti, jedan poseban odnos. Ja ih potičem na to da razvijaju blagost u odnosima, međusobno razumijevanje i da budu to što jesu. Lenka je uz njih uzela i troje zrelih glumaca koji su svi božanstveni: Radko Polič koji je jedno čudo, Katarina Bistrović Darvaš koja je apsolutni šampion glume, a s njima je i sjajna Maja Posavac.

• ‘FAŠISTIČKE IDEJE NAMETNUTE SU UPRAVO OD JEDNE GLASNE MANJINE U HRVATSKOM NARODU. JER NIJE ISTINA DA VEĆINA HRVATSKOG NARODA PODRŽAVA IDEJE NACISTIČKE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE’

NACIONAL: Kad govorimo o izbjeglištvu, uslijed političkih, ratnih i osobnih razloga iskušali ste svoje osobno progonstvo i vratili ste se u Hrvatsku, kada se činilo i da se ona mijenja nabolje. Jeste li požalili zbog te odluke u posljednje vrijeme?

Ne, nisam, jer sam duboko svjestan da se stvari ne mogu preko noći mijenjati, osim ako se ne radi o revoluciji. Jedino kada se događaju revolucije s pozitivnim ili negativnim predznacima, onda su te promjene vidljive preko noći. Ali u ovim stanjima narod treba sazreti za ono što mu se događa. A zbivaju se teške stvari i velike promjene. I nije narod sam po sebi kriv za ono što se događa u njegovoj povijesti. Najteže je izgrađivati život poslije nečeg tako traumatičnog kao što su ratovi. Tu dolazi do izražaja moral naroda, kultura naroda i njegov mentalitet. Sve to onda dovodi do promjena kakve taj narod zaslužuje. Ja mislim da hrvatski narod ima dobru šansu u Europskoj uniji i da dolazi neko pozitivno radoblje za sve nas. Potrebno je prestati sa razglabanjima o prošlosti i okrenuti se sadašnjosti i budućnosti.

NACIONAL: Tu se nameće i pitanje je li hrvatski narod zaslužio posljednju vladu. Je li taj rastući nacionalizam, netrpeljivost, revizija povijesti pa i ustaštvo koje stalno negdje izbija, na primjer u Srbu prije nekoliko dana, samo posljedica loše ekonomske situacije ili je to zapravo pravo stanje svijesti većeg dijela naših građana koje je samo dobilo legitimitet s vladom koja je nedavno pala? Ili se ipak radi o ekstremnoj manjini koja je dobila prostor zahvaljujući spletu okolnosti.

Ja bih rekao da je to posljednje. To je nametnuto upravo od jedne glasne manjine u hrvatskom narodu. Jer nije istina da većina hrvatskog naroda podržava ideje nacističke Nezavisne Države Hrvatske. Tu su i povjesničari koji mogu objasniti neke stvari, ali ne samo naši, nego i svjetski povjesničari koji mogu znanstveno dokumentirati što se dogodilo 1941. Može li se Adolfa Hitlera danas proglasiti reformatorom i pozitivnim likom u povijesti naše civilizacije? Naravno da ne može. To je tek želja neke manjine koja ima svoju nacionalističku i nacističku priču, o kojoj ja uopće ne želim raspravljati. Ne želim niti razmišljati treba li ih kažnjavati, ili shvaćati ozbiljno. Neka oni žive svoje istine, ali ono što je istina o hrvatskom narodu iz moje perspektive je to da je hrvatski narod u okviru bivše Jugoslavije bio najvećim dijelom u partizanskom pokretu. I bio revolucionaran i izborio svoju slobodu. Prvi put je izborio svoju hrvatsku slobodu unutar Jugoslavije, u kojoj je Hrvatska bila samostalna republika. Ne može nitko osporavati antifašističku borbu hrvatskog naroda koji je izvojevao svoju slobodu. A na toj se borbi temelji i današnja samostalna Hrvatska. Međutim, poanta jednog suvremenog života i vremena jest da ljudi shvate da trebaju i dalje graditi takvu slobodnu Hrvatsku. Ali bez obzira na to koja partija bila na vlasti, HDZ ili SDP, ona mora biti svjesna svoje povijesne odgovornosti da povede ovaj narod ka humanom i modernom poimanju svijeta i poštovanja povijesti. Ne navijam ja za neko populariziranje partizanskog pokreta, to su moje osobne simpatije, ali moraju se poštovati tekovine antifašističke borbe hrvatskog naroda protiv zla koji je promovirala nacistička Njemačka, uz koju su se nalijepili slični nacistički pokreti u Italiji, Mađarskoj, Hrvatskoj i Slovačkoj.

NACIONAL: Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović ovih dana boravi na Brijunima, ali nije došla na premijeru. Jeste li je zvali i jeste li je očekivali?

Mislim da su je naše službe zvale. Ali nisam baš razmišljao o tome hoće li se pojaviti. To je naravno njena odluka. Stipe Mesić i Ivo Josipović bili su redovni gosti na našim predstavama.

NACIONAL: Nastavit ćete odavati počast Shakespeareu i gostovanjem Vanesse Redgrave i Ralpha Fiennesa, s predstavom “Rikard III.“ londonskog kazališta Almeida od 11. do 13. kolovoza. Kao i ostala velika gostovanja pa i velika imena koja su igrala na Brijunima, to je ponajviše rezultat vaših prijateljskih i umjetničkih veza. Jeste li uspjeli riješiti organizacijski i financijski dio tog velikog projekta?

To je ono što od prvog dana imamo u našoj programskoj strategiji. Nama je cilj da napravimo od Ulyssesa međunarodni festival. I to je ono što bi svaka vlast, bez obzira na predznak, morala prepoznati i kreditirati. To je ono što možemo napraviti. I Lenka koja ima svjetsku reputaciju kao kazališna redateljica koja je režirala Vanessi Redgrave predstavu “Oluja” u Globeu, najvećem šekspirijanskom teatru u svijetu. Režirala je i “Medeju” s Annette Bening u Los Angelesu. Lenka poznaje te ljude iz svijeta kazališta i filma, kao i ja. Ja osjećam to kao neku obavezu, da dovodeći te ljude kod nas pomažem razvoju hrvatske kazališne kulture. Sjećam se kad mi je Tom Cruise, s kojim sam snimao film “Nemoguća misija” u Sydneyu, poslao svoj veliki brod da idem s njim kud hoću na jedan dan. Osjećao sam se kao kralj! A ja sam mu rekao – brod ti je divan, otoci su divni, Australija je divna. Ja nemam para da ti pošaljem brod, ali zato te molim da dođeš vidjeti Dubrovnik. I došao je nakon godinu dana. Nazvao me i rekao: Rade, ja sam u Dubrovniku! To su te neke stvari koje mi možemo napraviti. Važno je da ljudi koji rade u Ministarstvu kulture konačno shvate da ovo što mi radimo s Ulyssesom može postati brend za Hrvatsku. Isto tako došao je i Ralph Fiennes. Prošle godine bio je tri dana u privatnu posjetu meni i Lenki, kao prijatelj. On se potpuno zaljubio u ovu jednostavnost brijunskog otoka i tvrđavu Minor. I u naš “kampus” u kojem živimo i radimo. On je potpuno poludio. Tri dana i tri noći druži o se s našim glumcima, do sedam ujutro bi ostajao na terasi s njima. Bio je potpuno izvan sebe. I rekao je – ja sljedeće godine radim “Rikarda III.” u Almeidi i učinit ću sve da dođem na Brijune. I tako smo krenuli. Lenka je razgovarala s direktorom teatra u Londonu, dobili smo i načelnu, doduše ne i financijsku podršku britanske ambasade i British Councila i tako se to zakovitlalo. Dobili smo i nominalnu podršku Ministarstva kulture ali, na žalost, nema tu ljudi koji bi to prepoznali. Nema tu netko tko bi rekao: Hura, došao je Ralph Finnes i Vanessa Redgrave i najbolji teatar iz Londona igrati tri predstave “Rikarda III.“ u Hrvatskoj, to je sjajno za promociju naše zemlje u svijetu, idemo to iskoristiti.

NACIONAL: Nije ni čudno, s obzirom na ministra kulture koji je svojim dosadašnjim djelovanjem i izjavama šokirao mnoge u Europi, a Hrvatska je doživjela brojne međunarodne kritike koje se očito nisu dojmile ni ministra ni tehničku vladu?

Točno. Ostaje osnovno pitanje – nakon što se diglo toliko ljudi u Europi, važnih ljudi i potpisalo peticiju u francuskom Liberationu, nakon tolikih peticija kulturnih radnika u Hrvatskoj, kako je moguće da takav čovjek nakon svega toga ostane na takvoj poziciji. Čak bez jednog komentara političke stranke koja ga je stavila na to mjesto, ali i Sabora, kao institucije u kojoj je izglasan. Ali tu se radi o političkoj misiji ljudi koji su kroz njega promovirali svoje ideje koje nemaju veze s kulturom. Ali te ideje su opasne. One su, zapravo, na razini gotovo nacističke ideologije.

• ‘LJUŠTINA I JA MOLILI SMO MESIĆA DA NAM SMANJE TROŠKOVE PRIJEVOZA. A ON JE NA TO REKAO: JA NISAM NI ZNAO DA VAM TO NAPLAĆUJU. ZAŠTO HRVATSKA VOJSKA NE BI POMAGALA UMJETNOSTI?’

NACIONAL: Jeste li podržali neki apel protiv ministra Hasanbegovića?

Direktno nisam. Ja sam samo rekao da podržavam sve što moji mlađi kolege potpisuju. Preuzeo sam ono što je Lenki i meni svojevremeno napisao Joseph Brodsky, ruski pjesnik i disident, kad smo mu poslali našu akciju “Wake up World” koju smo pokrenuli s Vanessom Redgrave za pomoć Sarajevu i prestanak rata i okupacije. On je to potpisao i rekao nam: pod sve vaše sljedeće akcije, molim vas, potpišite i mene. Tako se ponašam i ja u slučaju ministra.

NACIONAL: Ali niste ni previše glasno kritizirali to da vam je Ministarstvo kulture znatno smanjilo sredstva, kao i mnogim drugim nedovoljno “domoljubnim“ festivalima, a ni to da ove godine nemate ugovor s Ministarstvom obrane o korištenju vojnog broda za prijevoz publike. Zašto niste to komentirali?

Pa i neću komentirati. Ako ja to komentiram, onda će svi reći: opet se onaj Šerbedžija nešto buni, umjesto da se zahvali što je dobio mogućnost da na Brijunima radi svoje kazalište. Neću ništa komentirati. To je tako kako jest, a mi ćemo dokazati da i s takvim malim dotacijama možemo napraviti sjajan festival i sjajnu sezonu. I neka ti ljudi odgovaraju jednog dana pred građanima za svoje postupke. A što se tiče Ministarstva obrane, ja tu nemam prava ni ljutiti se. Možda oni iz najčistijih namjera kažu: mi ne možemo dati taj brod, tu baržu, jer pravno ne možemo to opravdati zbog zakona o pomorstvu, ne može se prevoziti publika vojnim brodom. Međutim, ja pamtim jedno drugo vrijeme, a to sada smijem reći – Duško Ljuština i ja molili smo predsjednika Mesića da nam smanje troškove prijevoza. A on je na to rekao: ja nisam ni znao da vam to naplaćuju. Pa to je za dobrobit hrvatskog naroda. To je umjetnost. Zašto Hrvatska vojska ne bi pomagala umjetnost? I što ti brodovi rade, osim što imaju vježbe? Zašto ne bi vježbali prevozeći publiku i pritom napravili dobro djelo za hrvatsku kulturu? A onda je pitao načelnika Glavnog stožera može li se taj prijevoz proglasiti vježbom, na što mu je general Josip Lucić odgovorio: predsjedniče, slažem se i predlažem da ih ponovimo i sljedeće godine! Možda i nije dobro da sam sad otkrio tu malu tajnu koja je meni užasno draga, ali htio sam pokazati da se može kada postoji politička volja. A to je bilo u doba vlade Ive Sanadera.

NACIONAL: Kad smo kod Sanadera – kako se tadašnje Ministarstvo kulture odnosilo prema Ulyssesu?

To je doba ministra Bože Biškupića, a onda i Jasena Mesića. Biškupić nikada nije došao na našu predstavu, što nekako razumijem. Nije bio ni Jasen, ali on je bio izuzetno korektan prema nama i našem teatru. I sve što je radio kao ministar za kulturu bilo je vrlo dobro. Volio bih da se tako može raditi i razmišljati, bez obzira na to kojoj stranci ministar pripadao. On je bio član HDZ-a, ali mislim da je bio odličan ministar kulture.

NACIONAL: U organizaciji Kazališta Ulysses gostovala su slavna svjetska imena, od Annette Bening, Amande Plummer, Caroline Jones do Angeline Jolie koja mogu značajno pridonijeti promociji Hrvatske. Zašto institucije ne iskoriste te vaše prijateljske i profesionalne veze koje su izuzetno značajne u svijetu filma i kazališta?

Kada je stigla Angelina Jolie, Jadranka Kosor bila je premijerka i ona je podržala njen dolazak pa se taj posjet organizirao i osiguravao na državnoj razini.

NACIONAL: Godinama se piše o tvrđavi Minor i zapuštenim hotelima koje koriste glumci i ansambl kao o nekom vašem privatnom lenu u kojem uživate posebne privilegije. Je li to baš tako?

Naravno da nije. Svi ti objekti su u izuzetno lošem stanju i država pušta da propadaju. Nedavno sam u nekom dnevnom listu pročitao i kako sam ja bio među korisnicima državnih rezidencija, neke od tih vila, mislim Jadranke. Pisali su kako sam ja u njoj zakupio četiri sobe za svoje goste. Što nema veze s mozgom. Istina je da se radilo o sobama koje je država osigurala za Angelinu Jolie, za taj jedan jedini dan, odnosno noć. Ali to nema veze sa mnom.

NACIONAL: HDZ se sada navodno reformirao. Na čelo im je došao novi predsjednik koji uživa odličnu reputaciju u Europskom parlamentu. Što očekujete od takvog HDZ-a?

Očekujem mnogo od Andreja Plenkovića. Njega nisam poznavao sve do nedavno, kada me je Ured predsjednice pozvao na Dan državnosti kao istaknutog umjetnika i radnika u kulturi. Došao sam, naravno, jer sam bio pozvan i sreo sam mnoge ljude. Neke sam poznavao, neke nisam, a neki me nisu tamo očekivali. Onda mi je pristupio Plenković, stisnuo mi ruku i rekao da je dugo čekao priliku da me pozdravi i da mi zahvali što sam ga punih godinu dana dva puta tjedno vozio na treninge košarke i svaki put prije i poslije treninga plaćao mu sok. Ja sam se malo začudio, ali rekao sam hvala vam. Tada mi je otkrio da je bio prijatelj mog sina Danila, s kojim je trenirao košarku. Bilo mi je drago da mi se javio i tom smo prilikom lijepo razgovarali. Moje je mišljenje da bi ljudi iz politike koji su ideološki na suprotnim stranama trebali naći načina da civilizirano razgovaraju i uvažavaju jedni druge. Možda je ovo prilika da Zoran Milanović i Plenković otvore jednu novu stranicu u hrvatskoj politici, bez obzira na to tko će od njih biti vlada, a tko opozicija.

NACIONAL: A što očekujete od novog ministra kulture? Sjećam se da ste svojedobno predlagali veliki projekt obnove tvrđave Minor u kojem bi sudjelovale Austrija kao zemlja koja je tvrđavu izgradila u 19. stoljeću, u okviru Austro-Ugarske i Hrvatska, uz pomoć EU fondova. Što se dogodilo s tom inicijativom?

Radi se o tome, da bez obzira tko bio na vlasti, ovaj projekt nikada nije imao jednu, rekao bih globalnu podršku, a koju vjerujem da zaslužuje. Otkrivanje jedne takve božanstvene tvrđave i osmišljavanje projekta kao što je Ulysses teatar u takvom jednom prostoru zaslužuje brigu najviših kulturnih institucija i institucija vlasti, kako bi on zaživio na europskoj i međunarodnoj razini. Mi smo dosad u našu zemlju doveli neke važne i poznate ljude iz svijeta filma i umjetnosti koji nikada nisu bili ovdje i mogli bismo dovoditi još više, kada bismo imali pomoć i razumijevanje onih koji upravljaju Ministarstvom kulture.

• ‘HDZ ILI SDP MORAJU BITI SVJESNI POVIJESNE ODGOVORNOSTI DA POVEDU NAROD HUMANOM POIMANJU SVIJETA I POVIJESTI. MORAJU SE POŠTOVATI TEKOVINE ANTIFAŠISTIČKE BORBE’

NACIONAL: Rijeka i Istra po mnogočemu su drugačije od ostatka Hrvatske, a tradicionalno su multikulturalne i tolerantne. Je li to bio razlog odabira Rijeke za povratak u Hrvatsku?

Pa ne, nisam ja došao u Rijeku ili Istru zbog političkih razloga, ili zato što je narod tamo liberalniji nego drugdje u Hrvatskoj. Iako on to naravno jest jer ima neko genetsko pamćenje suživota s različitim kulturama i narodima, još od rimskog doba, Italije, Austrije i Mađarske. Sve to prošlo je kroz te gradove i sela Istre i Kvarnera te otoka. Ljudi su tu naučeni na različitosti. Ja sam tu jer silno volim Jadransko more, lud sam za morem. Ali mogu ja otići bilo gdje jer volim ljude. Ja svuda nađem neku malu grupu, čak ne moraju biti niti istomišljenici, ali nađem ljude s kojima mogu piti vino, razgovarati, igrati tenis, pričati…To bih mogao bilo gdje u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu.

NACIONAL: Nedavno ste snimali u Makedoniji film “Oslobođenje Skopja“, kakva je atmosfera u toj zemlji? Možete li povući neke paralele s Hrvatskom?

U Makedoniji je teška situacija, društvo je jako polarizirano. Osim toga, postoje i napeti odnosi između Makedonaca i Albanaca. Ali ne poznajem duboko političku situaciju. Ono što mogu reći, nakon dugo vremena što nisam bio tamo, da je taj narod nekako “ubav“. Meni je uvijek tamo ugodno. I uvijek ima pjesme!

NACIONAL: Kad će publika moći pogledati film?

“Oslobođenje Skopja“ imalo je neformalnu premijeru na filmskom festivalu u Puli zato što je Mike Downey, koji je jedan od producenata filma, predsjednik umjetničkog savjeta festivala i nismo smjeli biti u službenoj konkurenciji. Ali čini mi se da smo dobro prošli. Kod publike smo drugi po broju glasova, a ja sam jako zadovoljan filmom. Ali to nije film za festivale. Danas je moda filmskih festivala da se traži neka posebnost. Ili u pronalaženju nekih anomalija, ili nečeg pomalo čudnog. To se danas kupuje na festivalima. A ovo je jedna sasvim normalna umjetnost, normalna priča bez anomalija. Film o Drugom svjetskom ratu, o užasnoj situaciji u kojoj se našla jedna obitelj ali, opet, sve je normalno. Sve je strašno i sve je normalno. A to se danas ne nosi. Pokušat ćemo ipak otići na neke festivale, a film će ići u redovnu distribuciju na jesen.

NACIONAL: Osim rada sa studentima u Rijeci, kakvi su vam planovi na međunarodnom i domaćem planu? Hoćete li raditi u Hollywoodu ili međunarodne koprodukcije?

Morao sam fulati jednu dobru seriju jer se trebala snimati baš kada ovdje igram Antigonu. Šteta, jer bi bila dobra uloga i dobra lova, ali morao sam odbiti. Neće me lova! U planu su mi dva talijanska filma i jedna irsko-finska koprodukcija. Tri filma, to je super za sljedeću godinu. A Rijeka ostaje. Moji studenti. Lenka i ja smo sada sami, cure su otišle… A ja ću sve manje igrati u teatru i na filmu, a sve više pisati i igrati tenis na Pećinama. Lijepa je samoća kad je Lenka u blizini...

NACIONAL: Možda je vrijeme da kupite psa.

Ja obožavam životinje, ali najviše volim tuđe pse.