HOROR ZOMBI KOMEDIJA ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’ tek se treba početi snimati, a redatelja Predraga Ličinu napali su radikalni hrvatski desničari jer, prema scenariju, od zombija napadnuti Hrvati mogu preživjeti samo transfuzijom krvi imunih Srba iz Hrvatske

Nakon što je objavljeno da je Hrvatski audiovizualni centar odobrio 3,2 milijuna kuna redatelju Predragu Ličini za njegov debitantski film “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”, na noge su se digli radikalni desničari koji ga napadaju na raznim internetskim portalima. Jedan od glasnijih je Velimir Bujanec koji Ličinu naziva “Geđa Peđa”, spominje mu oca udbaša i tvrdi da je HAVC jugo-srpski filmski lobi. S obzirom na to da je nakon saznanja da mu je odobren novac Ličina na Facebooku objavio vijest HAVC-a i sve prokomentirao napisom “Sprem’te se sprem’te”, Bujanec mu je odgovorio s “Geđa Peđa, kad si takav frajer, što ne obučeš dres Crvene Zvezde koji držiš u svojoj sobi i prošetaš njime, na primjer – splitskom rivom… E, to bi bilo ‘slavlje’”

O čemu se zapravo radi u filmu za koji se Ličina nada da će ga početi snimati sljedećeg ljeta i koji naziva zombi horor komedijom? Radnja filma događa se u bliskoj budućnosti, tri godine nakon što je Hrvatska bankrotirala. Zombiji napadaju Hrvatsku, Hrvati umiru od njihovih ugriza, da bi se uskoro shvatilo da su na ugrize imuni jedino – Srbi. Jedini spas za Hrvate je krv Srba u Hrvatskoj koju dobivaju transfuzijom.

Ličina, do sada najpoznatiji kao autor TV serije “Nedjeljom ujutro, subotom navečer”, i do sada se šalio s mitovima u Hrvata. Primjerice, prije dvije godine snimio je kratki film “Teleport Zovko”, znanstveno-fantastični film u kojem se zeza na temu pojave Gospe u Međugorju. “Kakva bi bila reakcija konzervativne desnice da su shvatili na koji sam način dao svoju viziju onog što se dogodilo 24. lipnja 1981. godine? Ne piše bez veze na početku da je film ‘Teleport Zovko’ snimljen prema istinitom događaju. Znači, ja u filmu priznajem da se ona ukazala, ali pitanje je – kako? U mom filmu vidjelice su heavy metalci koji su nakon toga otišli u drugom smjeru”, kaže nam na početku razgovora Ličina.

NACIONAL: Prije tri godine prvi put spomenuli ste da pripremate film “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”. Vi ste se pritom odlučili za dvije stvari koje gotovo da ne postoje u hrvatskom filmu, a to su horor kao žanr i zezancija o položaju Srba u Hrvatskoj.

Kao prvo, ja obožavam zombi filmove. Općenito rečeno, obožavam žanrovske filmove. Najviše volim znanstveno-fantastične filmove, a na drugom mjestu su horori. Da se razumijemo, gledam ja i arthouse filmove, filmove Asghara Farhadija, Michaela Hanekea i Ulricha Seidla. No kako jedan filmski teoretičar reče “Horor je strah od smrti, a znanstveno-fantastičan film je strah od života”. A ja volim najviše volim ta dva žanra. Dakle, možete li zamisliti kako mi je? Pa meni je najteže. Dobro se sjećam kada i kako sam došao na ideju da snimam ovaj film. Snimao sam reklamu u Lubenicama na Cresu. U to vrijeme snimljen je norveški horor “Dead Snow” s naci-zombijima u središtu priče. Razmišljao sam kako bi bilo u Hrvatskoj snimiti zombi film. I onda sam počeo razmišljati o žanrovskim pravilima. U zombi filmu uvijek netko mora biti imun. Moraš imati trudnicu, ženu s povećim grudima i nekog tko je imun. Prvo sam pomislio – što ako su imuni ovi s krvnom grupom A? Nije mi to bila neka ideja. A da su imuni muškarci? Ma ne, to je još gluplje. Da su imuni Talijani ili Mađari? Nije loše, ali kako bi bilo da su imuni Srbi? To mi je palo na pamet i za nekoliko dana počeo sam pisati scenarij. Bilo je to prije pet godina i tijekom tih pet godina razvijao se scenarij, razvijao se projekt, da bi sada HAVC odobrio sredstva za film. Mislim da svaka kinematografija mora imati zombi film.

NACIONAL: S time da ste vi odlučili pomiješati zombi film s totalnom političkom provokacijom. Poruka filma je jasna – Hrvati će se spasiti nakon što transfuzijom dobiju srpsku krv i tako se spašava hrvatska nacija.

Da, ali neće to biti baš tako. Ne mogu vam otkriti detalje, ali nuspojave će biti zastrašujuće. Što biste vi napravili u tom trenutku, biste li ubrizgali serum u venu bez obzira na to što dolazi od srpske krvi? Naravno da biste ubrizgali.

NACIONAL: Znači li to da će se u priči pojaviti radikalni desničari koji odbijaju ubrizgati serum samo zato što ne žele primiti srpsku krv?

Ne, toga nema. Ako bih radio TV seriju, dotaknuo bih se toga. Zapravo, ima jedan u filmu koji nešto prigovara, ali… Film je zapravo komoran. Dvije trećine filma događaju se u Lici, u koju se pobjegli glavni likovi. Imam šest glavnih likova koji iz Zagreba bježe u Liku jer, kada izbije zombi epidemija, bježiš iz velikog grada zato što je tada manja mogućnost napada zombija. Osim toga, moraš se ošišati ‘na nulu’ i nositi tijesnu odjeću da te zombiji ne zgrabe. Jedan od naših likova je liječnik koji odlazi kod svojeg sina i kćeri koji su u Lici na ljetnom raspustu. Sa sobom vodi grupu ljudi iz bolnice koji su preživjeli napad zombija. Oni dolaze u srpsko selo, dok Hrvati iz susjednog, hrvatskog sela, bježe u srpsko selo jer su ih napali zombiji. Tu počinje zaplet.

NACIONAL: Tu počinje hrvatsko-srpska reintegracija.

U zombi apokalipsi zaboravlja se tko je Hrvat a tko Srbin, Mađar, Talijan ili Albanac. Važno je obraniti se i preživjeti napad pomahnitalih zombija. Najveće mi je pitanje hoće li zombiji biti brzi ili spori, već tri godine razmišljam o tome.

• PROJEKT OVOG FILMA izložio sam producentici Ankici Jurić-Tilić koja se smijala i rekla mi ‘Ličina, koja si ti budala’, a to su rekli i glumci kojima sam dao uloge

NACIONAL: Kakve su bile reakcije kada ste svoju ideju izložili svojoj producentskoj kući “Kinorama”?

Projekt sam izložio Ankici Jurić-Tilić koja se smijala i rekla mi ‘Ličina, koja si ti budala’. Njoj se to odmah svidjelo kao ideja i rekla mi je – piši scenarij. I onda sam krenuo pisati. Prva verzija je bila totalno dno, pa onda druga, pa treća. Sada imam šestu ili sedmu verziju scenarija, a kroz te verzije razrađivao sam likove s dramaturgom Vladimirom Andrića, ocem redatelja Raše Andrića. Prije nekoliko dana ponovo sam pročitao posljednju verziju scenarija i imam nešto zamjerki. Sljedeći tjedan nastavljam s poslom.

NACIONAL: Je li točna informacija da će jednu od uloga imati Rade Šerbedžija?

Rade Šerbedžija će imati ulogu. On se slučajno nalazi u Londonu u vrijeme epidemije, snima neki film, ali kada se shvati da su Srbi imuni na zombije, onda se od njegove krvi radi serum.

NACIONAL: Tko će, osim Šerbedžije, glumiti u filmu?

Krešimir Mikić, Bojan Navojec, Hristina Popović, Sergej Trifunović, Marina Redžepović, Dado Ćosić, Linda Begonja i trudnica Ana Stunić imat će glavne uloge. I ne, neće srpski glumci glumiti Srbe, Hristina Popović glumit će Hrvaticu, a Krešo Mikić glumit će Srbina. I oni su, kao i Ankica Jurić-Tilić, kada sam im predočio scenarij, rekli smijući se “Ličina, koja si ti budala”.

NACIONAL: Reakcije na vaš film na desničarskim internetskim portalima zapravo su očekivane, od autora kao što je Velimir Bujanec pa nadalje.

Znate li vi što je u novinama pisalo 1992. godine? Domagoj Margetić intervjuirao je Gorana Pavletića i tada je napisao da filmskom akademijom u Zagrebu vladaju Srbi, a da ja na partyjima puštam Partibrejkerse i Riblju čorbu. Poludio sam na ovo s Ribljom Čorbom jer u životu nisam slušao Riblju Čorbu i mrzim je. Pa ne živimo u 1992. Radikalni desničari trebaju biti sretni jer sam u filmu iskorijenio sve Srbe iz Hrvatske, što je jasno iz naslova filma ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’. Pa zar im ni to nije dovoljno? Zar je naslov trebao biti ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj umire u teškim mukama’? Valjda bi Bujanec i njegovi tada bili zadovoljni.

NACIONAL: Jeste li na neki način priželjkivali takve reakcije kako biste rekli da je vaša provokacija uspjela?

Ne možeš priželjkivati takve reakcije s obzirom na to da pozivaju na linč, prebrojavaju ti krvna zrnca i dobivaš prijetnje. Znao sam da će biti reakcija, ali nisam očekivao toliko reakcija. Kada sam prepričavao radnju filma svojim prijateljima, čak i onima koji su desničari, a takvih imam jako puno, odvaljivali su od smijeha. Na temelju toga nisam očekivao da će biti ovoliko mnogo reakcija.

NACIONAL: Dodatno ste zakomplicirali situaciju objavom na svojoj Facebook stranici poruke “Sprem’ te se sprem’te”, s kojom ste potvrdili da ste dobili novac od HAVC-a i da uskoro započinje snimanje filma.

Kada bi Bujanec pročitao moje dosadašnje objave na Facebooku, pa i moje Facebook rasprave s prijateljima, mogao bi napisati knjigu o tome. Ponavljam, u priči filma ubijam sve Srbe u Hrvatskoj, na Facebooku objavim “Sprem’ te se sprem’ te”, što je bolje no da sam objavio “Za snimanje spreman”. Puno je smješnije. I da nisam napisao tu poruku koja je čista zajebancija, Bujanec i ostali bi napisali identične tekstove o meni i filmu. Čekajte, pa svi moji u obitelji bili su partizani.

• ‘ZAR DESNIČARIMA nije dovoljan naslov ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’? Zar je naslov koji bi zadovoljio Bujaneca trebao biti ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj umire u teškim mukama’?’

NACIONAL: Jeste li tako provjeravali razinu tolerancije u Hrvatskoj?

Ne radi se o razini tolerancije, nego o tome da ti ljudi ne kuže šalu. Kada netko ne razumije šalu, onda nije na tvojoj valnoj duljini i nemaš više što razgovarati s tom osobom. Ako mi taksist u Beogradu kaže “prijatno” a ja ga pitam “Zašto svi vi u Beogradu govorite – privatno?”, a on opet meni “ma, ne privatno nego prijatno”, ja vidim da nije shvatio moju šalu. Hvala, doviđenja.

NACIONAL: U napadima na vas autori su se odmah pozivali na vaše etničko podrijetlo i navodili su da se od Srbina i ne očekuje drugačiji film od onog u kojem se ismijava s Hrvatima.

A otkud oni znaju da se ismijavam s Hrvatima? Jesu li pročitali scenarij filma? Svakako da nije ugodno što mi u tim tekstovima spominju i oca. Ja sve to okrećem na šalu. Tako uvijek kažem da cijeli život sumnjam da je moj otac zapravo Hrvat a da mi je majka Srpkinja. Glupost jedino možeš pobijediti šalom. Takvi ljudi valjda moraju postojati. Nažalost, previše je tih koji slušaju i Thompsona i Cecu. Imam puno prijatelja desničara, ali oni su građanska desnica, slušaju sličnu glazbu kao i ja, gledaju slične filmove kao i ja. S njima mogu sjediti satima i razgovarati. No s turbo-folk desnicom nemam ništa zajedničkog, kao ni s turbo-folk ljevicom.

NACIONAL: Provokacije vam dobro idu. Prije tri godine u vašoj TV seriji “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” glavni ženski likovi bile su lezbijke. Bilo je to u vrijeme kada je policija čuvala sudionike gay parade u Zagrebu koji su često bili kamenovani.

Da, ali to nije provokacija radi provokacije, nego govorim o stvarima koji se stvarno događaju. Znate, istina boli. Ja sa svojim radovima samo želim da se ljudi opuste, nasmiju i dobro zajebavaju.

NACIONAL: Kada pogledate one koji vas napadaju zbog ovog filma, naspram onih koji vas podržavaju, što zaključujete o stanju glava u Hrvata?

Ovi koji me nisu podržali i nisu shvatili uopće ne gledaju film. Mislite li da takvi ljudi išta znaju o filmu? Njima je film sporedna stvar, važno je kako se ja zovem i eto povoda za tekst. A na istom natječaju HAVC-a na kojem sam dobio novac, dobio ga je i Danilo Šerbedžija za svoj novi film. Eto povoda za još žešći tekst. Dakle, i dalje mi prebrojavaju krvna zrnca, 25 godina kasnije. Pa kada će to prestati? Shvatio sam kada. Nikada! Za 200 godina će se u tvornici svemirskih brodova Mercedesa pobiti srpski i hrvatski robot. To je tako jer mi mislimo da smo jako važni. Ne kažem da toga nema u drugim zemljama, ali nema ovakvog javnog medijskog pozivanja na linč.

NACIONAL: Koliko vam se film naslanja na trenutnu popularnost američkih zombi TV serija kao što je “The Walking Dead”?

Nema baš mnogo zombi serija. Imaš “The Walking Dead” pa “Fear of the Walking Dead”. Postoji i “iZombie” i “Zombie Nation”, ali sve je to dosta neozbiljno. “The Walking Dead” je prva ozbiljna zombi TV serija koja se pojavila u trenutku kada su one općenito postale gledanije od filmova. Sličnosti između mog filma i serije postoje, ali u okviru žanrovskih pravila. Kao što sam rekao, glavni likovi bježe iz grada, u ekipi imaš trudnicu, ženu s velikim grudima, imaš imunost i ta se pravila moraju poštivati. Dramaturški, po atmosferi, moj film se više oslanja na zombi komedije kao što su “Shaun of the Dead”, “Zombieland” ili moj omiljeni “Dead Snow”.

NACIONAL. Ovo je vaš prvi dugometražni film. Jeste li razmišljali o tome da bi za prvi film trebali odabrati “ozbiljniju” temu?

Ne mogu ja snimiti ništa ozbiljno. Jednom sam počeo pisati ozbiljnu dramu u kojoj je na trećoj stranici scenarija izbio nuklearni rat. I onda je sve propalo. Jednostavno, ne mogu. Nikada neću snimiti nešto ozbiljno, barem ne onako kako se ozbiljno zamišlja. A ja mislim da je ovaj film vrlo ozbiljan, kada se makne prvi sloj. No nikada neću napraviti, niti to znam, film koji je “festivalski”, s dugim kadrovima, gdje su svi glavni likovi u velikim problemima. Nešto poput ruskog “Levijatana” Andreja Zvjaginceva, remek-djelo koje me iskreno potreslo i nakon kojeg sam pomislio “što bih dao da ja mogu tako nešto napraviti”.

NACIONAL: Imate 43 godine. Zašto ste tako dugo čekali na prvi dugometražni film?

Tijekom devedesetih, od 20. do 30. godine, snimao sam glazbene spotove. Od 30. do 40. godine snimao sam reklame, mislim da sam snimio preko 200 reklama. I dan danas ih snimam. Kada sam prešao četrdesetu, snimio sam seriju “Nedjeljom ujutro, subotom navečer”, kratki film “Teleport Zovko”, a sada je red na dugi film. Zapravo, od silnih reklama nikada nisam nalazio vremena da napišem scenarij. Zanatski gledano, snimanje spotova i reklama dalo mi je neko iskustvo i sve je to bila vježba za film.

NACIONAL: Tijekom emitiranja serije “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” u pojedinim medijima su vas optuživali da je HRT kupio seriju samo zato što je vaša djevojka Zinka Bardić bliska s premijerom Zoranom Milanovićem.

Uopće nije bilo važno to da je serija odobrena u doba HDZ-a i kakva je, nego je važno tko si i što si – pa udri! To je zato što živimo u zemlji mržnje. Po defaultu, čovjek mrzi. “Zvizdan” dobije prestižnu nagradu u Cannesu, a komentari su da je to neka drvena palma, da kakva je to nagrada. Onog trenutka kada hrvatski film dobije Zlatnu palmu u Cannesu, komentari će biti – i taj Cannes se srozao. Sjetite se koliko je mržnje bilo spram serije “Crno-bijeli svijet”. Kada bi Hrvatska i Norveška sutra zamijenili mjesta, da se svi Hrvati ujutro probude u Norveškoj, počela bi mržnja jer je zima, zatim bi mrzili jer u Norveškoj brzo pada mrak, a na kraju bi mrzili i norveški BDP i gospodarski rast. Što je viši BDP, više mrzimo.