Vlasnik producentske kuće Drugi plan za Nacional je predstavio novu televizijsku seriju ‘Novine’ te komentirao stanje u hrvatskim medijima

Na jesen bi HTV trebao početi prikazivati novu hrvatsku dramsku seriju “Novine” scenariste Ivice Đikića i redatelja Dalibora Matanića. Seriju je producirala produkcijska kuća Drugi plan koja je tijekom proteklih deset godina proizvodila televizijski program prikazivan na trima televizijama s nacionalnom koncesijom, među kojima su bili kriminalistička serija “Mamutica”, mockumentary “Instruktor”, dramska serija “Loza”, reality show “Dvornikovi”, gastronomski show “Kod Ane”, putopisni gastronomski dokumentarni film na HTV-u “Seoska gozba” te dokumentarni serijal “Najduži dan”, dok su u drugoj sezoni serije “Počivali u miru” bili izvršni producenti.

Glavne uloge u “Novinama”, svojevrsnom političkom trileru s elementima socijalne drame, imaju Branka Katić, Aleksandar Cvjetković, Tihana Lazović, Olga Pakalović, Goran Marković i mnogi drugi glumci, a dramaturška savjetnica na scenariju bila je dramatičarka Tena Štivičić.

U razgovoru za Nacional Nebojša Taraba, uz partnera Miodraga Silu jedan od vlasnika i producenata Drugog plana, objašnjava zašto su baš novine odabrali za temu ovog političkog trilera, što misli o pritiscima na medije i slobodi medija u Hrvatskoj te općenito o novinarstvu kojim se kao novinar i urednik profesionalno bavio 12 godina. Taraba je najavio i nove televizijske projekte i objasnio zašto smatra da je aktualna domaća televizijska produkcija relevantan hrvatski izvozni proizvod.

NACIONAL: Zašto su u centru priče u vašoj novoj dramskoj seriji novine?

To je zasluga autora scenarija. Ivica Đikić predložio nam je tu ideju još prije tri godine i odmah smo vidjeli da je u pitanju priča kakva se rijetko priča čak i u žanrovskim modelima koji se bave svijetom novina ili medija. Izabrao je put koji stvarno ide iznutra. Nama se žanrovski najčešće nude priče u kojima hrabri novinari otkrivaju veliku stvar, što ih onda stavlja tek u poziciju “poluge” za rješenje problema kada zakažu ostali mehanizmi, represivni, istražni, pravosudni… Ili se svijet medija prikazuje anegdotalno, crticama iz novinarskog života, pa se najčešće ide niz dlaku stereotipima. Đikić je napravio potpuno drugačiju priču. On priča o novinama i medijima kroz sudbine i osobne drame ljudi koji ih proizvode, a to je ono što mi u svojim promišljanjima novina i novinara često zanemarujemo. Ili ih vidimo kao nadljude ili ih preziremo, zaboravljajući da su to samo ljudi poput nas, sa životnim i egzistencijalnim problemima i osobnim lutanjima, uspjesima i neuspjesima. U tom smislu je ovo bitno drugačija priča koja je istovremeno vrlo precizno pozicionirana: u današnji prostor novina, stisnut s jedne strane odnosom prema visokoj politici, a s druge odnosom prema krupnom kapitalu. I jedni i drugi, ponekad iz istih, a ponekad iz sasvim različitih motiva, nastoje ovladati medijskim mehanizmima, uvjereni da ih baš oni najbolje razumiju i da moraju služiti baš njima.

NACIONAL: Je li riječ o drami ili političkom trileru, s obzirom na to da su ipak u pitanju novine u Hrvatskoj?

Serija je žanrovski najbliža političkom trileru, s tim da ima i naglašene momente socijalne drame. Vjerujem da je vrlo dobro pogođena kombinacija tih dviju stvari.

NACIONAL: Koliko je za priču važno to što je scenarij napisao dugogodišnji novinar i afirmirani pisac?

To se pokazalo ključnim. Ivica je dugogodišnji novinar, bio je glavni urednik vrlo važnih hrvatskih novina, a usto je fantastičan književnik. Meni je on, uz Roberta Perišića, u toj generaciji najbolji i najznačajniji hrvatski pisac. U pričanju naše priče njegovo iskustvo i poznavanje svih aspekata novinarskog posla iznimno je značajno, s tim da je uspješno izbjegao zamku, da se tako izrazim, fah idiotizma. Uspješno je izbjegao to da uguši priču elementima koji mogu biti bliski samo ljudima iz tog svijeta.

• ‘MEDIJI NE MIJENJAJU stvarnost, nego postoje da bi je tumačili, i to tako da se bave samo činjenicama. Mediji se ne bave istinama, a još manje trebaju nametati ‘istine”

NACIONAL: Koliko će taj svijet novinarstva i medija biti zanimljiv prosječnim gledateljima u Hrvatskoj?

Tu su došli do izražaja nevjerojatan talent i redateljska vještina Dalibora Matanića. Upravo onoliko koliko je to Ivica precizno i čvrsto napisao, Dalibor je, sa svoje strane i iz svoje pozicije, to jednako čvrsto i precizno iščitao i naslikao, majstorski vodeći ekipu prema cilju.

NACIONAL: Prva epizoda koju ste nedavno prikazali na New European Marketu u Dubrovniku govori o pritisku moćnika i političara na novine. Kakva je po tom pitanju situacija u Hrvatskoj? Ima li puno pritisaka na medije?

Mi smo već dugo svjedoci suštinskog nerazumijevanja uloge medija u društvu, kako onih kojima se mediji obraćaju, tako i onih koji ih rade. Ključno mjesto zabune, čak i zablude je vjerovanje kako je uloga medija da mijenjaju stvarnost. Ali mediji ne mijenjaju stvarnost. Mediji postoje da bi tumačili stvarnost, i to tako da se bave samo i jedino činjenicama. Mediji se ne bave istinama, a još manje nam trebaju nametati “istine”, što smo proteklih mjeseci često mogli čuti od nekih ljudi koji su trenutačno na čelu nekih medijskih kuća. Ali ta kolosalna zabuna dogodila se i u globalnim okvirima te ona nije samo specifičan hrvatski problem. Neki politolozi i sociolozi upozoravaju da se, i u Europi i u SAD-u, nalazimo u razdoblju koje nazivaju postčinjeničnom demokracijom. Pojednostavljeno rečeno, radi se o društvenom stanju u kojem osjećaji i dojmovi potpuno zauzimaju mjesto činjenicama. U borbi razuma i osjećaja, razum gubi bitku, ali problem je u tome što se to događa u prostoru u kojem se to nikako ne bi smjelo dešavati. Nevjerojatnom lakoćom činjenice su ugušene neostvarivim političkim obećanjima, oportunističkim programima djelovanja, često i banalnim glupostima, a sve se to radi kako bi se dobila što veća izborna podrška. Na žalost, mediji su u tome igrali i igraju ključnu ulogu. Konačan rezultat je strašno jačanje populizma, a koliko je sve to pogubno, najbolje se vidi u slučaju Brexita. Osjećamo to i mi na svojoj koži jer je politika proteklih pola godine dobrim dijelom rezultat populizma i demagogije koji se, za sada vrlo uspješno, prodaju pod sintagmom “treći put”. Ali da se vratim medijima. Možda zvuči kao otrcana fraza, ali čini mi se da se zaboravilo kako su mediji ključni demokratski servis u predstavničkoj demokraciji. Elementarna uloga medija je da građanin u svakom trenutku može znati i razumjeti konzekvence svog prethodnog izbora te da se kvalitetno može pripremiti za sljedeći izbor. Bez slobodnih i neovisnih medija nema demokracije. I to moramo ponavljati, kao mantru, svaki dan.

NACIONAL: Je li to suprotno svemu onome čemu smo svjedočili posljednjih šest mjeseci u Hrvatskoj, a najnoviji primjer je gašenje čak deset emisija na Trećem programu Hrvatskog radija?

Trebat će nam neko vrijeme da uopće razumijemo što nam se zapravo dogodilo. Sljedećih pola godine, a možda i duže, patit ćemo od posttraumatskog sindroma zbog onoga što smo proživjeli proteklih pola godine. To je bilo strašno, a još strašnije bilo je to što je to bilo najavljeno, ali mnogi to nisu smatrali ozbiljnim. Otprilike prije godinu dana tjednik Globus je objavio programatski intervju Tomislava Karamarka i to potpuno nekritički, bez ikakva odmaka. Tada je vrlo jasno i neuvijeno poručeno da se određena mišljenja, diskursi i stavovi više neće moći iznositi u javnosti, nego će ih ljudi moći govoriti tek unutar svoja četiri zida. Nešto više od pola godine kasnije Karamarko je svoju najavu počeo i ostvarivati. Trebat će nam još neko vrijeme da razumijemo kako je u današnje vrijeme tako nešto nekome uopće palo na pamet, ali stvari su se naprosto događale. Ne samo u javnim medijima u kojima se čistke, valjda po inerciji, još uvijek nesmetano obavljaju, ne samo gušenjem tzv. neprofitnih medija, ne samo napadima na neovisne regulatore, nego i u komercijalnim medijima, osobito u onima u kojima su vlasnici bliski s ovom, “tehničkom” vlašću. Sreća je u tome da živimo u vremenu u kojem više nije moguće “zaustaviti Reuters”, u kojem ima toliko otvorenih komunikacijskih kanala pa je naprosto nemoguće uspostaviti totalnu kontrolu, osim ako ne ugasite servere ili živite u Sjevernoj Koreji. Međutim, strašno je to što nam se u jednom trenutku učinilo da je to zbilja moguće. Čak smo se, tih prvih mjesec dana zbog neke jeziv pomirenošću sa stanjem u društvu počeli predavati, “popušili” smo priču o “novim nacionalnim, kulturnim, medijskim i inim paradigmama” koje su nam prodali Karamarko i njegovi jurišnici. Ali, srećom, u posljednji trenutak smo se trznuli. To nije prošlo i teško da će ikada više proći.

NACIONAL: Kako biste ocijenili novinarstvo u Hrvatskoj?

Dobro novinarstvo je hrvatska tradicija. Imamo puno sjajnih novinara i još uvijek dobrih novina, televizijskih programa i internetskih portala. Primjer Nacionala je prekrasna priča. Vi ste se zbilja poput Feniksa vratili iz ništavila i napravili dar-mar i koliko god da ste pomogli sami sebi, neizmjerno puno ste pomogli cijeloj hrvatskoj medijskoj sceni. Dokazali ste da i minimum profesionalne hrabrosti i beskompromisnost mogu učiniti jako puno. Pokazale su to i Novosti te mnogi autori u drugim hrvatskim novinama, televizijskim redakcijama, na internetskim portalima. Upravo su mediji na značajno višu razinu podignuli taj prag straha koji je zadnje vrijeme u građana Hrvatske bio nisko postavljen, što je u konačnici probudilo i pokrenulo građanski bunt i otpor i nitko ga se više nije usudio ignorirati. S druge strane, u dobrom dijelu medija, osobito u onim javnim, još uvijek prevladavaju opskurne teme, nacionalni kič i nacionalna mitologija, isprazni i bez ikakva vrijedna sadržaja. Međutim, da se razumijemo, i vlast u prethodnom mandatu radila je kardinalne pogreške kad su mediji u pitanju. U tadašnjem Ministarstvu kulture prevladavalo je mišljenje kako neovisnost medija može osigurati jedino država, da slobodno tržište nužno guši medijsku slobodu i sve što je mirisalo na komercijalno smatralo se lošim. Ukratko, propustila se ozbiljna prilika za jačanje medijskog segmenta unutar prostora kreativnih industrija koje su srećom, unatoč političkom nerazumijevanju s jedne i velikoj ekonomskoj krizi s druge strane, preživjele i još uvijek se dobro drže. Rekao bih da, kao i u slučaju kurikularne, trebamo i cjelovitu medijsku reformu.

NACIONAL: Navodno vas je tijekom snimanja serije “sustizala realnost” i “kvarila” vam scenarij. O čemu se radilo?

Ivica je na scenariju radio pune dvije i pol godine i nastojao se maksimalno odmaknuti od stvarnosti, barem kad su u pitanju konkretni likovi i događaji iz serije. Međutim, stalno nam se dešavalo da se neki događaji opisani u tekstu, nevjerojatnom podudarnošću dogode u stvarnosti pa je u nekoliko situacija naš tekst zbilja trebalo “ohladiti”. S druge strane, ni Ivica, a ni mi kao producenti i Dado kao redatelj, nismo htjeli bježati od razobličavanja konkretnih obrazaca po kojima se političke vlasti, organizirani kriminal i krupni kapital odnose prema medijima. S druge strane, kako se približava datum prikazivanja, čini mi se kako nam je sve manje važno hoće li se netko prepoznati u priči koju pričamo. Zašto ne? U normalnom, zdravom društvu, to bi i trebala biti naša uloga. Ta serija je mainstream proizvod čija je namjera vrlo širok doseg gledatelja i želimo da nas se tako i gleda i razumijeva. Neskriveno smo angažirani, a pritom ne šaljemo ijednu lošu poruku, naprotiv. Propitujemo stvarnost i društvene odnose, nastojimo ljude potaknuti na razmišljanje. To je naposljetku i zadaća HTV-a kao javnog televizijskog servisa, za čije smo programske potrebe i proizveli seriju. Ali problem je u tome što se mnogi kod nas kronično boje mainstreama. Naše društvene margine su sjajno medijski obrađene, ali u mainstream rijetko tko dira. Također je simptomatično da se vrlo malo bavimo stvarnošću. Možda zato što je naša sadašnjost toliko saturirana prošlošću u raznim oblicima, da mi zapravo nismo u stanju percipirati stvarnost. A bez razumijevanja stvarnosti nema ni budućnosti. Kako možemo pričati ili razmišljati o budućnosti kada nismo u stanju izboriti se za mogućnost da razmatramo, kao društvo, ono što nam se dešava sada i ovdje? Ovaj projekt bio je napor skupine individualaca u tom smjeru: da se pokušamo suočiti s nečim što nam se sada dešava u životu.

NACIONAL: Koliko će serija imati epizoda i kada počinje prikazivanje?

Prva sezona ima 12 epizoda i očekujemo da će nas HTV emitirati kako je i bilo planirano, početkom jesenske sheme, sredinom rujna i taman nakon izbora.

• ‘NACIONAL se vratio poput Feniksa, napravio dar-mar i puno pomogao hrvatskoj medijskoj sceni. Dokazali ste da i minimum hrabrosti i beskompromisnost mogu učiniti jako puno’

NACIONAL: Koliko je teško biti producent u Hrvatskoj, u kojoj postoje tri televizije s nacionalnom koncesijom?

Mi smo zapravo jedina preostala produkcijska kuća koja je radila i još uvijek donekle radi sa svim trima TV kućama s nacionalnom koncesijom i de facto smo specijalizirani za televizijsku produkciju. Zadnjih sedam, osam godina uglavnom snimamo dramske serije i dokumentarce. Teško je raditi na tržištu koje je definirano, ali nije regulirano. Stalno se, kao i brojne druge kolege, susrećemo sa suštinskim nerazumijevanjem naše tržišne pozicije i neprestano nas osporavaju upravo oni kojima je naša afirmacija u opisu radnog mjesta. Ali, nastojimo se ne uzrujavati i radimo, kopamo, borimo se. Problem je u ovom poslu što ste neprestano na početku, ne postoji kontinuitet zbog toga što nam je HRT najveći i najvažniji klijent i ovisimo o izbornim ciklusima, iako s politikom nemamo ikakve veze. Specifični smo i po tome jer ulazimo u onu kategoriji koja se u inozemstvu naziva showrunner, odnosno vrlo često smo i autori i producenti naših projekata. Ako nismo autori, onda smo duboko povezani sa sadržajem. Znači, sadržaj nam je sve. Nekad je to dobro, a nekad vrlo teško.

NACIONAL: Pripremate li nove televizijske projekte?

“Novine” su zamišljene kao trilogija. Đikić trenutačno radi na scenariju druge sezone. Matanić se obavezao da će cijelu trilogiju režirati do kraja. Ako gledatelji dobro prihvate seriju, nadamo se da ćemo snimiti i nove sezone. S novinarom i piscem Dragom Hedlom dogovorili smo prava za ekranizaciju njegovih triju kriminalističkih romana. Dva sjajna, “Izborna šutnja” i “Ispovjedna tajna”, već su objavljena, a treći piše. I to smo zamislili kao trilogiju, odnosno kao tri mini serije od pet epizoda. Prekinuli smo pregovore s HRT-om o dokumentarnom serijalu “Obiteljsko stablo hrvatskih novina” koji bi se u osam epizoda bavio suvremenom poviješću hrvatskog novinstva. Radimo još niz manjih formata, ali te stvari trenutačno nas najviše okupiraju. Serija “Novine” je naš najteži i najkompliciraniji projekt dosad, ali smo iznimno uživali u njegovoj realizaciji i vrlo smo zadovoljni rezultatom.

NACIONAL: Hrvatsku dramsku seriju “Počivali u miru” otkupila je poznata američka produkcijska kuća Lionsgate. Znači li to da proizvodnja domaćih dramskih serija može biti prepoznatljiv izvozni proizvod?

Apsolutno! Kolege iz Ring produkcije su probile put i siguran sam da na tome neće stati. Nama se još tijekom produkcije javio veliki njemački distributer Global Screen koji je zainteresiran za globalnu distribuciju. Nakon premijere na New European Marketu u Dubrovniku, interes za seriju pokazala je i Keren Shahar, direktorica izraelske kompanije Keshet International. Oni su producirali serije kao što su “Domovina”, “Na terapiji’, “Prisoner Of War”’… Bila je oduševljena prvom epizodom “Novina”. Tako da smo sad na “slatkim mukama”. Ali ključnu ulogu u tome, uz kvalitetnu produkciju, imaju i međunarodne reference i ugled našeg autorskog tima, Ivice, Dalibora i Tene Štivičić koja je bila dramaturška savjetnica. Hrvatske serije sigurno će ostvariti ozbiljan međunarodni proboj, kao što je to zadnjih nekoliko godina uspjelo hrvatskom filmu. Bez ikakvih problema možemo odgovoriti zahtjevima visokorazvijenih medijski tržišta i ne trebamo imati ikakve komplekse. Istina je da radimo sa značajno manjim budžetima, omjeri su ponekad jedan naprema petnaest u cijeni proizvodnje u odnosu na, primjerice, danske, njemačke ili britanske kolege, ali dobar proizvod uvijek nađe put do publike. Tome svakako doprinosi iznimna vještina i znanje mlađe generacije naših redateljica i redatelja koji savršeno poznaju nove produkcijske tehnologije. To nam svima sve češće omogućuje da s malim budžetima napravimo začudno kvalitetne proizvode koji uopće ne zaostaju za vrhom recentne europske televizijske produkcije. A dramska serija postaje dominantni audiovizualni format i tu nema nikakvih dvojbi. Vodeći svjetski filmski festivali pomalo uvrštavaju i TV serije u svoje programe. Prve dvije epizode “Novina” tako će ove godine biti prikazane na filmskom festivalu u Puli i na Sarajevo Film Festivalu. Tako su oni ove godine prvi put uvrstili u program i jednu TV seriju. Iznimno su sretni da će to započeti upravo s našom serijom “Novine”.