Intendant Dubrovačkih ljetnih igara uoči tog najvećeg hrvatskog ljetnog festivala govori o razlozima smanjenja budžeta, objašnjava zašto o Hasanbegoviću nema crno-bijelo mišljenje te otkriva koga vidi kao najboljeg kandidata za novog ministra kulture

Dubrovačke ljetne igre, najstariji kulturno-umjetnički festival u Hrvatskoj, održat će se ove godine 67 put, od 10. srpnja do 25. kolovoza. Najstariji hrvatski nacionalni festival, kao i sve slične manifestacije u Hrvatskoj, suočava se s ozbiljnim problemom financiranja, ali i sukobom komercijalnog, masovnog turizma i kulture u gradu koji je zamišljen kao ambijent i pozornica za različita kazališna i glazbena događanja. Uoči otvorenja festivala Nacional je razgovarao s intendantom Mladenom Tarbukom koji je, naslijedivši Krešimira Dolenčića, na tu dužnost imenovan 2014., u mandatu ministrice Andree Zlatar Violić. Ovaj diplomirani fizičar i profesor glazbe jedan je od svestranijih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni, na kojoj desetljećima podjednako uspješno djeluje kao skladatelj, dirigent, muzički pisac, pedagog i producent. Održao je brojne koncerte u nekima od najznačajnijih europskih koncertnih i opernih kuća, poput Musikvereina u Beču, Njemačke opere na Rajni u Dusseldorfu, u kojoj je pet godina bio stalni gost dirigent, a surađivao je i s brojnim svjetskim simfonijskim orkestrima – od Kanade i Meksika do Češke, Mađarske i Slovenije, odnosno Maribora. U Hrvatskoj je niz godina surađivao sa Simfonijskom orkestrom HRT-a, a osobito je ponosan na to što je osnovao Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske koji se tijekom godina razvio u jedan od najkvalitetnijih vojnih orkestara u regiji. Od 2002. do 2005. obnašao je dužnost intendanta HNK u Zagrebu, a cijelo vrijeme djelovao je i kao skladatelj – od solističke i komorne glazbe do velikih simfonijskih i scenskih formi. Za svoje skladbe dobio je mnoge međunarodne nagrade i priznanja. Paralelno sa svim tim aktivnostima, radi i kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj predaje kompoziciju, orkestar i muzičku teoriju.

NACIONAL: Ministar kulture Zlatan Hasanbegović mnogim je nedovoljno “domoljubnim” festivalima i institucijama znatno srezao financije za ovu godinu. Dubrovačke ljetne igre također su među gubitnicima sredstava iz proračuna Ministarstva kulture, međutim, po mišljenju našeg sugovornika iz prošlog broja Nacionala, v.d. ravnatelja riječkog HNK Marina Blaževića, vi ste još najbolje prošli, i to zato što ste se “srdačno družili i smješkali pred kamerama s ministrom kulture”. Blažević praktički tvrdi da ste se “slizali” s Hasanbegovićem. Je li to istina?

Čudi me takvo djetinjasto opanjkavanje jednog doktora kazališnih znanosti. Za srdačno druženje i smješkanje Ministarstvo nam je ove godine smanjilo budžet za 400 tisuća kuna. Uz to je od Igara, nakon petnaest godina tradicionalnog generalnog sponzorstva, odustao i VIP. U toj nezavidnoj situaciji pomogli su nam Kraš, ruski magnat Vekselberg, ali i sad, deset dana prije početka festivala, krpamo financijsku rupu od šestotinjak tisuća kuna. Podsjećam da smo program ovogodišnjeg festivala predstavili, kao i obično, na blagdan sv. Vlaha. Kad sam s ministrom i predstavnicima Županije i Grada predstavljao program, ministar je tek stupio na dužnost, mislim da je to bilo tek nekoliko dana nakon njegova imenovanja. Što mi je bilo činiti, po kolegi Blaževiću? Staviti njegovu fotografiju na gaće ili ga gađati sirovim mesom?

NACIONAL: Dok su se mnogi ljudi s kulturne scene pobunili protiv politike ministra Hasanbegovića, vi niste bili osobito glasni. Jeste li potpisali peticiju protiv njega ili bili na nekom skupu? Nismo vas nigdje vidjeli. Zašto?

Nije me bilo nigdje niti sam išta potpisivao zato što si kao intendant Dubrovačkih ljetnih igara ne mogu dopustiti neodgovorne nastupe u javnosti. Uostalom, ministar kulture, sada već tehnički, bio je dio vlade koja je nastala koalicijom nakon demokratskih izbora i predstavlja volju birača. Mislim da je važnije osigurati održavanje takvog festivala, nego sukobljavati se s institucijom od koje on uvelike ovisi. O stavovima Hasanbegovića nemam crno-bijelo mišljenje. U nekim dijelovima se slažem, osobito u pogledu koruptivne moći samoupravnog socijalizma, dočim se ne slažem s potpunim relativiziranjem ishoda Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj.

NACIONAL: Zašto je od pokroviteljstva odustao VIP? Ima li politike u toj odluci?

Zapravo ne znam. Oni su odlučili da ih takva vrsta sponzorstva i vezanja uz Dubrovačke ljetne igre više ne zanima. Ono što znam jest da je na mjesto direktora VIP-a došao netko iz Češke i prioriteti u promociji očito su se promijenili. Ali moguće je da ima politike indirektno. Ne bi me čudilo. Nije li tako sa svim međunarodnim kompanijama koje su došle u Hrvatsku? Sve uzimaju, Hrvatskoj ništa ne vraćaju.

NACIONAL: Sa županom Dubrovačko-neretvanske županije Nikolom Dobroslavićem lani ste imali veliki problem, ukinuo vam je financiranje zbog predstave Michela Houellebecqa “Elementarne čestice”, a čuvali su vas i policajci. U kakvom ste odnosu danas i kako gledate na tu epizodu s opasnošću od terorizma? Srećom, ništa se nije dogodilo.

Ove godine je sve u redu, Županija je uplatila svoj dio i s njima nemamo nesuglasica. Točno je smo se lani sukobili oko “Elementarnih čestica” pa smo morali iz ovogodišnjeg budžeta platiti policiji 350 tisuća kuna za čuvanje predstava od potencijalnih terorističkih napada. Koji se, srećom, nisu dogodili. Nije mi žao što smo insistirali na predstavi, ali taj novac nam danas nedostaje. Ove godine nećemo igrati “Elementarne čestice”, između ostalog i zbog financijskih razloga.

NACIONAL: A ne zato da ostanete u dobrim odnosima sa županom i ministrom?

Ne, razlozi su vrlo opipljive, financijske prirode. Ne možemo to izvesti, kao što ne možemo ni ugostiti velike međunarodne ili regionalne predstave ili orkestre, što bih jako volio i što bi dao puni smisao Dubrovačkim ljetnim igrama. U ovim okolnostima to, nažalost, nije moguće. Možemo dovoditi individualne strane umjetnike, ali to je uglavnom sve.

NACIONAL: Naslijedili ste Krešimira Dolenčića koji je zatražio razrješenje s mjesta intendanta jer je bio nezadovoljan odnosom Dubrovnika prema Igrama i lošim suživotom gradskog turizma i kulture. Kako se vi slažete s gradonačelnikom Androm Vlahušićem i njegovim shvaćanjem Igara?

Mi očekujemo dodatnu pomoć od Grada Dubrovnika kako bismo ove godine mogli zatvoriti financijsku konstrukciju i vjerujem da će gradonačelnik Vlahušić pomoći Igrama i imati sluha za situaciju u kojoj su se našle. Vjerujem da on razumije važnost Igara za Dubrovnik.

NACIONAL: I zato ga ne smijete previše kritizirati? Na primjer, zbog ideje o tome da kultura mora biti isplativa, komercijalizirana do kraja. Na primjer Revelin, u kojem je postavljena disco-kugla? Zbog takvih poimanja kulture Slaven Tolj, konceptualni umjetnik i dugogodišnji voditelj umjetničkih radionica u Lazaretima, napustio je Dubrovnik i otišao u Muzej suvremene umjetnosti u Rijeci.

Nisam rekao da se slažem s takvim konceptom kulture, ali on je logičan rezultat turističkog buma koji je krenuo s kruzerima i masovnim dolascima turista te otvaranjem sve većeg broja restorana i kafića na Stradunu. Poslije rata u Dubrovniku nije bilo gostiju, Grad se teško obnavljao i zapravo i nije postojala nikakva koncepcija kulture. Svi su samo željeli da se turisti vrate, da se vrati ljetna zarada. Sada je to poprimilo oblike koje je teško kontrolirati. Iskreno, ne znam mogu li im to i zamjeriti. Kako ugostiteljima možete objasniti da zbog neke predstave neće raditi, ili da će morati stišati razglas i smanjiti buku. Njima je to financijski gubitak koji im nitko neće nadoknaditi. Postoje ta dva paralelna svemira – onaj ugostiteljski i onaj kulturni. Meni je samo žao da nije pronađena formula da se dio novca zarađenog od turizma vraća u kulturu Grada. A što se tiče gradonačelnika, nije on jedini odgovoran. On uvelike ovisi o odlukama gradskog vijeća i u puno stvari su mu ruke vezane.

• ‘DUG ZA MOJEG MANDATA u HNK Zagreb nastao je zbog spora iz ’90-ih protiv glumice Vlaste Ramljak, koji je kazalište izgubilo. Optužbe su bile teške, ostavilo je to gorak okus’

NACIONAL: Kako to da nije jedini odgovoran, pa sve te ideje su uglavnom njegove? Čula sam da je postojao plan da se Igre održavaju samo u prostorima Lazareta, što bi bilo suludo, s obzirom na to da se radi o ambijentalnom festivalu s preko šezdeset godina tradicije kojem je Grad pozornica. Gdje ćete uopće igrati ove godine?

Taj plan, ako je i postojao, sigurno je napušten. To ne bi imalo smisla, Lazareti mogu primiti tek nekoliko stotina ljudi. Ali kao dokaz da je moguće i usred ljeta igrati u samom srcu starog grada, najbolje će poslužiti Goldonijeva ‘’Kafetarija’’ u režiji Vinka Brešana koja će se postaviti na Stradunu. Točnije, ispred crkve Sv. Vlaha, dok će kafetariju glumiti palača Sponza. Dakle, može se, čak i u gradu punom turista. Drugu veliku dramsku premijeru, Shakespeareova ‘’Othella’’, posvećenu njegovoj 400. obljetnici smrti u režiji Ivice Boban, igrat ćemo na Lovrijencu. To su dva klasika u dramskom programu koja će svoje premijere imati u kolovozu.

NACIONAL: Mani Gotovac i dalje je ravnateljica drame, a Mladen Janjanin glazbe. Kako se slažete i funkcionirate? Neki kažu da je s Mani Gotovac teško raditi.

Kao što vidite, još uvijek smo zajedno u timu i nismo se posvađali. Ja poštujem njene odluke, a lani sam stao i iza predstave “Elementarne čestice”, unatoč svim pritiscima iz Županije. Mislim da dobro surađujemo, iako nije uvijek lako.

NACIONAL: Otvorenje Igara je u nedjelju, 10. srpnja. Tko ga režira i što spremate? Klasiku ili avangardu? Lani publika baš nije bila oduševljena eksperimentom. Hoće li biti obveznih likova, poput Kneza i poznate rečenice: ‘’Neka uđu glumci’’?

Pa, glumci će u nekom obliku ući. Bit će naznačeni obrisi tradicionalne ceremonije otvaranja, pjevat će ‘’Himnu slobode’’ i podignut će zastavu, naravno. Otvorenje režira kao i prošle godine Ivan Miladinov. Ali cilj nam je tijekom otvaranja dati kratki presjek svih predstava, cijelog programa i onoga što će se događati na festivalu. Budući da su lani Dubrovčani prigovarali da nije bilo Linđa, ove godine je Linđo koji slavi svoju 50. obljetnicu postojanja uključen u otvaranje i to ne folklorom, nego tradicionalnim, gradskim plesom, gradskim kvadrilama. Osim njih, u ceremoniju smo uključili i mnoge druge dubrovačke ansamble suvremenog plesa. A kao poseban gost na otvaranju će pjevati i dirigirati “četvrti” tenor Jose Cura koji će imati i samostalni koncert dan poslije.

NACIONAL: Hoćete li vi dirigirati kao lani? I jeste li si za to isplatili honorar?

Nastupat ću samo u onom dijelu otvorenja u kojem to Jose Cura jer će pjevati, neće moći, kao i na koncertu dan kasnije. Točno, dirigirao sam lani na otvorenju, ali naravno da nisam sebi isplatio honorar, nego sam iz svoga džepa prije nekoliko godina platio 60 tisuća kuna za gostovanje Radovana Vlatkovića i Mozarteum kvarteta. Iza svojih zamisli stojim i vlastitim novcem.

NACIONAL: Što biste izdvojili iz glazbenog dijela programa? Pretpostavljam da gostovanja velikih međunarodnih orkestara neće biti.

Na žalost, neće, iako bih to jako volio. Jednostavno, dovesti jedan veliki simfonijski orkestar u Dubrovnik dva dana je preskupo, osobito kad vidimo cijene smještaja. Ali uspjeli smo postići dogovor s HRT-om o gostovanju Simfonijskog orkestra koji će svirati i na otvaranju. Na žalost, nismo uspjeli dogovoriti snažniju suradnju s Gradom Zagrebom i to ne samo zbog eventualnog gostovanja Zagrebačke filharmonije, nego i zbog moguće financijske potpore. Vjerujem da bi Zagreb trebao prepoznati Dubrovačke ljetne igre kao festival od nacionalnog značaja kojem bi mogao pomoći i naći interes da se na njemu promovira kao hrvatska metropola. Od ostalih glazbenih programa izdvojio bih pijanistički ciklus, u kojem će nastupiti ne samo velike zvijezde kao što su Ivo Pogorelić, Philippe Entremont i Michele Campanella, nego ćemo predstaviti i mlade pijanističke nade, dobitnike nagrada na međunarodnom natjecanju Queen Elizabeth iz Bruxellesa. Bit će tu Andrew Tyson, Andrey Gugnin, kao i naš Aljoša Jurinić koji je ove godine osvojio peto mjesto. Kao poseban začin ovog programa navest ću recital Matije Dedića koji će u Kneževu dvoru održati koncert u čast svog preminulog oca Arsena Dedića te ispred Dvora improvizirati s Hakanom Ali Tokerom i Matejem Meštrovićem.

• ‘S HNK U ZAGREBU NEMAMO suradnju jer gospođa Vrgoč u nama nije prepoznala partnera ni odgovorila na naše prijedloge koprodukcije. Od jednosmjerne komunikacije nema neke vajde’

NACIONAL: Na Igrama neće biti međunarodnih gostovanja, ali ste najavili gostovanja Ulyssesa, Gavelle, ZKM-a? Zašto ne i HNK iz Zagreba? Ravnateljica Dubravka Vrgoč žali zbog toga što dovodite balet iz Maribora, iz kazališta s kojim surađujete, a ne iz Zagreba. Kako to komentirate?

Da, dolazi predstava “Antigona – 2000 godina kasnije” Kazališta Ulysses i festivala MESS Sarajevo, redateljice Lenke Udovički, zatim Dolenčićev “Umišljeni bolesnik” iz Gavelle i “Radninaslovantigona” Zagrebačkog kazališta mladih. U mariborskom SNG-u počeo sam raditi kao korepetitor još 1988. i poznam cijeli ansambl u dušu. Njihov direktor baleta Edward Clug, kao i koreograf Valentina Turcu spadaju u sam plesni vrh Europe. Tri dosadašnje uspješne koprodukcije SNG-a i Igara su glavni zalog buduće suradnje. I to je jedini razlog njihova angažmana. S HNK u Zagrebu na žalost nemamo suradnju jer Dubravka Vrgoč u nama nije prepoznala zanimljivog partnera i nije pozitivno odgovorila na ijedan naš koprodukcijski prijedlog. Od jednosmjerne komunikacije i nema neke vajde.

NACIONAL: Zašto se sve bivše intendante HNK optužuje za financijske malverzacije? Vas su razriješili 2005., pod optužbom da ste napravili gubitak više od 11 milijuna kuna. Bivšu intendanticu HNK Anu Lederer koja vas je naslijedila i postala zamjenica ministra kulture, također su prozivali za malverzacije. Kako komentirate oba slučaja? Zbog toga ste bili često na udaru medija.

Jesam, a zanimljivo je kojih i s kojim motivom. Što se mene tiče, radi se o jednoj priči koju sam puno puta ponavljao, a nitko je nije htio slušati. Imenovan sam u mandatu vlade Ivice Račana i tada sam od svog prethodnika Georgija Para naslijedio dug od 4,5 milijuna kuna. On je bio izuzetno pošten i fer: u svim medijima je isticao da taj dug postoji, da je nastao u njegovu mandatu i da ja nemam ništa s tim. Osim tog naslijeđenog duga, zaskočila me i pravomoćna presuda u radnom sporu Vlaste Ramljak koji se vukao još od devedesetih. Nju je tadašnji ravnatelj Drame Jakov Sedlar nezakonito otpustio, ona je dobila spor, a ministar Božo Biškupić je zaključio da ja to moram odmah platiti iz budžeta za program HNK. Tako je nastao dug zbog kojeg su me optuživali za rasipništvo. Naravno, optužbe su bile teške, ostavilo je to gorak okus, nakon svega tri godine moga mandata koji je završio u znaku smjene odozgo – moj glavni oponent je bio glavom i bradom sam premijer Ivo Sanader. Zanimljivo je da je Ani Lederer Ministarstvo promptno pokrilo cijeli dug.

NACIONAL: Vas se optuživalo za megalomaniju, za plaćanje ogromnih predstava sa stranim ansamblima koje su mogli odigrati i domaći umjetnici?

Ne znam što bi tu bila točno megalomanija. Ako se pritom misli na moj odnos prema radu i disciplini – onda sam megaloman. Jer želim da svi maksimalno rade svoj posao, a ne da primaju hranarinu za nerad, kako je često slučaj u našim profesionalnim kazališnim kućama. Nisam dovodio velike strane ansamble, ali sam dovodio velike strane umjetnike. I to uglavnom iz pedagoških razloga. Za neke stvari mi zaista nismo imali adekvatne pjevače, pa ni redatelje, osobito za složeni Wagnerov opus. Zahvaljujući postavljanju njegovih djela, kao i dovođenju stranih pjevača, pa i dramaturga, stasala je naša rasna pjevačica Dubravka Šeparović Mušović koja odlično izvodi upravo Wagnerova djela. Svoj mandat 2005. završio sam Wagnerovom operom “Tristan i Izolda” koju je režirao njemački redatelj Jochen Zoerner Erb, a dramaturgiju je radio također gost iz Njemačke Kraft-Eike Wrede. Bila je to u mnogočemu sjajna predstava. Mislim da sam s istim budžetom s kojim su raspolagali i ostali intendanti ostvario ambiciozan program, velike predstave koje ostavljaju traga i kakve treba raditi jedna nacionalna kazališna kuća. To je pitanje ne samo kreativnosti, nego i radnog elana i organizacijskih sposobnosti intendanta. Teško je poslije oprati sa sebe optužbe iz medija.

• ‘OD SVIH MINISTARA kulture dosad sam jako cijenio Antuna Vujića. I Berislav Šipuš je bio dobar ministar. Koga bih volio vidjeti na tom mjestu? Mislim da bi Sibila Petlevski bila odlična ministrica’

NACIONAL: Čini se da ima puno zle krvi u kazališnim vodama – Snježana Banović protiv Ane Lederer, Ana Lederer protiv Mani Gotovac, Dubravka Vrgoč protiv Ane Lederer, Oliver Frljić protiv svih. Zašto je to tako?

Meni se čini da se tu ne radi o stvarnim svađama i sukobima. To je sve jedna velika predstava za javnost, u nedostatku kreativnosti i sposobnosti da se stvara i provede dobar kazališni program. U slučaju Snježane Banović rekao bih da ona naprosto nije timski igrač. Ali svi oni zapravo sudjeluju u jednoj velikoj predstavi, a poslije zajedno piju kavu. Slično kao i naši političari.

NACIONAL: Ali među njima je navedena i Mani Gotovac koja je dio vašeg tima u Dubrovniku!

Da, znam. I ona je imala periode konkordacije s nekima od navedenih duelanata.

NACIONAL: Što mislite o odnosu ministra Hasanbegovića prema hrvatskim narodnim kazalištima? Ono u Osijeku dobilo je najviše novca, a u Rijeci je kažnjeno. Je li to odraz političke podobnosti i nepodobnosti?

Sigurno da toga ima, ali sreća je da za sva kazališta, osim za ono u Zagrebu, najveći dio budžeta osiguravaju lokalne samouprave. Dio koji dobivaju iz Ministarstva zapravo je simboličan, tako da ono ne može toliko bitno utjecati na njihov program.

NACIONAL: Ali Oliver Frljić je nakon svih prozivki i pritisaka dao ostavku na mjesto intendanta riječkog HNK, ne radi li se tu o eklatantnom pritisku rigidne politike na kulturu?

Slažem se da je bilo neprimjerenih pritisaka, ali Frljić ipak nije smijenjen. Dao je ostavku jer odlazi u tim koji će raditi program Rijeke kao europske prijestolnice kulture. Mislim da je sjajno da je Rijeka to uspjela dobiti.

NACIONAL: Kako ocjenjujete Hasanbegovićev koncept domoljubne kulture i njegov dosadašnji znanstveni opus i javni angažman? Zbog njega je Hrvatska izložena mnogim kritikama iz Europe i pišu se peticije. Hrvatsku se percipira kao imanentno fašističko društvo. Zar nikog drugog Tomislav Karamarko nije mogao imenovati na mjesto ministra kulture?

Možda je mogao, ali nije htio. Tu se ne radi o kulturi, nego o ideologiji koju se želi promovirati. Uostalom, možda mi i jesmo takvo društvo. Ako na nekoj nogometnoj utakmici dvadeset tisuća huligana urla “za dom spremni”, a nitko od prisutnih političara ne reagira, onda to puno govori o narodu koji ih je izabrao. Nije problem Hasanbegović. On svoje stavove ne krije. On je vrlo inteligentan čovjek. Problem su oni koji stoje iza njega i njegova imenovanja.

• ‘AKO NA NOGOMETNOJ UTAKMICI dvadeset tisuća huligana urla ‘za dom spremni’, a nitko od prisutnih političara ne reagira, onda to puno govori o narodu koji ih je izabrao’

NACIONAL: I koga biste rado vidjeli na njegovom mjestu nakon izbora?

Od svih ministara kulture dosad sam jako cijenio Antuna Vujića. I Berislav Šipuš je bio dobar ministar, iako je na toj dužnosti bio kratko i premda su ga mnogi kritizirali, uspio je u tom kratkom razdoblju napraviti puno dobrih stvari. Koga bih volio vidjeti u budućnosti na tom mjestu? Mislim da bi Sibila Petlevski bila odlična ministrica.

NACIONAL: Znam da se niste baš bili u ljubavi s Anom Lederer, vašom nasljednicom u HNK. Jeste li se s njom sreli otkad je postala zamjenica ministra Hasanbegovića?

Jesam, bio je to vrlo ugodan radni sastanak, sa mnom je bila i Mani Gotovac. Razgovarali smo o Dubrovačkim ljetnim igrama, a Ana Lederer se ponašala kao da smo se rastali kao najbolji prijatelji.

NACIONAL: Da nije došlo do pada ove vlade, bi li vas smijenili? Kada vam ističe mandat i imate li ambicija opet se kandidirati?

Vjerojatno me ne bi imenovali za novi mandat, čak su se i spominjala imena potencijalnih nasljednika, ali ne bih o njima spekulirao. Međutim, mandat mi ističe 25. kolovoza, tada nećemo imati vladu, pa čak i da želim, ne mogu odustati od izrade programa za 2017. Ukratko, živi bili, pa vidjeli!

NACIONAL: Osim što ste intendant Dubrovačkih ljetnih igara, dosta komponirate i posvuda dirigirate, radite u Sloveniji. Je li to sve spojivo?

Da, i profesor sam na Muzičkoj akademiji i surađujem i s raznim orkestrima po svijetu. Naravno da se sve stigne, samo treba biti organiziran i imati radne navike. U svemu tome najmanje stignem komponirati, što mi je žao. Kreativnost uvijek trpi kada je u pitanju svakodnevica. U svakom slučaju, mojoj supruzi sigurno nije lako. Mislim da bi mogla svašta reći na tu temu.