Najizvođeniji hrvatski autor priča o svom novom romanu u kojem obrađuje priču o fra Didaku Buntiću koji je tijekom Velikog rata od gladi spasio na tisuće hercegovačke djece, ali i o rodnoj Slavoniji, položaju žene u hrvatskom društvu, o Crkvi, a otkriva i svoj stav o pobačaju
Miro Gavran je hrvatski književnik rođen 1961. u učiteljskoj obitelji, u slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na 38 jezika. Njegove knjige imale su više od dvjesto izdanja u zemlji i inozemstvu. Prema njegovim dramama i komedijama nastalo je više od tristo kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj u Trnavi, od 2013. u Poljskoj u Krakovu, a od 2016. u Češkoj u Pragu pod nazivom Gavranfest. Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu proteklih dvadesetak godina. Objavio je romane za djecu i odrasle te zbirku poezije, a dobitnik je niza nagrada za svoj rad. Prije koji mjesec održana je premijera originalnog hrvatskog mjuzikla “Pacijenti” čiji je jedan od autora, a za koji u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ne prestaje interes publike.
Prošlog tjedna održana je emotivna promocija njegova najnovijeg romana za odrasle “Nekoliko ptica i jedno nebo”, u kojem se bavi povijesnom osobom fra Didakom Buntićem, “hrvatskim Schindlerom’’ koji je tijekom Velikog rata od gladi spasio tisuće hercegovačke djece. Gavran osim o tom velikom humanistu, u romanu piše i o rodnoj Slavoniji, a u intervjuu za Nacional iskreno govori i o položaju žene u Hrvatskoj te otkriva što misli o pobačaju.
NACIONAL: Upravo ste predstavili novi roman “Nekoliko ptica i jedno nebo” koji je u mnogome autobiografski, ali prije svega je to priča inspirirana likom i djelom “hrvatskoga Schindlera’’. O kome je riječ i kako je došlo do toga da fra Didak Buntić postane književni lik?
U središtu zbivanja moga novog romana doista je fra Didak Buntić koji je tijekom Prvoga svjetskoga rata, kada je velika suša harala Hercegovinom i mnogi su umirali od gladi, pokrenuo akciju spašavanja djece tako da ih je preselio u Slavoniju i Srijem te ih udomio u obiteljima koje su time pokazale humanost u tim teškim vremenima. Više od deset tisuća djevojčica i dječaka je, prema dostupnim izvorima, spasio od sigurne smrti. U tome zaista možemo vidjeti sličnost između njegovih nastojanja i onoga što će u Drugom svjetskom ratu učiniti dobrotvor Schindler spašavajući Židove…
Komentari