Jedan od najčitanijih hrvatskih pisaca prvi put napisao je libreto za mjuzikl ‘Pacijenti’, a za Nacional govori o tome kako je došlo do suradnje s Tončijem Huljićem, o kazalištu i lektiri
Miro Gavran je suvremeni hrvatski autor rođen 1961. u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko od Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na 38 jezika. Njegove knjige imale su više od 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Prema njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 300 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj u Trnavi, od 2013. u Poljskoj u Krakovu, a od 2016. u Češkoj u Pragu, pod nazivom Gavranfest. Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina te je osvojio mnogobrojne nagrade za svoja djela.
No 4. listopada u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog neće premijerno biti izvedena predstava prema Gavranovu romanu, već mjuzikl “Pacijenti” za koji je Miro Gavran napisao libreto, nešto posve drugačije od svega što je radio. Tim koji surađuje na “Pacijentima” – Tonči i Vjekoslava Huljić, Tadija Kolovrat i Igor Barberić – zainteresirao je hrvatsku javnost, a dokaz je činjenica da je čak dva tjedna prije premijere već rasprodana prva izvedba, a nove su 6. i 19. listopada. O tome kako je došlo do njegove suradnje na tom mjuziklu, što ga je povezalo s Tončijem Huljićem, ali i o književnosti, lektiri i kazalištu, Miro Gavran priča za Nacional.
NACIONAL: Kako je došlo do vaše suradnje na mjuziklu “Pacijenti” i koliko se to razlikuje od svega što ste dosad radili?
Prije tri godine nazvao me Tonči Huljić i rekao mi da bi želio da se nađemo i popričamo o mogućoj suradnji. Do tada se nismo poznavali, iako sam ja poznavao njegovu suprugu Vjekoslavu koja je objavljivala knjige u Mozaiku knjiga, koji je moj stalni izdavač. Tonči mi je u tom prvom razgovoru rekao da ima želju napraviti mjuzikl, da je došao u godine kada želi stvoriti nešto trajno što će ostati iza njega kao istinska vrijednost, a da mu za to treba dobra priča…
Komentari