Autorica knjige “Hrvatski pravednici” rođena je u Karlovcu 1935. godine. Njena obitelj preživjela je Holokaust i pridružila se partizanskom pokretu, da bi 1971. trajno emigrirala u Izrael. Nakon Drugog svjetskog rata živjela je u Sloveniji te je na Sveučilištu u Ljubljani diplomirala komparativnu književnost. Kao spisateljica i novinarka objavljivala je kratke priče u Jugoslaviji, SAD-u i Izraelu. Godine 1964. napisala je knjigu “Vojnik sa zlatnim gumbima” koju je Yad Vashem, muzej sjećanja na žrtve Holokausta, uključio u edukativne programe o Holokaustu namijenjene djeci diljem svijeta. Od 1983. radila je u Yad Vashemu u Jeruzalemu kao suradnica na dokumentiranju građe o Holokaustu na tlu bivše Jugoslavije. Dugogodišnja je članica odbora za proglašenje Pravednika među narodima i stručna suradnica Enciklopedije pravednika koju objavljuje ta institucija. Udana je za pisca Shmuela Aviezera, s kojim ima kćer i dvoje unučadi.

“Tko spasi jedan život, spasio je čitav jedan svijet”, to je krilatica koja stoji na medalji Pravednika među narodima, odlikovanja koje Izrael dodjeljuje hrabrim pripadnicima različitih naroda koji su, ne mareći za opasnost kojoj se izlažu, spašavali Židove tijekom Holokausta. Do danas je proglašeno preko 22 tisuće pravednika u 44 zemlje svijeta, a od toga je 113 Hrvata. Miriam Steiner-Aviezer 2008. objavila je knjigu “Hrvatski pravednici”, u kojoj je kroz 60 priča opisala sudbine 102 pravednika, običnih ljudi, hrvatskih građana koji su nesebično spašavali živote Židova u doba terora fašističke tvorevine Nezavisne države Hrvatske. Ta knjiga poslužila je kao inspiracija za izložbu “Righteous Among the Nations – Croatia” autorice Branke Sömen koju je u jesen 2010. otvorio tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović u Hillel Centeru for Jewish Life na Sveučilištu u Los Angelesu.

Miriam Steiner-Aviezer sudjelovala je i u odabiru posljednjih Pravednika među narodima, Amalije, Emericha i Blaženke Glojnarić te Jurja Pavleka kojima je to odlikovanje posthumno dodijeljeno na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, 27. siječnja ove godine. Bez obzira na to što je udaljena od Hrvatske, Miriam Steiner-Aviezer pomno prati zbivanja u zemlji, koja je komentirala za Nacional.

NACIONAL: Desetljećima radite na dokumentaciji o Holokaustu na tlu bivše Jugoslavije, koja je pohranjena u Centralnom arhivu povijesti židovskog naroda na Hebrejskom sveučilištu. Što mislite o znanstvenim radovima i javnim izjavama novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji tvrdi da je antifašizam floskula?

Židovi porijeklom iz Hrvatske koji žive u Izraelu, šokirani su izjavama novoizabranog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji svojim izjavama šteti imidžu Hrvatske, mijenjanjem profila ustaškog režima i dovođenjem u pitanje smisla antifašističkog pokreta. Čudi nas što jedan povjesničar može davati takve izjave, kad je istina o ustaškom režimu opisana u enciklopedijama i školskoj lektiri širom svijeta.

U arhivu, muzeju i biblioteci u Yad Vashemu možete naći dokumentaciju o strašnim ustaškim zločinima počinjenim u NDH. Postoje i brojni dokumentarni filmovi o Jasenovcu. Gustav Gavrin snimio je 1945. prvi dokumentarni film u poslijeratnoj Jugoslaviji na temelju pronađenog fotografskog materijala o ustaškim zločinima, a tu su i dva filma Lordana Zafranovića o Jasenovcu. Postoje i kratki dokumentarni filmovi snimljeni za vrijeme rata, a imamo i tristotinjak videosvjedočanstava žrtava koje su čudom preživjele ustaške logore poput Stare Gradiške, Đakova, Loborgrada i drugih. U biblioteci se može naći bezbroj knjiga na hrvatskom, engleskom i hebrejskom o toj temi i tom razdoblju povijesti. Spomenula bih knjigu Menahama Shelaha koja je nedavno objavljena na hebrejskom i prijevod knjige Erwina Millera “Pakao zvan Jasenovac”. Tu bih navela i knjige Ive i Slavka Goldsteina, čija je obitelj također stradala u Holokaustu. Sva ta građa, kojoj svakako treba dodati i dokumente nabavljene iz državnih arhiva bivše Jugoslavije, proslijeđena je u najmanje 400 sveučilišnih biblioteka i arhiva diljem svijeta. Dakle, sve je već utvrđeno i ovjekovječeno. Pokušavati uljepšavati i mijenjati profil ustaša i prirodu tog fašističkog režima, potpuno je bezvrijedno, čak i nedostojno.

NACIONAL: Kako tumačite stav novog ministra prema Huseinu Đozi, kojeg smatra jednim od “najistaknutijih islamskih reformatora i obnovitelja islamske misli u povijesti muslimanskih Bošnjaka”?

Nikako ne mogu prihvatiti to da ministar kulture današnje Hrvatske može veličati Huseina Đozu, osobu koja je djelovala u sastavu njemačkih SS divizija: 13. oružane gorske divizije Handžar, 21. oružane gorske divizije Skenderbeg i 23. oružane gorske divizije Kama, koje je osnovao muftija Mohammed Amin al-Husseini 1943. u Bosni i Hercegovini. Đozo se nalazi na listi ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Veličanje takve osobe je sramotno.

NACIONAL: Samo dan prije nego što je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila u Auschwitzu i odala počast žrtvama, na zagrebačkim ulicama čuli su se ustaški povici na demonstracijama protiv privremenog oduzimanja koncesije jednoj lokalnoj televiziji upravo zbog širenja rasne mržnje. Očekujete li od predsjednice i hrvatskih vlasti da se ograde od takvih pojava i koliko one štete Hrvatskoj?

Nekadašnji predsjednici Hrvatske Stjepan Mesić i Ivo Josipović uložili su veliki trud kako bi promijenili imidž Hrvatske u svijetu. Njihovi govori u Knessetu i Yad Vashemu u Jeruzalemu, gdje su izrazili duboku sućut nad žrtvama Holokausta i ispričali se židovskom narodu za zločine koji su počinjeni za vrijeme ustaškog režima, urodili su plodom. Uspostavljena je bilateralna suradnja između Yad Vashema i drugih institucija u stvaranju zajedničkih projekata u kulturi i umjetnosti. Isto tako, mladi učitelji koji podučavaju u hrvatskim gimnazijama dolaze svake godine u Yad Vashem na seminare o Holokaustu, dok mladi Izraelci sudjeluju u raznim programima u Hrvatskoj. Sve to znatno je popravilo naše međusobne odnose i doprinijelo prihvaćanju Hrvatske kao demokratske zemlje koja je imala snage suočiti se sa svojom prošlošću. Bojim se da su sva ta dostignuća sada ugrožena.

NACIONAL: Prema posljednjim događajima na političkoj i javnoj sceni, bojite li se da ćemo sami pokvariti sliku o sebi u međunarodnoj zajednici i unazaditi demokratska dostignuća koja su dijelom i rezultat procesa integracije u Europsku uniju?

Naravno da se bojim da će jedan duhovni provincijalac izbrisati sve što je postignuto i vratiti Hrvatsku 70 godina unatrag. Čini se da je opet na vlasti politika koja želi Hrvatsku “šivati po svom kroju”. Već je očito počela čistka na kulturnom planu, smijenjena je direktorica Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić, raspušteno je Stručno vijeće za neprofitne medije, ignorira se peticija kulturnih djelatnika koji se bune protiv diktature jedne ideologije. Zar ćete dopustiti da ministar Hasanbegović nastavi sa svojim ludim planom? Zar vas to ne podsjeća na to kako je sve počelo, tada, 1939. godine u Njemačkoj?

NACIONAL: Kako danas Hrvatsku doživljavaju građani Izraela?

Izraelski državljani investiraju u Hrvatsku, turisti hrle kako bi obišli ljepote obale i brojne kulturne atrakcije i festivale diljem zemlje. Najbolji ambasadori Hrvatske u Izraelu su obrazovani intelektualci koji kroz kazališne susrete, filmske festivale, znanstvene skupove i simpozije o modernim tehnologijama omogućuju Izraelcima da dožive Hrvatsku kao modernu, naprednu, dinamičnu zemlju. Zemlju u kojoj mladi ljudi idu ukorak s mladima u svijetu te se, zahvaljujući poznavanju stranih jezika i novih tehnologija, brzo uklapaju u svijet digitalizacije. Hrvatska je danas u očima Izraelaca doživljena kao atraktivna zemlja u kojoj se, osim prirodnih ljepota, mogu sresti simpatični, otvoreni ljudi s kojima se ugodno i zanimljivo družiti.