Cijenjeni kanadski filozof i pisac nakon predavanja u Zagrebu, za Nacional priča o hrvatskom premijeru, tehnološkim inovacijama koje preplavljuju svijet te o filozofiji

Mark Kingwell, kanadski filozof, pisac, kritičar i profesor na Sveučilištu u Torontu, jedan je od najpopularnijih kanadskih komentatora društvenih fenomena. U svojih šesnaest knjiga bavio se srećom, društvenom pravdom, suvremenim društvom i politikom, popularnom kulturom i raznim drugim temama. U Zagreb je došao na poziv srpsko-kanadskog pisca Davida Albaharija koji je u klubu Booksa razgovarao s njim o građanskoj participaciji, filozofiji, književnosti i popularnoj kulturi, a Kingwell je kasnije u MaMi održao predavanje o sreći, anksioznosti i postljudskom stanju. Kingwellovo predavanje dio je programa “Piščev dnevnik: Lovas, Kingwell, Quaghebeur”. Program se provodi u sklopu suradničkog projekta “Prošireni estetički odgoj”. Kingwell za Nacional govori o tehnološkom razvoju koji se događa u sve kraćim intervalima i njegovu utjecaju na različite aspekte ljudske egzistencije.

NACIONAL: Hrvatski premijer rođen je u Kanadi i pripada strogo poslovnoj sferi, što mislite o praksi biranja političara koji ne samo da nemaju političko iskustvo, nego nisu direktno birani?

Način na koji je vaš premijer izabran ne ulijeva povjerenje. Osim njegovih loših jezičnih vještina koje su samo sredstvo distrakcije, čini se da je riječ o tehnokratu direktno usmjerenom na brza rješenja, koji može prouzročiti puno štete u kratkom vremenu. Već smo na različitim mjestima vidjeli taj tip nedostatka dugoročne vizije i to je uglavnom jako štetno za kulturu i civilno društvo. Mogu samo pretpostaviti kako je na to utjecala činjenica da je odrastao u Kanadi. Kanađani hrvatskog porijekla uglavnom su ljudi bliski poslovnim krugovima, često konzervativnog svjetonazora, u što se uklapa njegov profil.

NACIONAL: Na zagrebačkom predavanju rekli ste da nije istina da je tehnologija neutralna i da je ona samo alat, možete li to objasniti?

To je neistinita ideja koja se često ponavlja, ideološka teza koja je samoj sebi svrhom. Svaki oblik tehnologije polazi od toga da su svijet i resursi nešto što će biti iskorišteno i izrabljeno. Nadalje, svaki uređaj ima svoje načine postizanja tog cilja. Tvrdnja da su alati neutralni samo je način da se izbjegne odgovornost u vezi svrhe tehnologije: profit, individualna izolacija, izrabljivanje i kontrola prirodnog svijeta. Alati nisu nikad neutralni, dizajnirani su da ispune određenu funkciju. Na primjer, izjava “pištolji ne ubijaju ljude, ljudi ubijaju ljude” ne stoji, istinitije je ovo: “Ljudi ubijaju ljude, ali ljudi s pištoljem to čine lakše od onih bez pištolja.”

NACIONAL: Kako vas vide u Kanadi, s obzirom na to da ste kritični prema tehnologiji, imate li oponente? Što možete reći o javnoj raspravi i općem mišljenju u vezi ove teme, gledaju li možda na vas kao na konzervativnog mislioca?

Ne, moja reputacija i politička pozicija su na lijevom krilu. Moja je kritika tehnologije dio tradicije i škole Herberta Marshalla McLuhana, ali je utemeljena na mojim uvjerenjima o socijalnoj pravdi i strukturalnoj analizi moći. Naravno da imam oponente! Većina njih je privržena neoliberalnom kapitalizmu i smatraju da je tehnologija dobra dokle god služi tržištu.

NACIONAL: U medijima možemo često naći članke o tehnološkim inovacijama, pri čemu je ton gotovo uvijek afirmativan. Kako možemo postići mjeru između potpunog nedostatka preispitivanja tehnološkog razvoja i radikalne suprotstavljenosti svakom obliku tehnoloških inovacija?

Dotaknuli ste se nečega važnog. U trenutačnoj intelektualnoj klimi, ako netko kritizira ideologiju tehnologije, smatra ga se ludistom ili naivnim primitivistom. Nisam toliko protiv nje koliko sam kritičan prema viziji budućnosti kojom potpuno dominira tehnologija. Potenciram status čovjeka kao kiborga ne zato što je to pozitivno, nego zato što je to prvi korak prema razumijevanju novog ljudskog stanja.

• ‘NAČIN NA KOJI JE OREŠKOVIĆ IZABRAN ne ulijeva povjerenje. Već smo na različitim mjestima vidjeli taj tip nedostatka dugoročne vizije i to je uglavnom jako štetno za kulturu i civilno društvo’

NACIONAL: Govorili ste o “hodajućim zombijima”, odnosno pokazali ste sliku grupe ljudi koji šeću i netremice gledaju u mobitele, umjesto da razgovaraju s drugima. Koje aspekte nečijeg života i osobnosti mijenja tehnologija? Što je za vas “ljudsko” a što “post-ljudsko”, gdje smo sada?

Na različite smo načine već u eri postljudskog, tradicionalni načini razumijevanja naših namjera i smisla moraju biti revidirani, ponekad na radikalan način. To je nešto što zahtijeva uzbudljivo i hitno djelovanje. Promjene u načinu na koji hodamo, razgovaramo, stvaramo i trošimo imaju dalekosežne posljedice za kulturu i društvo. Moja je glavna teza da nismo dovoljno kritični i analitični kada je riječ o onome što nam se očito događa.

NACIONAL: Kakve promjene donosi tehnologija kada je riječ o čitanju, pristupu znanju i informacijama, spoznaji, percepciji? Recimo, poznat je primjer “ledenog izazova”, slavne su se osobe polijevale hladnom vodom kako bi privukle pažnju ljudi koji su se potom na jednostavan način i brzinski informirali o jednoj rijetkoj bolesti, umjesto da su pročitali duži tekst o tome. Kako gledate na to?

O tome je puno toga rečeno, a malo toga zaključeno. Naravno, čin poput čitanja je u funkciji stvaranja drukčije svijesti od konstantne usredotočenost na smartphone. Nije poanta u tome da je jedno bolje ili lošije od drugog; smisao mora biti u pokušaju razumijevanja onoga što se događa s našim razumijevanjem sebe, drugih i svijeta pod specifičnim uvjetima visokog tehnološkog razvitka. “Ledeni izazov” je dobar primjer; iako se pročulo za ALS, naknadna je analiza pokazala da je stvarna efikasnost kampanje, kada je riječ o raspodjeli novca onima kojima je bio potreban, bila slaba.

NACIONAL: Na jednom mjestu pisalo se o tome da će ljudi imati seksualne odnose s robotima do 2050. Što možete reći o budućnosti međuljudskih odnosa u eri tehnologije?

Mogućnosti su beskonačne. Mislim da su pretjerane tvrdnje o tehnološkoj singularnosti, odnosno, hipotetskoj točki u budućnosti u kojoj razvitak tehnologije dobiva sve veće ubrzanje u sve kraćem vremenu i teži beskonačnosti u formi eksponencijalne funkcije. Daleko smo od stvarnosti koju karakterizira potpuno funkcionalna umjetna inteligencija. Ono do čega će doći je još veća uronjenost čovjeka u tehnologiju i njegova neodvojivost od nje. Već smo sada krajnje ovisni o nebiološkoj inteligenciji kada je riječ o našem preživljavanju. Još jednom, ključ je u tome da se jasno razmišlja o tome jer dokle god imamo mogućnost izbora i djelovanja, možemo donositi dobre odluke.

NACIONAL: Često se spominje opcija tzv. temeljnog dohotka koji će u budućnosti nekima zamijeniti klasične izvore financiranja, odnosno rad. Što mislite o budućnosti, kvaliteti i smislu rada u uvjetima jurećeg razvoja tehnologije?

Dosta sam pisao o tome, a ne mogu dati brzi odgovor. Glavna je ideja da je upravo rad jedno od područja u kojima naše mišljenje nije podvrgnuto materijalnom. Možda ste upravo vi u Zagrebu pronašli mjeru! Čini se da ovdje kod vas ljudi provode puno vremena u kafićima. Ne znam jesu li dovršili posao, ali taj mi se opušten odnos prema životu svakako čini zdravijim od radoholičarskog pristupa koji karakterizira ogroman broj ljudi u Kanadi i SAD-u.

NACIONAL: Čini se da je filozofija danas manje atraktivna u odnosu na znanost i tehnologiju, kako to komentirate? Kako nas filozofija može osnažiti u uvjetima tehnološke svakodnevice i već donekle prisutnog postljudskog stanja o kojem govorite?

Nisam siguran da se slažem s premisom vašeg pitanja. Moji satovi filozofije redovito privlače širok broj studenata, 500 ili više, postoji veliki interes kada je riječ o dostupnim člancima i razgovoru o filozofskim temama. S druge strane, točno je da je znanost ili, bolje rečeno, scijentizam, ideološka pozicija prema kojoj su jedino znanstvena objašnjenja pojava i stvari vrijedna pažnje, snažna kulturološka datost. Ljudi, recimo, misle da će neuroznanost objasniti sve, od umjetničkog stvaranja do fenomena serijskih ubojica. To je po meni faza, filozofi će uvijek imati ulogu u razvijanju skepticizma i kritičkog razmišljanja.

NACIONAL: Iako živimo u svijetu u kojem se favorizira tvrda znanost, religije su i dalje sveprisutne. Koje je vaše objašnjenje toga i može li filozofija biti neka vrsta odgovora, na pola puta između znanosti koja ne daje odgovor na temeljna egzistencijalna pitanja i gotovih dogmi koje nude religije?

Ne bih htio da filozofija bude kompenzacija za religiju niti da bude u službi širenja metafizičke “istine”. Moj put je nihilistički, u smislu da smatram da nema smisla u svemiru, izuzev onog koji određenim stvarima pripisuju sami ljudi, što je već puno! I religija i znanost su narativi smisla koji ljudima tako služe. Znanost je superiorni narativ s obzirom na to da se temelji na empiriji, dok je s druge strane u religijama previše nasilja i represije. Filozofija ne nudi srednji put ili alternativni sustav vjerovanja, nego postavlja pitanja o tome zašto i kako ljudi uopće vjeruju u nešto. Upravo to je čini važnom.