Redatelj koji je izazvao veliku pozornost predstavom ‘Za umrijet od smijeha’, u kojoj svetici Željki Markić daje veliku moć u dalekoj budućnosti, objašnjava zašto se na satiričan način obračunao s mnogim problemima
Predstava “Za umrijet od smijeha” satira je koja progovara o anomalijama društva. Glavni lik jednog dijela predstave je Željka Markić, predstavljena kao svetica koja u dalekoj budućnosti sa svojom “ekipom” stvara drugačije hrvatsko društvo u kojem vlada jednoumlje. Vizija je to Marka Torjanca koji je tekst Amerikanca Christophera Duranga prilagodio hrvatskim prilikama, a uz njega igra i Gordana Gadžić.
Predstavu je režirao kazališni i filmski redatelj Mario Kovač, koji je diplomirao 2002. na odsjeku Kazališne režije Akademije dramske umjetnosti, a doktorirao 2015. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu disertacijom na temu “Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama”. Dvanaest godina bio je član Dramskog učilišta Zagrebačkog kazališta mladih, a u tom periodu nastupao je u nizu amaterskih i profesionalnih produkcija ZKM-a. Godine 1995. osnovao je nezavisnu studentsku kazališnu grupu Schmrtz Teatar, s kojom je tijekom više od pet godina rada režirao, glumio i nastupao u oko 120 projekata. Pokretač je i osnivač nekoliko alternativnih i studentskih kazališnih festivala i susreta, od kojih treba izdvojiti FAKI (Festival alternativnog kazališnog izričaja), TEST! (Teatar studentima!) i K.R.A.D.U. (Kazališna revija Akademije dramske umjetnosti). Mario Kovač uključen je u mnoge umjetničke projekte, a mnogima je i autor. Za Treći program Hrvatskog radija režirao je radiodrame, od kojih je za “Ženu bombu” Ivane Sajko 2004. dobio Nagradu hrvatskog glumišta.
NACIONAL: Predstava u vašoj režiji “Za umrijet od smijeha”, koja je prošlog tjedna premijerno izvedena, izazvala je puno bure jer kroz satiru objašnjava hrvatsku stvarnost. Hrvatska 2132. ima dva milijuna stanovnika, a još deset puta toliko rasuto je svijetom… Hrvati vjeruju da je svijet ravna ploča, manjine, pa tako i Srbe, drže na sigurnom – iza žice, a Željka Markić je svetica. Zašto je taj detalj toliko “pogodio” gradonačelnika da je morao otići s premijere nakon što je odgledao sat vremena predstave?
Zašto je otišao, to morate pitati njega, ali direktno je prozvan s pozornice, kao i još neki ljudi za koje se meni i autorskom timu činilo da jesu anomalije u društvu…
Komentari