Predstojnica Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb upozorava da se prigodom proslave obljetnice Oluje i Dana hrvatskih branitelja na prvo mjesto treba staviti zdravlje branitelja i njihovih obitelji jer su 22 godine nakon rata podaci alarmantni
Iz dubokih misli trgne me doktor H pitanjem: ‘Jeste li u mirovini?’ ‘Da’, rekoh. ‘A kolika vam je mirovina?’ Kažem kolika je. ‘Pa što ste onda došli?’ Dakle, doktor H nije ni pogledao registrator s mojim nalazima, koji je na stol dobio 40-ak minuta prije nego što me sestra prozvala da uđem. Prijavim tegobe, od povraćanja i bolova u epigastriju, mučnine, krvi u stolici itd, a administratorica će ti u pola uzimanja anamneze: ‘Pa vi imate krasnu mirovinu, ja za toliko ovdje radim, a još ste i mlađi od mene.’ Najprije se od šoka nisam snašao, onda sam od stida sigurno pocrvenio kao rajčica i tek se nakon toga pribrao i stao u svoju obranu. Objašnjavao sam kako sam se teško razbolio i kako sam kao djelatna vojna osoba bio na dugotrajnom bolovanju, da sam pod kemoterapijom počeo raditi, ali nije išlo i da imam fakultet pa je logično da sam imao i veću plaću od administratora. I da kao invalid sada imam mirovinu koju bih uzgred odmah mijenjao za plaću koju sam imao. Doktor se ubacio i rekao da je i on bio u ratu, a nije invalid i tako su mi pola sata dokazivali moje nepoštenje, a ja sam umirao na tom uskom stolu od bolova, jada i srama istovremeno, nemoćan da se obranim…
Komentari