Psihijatar, gestalt psihoterapeut i predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske govori o tome što bi se postiglo izmjenama Zakona o psihoterapiji i o utjecaju odgojno-okolinskih faktora na psihu pojedinca, a otkrio je zašto smatra da bi psihoterapija trebala biti autonomna struka
Hrvatska je prvi put bila domaćin kongresa Europske asocijacije za psihoterapiju, 22. po redu, koji se nedavno održao u Zagrebu, s temom “Autonomija i osjećaj pripadnosti”. Glavni organizator je bio Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), organizacija koja se, osim razvojem i promicanjem psihoterapije sukladno europskim standardima, bavi i uvođenjem promjena na zakonskoj osnovi. Naime, psihoterapija se kao struka i zasebna disciplina bori za svoje mjesto u nomenklaturi, odnosno pokušava se pozicionirati u odnosu na psihijatriju i psihologiju i u tom smislu nametnuti kao autonomna djelatnost. To bi se postiglo Zakonom o psihoterapiji koji na papiru postoji od 2005., od kada traju pokušaji da se dođe od nacrta do realizacije i provedbe te se omoguće isti uvjeti za bavljenje psihoterapijom kakvi postoje u 17 europskih zemalja koje imaju takav zakon. ZOPT je 2010. zapeo u Ministarstvu zdravlja, iako je bio spreman za Sabor, ali je u zadnji čas odlučeno osigurati običan pravilnik. To u Savezu psihoterapijskih udruga Hrvatske ocjenjuju nedostatnim rješenjem za sveobuhvatno definiranje psihoterapije, ali sada se nadaju da će Zakon o psihoterapiji, koji je na čekanju u Ministarstvu socijalne politike i mladih, biti upućen u Sabor i to ubrzo nakon što se oformi nova vlada. O svemu što bi Zakon donio i značio za krajnje korisnike te psihoterapiji kao disciplini i njezinoj poziciji u odnosu na psihijatriju i psihologiju, za Nacional govori Jadran Morović, psihijatar, gestalt psihoterapeut i predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske. On daje i svoje mišljenje o temama kao što su, primjerice, za neke sporni broj dijagnoza u Dijagnostičko-statističkom priručniku za mentalne poremećaje, utjecaj odgojno-okolinskih faktora na psihu pojedinca ili pak neki vidovi antipsihijatrijskog pokreta.
NACIONAL: Što bi novoga donio Zakon o psihoterapiji?
Prvenstveno bi regulirao struku, ljudi koji ne zadovoljavaju uvjete za psihoterapeuta ne bi se nazivali psihoterapeutima, korisnici bi bili upućeniji te bi znali kod koga idu i je li ta osoba uopće psihoterapeut koji je završio edukaciju iz neke od psihoterapijskih škola. Jedan od najčešćih razloga zabrinutosti je nestručnost pojedinaca koji se predstavljaju kao psihoterapeuti. Nestručno vođenim razgovorima može doći do pogoršanja stanja ili bolesti i stvaranja neadekvatne slike o sebi ili do donošenja pogrešnih odluka koje mogu nanijeti veliku patnju korisniku, ugroziti njegov identitet ili čak i život…
Komentari