Povodom hrvatske premijere dokumentarnog filma ‘Neželjena baština’ na ZagrebDoxu, autorica priča o svojim ‘glavnim likovima’ – spomenicima NOB-u srušenima 1990-ih – te odnosu prema antifašizmu, kao i situaciji u HAVC-u

Hrvatsku premijeru na ZagrebDoxu imao je film „Neželjena baština“ redateljice Irene Škorić. Radi se o dokumentarcu koji se bavi sudbinom spomenika koji su nastali u spomen na borbu protiv fašizma tijekom Drugog svjetskog rata, a u devedesetima su nasilno uništeni, a oni koji su ih uništili, srušili ili na ikoji način devastirali, nisu pronađeni. Kako nam je rekla Irena Škorić, „glavni glumci filma su Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori , Spomenik Stjepanu Filipoviću u Opuzenu, Spomenik narodu – heroju Slavonije kod sela Kamenske, Ustanak u Brezovici te Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma u Veljunu“. Njihove sudbine ocrtavaju političko i društveno stanje u Hrvatskoj prije devedesetih i nakon Domovinskog rata.

Hrvatska premijera ovog filma za redateljicu je značajna jer je to prva projekcija njezina filma nakon što je s mjesta ravnatelja HAVC-a otišao Hrvoje Hribar. Irena Škorić mu se otvoreno suprotstavljala i smatra da je rezultat toga bilo to što je HAVC odbijao financirati njezine projekte, pa i ovaj film.

NACIONAL: “Zrelost jednog društva vrlo dobro može se mjeriti njegovim odnosom prema spomeničkoj baštini”, citat je Tomislava Premerla na početku filma. Na kraju filma gledatelj će postaviti pitanje – znači li to da je hrvatsko društvo nezrelo?

Spomenici su svjedoci o ljudima i vremenu u kome su nastali. Ali i uništeni spomenici svjedoci su o ljudima i vremenu u kojemu su spomenici nestali. Iz spomenika se iščitava povijest čovjeka i društva u kojem živi. Pružaju nam znanje o običajima, religiji, kulturi, ekonomiji, politici, ratovima, društvenom poretku i vrijednostima. Bez očuvanih spomenika mnogim narodima izgubio bi se svaki trag. Od 1945. do 1990. izgrađeno je tisuće NOB spomenika po cijeloj bivšoj Jugoslaviji koji, svaki na svoj način, obilježavaju događaje iz Drugog svjetskog rata. Ti spomenici bili su, a posebno neki, vrlo visoke umjetničke vrijednosti, dio afirmacije antifašizma kroz obrazovni proces, političke skupove i turističke projekte. U Hrvatskoj je od devedesetih srušena i devastirana polovica, oko tri tisuće…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje