Scenarist i redatelj prvog hrvatskog SF filma ‘Posljednji bunar’ s radnjom smještenom u Dalmatinskoj zagori progovara o bliskoj budućnosti u kojoj je pitka voda vrednija od suhog zlata, te govori kako je smislio taj zasad nedovršeni film koji već ima uspjeha na festivalima
Godina je 2037. Europa je u stanju potpunog raspada. Vlasnik posljednjeg bunara prirodne čiste vode živi u Hrvatskoj. Nakon što prodaja vode simpatičnoj obitelji pođe po zlu i završi krvoprolićem, taj vlasnik postaje zamjenski otac i suprug. Ali kada bunar presuši, primoran je odraditi još jednu, posljednju “trgovinu”. To je ukratko sadržaj prvog hrvatskog znanstveno-fantastičnog kratkog igranog filma unazad 26 godina, čija radnja je smještena u distopijskom okružju Dalmatinske zagore, a progovara o bliskoj budućnosti u kojoj je pitka voda vrednija od suhog zlata. Glavne uloge u filmu igraju Alen Liverić, Mia Biondić, Ozren Grabarić i djevojčica Ida Rogić, a scenarij su napisali Velimir Grgić i Filip Filković – Philatz, koji je film i režirao. Filković je jedan od kreativnijih i traženijih redatelja glazbenih videospotova u Hrvatskoj, a posljednjih godina prisutan je i na Hrvatskoj televiziji sa svojim serijalima ‘’Lovac na bilje’’ i ‘’Slatka kuharica’’ te na internetu prikazanim serijalom ‘’Infiltracija, kronike iz urbanog istraživanja’’. Film je nedavno uz veliki interes predstavljen na najvećem hrvatskom okupljalištu ljubitelja znanstvene fantastike u Zagrebu – SFeraKonu, ali kao nedovršen i na festivalu kratkometražnih igranih filmova Paris Courts Devant u Francuskoj, gdje je odnio prvu nagradu, što je osiguralo autorima filma još bogatiju postprodukciju od planirane. Kako izgleda svijet 2037. godine u koju je smještena radnja filma, na kakve su sve detalje mislili radeći na filmu, zašto su film još prošle godine najavili lažnom reklamom za lažnu pitku vodu te kakve još projekte sprema, Filip Filković – Philatz ispričao je u razgovoru za Nacional…
Komentari