FILIP ĆORLUKIĆ O KNJIZI ‘QUO VADIS HOMO: KATASTROFA ILI SAVRŠENSTVO?’

Analizirajući svete knjige suvremenih monoteističkih religija, ali i budizma i hinduizma, kao i vrlo starih na mitologijama zasnovanih religija i tumačeći ih dostignućima naše suvremene znanosti, Filip Ćorlukić u knjizi “Quo vadis homo: Katastrofa ili savršenstvo?” donosi suvremenu sintezu sociološko-psihološke misli čovječanstva. Iako zadire u mnoga različita područja, zajednička nit koja povezuje autorove teme sadržana je već u posveti knjige ideji Ujedinjenih naroda, odnosno zajedništvu različitosti. Kroz analizu ideja sadržanih u svetim knjigama, autor sugerira zaključak da sve religije u biti zastupaju iste poruke. Različite istine koje obično smatramo oštro suprotstavljenima, po autorovu mišljenju, samo su aspekti iste istine. Premda se on u svojim znanstvenim traganjima iscrpno služio starim vjerskim zapisima, osobito Biblijom i Kur’anom, knjiga sadrži i povijest ljudskih težnji, kao i mnoge suvremene sociološke i psihološke dvojbe.

Filip Ćorlukić rođen je 1928. godine u selu Vrhovi kod Dervente. Diplomiravši fiziku, radio je isprva u vojnoj industriji, potom u industriji papira kao stručnjak za automatizaciju te u naftnoj industriji. Objavio je deset knjiga, među kojima se ističe uspješnica “Kamo ideš čovječe”, a “Quo vadis homo” zapravo je prošireno izdanje upravo te knjige. Od 1976. Ćorlukić je na popisu znanstvenih istraživača. Živi i radi u Puli.

U intervjuu za Nacional Ćorlukić priča o religiji, politici, prisjeća se djetinjstva u NDH i poglavnika Pavelića, objašnjava zašto misli da je Franjo Tuđman bio najlošiji izbor za predsjednika te zašto je Daytonski sporazum zločin međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini.

NACIONAL: U knjizi “Quo vadis homo” tumačite religijska shvaćanja na temelju današnjih znanstvenih dostignuća. Što vas toliko fascinira u religiji da se tom temom bavite već šest desetljeća?

Odgajan sam u strogoj, seljačkoj katoličkoj obitelji. Kao 13-godišnjak sam prihvatio Antu Pavelića kao šefa države, ali sam ga se ubrzo odrekao i potrgao njegovu sliku zato što je izdao svoju domovinu. Ali da se vratim na vaše pitanje; još kao mlad razmišljao sam o religiji i ljubavi prema bližnjemu i Bogu. Nisam mogao shvatiti kako je to istaknuto najvažnije, s obzirom na sve što se događa oko mene. A ono što ne shvaćam, želim shvatiti pa sam počeo proučavati razne knjige. Kad sam završio srednju školu, odlučio sam proučiti sve najveće svjetske religije kroz povijest. To je bio motiv za knjigu.

NACIONAL: Spomenuli ste Antu Pavelića, kako gledate na fašizaciju Hrvatske i poziv na obnovu ustaštva?

Moram reći da ne postoji ustaška ideologija, postoji pavelićanstvo jer je on osmislio ta neka ustaška načela kao način poslovanja države koja nije bila demokratska. Ali treba se osloboditi prošlosti jer te ljude više nitko ne može vratiti. Stalno pričamo o Jasenovcu, a zapravo o Jasenovcu ne znamo ništa. To je jedna velika tajna; jedni tvrde da se ništa nije dogodilo, a drugi da je bilo stotine tisuća mrtvih. O Bleiburgu isto. Stjepan Mesić je rekao da je tamo ubijeno 3500 ljudi, a danas je samo u Sloveniji – prema njihovim procjenama – pokopano 110.000 žrtava Bleiburga. Od toga je 60.000 Hrvata, 11.000 Slovenaca te crnogorski četnici i Nijemci. Moramo se prestati baviti politikom i prepustiti takve stvari povjesničarima.

• ‘ENGLEZI SU KRIVCI za situaciju u arapskom svijetu. Kad se SSSR raspao, SAD se trebao vratiti izolacionizmu i raspustiti NATO. Nakon što se pojavio Putin, imamo novi hladni rat’

NACIONAL: Vi zapravo tvrdite da nema razlike u Bibliji i Kur’anu, već da Kur’an zapravo potvrđuje biblijske zapise i nameće se čak kao čuvar tih starih zapisa?

Kur’an zapravo sadrži najmanje vjerskih „pravila“, više je riječ o svjetovnim segmentima života, uređenju države, ženidbi, ugovorima. To je bilo vrijeme stvaranja nove civilizacije na dotad divljem Arapskom poluotoku. Ali gledano usko vjerski, Kur’an je pravi pravcati nastavak evanđelja.

NACIONAL: Kako je onda došlo do takvog razmimoilaženja između islamske i kršćanske civilizacije?

Ljudi vole vlast. Ljudi se dijele, čak i svećenstvo, bez obzira na to je li riječ o hodži, biskupu ili rabinu. Imali smo Papinsku Državu, primjerice, a to je totalni besmisao u vjerskom pogledu.

NACIONAL: Dosta pišete o tome da ulazak crkve u svjetovnu vlast može značiti samo loše…

Vjerska država ne postoji pa prema tome takva situacija vodi u katastrofu. Vjerska država vodi samo zločinu, pa pogledajte samo Islamsku državu. To je ludost!

NACIONAL: Kako onda vidite položaj Katoličke crkve u Hrvatskoj?

Jako je konzervativna, a to je loše. Napisao sam „Objedinjeno evanđelje“ 1960-ih. Tad me napao Glas Koncila. Evanđelje se ne može čitati kao jedna knjiga, već su to četiri odvojene knjige pisane od četiri evanđelista i jedino se tako može promatrati. Ali ako čovjek želi vidjeti što su rekli Matej ili Luka, mora tražiti u sve četiri knjige. U svojoj knjizi odabrao sam Matejevo kao središnje, dok sam tekstove ostale trojice naveo u istoj knjizi kao sporedne, s desne strane knjige. Tako je bilo preglednije. Ono što moram reći jest da nijedna od postojećih religijskih zajednica ne slijedi u potpunosti ono što piše u svetim knjigama. Došlo je do devijacija.

NACIONAL: Budući da je knjiga “Kuda ideš čovječe” objavljena 1970-ih u Jugoslaviji, a bavila se temom religija, mogla je biti objavljena jedino kao znanstvena fantastika. Je li to istina?

To je istina, koliko god smiješno zvuči. Dušan Čalić, visoko pozicionirani partijski činovnik, pomogao mi je s objavljivanjem jer je on knjigu odnio Partijskom komitetu od kojeg sam dobio odgovor da vjera nije opasna za narod, ali da knjigu moram objaviti kao znanstvenu fantastiku.

NACIONAL: Nakon svega što ste naveli u knjizi, nakon 60 godina istraživačkog rada na ovoj temi, jeste li vjernik, vjerujete li u Boga?

Katolička crkva dugo je bila smetnja, a sve je preokrenuo papa Ivan XXIII., moderni papa, čovjek ispred svog vremena i jako dobar papa koji je potaknuo dijalog i solidarnost bez obzira na vjeru, što je bilo revolucionarno. Bio je i protiv bogatstva pa nije želio primiti zlatni križ, nego je zadržao svoj srebrni. Dogme su, inače, negacija kršćanstva. Primjerice, proglašavanje Marije, Isusove majke, Majkom Božjom – oko toga je bio veliki spor u Carigradu – nije dobro. U molitvi se nalaze riječi Majko Božja, koje ja ni danas kad uđem u crkvu i kad molim, ne mogu izgovoriti jer to znači da prije toga nije bilo Boga. Oko toga postoji veliki otpor svećenstva pa će teško biti takve stvari iskorijeniti, ali je Katolička crkva na putu otrježnjenja.

NACIONAL: Kako to mislite?

Na putu je da se vrati evanđelju. Ona je kroz siromaštvo, kroz poštovanje svih ljudi, pokazala da se vraća tim vrijednostima i da poštuje čovjeka bez obzira na vjeru, nacionalnost, rasu. Pravoslavlje je, s druge strane, još uvijek tvrdo i konzervativno, a protestanti su se, nažalost, raspali u mnogo sekta. Što se tiče islama, od samog početka, od njegova nastanka, pokušava se nametnuti tvrdnja da je islam najbolja vjera i slično. To je suludo, kao i mnoga pravila koja su uvedena u islamu. Uzmimo, primjerice, marame. U Asiriji je bio običaj da žene pokrivaju kosu. Od njih su taj običaj primili Izraelci, pa čak i katolici. Vidjeli ste da papi žene dolaze s maramom na glavi. I onda su danas muslimanke prisiljene nositi ona „čudovišta“ od hidžaba. U tome ne postoji ništa vjersko! Kur’an zahtijeva da se žene odijevaju čedno. Točka. Alkohol nije zabranjen. To je laž. Svinjetina nije zabranjena. To je laž. I tako dalje.

NACIONAL: Još uvijek mi niste odgovorili smatrate li se vjernikom.

Apsolutno! Duboko vjerujem u Boga, na temelju svetih knjiga. U crkvu ne idem jer ne mogu to slušati.

NACIONAL: Spomenuli ste islamski radikalizam, terorističke akcije koje su danas najveća opasnost za sigurnost u svijetu. Vi u knjizi pokušavate pronaći podlogu za taj terorizam i kažete da svaki terorizam ima svoje uzroke. Prema vama, uzrok aktualnog terorizma je najprije britanska, a danas i američka intervencija na Arapski poluotok. Vrlo ste kritični prema zapadnoj politici u tom dijelu svijeta?

Vrlo sam kritičan prema politici Velike Britanije, koja je i stvorila temelj za nerede nakon Drugog svjetskog rata. Oni su, u zamjenu za pomoć u borbi protiv Turaka, Arapima obećali državu. Onda su s Francuzima uzeli ravnalo i nelogično podijelili tu državu na nekoliko državica. I tako prevarili Arape. Englezi su veliki krivci za situaciju u arapskom svijetu. Na našu sreću, kad se SSSR raspao, raspao se i Varšavski pakt. SAD se trebao vratiti svojem izolacionizmu i raspustiti NATO. Međutim, kao kod životinja – kad jedna reži, druga se priprema za napad. Tako je i kod država. Nakon što se pojavio Putin, danas imamo novi hladni rat. To je preslagivanje snaga i neprestano nadmudrivanje i takva je situacija opasna. Osim toga, NATO nije pomogao ni Hrvatskoj ni Bosni dok su bile u ratu. Gledali su mirno na tisuće silovanih žena i nitko nije reagirao. Zbog takve politike stvorena je Republika Srpska, država u državi. Amerikancima trebaju mjesta nesigurnosti. To je ovdje Bosna, a na istoku su razorili Irak. Husein je bio lud, ali je Irak bio bogata država, razorene su Libija, Sirija… Raskopali su sve i što su stvorili? Ništa. Govorili su da napadaju Afganistan žele pronaći Bin Ladena. Sve su razarali, ali područja u kojima su bili talibani, Kandahar i ostali, ostali su neosvojeni. Dakle, Amerikanci trebaju alibi za osvajanje. Njihova vojska treba neprijatelja, onda može dobiti i novac oko kojeg se ionako sve vrti.

• ‘TUĐMAN JE BIO NULA OD POLITIČARA. Bio je odgojen kao partizan, a jako je poštovao NDH, uveo je kunu, htio je biti poglavnik. Velika je nesreća što je on izabran za prvog predsjednika’

NACIONAL: Inače se posebno u posljednjem dijelu knjige bavite američkom politikom i navodite da je iznimno pohlepna i licemjerna te odgovorna za mnoge loše stvari koje se događaju. Krivite Ameriku i UN za Daytonski sporazum koji smatrate monstruoznim. Zašto?

Ono što su napravili Bosni je zločin.

NACIONAL: Čak ste se pismom 2009. obratili Stjepanu Mesiću da kao predsjednik Hrvatske povuče svoj potpis s Daytonskog sporazuma. Pisali ste da je “Bosna mnogo toga preživjela, ali je uvijek ostala cjelovitom. Daytonom je ona obogaljena. Od tada je to monstruozna državna tvorevina, invalid kakav ne može samostalno opstojati. Već prema načinu i neregularnoj proceduri prihvaćanja, Daytonski sporazum nije sporazum, nego je to kapitulacija jedne članice Ujedinjenih naroda pod pritiskom onovremene američke vlasti, a uz teško shvatljivu privolu Hrvatske i pohlepnu podršku Srbije.” Što vam je Mesić odgovorio?

Nije odgovorio ništa, a pisao sam i Ivi Josipoviću. Josipović je razuman, svi drugi hrvatski političari su demagozi. Kad je mislio da je Franjo Tuđman ustašoidan, Mesić je pjevao ustaške pjesme. Kad je mislio da je antifašist, onda je i on bio antifašist.

NACIONAL: Zašto mislite da je Daytonski sporazum monstruozan?

Kad stradaju životinje, poljoprivreda, ljudi, to se s vremenom oporavi. Bosna je tako konstruirana da se više ne može oporaviti, stvorene su tri neprijateljske grupacije. Čović spada u političare prevrtljivce. Izjašnjavao se kao Jugoslaven i pisao je ćirilicom. On je rođen kao Hrvat, pa je onda mislio da je jugoslavenstvo u redu, pa je bio Jugoslaven, a onda je odjednom postao veliki Hrvat. Današnja Bosna je zločin jer se ne može oporaviti. Tko će pomiriti Čovića, Republiku Srpsku i Izetbegovića? Čović bi htio svoju državicu, Hercegovci su uvijek bili separatisti.

NACIONAL: Mislite da nema budućnosti ako Bosna i Hercegovina ostane ovako uređena?

Nema. Kao prvo, Bosna se mora proglasiti Bosnom. Ta ‘Hercegovina’ ostala je od Austrijanaca, iako je pod Turskom uvijek bila samo Bosna. Tito je, međutim, ostavio Bosnu i Hercegovinu. Ali danas Švicarac može reći da je Švicarac, bez obzira na to je li talijanske, francuske ili njemačke etničke skupine, ali Bosanac ne može reći da je Bosanac već kaže da je Hrvat, Srbin ili Bošnjak. U knjizi “Heretik” koja će uskoro biti objavljena, molio sam Kolindu Grabar Kitarović da prekine rat demona prošlosti u Hrvatskoj i da pomogne Bosni da ponovo postane država.

NACIONAL: Volite se obraćati predsjednicima Hrvatske, mislite li da imaju volju i snagu riješiti te probleme ili je to simbolična gesta?

Sve je to smiješno, a posebno isticanje lijevog i desno. To ne postoji. Ili pojam antifašizam. Fašizam je postojao samo u Italiji. Od tri totalitarna sustava, fašizam je bio najmanje loš, ako to mogu tako reći. Hitlerov nacizam bio je najgori zbog ciljanog ubijanja cijelih naroda, a ubitačan je bio i komunizam. Međutim, Staljin je u ratu proglasio sve neprijatelje fašistima i otud taj pojam. Kad smo kod toga, Tuđman je bio nula od političara, moram to reći. Nije, jadan, znao ni što znače fašizam i antifašizam. Bio je odgojen kao partizan, nakon toga odgajan je i među generalima. Jako je poštovao NDH, uveo je kunu kao valutu, htio je biti poglavnik. To nije mogao biti pa se prozvao poglavarom i sašio si posebnu uniformu. Velika je nesreća što je on izabran za prvog hrvatskog predsjednika, ja sam očekivao da će to biti Savka Dabčević Kučar, ali je ona dobila samo pet posto glasova.

NACIONAL: Zašto ste očekivali Savku?

Zato što je bila gospodarstvenik. Pratio sam dugo njezin rad, borila se za hrvatske interese na partijskom čelu pa ju je stoga Tito i skinuo s čelnog mjesta. Ona mi je nekako bila najrealniji kandidat, dok je Tuđman bio najmanje realan. Ali tako je kako je.

NACIONAL: U knjizi je jako zanimljiv početak, posebno dio u kojem pišete – opisujući placebo efekt – da je čovjek prema sadašnjim znanstvenim spoznajama sigurno sposoban sam kontrolirati svoj um i svoje genetsko podrijetlo, a ne da tijelo kontrolira njega. Kažete da vjerom, vjerovanjem – pa to povezujete s onim o čemu je govorio Isus – možemo ozdraviti i da nam za ozdravljenje ne trebaju lijekovi?

Tako je, to je znanstveno dokazano upravo placebo efektom, nikakvog logičnog objašnjenja za to nema osim da je riječ o snažnoj vjeri u ozdravljenje. Treba, kako ja to i u knjizi kažem, uključiti razum. Jer nama vladaju emocije, a one su veliki neprijatelj razuma i blokiraju ga. Volim, mrzim i slične emocije nikad nisu dobre u razumu. U knjizi pišem o razumu, ali i o korektoru razuma – savjesti, a uz to je vezan i moral. Kod svih ljudi postoji osjećaj morala, mislim da čak i Stipe Mesić zna što je moral.