‘Sudjelovao sam kao kolumnist u dnevnom prokurdskom listu Özgür Gündem u kampanji protiv njegova ukidanja. S kolegama novinarima preveden sam na sud, a optužili su nas zbog propagandne djelatnosti u korist kurdskih terorista’
Dobitnik ovogodišnje nagrade SEEMO-a (South East Europe Media Organization – Udruženje novinara jugoistočne Europe) koja nosi naziv Dr. Busek SEEMO Award for Better Understanding in South East Europe je Erol Önderoglu, istaknuti novinar, borac za ljudska prava i predstavnik Reportera bez granica u Turskoj. Nagrada mu je dodijeljena prošloga tjedna u Beogradu, na godišnjoj konferenciji Komisije za medijsku politiku koja okuplja novinare i urednike centralne i istočne Europe, Amerike i Rusije već preko dvadeset godina. Erol Önderoglu je zbog svog novinarskog rada i aktivizma godinama pod pritiskom turskih vlasti, što je kulminiralo njegovim uhićenjem i podizanjem kaznene prijave od strane turskog pravosuđa u lipnju ove godine. Naime, zbog sudjelovanja u kampanji solidarnosti za kurdski dnevni list Özgür Gündem uhićen je, s dvojicom istaknutih turskih intelektualca – novinarom Ahmetom Nesinom i borcem za ljudska prava Şebnemom Korur Fincancijem. Uhićeni su 20. lipnja 2016. i zadržani u pritvoru punih deset dana. Sva trojica optužena su za terorističku propagandu, suđenje je započelo početkom studenog, a nastavlja se krajem siječnja 2017. godine. Sudit će im se zbog triju tekstova objavljenih u listu Özgür Gündem, a ako ih proglase krivima, čeka ih kazna od više od četrnaest godina zatvora. Erol Önderoglu dao je intervju Nacionalu neposredno nakon uručenja te prestižne nagrade.
NACIONAL: Što nam možete reći o svojoj profesionalnoj karijeri i povodu za dobivanje ove nagrade?
Više od dva desetljeća kao novinar i predstavnik Reportera bez granica svjedočio sam mnogim političkim procesima protiv novinara u Turskoj. U razdoblju od 1996. do 2000. vojska je dominirala političkim i javnim životom. Borio sam se tada za prava islamističkih i kurdskih novinara, zalažući se u obrani njihovih slučajeva. U razdoblju od 2000. do 2010. došlo je do reformističkog procesa tijekom kojeg je turska vlada morala ispuniti sve standarde u pravosuđu, u skladu s europskom legislativom. U isto to vrijeme novinari su izlagani novim pritiscima i to uslijed donošenja novog Kaznenog zakona, Protuterorističkog zakona, Zakona o internetu. Ti zakoni zapravo su poslužili tome da se na drugi način počnu zatirati slobode medija i javne riječi. Tih petnaest godina navodnih reformi nije dovelo Tursku pred vrata članstva u Europskoj uniji, već je zapravo samo pomoglo konsolidaciji radikalnih snaga i vladajuće islamističke ideologije. Pokušavajući na domaćem planu nametnuti taj način vođenja države i mijenjajući javne institucije, kroz proces islamizacije, vlada je u potpunosti ignorirala sve vođe opozicije, političku opoziciju kao takvu i, naravno, medije…
Komentari