Glazbenik umjetničkog imena Edo Maajka, jedan od najpopularnijih repera bivše Jugoslavije, nedavno je predstavio novi singl ‘No Pasaran’ u kojem govori o rastu radikalnog nacionalizma i netrpeljivosti u Hrvatskoj i Europi

Edin Osmić stigao je početkom 90-ih godina s obitelji iz rodnog Brčkog u Zagreb kao izbjeglica pred ratom u Bosni i Hercegovini. U tom gradu završio je srednju školu, a potom se vratio u BiH i u Tuzli upoznao hip hop glazbu te s prijateljima osnovao razne bendove. Krajem 90-ih objavio je prve pjesme “Minimalni rizik” i “Mahir i Alma” koje su često emitirane na zagrebačkom Radiju 101 pa su postale poznate i u Hrvatskoj. Godine 2002. objavio je debitantski album “Slušaj mater” koji je bio jedan od najpopularnijih izdanja te godine. Do danas je objavio pet studijskih albuma, jednu kompilaciju i skladao glazbu za igrani film “Zlatna dolina”. Upravo zbog stihova i vještine pričanja priča, Maajku cijene i publika i glazbenici. U novom singlu “No Pasaran” opisao je jačanje radikalnih nacionalističkih političkih struja u zemljama bivše Jugoslavije i svijetu kroz situacije s kakvima se svakodnevno susreće običan čovjek. Posljednjih nekoliko godina Maajka živi u Tel Aviv u Izraelu sa suprugom Lilach Geva i kćeri. U razgovoru za Nacional govori o radikalnom nacionalizmu, položaju muslimanske manjine, izbjegličkoj krizi, prisjetio se svojih dana tijekom izbjeglištva, opisao je trenutnu situaciji u Izraelu i komentirao novu vladu premijera Tihomira Oreškovića te najavio svoj povratak u Hrvatsku.

NACIONAL: Vaš novi singl “No Pasaran” poziva na borbu protiv fašizma. Što vas je potaknulo da napišete pjesmu u kojoj kažete da “miriše fašizam u zraku”?

Puno putujem i to sam opazio i osjetio svugdje, kako u zemljama bivše Jugoslavije, tako i na globalnom planu. Svatko ima svoje televizije i svoje informacije koje su pune opravdavanja zbog domaćih izljeva fašizma. Uvijek su drugi ti koji su krivi, koji su zakuhali i naravno da su ti drugi puno lošiji od nas. Sve je manje razumijevanja za druge i drukčije. Zajednička crta je to da su svi u strahu, zaista se svi boje i taj strah je okidač za puno loših odluka i još nesigurniju budućnost.

NACIONAL: U toj pjesmi pjevate “Opet ono mrš balijo je do mene došlo, i ono ubi Srbe i ono gazi Hrvata, i ono Juden Auf Wiedersehen od starog rata, čuj do mene došlo, care, to je sada mainstream”. Što je uzrok tome da je vrijeđanje na nacionalnoj i rasnoj osnovi postalo svakodnevica?

Zato što se takve stvari ne osuđuju, nego se i opravdavaju, u stilu “imamo i gorih problema pa jebo korektnost”, a drugi problem je taj što caruje neznanje. Pretrpani smo zavjerama i lošim učiteljima. Ja ih zovem trovačima i to je svjetski opasan trend. Svaka činjenica ne doživljava se kao činjenica, nego se samo tu informaciju prilagodi postojećim dezinformacijama i predrasudama. Internet i socijalne mreže ogromna su prednost u komunikaciji i povezivanju ljudi u čitavom svijetu. Razmjena ideja nikad nije bila tako jednostavna, ali koliko je to dobro za korisne ideje i razvoj, toliko je odlično i za razmjenu idiotizma i primitivizma. Socijalne mreže dovele su regrutne centre u naše domove, svaka ideja ima svoje vojnike i svi se trude pridobiti što više sljedbenika ili barem simpatizera. Tako je na svim stranama, od ekstremne ljevice do desnice. To koriste svi, od religija do političara. To ne bi bio problem da smo društvo s razvijenom sviješću pojedinca i da poštujemo znanje te uvažavamo drukčije mišljenje. Ali kada se masa ljudi okomi na tebe jer imaš drukčiji stav, ma koliko god on bio ispravan, kao pojedinac se povlačiš i izlaziš iz konflikta, a masa nastavlja živjeti u svojoj laži koja postaje činjenica. Imali ste nedavno upozorenje s lokalne televizije u Zagrebu na četnike koji mogu zaklati vas i vaše dijete dok se šećete po Cvjetnom trgu. Ti trovači prelaze sa socijalnih mreža na televiziju. Novinari susjednih zemalja samo čekaju na ispade susjeda, dok su oni koji obraćaju pažnju na ispade vlastite strane osuđeni na etiketu izdajice.

NACIONAL: Jeste li životom u Izraelu pošteđeni podjela i uvreda i kolika je netrpeljivost između Izraelaca i Palestinaca?

Netrpeljivosti u Izraelu ima jako puno. Sve te pojave o kojima smo pričali postoje u toj zemlji i vrlo su potencirane. Postoje trovači koji djeluju u parlamentu i medijima, a postoje i realne opasnosti. Izrael iz godine u godinu, metar po metar, kvart po kvart, zauzima teritorij na Zapadnoj obali. Koriste palestinski razdor i nemoć. Na vlasti je desnica i bez ozbiljnog pritiska Zapada to neće prestati. S druge strane, postoji i realna opasnost od napada Hamasovih pristaša i simpatizera na cesti nožem, pištoljem i bombom. Nedavni napad automatskim oružjem u Tel Avivu povezuje se s ISIL-om, pa je i to novi moment. Meni ne pada na pamet vožnja gradskim prometom. Diskutirao sam i svađao se s dosta ljudi, od ekstremnih cionista do ekstremista na palestinskoj strani. I jedni i drugi su za državu bez ovih drugih, a to je sada zaista nemoguće i samo vodi u nove sukobe. Zahvaljujući takvim likovima imate osiguranje na svakom koraku i brojne provjere. Nema na cesti ono “pusti ovog, ja ga znam, to mi je rođak”’. Nikom se ne vjeruje kad je sigurnost u pitanju. Ako držiš nož u ruci i ideš prema vojniku ili policajcu, upucat će te bez obzira na to jesi li musliman, židov, ateist ili svemirac, nema onog “ja sam se samo zajebavao i šalio”. Kako vidim, i Europa kreće tom stazom nesigurnosti, a to znači da će na cesti biti u svakom trenutku barem deset posto policajaca u civilu. Ne možete vjerovati kako te provjere izluđuju čovjeka, a ako potraju neko vrijeme, postat će način života i normalnost, kao i ovdje. Aerodromi, kolodvori, autoceste, ulice, trgovački centri, noćni klubovi, na svakom većem okupljanju svi se provjeravaju, od bakica do djece. Ima i dosta naprednijih stvari nego kod nas. Sve oznake na cesti i tekstovi na proizvodima su dvojezični. Nisam još nigdje vidio prekrižena arapska slova na pločama, kao što je kod nas slučaj s ćirilicom, ili razbijene ploče. Puno puta vidio sam ljude kako se mole i klanjaju na javnim površinama, i u kvartovima i u centru. Većina ljudi zagovara suživot i osuđuje mržnju, bez obzira na to s koje strane dolaziš, što nije slučaj u ruralnim naseljima. Dosta je kompliciranija i složenija situacija nego u Europi. Najgore što sam primijetio jest da je ljude koji su ljevica, koji se zaista bore za prava svih u državi i pokušavaju napraviti svjetliju budućnost za sve, osudila europska ljevica zato što su Izraelci i nisu za opciju uništenja zemlje. To mi još uvijek ne ide u glavu, istinskoj ljevici i ljudima koji pozivaju na suživot vrlo je teško i nemaju potporu. A najveće žrtve su Palestinci. Ne samo da ih Izrael gura s teritorija, nego se i ostale arapske nacije prema njima odnose jako loše i spominju ih samo kada im je to potrebno zbog vlastitih interesa.

• ‘BRANIMIR GLAVAŠ postrojavao je momke u crnom, a upravo tako postrojavali su se i pred Drugi svjetski rat svuda po Europi. Ti likovi izazivaju u meni jednaki strah kao isilovci’

NACIONAL: Jeste li osobno imali problema prolazeći kroz razne granične prijelaze zbog svog imena ili porijekla, kako spominjete u pjesmi “No Pasaran”?

Ja sam u skeneru prije svakog leta u Izrael. Ne mogu biti šupak i reći da se samo muslimani provjeravaju i trpaju u skenere, ima tu i ostalih, ali muslimanima to ne gine. U Europi su me često u posljednjih nekoliko godina pregledavali samo na temelju očeva imena. Edin Osmić zvuči im dosta istočnoeuropski, ali kad vide ime oca Fehim, onda se u većini slučajeva uozbilje i temeljito me pregledaju. Njima je Fehim sinonim za isilizam, nema boljeg opisa od onog u pjesmi.

NACIONAL: Zbog čega se antifašizam toliko osporava da su profašisti dignuli glave, a antifašisti se boje progona?

Fašisti i ekstremna desnica napadima u Parizu i prijetnjama u cijeloj Europi, dobili su na snazi. Dobili su nevidljivi pečat odobravanja i legitimitet. To se kod nas na Balkanu dešavalo tijekom rata, ali i svakom novom trzavicom i “kuhanjem”. Svakim novim napadom na europskom tlu ljevica u Europi bit će sve slabija, kao i antifašizam. Ljudi koji pozivaju na razum bit će ismijani. Zajebana vremena, brate.

NACIONAL: Prije dvije godine narod u Bosni i Hercegovini odlučio je izaći na ulice. Međutim, osim školskog sata direktne demokracije i straha u očima političara, nije se promijenilo ništa. Vjerujete li da će se uskoro ponoviti sličan scenarij?

Vjerujem da hoće. Situacija u BiH je jako loša, ljudi jedva preživljavaju, država se ne brine ni za koga.

NACIONAL: Političarima u Hrvatskoj zamjera se što se često svađaju oko ustaša i partizana. Ali koliko je zapravo potrebno ukazivati na fašizam, ma kako se on zvao i koliko god ne izgledao uniformirano kao vojnici Trećeg Reicha, nego se svakodnevno pojavljuje u društvu u raznim oblicima i izjavama i stavovima političara?

Ne znam što da ti kažem na to. U parlamentu sada imamo ljude koji tvrde da je Hrvatska pala 1945. To je bolesno. Nije problem u ukazivanju na fašizam jer sam vidio da mnogi u Hrvatskoj to rade, problem je u tome što ljude boli ona stvar za to ukazivanje. Oni to vide kao sukob komunista s nacionalistima, što je totalna obmana. Likovi predstavljaju antifašizam kao komunizam i tu je jedan od problema. Treba dati otvoreno do znanja da su ustaše i koncentracijski logori i zločini provedeni s njihove strane sramota, da su bili Hitlerovi saveznici, kraj priče. Ne znam je li Branimir Glavaš ušao u Sabor, ali je sramota i to što je u njegovoj blizini. Lik je postrojavao momke u crnom, a upravo tako postrojavali su se i pred Drugi svjetski rat svuda po Europi. Ti likovi izazivaju u meni jednaki strah kao isilovci. Ne znam po čemu je manje opasna zastava s kukastim križem okačena u sobi nekog idiota, od zastave ISIL-a, ali novinar Andrija Jarak neće napraviti izvještaj o takvoj zastavi u prime timeu. Kažem ti, samo se opravdava svoje, ma koliko pogrešno to bilo.

NACIONAL: Vi ste početkom 90-ih došli iz BiH u Hrvatsku zbog rata. Smetaju li vam napadi na izbjeglice, s obzirom na to da ste bili u sličnoj situaciji?

Izbjeglice su ljudi koji spašavaju svoj život i primorani su napustiti svoje domove da bi preživjeli. Ja se nikad nisam osjećao jadnije nego dok sam bio izbjeglica, dobivao humanitarnu pomoć i slušao mater kako u nemoći plače svake noći. Zahvalan sam za svaku pomoć koju sam dobio tada i to iskustvo nikada neću zaboraviti. Jednako sam zahvalan svakom čovjeku koji na bilo koji način pomaže ljudima koji se sada nalaze u sličnoj situaciji i bježe s bilo kojeg svjetskog kriznog područja.

NACIONAL: Zašto je zavladao takav strah od izbjeglica, kada je najčešće riječ o ljudima koji bježe od ratnih strahota i pokušavaju pronaći mir?

Moja situacija prije 20 godina nije bila identična onoj u kojoj se nalaze ljudi koji u zadnje vrijeme dolaze u Europu. Prvo, zbog toga što se tada nisu dogodili napadi u Parizu niti je sličnih prijetnji bilo u Europi, nije bilo ISIL-a pa i Europa nije bila toliko islamofobno nastrojena niti je bila protiv prihvata emigranata i izbjeglica. Nije bilo Pegide, Viktora Orbána i sličnih i prijezir prema izbjeglicama koji je postojao u Hrvatskoj, uglavnom se pravdao ratom u srednjoj Bosni. Drugo, među izbjeglicama s Balkana bilo je svakakvih ljudi, ali nije bilo grupnih silovanja u Njemačkoj, europske vrijednosti i demokracija bili su nešto što smo željeli i u svojim sredinama, nije bilo posebne kulturološke razlike između nas i zapadnjaka pa smo se puno lakše asimilirali. Izbjeglice s Bliskog istoka meta su i mnogim rasistima u Europi. Treće, Europa je tada bila u puno boljoj ekonomskoj situaciji, što je jako važan faktor kad su u pitanju strah i prijezir prema pridošlicama. Kada se sve to pomiješa, onda dobiješ ovu shizofrenu situaciju oko napada na izbjeglice i emigrante. Dobiješ to pravdanje i predrasude prema svim izbjeglicama, generaliziranje da su svi oni silovatelji i divljaci koji jedva čekaju da nam razjebu živote i savršenu Europu. Ponavljam, ljudi su došli spasiti živote, a među njima ima mizeran postotak idiota koji se moraju kazniti ako su uradili nešto loše i naučiti ih da se moraju poštovati zakoni i žene, ma kakav god dekolte imale. Ja znam da je riječ samo o grupicama primitivaca koji idu na štetu izbjeglica, ali histerija mi je neopravdana i točka. Ja očekujem još gore stanje, dijeljenje sumnjivih videa i vađenje riječi iz konteksta, sve ono što sam već vidio kada su u pitanju židovi ili odnosi država i nacija iz zemalja bivše Jugoslavije. “Pravdat će se svoje, a pretjerivati za tvoje, zato opravdano svi se boje”, stvarno sam to lijepo objasnio u pjesmi.

NACIONAL: Zašto je islam proglašen najvećom prijetnjom zapadnim vrednotama i načinu života?

Zato što se islam doživljava samo preko ISIL-a i loših primjera. Ja nisam vjernik i za mene su religije samo kontrola masa, ali stavljanje islama u koš s napadačima u Parizu identično je stavljanju svih kršćana u koš s neonacistima koji po cesti napadaju sve drugačije. Ljudi moraju shvatiti da svaka nacija, religija ili bilo koje udruženje, imaju jedan postotak idiota, kriminalaca, luđaka i da nitko nije pošteđen tog postotka.

• ‘NISAM VJERNIK, meni su religije samo kontrola masa, ali trpanje islama u isti koš s napadačima u Parizu identično je stavljanju svih kršćana u koš s neonacistima koji napadaju sve drukčije’

NACIONAL: Hrvatska je nedavno dobila novu vladu koju predvodi premijer koji donedavno nije ni živio u Hrvatskoj, za ministra kulture postavljen je povjesničar koji tvrdi da “antifašizam nije temelj ove države nego floskula”, a bivši ministar branitelja najavljivao je registar izdajnika. Smatrate li da su to dobri temelji za budući rad nove vlade i prosperitet Hrvatske?

To što premijer nije živio u zemlji, meni nije toliki problem ako je sposoban i ako će poboljšati životni standard, pa bih pričekao s drvljem i kamenjem dok ne vidim hoće li otvoriti nova radna mjesta. To što ne zna dobro pričati hrvatski, dosta mi je lošije i jedva čekam da se zajebavam na račun toga. Što se tiče ministra kulture, na temelju izjava Zlatka Hasanbegovića mogu zaključiti da je on pravi “mustaša”. Ne znam ništa o registru izdajnika, ali je odlično ime za bend.

NACIONAL: Planirate li se vratiti u Hrvatsku i BiH ili ćete živjeti u Izraelu?

Planiram se vratiti u Hrvatsku i to bih jako volio. Sve češće dolazim u Zagreb i pokušavam napraviti neke uvjete za povratak jer ipak ne mogu sa ženom i djecom spavati jedan tjedan kod jednog prijatelja, a drugi kod drugog. Za početak mi je prihvatljiva i opcija da smo malo tu pa malo tamo. Sad sve ovisi o meni i projektima koje sam ove godine pokrenuo. Izrael će vječno ratovati, a to je jako teško izgurati meni i mojima. Na prostorima gdje je granata svakodnevica, a ti pozivaš na razum i suživot, ispadaš glup, a ja znam da nisam glup i da su ti stavovi ispravni.

NACIONAL: Vaš novi singl “No Pasaran” poslušan je na YouTubeu u samo nekoliko dana više od 100.000 puta. Jeste li očekivali takvu reakciju publike, s obzirom na to da nekoliko godina niste imali novu pjesmu?

Ljudi su me se zaželjeli. Uzeo sam odmor od studija i dosta se ulijenio u stvaranju novih pjesama. Kako mi kći odrasta, tako imam malo više slobodnog vremena i volje pa je konačno vrijeme da pokušam pokrenuti neke projekte. Takva pjesma nedostajala mi je na sceni, a izgleda da nas ima još. To i nisu neke ozbiljne brojke jer postoje mladi likovi koji rade klupske pjesme s polunarodnjačkim house refrenima i imaju desetke milijuna klikova za mjesec dana. Svakako sam taj interes za novu pjesmu doživio kao poticaj. Hvala svima koji su je poslušali.

NACIONAL: Je li ta pjesma ujedno svojevrsni putokaz za ostatak albuma?

Nije baš. Toga je bilo puno više na zadnjem albumu nego što će biti na ovom.

NACIONAL: O čemu govorite u pjesmama na novom albumu?

Depresiji, ljubavi i mržnji, odgađanju života, kuknjavi i pretjerivanju. Bit će tu zaista svega, od klupskih matrica do bendovskog sounda kakav smo pokušali dobiti na “No Pasaran”, zajebancije i ozbiljnih tema.

NACIONAL: Vaš posljednji album “Štrajk mozga” iz 2012. dosta je lošije primljen u javnosti od prethodnih albuma. Je li vas to razočaralo i usporilo?

Nije baš. Pogrešno je ako nam previše znače prihvaćanje publike i trendovi. Posljednje tri godine izvodio sam te pjesme u svim zemljama bivše Jugoslavije. Bio sam na jako puno festivala i mogu reći da je publika skakala kao na počecima 2002. Na klikovima i YouTubeu nisam se nešto posebno proslavio, a nije me bilo puno ni na top listama. Nisam bio često u medijima, pa su ljudi uvijek iznenađeni kad me vide. Pitaju “što te nema?” a samo sam ove godine imao tri odlična koncerta u Zagrebu. Nisam toliko uzeo pauzu od scene koliko sam uzeo pauzu od medija.

NACIONAL: U međuvremenu su se pojavili novi reperi. Novi album Kandžije proglašen je jednim od najboljih prošlogodišnjih glazbenih izdanja, dok su bendovi poput Kiše Metaka i High Five postali heroji nove generacije. Što mislite o hrvatskoj hip hop sceni?

Situacija je odlična. Kandžija je konačno dobio respekt kakav je odavno zaslužio. Ovo mu je već treći album i publika i mediji dosta kasne s pohvalama. Kiša Metaka ima genijalne albume, oni i Dječaci predvodnici su novog domaćeg rap vala, novog stila, flowa i sretan sam što to publika primjećuje i što pune klubove. High Five još uvijek se nisu profilirali, ali su na jako dobrom putu da na sljedećem albumu naprave još veći pomak. Tu su uvijek zanimljivi Krankšvester, TBF je objavio odličan album, pa je tako u zadnje vrijeme puno dobrog repa došlo iz Hrvatske.

No Pasaran

Moj tata je profesor Fehim,
A carinik kaže Fehiiim,
Tad pogleda me pola reda
Pa ne znam šta ću s njim,
Isprepadan sam dobro
Bojim se care svih,
I kad me ubace u skener
Na aerodromu zamiriše plin….

Edin je Ediiiiiin, ko u mudžahedin
I džabe ti što si dobar i fin, ime i skoči im adrenalin,
Džabe Bosna i sekularizam, džabe ti pank i nadrealizam,
Džabe ti olimpijada i da je gej parada, njemu je Fehim isilizam,
Njegova zjenica traži krivca, u moru izbjeglica,
Dehumanizirane grupe, fora ista, stara žica, i Europa…

Miriše fašizam u zraku, osjeća se ono
Ono milu im majku, i svi su u strahu..
Osjeti se svuda opet, care širom Europe
Hoće punim da prođe – budi svjetlo u mraku…

No pasaran jaran no pasaran,
Evo globalno ga treba svaki dan
No pasaran jaran no pasaran
S jedne strane mrak a s druge no pasaran

Ja vam ‘neće proć’ a care ko da je prošlo
Opet ono mrš balijo je do mene došlo
I ono ubi Srbe i ono gazi Hrvata,
I ono Juden Auf Wiedersehen od starog rata
Čuj do mene došlo, care to je sada mainstream
Pogledaj vijesti, komentare i đe si.
Nije bitno gdje si jer ima ga svugdje
Bitnije je kad si kad ti u društvo uđe
U devedesetoj, u četrdesetoj,
Ili par stoljeća nazad kalifat fura retro to,
Možda ti ipak draži dron – dronizam
Ili Izrael fazon – setlerizam
Možda bi i ti jedan zid il Krim
Malo Orban i putinizam, da ne nabrajam…

Miriše fašizam u zraku, osjeća se ono
Ono milu im majku, i svi su u strahu..
Osjeti se svuda opet, care širom Europe
Hoće punim da prođe – budi svjetlo u mraku…

No pasaran jaran no pasaran,
Evo globalno ga treba svaki dan
No pasaran jaran no pasaran
S jedne strane mrak a s druge no pasaran

Istok zapad sjever jug, gdje god kreno naćeš isto drug,
Gdje god pošo u strah došo, sa neznanjem si u krug drug
Istok zapad sjever jug, vječno će se vraćat dug
Opravdavat će se moje, pretjerati za tvoje zato opravdano svi se boje

Istok zapad sjever jug, gdje god kreno isto drug
Gdje god pošo u strah došo, strah pa mržnja u krug drug…
Istok zapad sjever jug, vječno će se vraćat dug,
Opravdavat samo svoje, zato opravdano svi se boje…