Prošloga tjedna zagrebačku premijeru imao je film Rajka Grlića “Ustav Republike Hrvatske”, koji je i prije prikazivanja u Hrvatskoj osvojio prestižnu nagradu Grand Prize of the Americas na Montreal World Film Festivalu, gdje je imao svoju svjetsku premijeru. U ovoj “ljubavnoj priči o mržnji” scenarista Ante Tomića i Rajka Grlića, glavne uloge nose neki od ponajboljih glumaca s ovih prostora, Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković i Dejan Aćimović, u ulozi hrvatskog policajca srpske nacionalnosti koji mora položiti ispit o Ustavu Republike Hrvatske. Dejan Aćimović svestrani je umjetnik – glumac, režiser, producent i menadžer koji je na kazališnoj i filmskoj sceni prisutan preko trideset godina. Karijeru je započeo na daskama ZKM-a 1987., a jedna od njegovih prvih filmskih uloga bila je u filmu “Život sa stricem” 1988. Iza njega je nekoliko desetina filmova i TV serija, među kojima su i recentni “Montevideo, Bog te video”, “Crno bijeli svijet”, “Halimin put”, “Sonja i bik”, “Neka ostane među nama”, “Parada” i brojni drugi filmski hitovi, kao i dokumentarci u kojima je stajao iza kamere. Njegov prvi redateljski prvijenac “Je l’ jasno prijatelju” iz 2000. i film “Moram spavat’ anđele” proslavili su ga na svjetskim festivalima, kao i dokumentarci “Hrabro i na rezultat” o slijepom paraolimpijcu Petru Bešliću te “Kralj”, film o Darku Kralju, hrvatskom branitelju, paraolimpijcu i svjetskom rekorderu koji je osvojio niz nagrada. Dobitnik je Zlatne Arene za sporednu ulogu i scenografiju na filmskom festivalu u Puli, a dobio je i srebrnu nagradu za najbolji prvi film na Međunarodnom filmskom festivalu u Houstonu. Prema objavljenim rezultatima HAVC-a za sljedeću godinu, Aćimović je napokon dobio sredstva za film “Anka” prema romanu Mate Lovraka, koji se snima u koprodukciji s francuskim producentom. Nakon zagrebačke, film “Ustav Republike Hrvatske” čeka i premijera u Beogradu i Ljubljani, a u međuvremenu je Aćimović neprestano na putu i dogovara nove projekte.

NACIONAL: “Ustav Republike Hrvatske”, film Rajka Grlića koji je nastao u međunarodnoj koprodukciji, ovih dana ima premijere u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani. U filmu glumite jednu od glavnih uloga koja je ispraćena ovacijama na zagrebačkoj premijeri. Je li taj film došao u pravom trenutku, kada je Hrvatska suočena s valom revizionizma, porastom svih oblika netrpeljivosti, pa čak i fašizacijom, kako su to procijenili neki politički analitičari?

Za ovakve teme o kojima govori ovaj film uvijek je pravi trenutak jer živimo u društvu koje ne podnosi različitosti bilo koje vrste. Još uvijek je puno onih koji ne vole kad je netko gej, ne vole kad je netko Srbin, bježe od invalida i bolesnih. Kod nas se još uvijek bolesna djeca, posebno djeca s poteškoćama u razvoju, skrivaju od očiju javnosti zato što ljudi misle da je to sramota. A najstrašnije je što ti isti koji se tako deklariraju i svoju djecu odgajaju u tom smjeru. Možemo se mi lagati da to nije tako, ali to je surova istina. Trebat će jako puno vremena i jako puno edukacije da bi se to promijenilo. Zato je ovaj film važan jer pokazuje da i ti drugi, drugačiji, nisu ni po čemu različiti od ostalih. U ovom filmu vidimo da su i ti drugačiji normalni i obični ljudi. I oni vole i mrze, i oni se raduju i plaču, i oni slave rođendane i Božiće, i na kraju umiru kao i svi. Ako ovaj film promijeni stav samo nekolicine, bit ću sretan jer to pokazuje da ima nade i da nam svima može biti bolje jer u životu ima puno lijepih stvari zbog kojih vrijedi živjeti.

NACIONAL: Rekli ste da godinama ne dajete intervjue medijima jedan na jedan – zašto?

Ne volim improvizirati ni u čemu, a pogotovo ne volim to raditi kada se obraćam javnosti.

NACIONAL: Lik Ante Samardžića na neki način utjelovljuje sve građane Hrvatske srpske nacionalnosti koji su više ili manje otvoreno izloženi diskriminaciji zbog svojeg porijekla. Pa čak i ako su sudjelovali u Domovinskom ratu na hrvatskoj strani, prije svega jer Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Jeste li se u nekom dijelu tog lika mogli identificirati s onime što on proživljava, a što je potpuno suprotno odrednicama hrvatskog Ustava koji Ante pokušava naučiti?

Sa svakom svojom ulogom nastojim se identificirati do kraja. Trudim se iz petnih žila što više zbiližiti s likom koji igram i proživljavati život kako mislim da ga on proživljava. U ovom filmu to je bilo lako. Prije svega, Rajko je jedan pristojan i obrazovan čovjek koji je pritom izuzetno talentiran redatelj i koji u svakom trenutku zna što želi i čvrsto drži film u svojim rukama. Tako je i režirao ovaj film. S takvim redateljem užitak je baviti se ovim poslom.

NACIONAL: Koliko smo mi kao društvo civilizacijski i kulturološki nazadovali posljednjih nekoliko godina i zašto? Koliko se to osjeća na kulturi?

Nismo mi ništa posebno nazadovali jer mi već odavno nemamo kamo dalje. Društvo u kojem živimo postalo je toliko primitivno da tu više nema prostora ni za civilizacijsko ni kulturološko nazadovanje. Kultura jednog naroda mora biti izvan stranačke i nacionalne podobnosti i pripadanja interesnim skupinama, što kod nas nije slučaj. I sve dok u kulturi budu odlučivali podobni, bojim se da se neće ništa promijeniti. Odnosno, možda hoće, ali još na gore.

NACIONAL: Nebojša Glogovac u filmu glumi radikalno desno orijentiranog profesora povijesti iz ustaške obitelji koji je homoseksualac i transvestit. Je li u njemu zapravo ideja istinskog hrvatstva koje je uvijek povezano s Katoličkom crkvom, obiteljskim i tradicionalnim vrijednostima, dovedena do apsurda, kakav se često viđa u stvarnom životu?

Čini mi se da istinsko hrvatstvo vi i ja vidimo jako različito. Za mene je istinsko hrvatstvo pojam prijateljstva, poštivanja i razumijevanja, uredno plaćanje poreza u svojoj državi.

NACIONAL: Najveći Hrvatine obično najviše vole slušati i pjevati cajke, a najdraža im je Arkanova udovica Ceca. Nije li to apsurdno?

Zašto vi mislite da je apsurd to što neko voli slušati i pjevati cajke? Mi stalno imamo potrebu precjenjivati ljude i praviti ih onakvima kakvi bismo mi htjeli da budu. Ljudi su takvi i bojim se da se neće tako lako promijeniti.

NACIONAL: Mislite li da bi vaš glumački kolega Glogovac mogao imati problema u Srbiji zbog uloge koju je tako dojmljivo odigrao? Koliko znamo, ni tamo ne cvatu ruže, ne samo na političkoj sceni, nego i u medijima?

Nisam baš nešto pretjerano upoznat s političkim prilikama u Srbiji pa ne mogu ni predviđati što mu se može dogoditi. Sasvim dovoljno mi je da znam što se ovdje kod nas po tom pitanju događa.

NACIONAL: Znamo da su se nedavno na noge digli hrvatski kulturnjaci, kao i mnogi intelektualci na međunarodnoj sceni, pa čak i Centar Simon Wiesenthal u Izraelu, zbog stavova, politike revizionizma te osobne povijesti tehničkog ministra Zlatka Hasanbegovića. Kako ste vi doživjeli njegov kratki mandat, kao i ono što mu je prethodilo?

Prije desetak godina zakleo sam se da neću više potpisivati peticije, ići na ikakve prosvjede niti ću komentirati ikojeg političara jer sam vidio da to nema smisla i nema nikakve koristi od toga ako ja kažem što mislim. Shvatio sam da to neće ama baš ništa promijeniti. Ja režiram filmove i povremeno glumim ako mi se svidi neka uloga, tako da možemo o filmovima, stranim i domaćim, možemo o glumcima, i stranim i domaćim, možemo i o kazališnim predstavama.

NACIONAL: Jeste li se pridružili svojim protestom ili potpisom Kulturnjacima i njihovim zahtjevima?

Peticija je javni dokument i lako se može saznati tko ju je sve potpisao.

NACIONAL: Mislite li da će vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem, ako se formira, pokazati više mudrosti u odabiru ministra kulture? Tko bi to mogao biti?

Mislim da sam vrlo jasno izrekao svoj stav o takvim pitanjima. Ja nisam političar i ne namjeravam se baviti politikom. Svoje stavove po pitanju struke jasno izražavam isključivo unutar svoje strukovne udruge i profesionalnog okruženja. Ja bih, recimo, malo o umjetnosti razgovarao, ako može. Koliko se sjećam, povod za ovaj intervju bio je film Rajka Grlića “Ustav Republike Hrvatske” i moja uloga u tom filmu.

NACIONAL: Sudjelujete u brojnim koprodukcijama, osobito u regiji, od kojih su mnoge dobile i međunarodne nagrade. Slažete li se sa stavom HAVC-a da je ministar Hasanbegović opstruiranjem sustava subvencija, odnosno povratka dijela poreza stranim producentima u Hrvatskoj, zapravo otjerao velike filmske kuće ili će to uskoro učiniti, iako se posljednje vrijeme baš zbog tih olakšica u Hrvatskoj sve više snimaju strani filmovi i serije?

Sve će to doći na svoje, samo treba vremena i ljudi dobre volje. Ali kad ste već spomenuli te famozne subvencije oko kojih se lome koplja, nisam nikada shvatio zašto je ta subvencija u proračunu Ministarstva kulture kad se radi o gospodarskom poticaju i o tome bi trebalo odlučivati Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo financija. To s Ministarstvom kulture nema veze.

NACIONAL: Glumili ste u gotovo pedeset filmova, radili s brojnim hrvatskim i stranim režiserima. Među filmovima s početka vaše karijere su i “Život sa stricem”, “Čaruga”, zatim tu su “Parada”, “Peacemaker”, “Sonja i bik”, “Grbavica”. Kako ste se slagali s autorima?  

Prije svega želim biti profesionalac i tako se pokušavam ponašati. Redatelji svih tih filmova koje ste nabrojali odabrali su me jer su me vidjeli kao glumca koji to može najbolje odigrati. Svaki je drugačiji i za svakog me vežu drugačije uspomene. Uglavnom dobro surađujem s redateljima, nemam loših iskustava.

NACIONAL: Vi niste samo glumac, nego i režiser, producent i menadžer. Snimili ste nekoliko nagrađivanih dokumentaraca u kojima se bavite osobama s invaliditetom i njihovim sportskim uspjesima, kao i film “Kralj” o hrvatskom branitelju koji je, unatoč ranjavanju i invaliditetu, postigao čudesne uspjehe u bacanju kugle. Oba su dobila brojne nagrade, radi se o filmovima koji govore o najranjivijim predstavnicima društva koji su inače nevidljivi i zapostavljeni u javnosti. Otkud poriv da radite takve filmove koji su duboko humani i sigurno nisu komercijalni, i to u vlastitoj produkciji?

Dobiti priliku i biti povlašten da baš ti režiraš film koji je svjedočanstvo o nepokolebljivom duhu i fascinantnim ostvarenjima čovjeka čiji sportski rezultati daleko nadmašuju i najveće uspjehe sportaša bez posebnih potreba, za mene je ogromna čast i izazov koji se ne smije propustiti.

NACIONAL: Kako komentirate odnos Ministarstva kulture prema HAVC-u i optužbe koje stižu Hrvoju Hribaru sa svih strana – od braniteljske populacije do nezadovoljnih režisera i organizatora filmskih festivala? Jesu li opravdane i zašto su se toliko intenzivirale?

Nemojte se dalje truditi jer me nećete nagovoriti da razgovaramo o nečemu što nije povod ovom intervjuu. Mislim da bi puno više zanimalo vaše čitatelje kako mi je bilo raditi s Grlićem na ovom filmu, kako sam gradio lik, o suradnji s kolegama. Možemo i o tome što volim u gradu u kojem živim, o hobijima, koje vino volim… Ima jako puno interesantnih pitanja vezanih za moj život koja bi zanimala čitatelje.

NACIONAL: Davno ste započeli karijeru u ZKM-u. Imate li vremena za kazališne uloge?

Nemam vremena za kazalište i to mi je jako žao.

NACIONAL: HAVC vam je upravo odobrio sredstva za postprodukciju filma “Anka” rađenog prema motivima romana “Anka Brazilijanka” Mate Lovraka. O kakvom se filmu radi, tko sve glumi?

Anka je film zamišljen za djecu i odrasle koji govori, prije svega, o potrebi za ljubavlju. Govori o tome kako je teško boriti se protiv nepravde koju nam nanose sudbine i životi. Govori najviše o djeci i o tome što su sve ta nevina bića spremna učiniti za svoju obitelj i skladne obiteljske odnose. U glavnoj ulozi pojavit će se Eric Cantona, fotografiju je osmislio Thierry Arbogast. Pored njih, tu su još i Anđela Ramljak, Cvita Viljac, Rade Šerbedžija, Linda Begonja, Nikola Kojo, Vuk Kostić, Goran Grgić…

NACIONAL: U “Ustavu Republike Hrvatske” važnu i zapaženu ulogu igra vaša kuja Violeta. Je li to bila prvotna zamisao ili ste je ugurali u film “preko veze”?

Violeta je toliko dobra glumica da se sama uspjela izboriti za ulogu.