Zagrebački glumac koji je na poziv intendanta Olivera Frljića ušao u ansambl Hrvatske drame HNK u Rijeci, govori o vraćanju fašizma u javni prostor, ministru Zlatku Hasanbegoviću, komunizmu i Jugoslaviji te Crkvi i politici

U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci 13. veljače premijerno će biti prikazana predstava “Pred mirovinom” Thomasa Bernharda, u režiji Morane Novosel. Predstava govori o povratku fašizma u postratno društvo, a jednu od uloga tumači i zagrebački glumac Dean Krivačić.

Dean Krivačić rođen je u Zagrebu 1977., a Akademiju dramskih umjetnosti upisao je 2002. Odmah nakon diplome postao je član ansambla Teatra ITD. Radio je s mnogim redateljima uključujući Branka Brezovca, Mirana Kurspahića, Boruta Šeparovića, Marija Kovača, Saše Anočića i Olivera Frljića, danas intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, na čiji je poziv Krivačić postao član ansambla Drame tog kazališta.

Krivačić je igrao u mnogim kazalištima za odrasle, ali i za djecu. Za ulogu Vraga u predstavi “Postolar i vrag” zagrebačkoga Gradskog kazališta Trešnja, prošle godine dobio je Nagradu hrvatskoga glumišta. Igrao je i u filmovima i serijama te sinkronizirao crtane filmove, a od 2010. voditelj je dječje emisije “TV vrtić” na HRT-u.

U intervjuu za Nacional Krivačić govori o fašizaciji hrvatskog društva, o jakom utjecaju Crkve u politici, ali i u društvu općenito, a o novom ministru kulture Zlatku Hasanbegovića kaže da mu nije jasno zašto se srami reći da je ustaša. Krivačić govori i o Oliveru Frljiću, Jugoslaviji te o novoj koaliciji HDZ-Most.

NACIONAL: U predstavi “Pred mirovinom” igrate Rudolfa Höllera, bivšeg nacističkog časnika koji je uspio izbjeći suđenje te se pod lažnim imenom vraća na svoju prijeratnu sudačku funkciju. Kako ste doživjeli taj tekst koji je, nažalost, prilično aktualan? Posebno u našem društvu, jer se doista čini da se totalitarizmi vraćaju na velika vrata.

Taj tekst kritizira postratno nacističko društvo, jer s prestankom rata nije nestao nacizam. Gdje su nestali svi ti ljudi koji su desne ruke dizali u zrak? To je zapravo crna komedija, apsurd. Moj je lik predsjednik suda pred mirovinom, uvaženi član gradskog vijeća koji je u Drugom svjetskom ratu bio zapovjednik naci-logora. Krajem rata njegova sestra, koja dijeli njegovu ideologiju, skrivala ga je deset godina u podrumu ne bi li se sve zaboravilo. I zaista se sve zaboravilo, kao što se i danas štošta toga u Hrvatskoj zaboravilo. Radnja prati jedan dan njihova života u kojem proslavljaju rođendan zloglasnog Heinricha Himmlera. I to je, nažalost, u Hrvatskoj jako aktualno jer neki danas slave rođendan Ante Pavelića.

Dakle, tog dana brat i sestra zatvore se u svoja četiri zida jer, na svoju žalost, još ne mogu otvoreno slaviti te odijenu najsvečanije nacističke odore. Tako se danas na Facebook profilima može vidjeti neke Hrvate u nacističkim i ustaškim odijelima i to je danas postalo gotovo normalno.

NACIONAL: Nedavno je i potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš rekao da se pozdrav “za dom spremni!” koji je bio simbol NDH, može opravdati i danas ako se gleda kroz prizmu Domovinskog rata.

Pa da. Mislim da je upravo zato ova predstava, na moju žalost, jako aktualna. Trebam početi raditi pozitivne predstave. Redateljica Morana Novosel za ovaj tekst se odlučila dok još u Hrvatskoj nije bilo ovoliko nacionalizma. U posljednjih nekoliko mjeseci to je zaista eksplodiralo i postalo zastrašujuće. Često se u procesu predstave koju radim, stvari o kojima govorimo u kazalištu zaista i dogode. Tako smo u ITD-u radili “Potop” Mirana Kurspahića, predstavu koja opisuje poplavu u Zagrebu 1960-ih, a tijekom proba dogodila se strašna poplava u Posavini. Radili smo “Rasprodaju” u ITD-u i SC je – rasprodan! Otišao je u stečaj. Bilo bi divno raditi predstavu u kojoj je Hrvatska postala zemlja dobrih ljudi, u kojoj sve cvjeta, u kojoj smo svi sretni, imamo novca i zdravlja, u kojoj se nitko ne svađa i nema podjele na crvene i crne.

• ‘KAKO JE MOGUĆE da se u Hrvatskoj tako transparentno u javni spektar vraćaju lik i djelo Ante Pavelića i NDH? Ljudi o tome vode emisije, u Saboru sjede ljudi kojima je Pavelić otac domovine!’

NACIONAL: Tekst predstave “Pred mirovinom” može se preslikati na hrvatsko društvo danas – govori o padu morala, fašizmu i antifašizmu, siromaštvu. Nedavno ste radili i Krležinu “Hrvatsku rapsodiju” koja ocrtava hrvatsko društvo 1917., a koja govori o istim stvarima. A danas smo u 2016. Što to govori o nama i našem društvu?

Nije to samo stvar Hrvatske. Sav taj nacionalizam koji se rađa, nije dobar. Ljudi su ovce. Takvim ih stvarima “futraju” neki drugi ljudi, a oni na sve to bespogovorno pristaju. Danas, eto, pored svih velikih tekstova o aferama sad bivšeg ministra Mije Crnoje, čitam malu vijest da smo se ponovo zadužili – dakle, ne oni nego svi mi – za još 700 milijuna eura. To je mala vijest o kojoj sad nitko ne priča. I što je najgore, to se smatra uspjehom! Bože, gdje živimo.

NACIONAL: Kako komentirate političku situaciju u Hrvatskoj?

Ne razumijem kako je moguće da se danas u Hrvatskoj tako transparentno u javni spektar vraćaju lik i djelo Ante Pavelića i NDH. Ljudi o tome vode emisije, u Saboru sjede ljudi kojima je Pavelić otac domovine! Čak to više nije Franjo Tuđman, sad je Pavelić. Nije mi to jasno. Mene su učili u Jugoslaviji da su postojali partizani protiv ustaša i četnika. Paveliću je gazda bio Adolf Hitler, a mene su učili da je Adolf Hitler baš “bad guy”, baš najveći na svijetu. Pobio je nekoliko milijuna ljudi i mislim da to nije baš u redu. I sad, ako Ante Pavelić radi za Hitlera, i to na velikoj poziciji u firmi, to je loša firma. Kako je to dobro? Zašto mu se plaćaju mise zadušnice? Zašto onda ne slave Adolfa Hitlera? Budimo realni, nije otac domovine Pavelić, već Adolf Hitler. Da nije bilo našeg Adolfa, ne bi bilo ni našeg Pavelića. Budimo iskreni i recimo to.

Sad se svi snebivaju što je novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović ustaša. Nismo djeca. On govori da riječ antifašizam ne postoji u Ustavu. To je istina jer nije navedena kao imenica, već kao pridjev. Ma mislim, ako si pljunuo, pljunuo si! Hasanbegović je i predsjednik Nadzornog odbora Počasnoga blajburškog voda, bio je član Hrvatske čiste stranke prava, pa pogledajte kakve knjige izdaje. Kad je veliki Ante Pavelić, domoljub Hrvata, pobjegao sa svim zlatom iz svoje voljene zemlje, od svojih voljenih ljudi koji mu još i danas skandiraju, on je bio, dakle, dio toga. Prema tome, čovjek je ustaša! Zašto se toga srami? I zašto se ljudi snebivaju zbog toga što je on ustaša? Pa za to su glasali, živimo u demokraciji.

NACIONAL: Što očekujete od novog ministra kulture? Ministar Hasanbegović najavio je da u njegovu mandatu neće biti klijentelizma i nepotizma, vjerujete li u to?

Ma, o čemu pričamo? Ljudi koji dolaze iz HDZ-a koji su upropastili hrvatsko gospodarstvo upravo zbog takvih stvari, ne mogu to govoriti. Jer naravno da će biti i jednog i drugog! On će novac davati onima s desnice. Možda nije otišao u kazalište, ali poznaje ljude koji idu u kazalište, koji drže kazališta, pa će onda njima davati novac. A mislim da će kao posljedica toga nastradati nezavisna scena koja je ionako na koljenima i ne može preživjeti. Možda da ukinemo sve nezavisne institucije pa da jedino postoji Radio Marija.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da je jedino Oliver Frljić, intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, javno istupio protiv, kako je rekao, fašizacije hrvatske kulture? Nitko drugi ništa nije rekao.

Naravno da je jedino Frljić reagirao protiv fašizacije jer jedini u Hrvatskoj ima muda takvo što izjaviti.

NACIONAL: I odmah su uslijedile prijetnje smjenom.

Prijete mu otkad je stupio na dužnost, to je bilo očekivano. Ali kako mu Tomislav Karamarko može prijetiti da će ga smijeniti, pa nije ga on ni postavio? To što pričaju, to je strašno. Ako je HDZ optužen da je zločinačka organizacija, budimo transparentni! Recite: “Da, krademo!” Ne razumijem zašto se narod stalno čudi, pa glasali ste za njih i sad vam ih evo!

NACIONAL: Kako komentirate rad i istupe Olivera Frljića? Treba li to Hrvatskoj?

Zbog svoje supruge Argentinke, redateljice Renate Carole Gatice, znam da je u Argentini kazalište mjesto otpora, posebno otpora prema desnici. U toj Argentini ne šute, oni izlaze na ulice. Primjerice, gradska vlast odluči povisiti cijenu autobusne karte za 50 lipa. Oni ne dopuštaju, izlaze na ulice, pale gume i viču “Ne! Nećete nas pljačkati! Imate dovoljno!” I oni odustanu. Od Renate sam shvatio koliko je važno da se aktiviramo. Moramo izaći van, reći ono što nam smeta, nisu oni većina, mi smo većina. Nisu svi ljudi ovce, iako se ovi grčevito trude odgajati ih da budu ovce. Ima nas koji mislimo. Često kažu da nam ne treba politika na sceni. Upravo suprotno! Scena je mjesto na kojem se politički priča i priča o politici. I na kojem se trudiš boriti protiv nečega. Oliver radi upravo to, bori se protiv nečega. Jedini je rekao nešto protiv ministra Hasanbegovića. Svi drugi se boje, svi šute! Tako je i nastao nacizam, zato su pobili milijune ljudi. I židove, pedere i crnce i još milijune ljudi.

NACIONAL: Thomas Bernhard u tekstu “Pred mirovinom” osuđuje i one koji sudjeluju u svakom obliku fašističkog djelovanja, ali i one koji o tome šute.

Tako je, zato što šutimo! U početku je to mala grupa ljudi, glasna i agresivna, a nastane veliko zlo. To i danas imamo, zato što svi šutimo. A ima nas više nego njih! Nijedan intendant ili ravnatelj kazališta nisu rekli ni riječ. Čega se bojiš? Da ćeš izgubiti fotelju? Onda je i ne zaslužuješ!

NACIONAL: Vi ste dosad javno nekoliko puta podržali građanske inicijative ljevice, podržavajući, primjerice, LGBT zajednicu i njihova prava, kao i svaki drugi oblik osnaživanja nejednakosti ili diskriminacije. Zašto je to važno?

Neprestano se potiču razlike među ljudima – ti si bijel, ti si crn, ti si katolik, a ti musliman. Sigurno si manje vrijedan. Nismo različiti, svi smo jednaki. Žalosno je da to ljudi ne vide i ne osjete. Pohlepa je, zapravo, za one koji vjeruju u Boga, jedini smrtni grijeh, po mojemu mišljenju. Jer pohlepa zapravo potiče sve ostale grijehe.

NACIONAL: Spomenuli ste Boga. Koje je vaše mišljenje o ulasku Crkve u urede, ministarstva?

To je zastrašujuće. Ja sam dugi niz godina u mladosti išao u crkvu, živim pored crkve u kojoj se, usput, organizira misa zadušnica za Antu Pavelića. U crkvu sam išao do 1990-ih i zaista sam bio aktivan. To je bilo vrijeme komunizma pa su nas zvali da im se pridružimo. Bilo je igralište pa smo igrali razne sportove, provodili puno vremena ondje. Ali 1990-ih smo svi odjednom postali veliki katolici – ne znam kako sutradan možeš postati veliki katolik, koga muljaš? – pa su se maknuli koševi i stolovi za stolni tenis, a na to je mjesto postavljeno parkiralište koje naplaćuju. Tad sam shvatio, kao i zbog čudnih propovijedi, da to za mene nema smisla. Ne želim diskutirati o tome postoji li Bog ili ne. Poštujem svaku vjeru i mislim da je čovjek bez vjere izgubljen čovjek. Vjeruje li on u Boga ili u dobrotu, svejedno. To ulaženje Crkve u kuće, u sobe, u krevete, to je strašno. U kojem mi stoljeću živimo? Ne idemo naprijed, već galopiramo unazad. Uskoro ćemo početi spaljivati ljude i to je opasno. Da ne kažem da neki nemaju za kruh, a moraju dati posljednjih 200 kuna svećeniku za posvećivanje doma. Jer ako ne daju, on će ih prozvati na misi! Je li tome Isus učio? Mene su učili da je Isus bio Sin Božji, dobar čovjek koji je poticao samo ljubav. Ovakva mržnja, da svećenik drži misu na mjestima gdje svi urlaju “za dom spremni!”, čekajte malo, što je ovo? Prekratak je život na ovom planetu da bismo ga potrošili na mržnju.

NACIONAL: Govorili smo o Frljiću, intendantu riječkog HNK, u čiji ste ansambl ušli na njegov poziv. Zašto ste se odlučili za Rijeku?

Ja sam s Oliverom jako puno radio, jednostavno se razumijemo. Znam na koji način radi, on zna kako ja radim i ne moramo trošiti vrijeme u procesu objašnjavanja kako ćemo nešto napraviti. U političkim stavovima se također slažemo.

NACIONAL: Koliko je to važno?

Ne bih s tim čovjekom bio prijatelj da je otvoreni fašist. On nije “komunjara”, kako to odmah desnica tvrdi. Jer svi smo komunisti čim nešto kažemo što njima zdesna ne odgovara.

NACIONAL: Koliko u Hrvatskoj ima komunista!

U Hrvatskoj ima najviše komunista u Europi jer kad kažeš nešto kontra ustaša ili Thompsona, odmah si komunist. Ljudi, ja nisam komunist! Ja sam čovjek i taj nacionalizam i izjave poput onih “Hvala Bogu da imamo Hrvatsku!” ili “Hvala Bogu da nismo Jugoslaveni!” to ne podnosim.

• ‘DIVNO JE TO što je premijer Tihomir Orešković izabran bez glasa naroda. To je ‘Monty Python’! Now it’s official! Nitko nije glasao za premijera, ali nema veze, neka bude premijer!

NACIONAL: Kako komentirate izbjegličku krizu i mogućnost da Hrvatska na granici diže žicu?

To je jedan od razloga zbog kojih moram prestati raditi angažirane predstave. Počeli smo raditi “Hrvatsku rapsodiju” i u to vrijeme migranti su dolazili u velikom broju u Italiju. Nakon premijere u rujnu krenuo je jači val, a u predstavi pričamo upravo o tome, kako ljudi reagiraju na izbjeglice.

NACIONAL: Obični ljudi u većini reagiraju prihvaćanjem.

U većini slučajeva, ali ljudi su zadojeni jer misle da su ti ljudi došli silovati, krasti, paliti gradove, dizati se u zrak. Treba pogledati kako je izgledala Sirija, odakle dolazi najveći broj tih ljudi. Bila je multikulturalna zemlja, prekrasna. A to se ignorira i to je jako zanimljivo. Ta desnica u Europi počinje biti jako važna, a toga se bojim. Mislim da ljudima nedostaje rat zato što ih netko “pumpa” svim tim glupostima. U početnim scenama “Schindlerove liste” Schindler govori da mu je kao poduzetniku uvijek nešto nedostajalo da uspije. I onda je došao rat. Rat je biznis. Zašto se Amerika gura u svaki rat? Zato što je to biznis, tu su milijarde u pitanju. Ne idu u rat zbog morala, već zbog profita. I onda, naravno, huškaju sve. Pa Domovinski rat mogao je završiti u pet dana, ali ne!

NACIONAL: Koje je vaše mišljenje o Jugoslaviji?

Mene Jugoslavija politički uopće ne zanima, jednako kao što me politički ne zanima ni Hrvatska zato što politika nije dobra i kvari ljude. Moć i novac kvare ljude. Ja sam u Jugoslaviji proživio djetinjstvo i sjećam se da je to bilo opuštenije vrijeme, da nismo imali bogzna što. Nije bilo 60 vrsta čokolade, ali je jedna bila sasvim dovoljna. Moji roditelji su bili srednja klasa, koje danas zapravo nema, nisu brinuli o novcu, a imali su kredit. Ljudi su više razgovarali, ne sjećam se da je bilo velike nervoze. Svi su imali posao. Istina, moj tata nikad nije volio razgovarati o politici jer je smatrao da je politika opasna, što je bila istina, posebno ako nisi istomišljenik. Ali sve je bilo ljepše. I onda se raspala Jugoslavija i jedni drugima postali smo neprijatelji. To mi je kao tinejdžeru bilo čudno, bilo mi je žao da se mrze ljudi koji govore istim jezikom. Zašto se mrze? Ali zaista, zašto se te dvije strane mrze? Zar je netko nekome opsovao majku? Strašno je opasna ta politika, i tužna. I eto, nakon Jugoslavije propale su tvornice, nema posla, standard je katastrofa. Ali imamo Hrvatsku. Hvala Bogu da imamo Hrvatsku! Nemamo posla, ali imamo Hrvatsku!

NACIONAL: Osjećate li se sretnim što imate svoju državu?

Sretan sam što imam svoju zemlju, to je dobar naziv. Prostorno je to jedna od najljepših zemalja u svijetu i to je stvarno tako. A politički, zbog nacionalizma, možda je prezirem. Zato što je glupa i besmislena.

NACIONAL: Što mislite o premijeru Tihomiru Oreškoviću?

Ne poznajem čovjeka i mislim da je upravo to veliki problem – to što ga nitko ne poznaje, osim nekih velikih farmaceutskih kompanija koje su jedna od glavnih grana koje kontroliraju svijet. Divno je to što je čovjek izabran bez glasa naroda. To je “Monty Python”! Počinjemo živjeti “Monty Python” i “South Park”. Now it’s official! Nitko nije glasao za premijera, ali nema veze, neka bude premijer! Ljudi glasaju za Most, zašto? Zašto nisu odmah glasali za HDZ? Neki su vjerovali da su drugačiji, a evo vam sad! Drugi put se malo raspitajte o tome tko su kandidati kojima dajete svoj glas. Drago mi je što su neki članovi Mosta, kad su vidjeli što se događa, odstupili i pokazali da su ljudi. Ovi koji su ostali “zatečeni”, itekako su znali što se događa.