Direktor British Councila u Hrvatskoj u povodu događanja koja su dio globalnih aktivnosti ‘Shakespeare Lives’, kojima se tijekom 2016. slave 400 godina od smrti tog pisca, ali i 70. obljetnice te ustanove u Hrvatskoj, govori o ilegalnom djelovanju u Jugoslaviji i današnjem jačanju veza dviju država

Naš je cilj graditi mostove povjerenja i razumijevanja među ljudima diljem svijeta. Kroz se programe dajemo mogućnost stotinama milijuna ljudi da uče o britanskoj kulturi i kreativnosti”, tako piše na stranicama British Councila, respektabilne kulturno-obrazovne institucije koja ove godine proslavlja 70. obljetnicu djelovanja u Hrvatskoj, kao i 400. obljetnicu smrti Williama Shakespearea. U organizaciji niza događaja povezanih sa Shakespeareovim djelom, British Council surađuje s Britanskim veleposlanstvom te brojnim hrvatskim kulturnim i obrazovnim institucijama, a do kraja godine priprema još mnogo zanimljivih događanja od Zagreba do Splita. Kruna ovogodišnje proslave svakako je bio dvodnevni posjet Princa od Walesa i Vojvotkinje od Cornwalla Hrvatskoj. Inače, Princ od Walesa je zamjenik pokrovitelja British Councila i predsjednik Upravnog odbora kuće Royal Shakespeare Company u Shakespeareovu rodnom mjestu Stratford-upon-Avonu. Događanja u Hrvatskoj dio su globalnih aktivnosti pod nazivom “Shakespeare Lives”, kojima se tijekom 2016. slave njegova djela i utjecaj na svjetsku književnost i kulturu. Svim tim obljetnicama ovog proljeća pridružuju se i svečanosti vezane uz proslavu devedesetog rođendana kraljice Elizabete II., koja ima dva rođendana, onaj pravi i onaj službeni. Onaj pravi bio je prošlog tjedna, 21. travnja, a službeni, koji se obilježava u Britaniji u lipnju, zbog ljepšeg i sunčanijeg vremena, bit će popraćen tradicionalnim proslavama na ulicama Londona i ispred Buckinghamske palače, kao i po britanskim veleposlanstvima diljem svijeta. Inače, kraljica je najdugovječniji britanski monarh i na čelu Ujedinjenog Kraljevstva provela je 64 godine. Dan nakon obljetnice Shakespeareove smrti, 24. travnja, u HNK u Zagrebu bila je upriličena projekcija ekranizirane drame u produkciji National Theatrea iz Londona “Kako vam drago” u režiji Polly Findlay, koja će krajem godine režirati jednu Shakespeareovu dramu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. U povodu tih značajnih obljetnica direktor British Councila u Hrvatskoj, Conor Snowden dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: British Council počeo je raditi u Zagrebu davne 1946., kada je Hrvatska bila dio Jugoslavije. Osim kulturnih i obrazovnih aktivnosti, kao i promocije engleskog jezika, tradicije i baštine, je li u to doba postojao i politički cilj?

Mislim da moramo priznati da su u vrijeme kada je British Council osnovan, a to je bilo još 1934., postojali politički razlozi. Osnovala ga je britanska vlada, a prvi uredi otvoreni u Portugalu, Rumunjskoj i Egiptu. Ako razmislite o tim lokacijama, shvatit ćete da se radilo o pokušaju borbe protiv fašizma koji je tada nastajao u Europi. Prije našeg dolaska u Zagreb postoji priča o profesoru engleskog koji je početkom rata stigao u Hrvatsku iz Češke. On je umro pod vrlo misterioznim okolnostima. Kasnije se ustanovilo da je on zapravo bio špijun kojeg je ubio Gestapo. Dakle, od samog početka može se shvatiti da je u učenju engleskog postojao element propagande. No ta vremena davno su prošla.

• ‘ZAKON O INFORMIRANJU iz ’60-ih prisilio nas je da se registriramo tako da više nismo mogli podučavati engleski. Ali nakon posjeta Kraljice Hrvatskoj postalo je lakše raditi’

Mi smo neovisna organizacija koju djelomično financira britanska vlada, no najveći dio našeg rada vezan je uz zemlje u kojima djelujemo diljem svijeta, bez obzira na to o kakvim režimima ili političkim sustavima se radi. Naša je misija povezivati ljude i promovirati britansku kulturu i obrazovanje.

NACIONAL: Pretpostavljam da nije bilo lako raditi u Zagrebu krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća, iako se Jugoslavija počela otvarati prema Zapadu još od 1948., nakon Rezolucije o Informbirou, i iako smo bili saveznici u Drugom svjetskom ratu. Jesu li vam prethodnici ostavili neke zapise, priče?

Pretražili smo malo naše arhive i pronašli neke podatke o tome da smo zapravo u početku radili djelomično ilegalno, budući da nas vlasti nisu priznavale. Bilo je dosta teško dobiti vize za zaposlenike, jedan od prvih direktora pričao je da su imali neki stari mađarski auto koji su koristili za putovanja po Hrvatskoj i Sloveniji. Kako je tada britanskoj vladi bilo jako stalo do toga da promovira engleski jezik, mi smo ustrajali, iako su naši odnosi imali uzlazne i silazne putanje. Zapravo nas je Zakon o informiranju iz šezdesetih prisilio da se registriramo tako da više nismo mogli podučavati engleski. No kako su se odnosi zatopljavali, a osobito nakon posjeta kraljice Jugoslaviji i Hrvatskoj sedamdesetih, počeli smo se širiti i postajalo je lakše raditi. Ako je Zagreb bio teška lokacija za odraditi mandat, uvjeravam vas da više to nipošto nije, nego je sada pravo zadovoljstvo.

NACIONAL: Kulturni instituti moćno su oruđe javne diplomacije.Ali mnoge zemlje, uključujući SAD, zatvaraju ih kada zemlja jednom dosegne zadovoljavajuću razinu demokracije. Zašto je British Council ipak ostao u Hrvatskoj, iako smo postali članica EU?

Mislim da je sve ono što se posljednjih deset ili petnaest godina događalo na Bliskom istoku, uključujući terorizam i jačanje radikalizma, dovelo do shvaćanja važnosti tzv. soft power, odnosno koliko su kulturne veze važne. Proveli smo niz studija diljem svijeta kojima dokazujemo dobrobit takvog djelovanja. Iz njih možete iščitati da kada ljudi iskuse kulturu druge zemlje, kada dolazi do razmjena na području obrazovanja, kada upoznaju ljude, tada razviju razumijevanje i povjerenje u neku zemlju. To je puno bolje nego da se vode ratovi s jedne strane ili pruža pomoć s druge, kao što rade neke države. Mi smo negdje u sredini između te dvije krajnosti. Način razmišljanja krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih bio je da je posao u Europi završen. Sada su bivše komunističke zemlje uglavnom članice EU, ali ono što se događalo posljednjih pet ili šest godina, od početka ekonomske i migrantske krize do situacije u istočnom susjedstvu, dokazuje da naš posao još nije završio i da trebamo raditi na razvoju kulturnih veza više nego ikada, kako bismo zbližili ljude i ojačali suradnju između građana, institucija, vlada.

NACIONAL: Što ste sve organizirali u svrhu obilježavanja svoje godišnjice u Hrvatskoj, ali i 400. obljetnice smrti Williama Shakespearea, koja se obilježava globalno pod nazivom “Shakespeare Lives”?

Da, riječ je o partnerstvu između nas i britanske vlade, a cilj tog projekta je promocija ne samo Shakespeareovih drama, već i tema i pitanja kojima se u svojim djelima bavio. Nevjerojatno je koliko su ona  i dalje relevantna. Shakespeare u svojim dramama govori i o izbjeglicama, i različitostima, o građanstvu, tiraniji, stvarima koje se i danas događaju u Europi i diljem svijeta. Zato prikazujemo dosta filmova, kao što će biti projekcija snimljene drame Nacionalnog teatra iz Londona  “Kako vam drago” u HNK u nedjelju, 24. travnja, dok ćemo u rujnu, u suradnji sa Sveučilištem u Splitu, tamo organizirati konferenciju o Shakespeareu. Imat ćemo i profesora šekspirologije Daniela Connellyja, koji radi na Američkom sveučilištu u Rimu i koji će održavati radionice s đacima i studentima. Fokusiramo se na niz stvari, ne samo na predstave, već i na obrazovni dio kroz rad s mladima. U lipnju ćemo proslaviti i službeni kraljičin rođendan, a tema proslave bit će, naravno, Shakespeare.

NACIONAL:  Hrvatska ima dugu tradiciju šekspirologije, imala je i sjajne prevoditelje, od profesora Torbarine nadalje. Terry Eagleton, britanski intelektualac, filozof i vrstan poznavatelj Shakespearea, održao je predavanje u HNK , gdje je razgovarao s domaćinom Srećkom Horvatom, ali i publikom. Je li profesor Eagleton bio zadovoljan interakcijom s publikom? 

Terry Eagleton često dolazi u Hrvatsku jer se ovdje vode vrlo dinamične filozofske rasprave, što je sjajno. Raspravljalo se o tome zašto je Shakespeare toliko aktualan i 400 godina kasnije. Pedeset posto djece na svijetu uči o Shakespeareu. No ono što je on objasnio jest da razumijevanje Shakespearea uvelike ovisi o načinu na koji ga igrate, kao i o situaciji u kojoj se izvodi. Možete ga pročitati na različite načine, jedna njegova drama može biti i tragična i komična. O tome je govorio i Michael Dobson, britanski profesor šekspirologije koji je početkom travnja došao otvoriti program “Shakespeare Lives”. Kao što znate, njega su prvi put preveli na hrvatski još 1840. Zapravo, upravo je Shakespeareova drama bila jedna od prvih izvedenih u HNK, kada je kazalište bilo otvoreno na Gornjem gradu. U to se doba, kao i u ostalim europskim zemljama poput Nizozemske ili Njemačke, najviše izvodio “Mletački trgovac”, u kojem se govori i o pitanjima poput diskriminacije, trgovine, europskih rasprava. Za svoj prevoditeljski rad nagrađen je profesor Mate Maras. Jako cijenim njegov rad, kao i općenito prevoditelje, čak vjerujem da je prevedeni Shakespeareov tekst pristupačniji vama, nego originalni tekst meni kao izvornom engleskom govorniku. To je arhaičan jezik koji se teško razumije. Drago mi je što se Shakespeare toliko igra u Hrvatskoj, a kako to mi radimo pokazao je Globe Theatre koji je lani ovdje gostovao. Kao što sam rekao, 23. travnja je 400. obljetnica Shakespeareove smrti i na taj datum, izvedbom Hamleta u Danskoj, završila je njihova svjetska turneja koju su započeli lani.

• ‘HRVATSKA IMA ODLIČNU KULTURNU PONUDU i morala bi naučiti kako je bolje prodati. Primjećujem veći interes vaših institucija za međunarodnu suradnju u kulturi’

Shakespeareovo rodno mjesto Stratford-upon-Avon imalo je mnogo koristi od svih tih događaja prošle godine, zaradili su mnogo jer koriste njegovo ime i za promociju kao turističkog odredišta, ali i za razvoj svoje ekonomije. Hrvatska također ima odličnu kulturnu ponudu i morala bi naučiti kako je bolje prodati. Iako, primjećujem sve veći interes vaših institucija za međunarodnu suradnju na kulturnom planu. Sve je veći broj britanskih turista koji obožavaju vašu obalu, no more i sunce nisu dovoljni, oni žele uživati i u kulturnoj ponudi, a vi imate mnoštvo kulturnih festivala koji ih privlače.

NACIONAL: Posjet princa od Walesa i vojvotkinje od Cornwalla i vjerujem da ste bili zaposleni u organizaciji. Kakav dojam je ostavila Hrvatska na njih?

Bili smo jako sretni što je princ Charles došao u Hrvatsku. Bio je na svečanosti u HNK u Zagrebu sa 700 školske djece, vidio je novi balet “Romeo i Julija” i gledao pobjednika našeg natjecanja na temu Shakespearea koje smo pokrenuli po školama. Jako im se svidjela Hrvatska. To je četvrti posjet princa Charlesa vašoj zemlji, u koju je prvi put došao 1978. Bio je ugodno iznenađen onime što je vidio i kako se Hrvatska promijenila – i što se tiče obnove, arhitekture, ali i jačanja naših kulturnih veza. Razveselili su ga susreti s mladima i njihovo poznavanje engleskog. Zapravo, naše međusobne veze puno su bolje posljednjih pet, šest godina, pogotovo od ulaska Hrvatske u EU.

NACIONAL: Osim organizacije kulturnih događaja, koje su aktivnosti British Councila u Hrvatskoj?

Naš najvažniji posao u smislu obrazovanja je usavršavanje profesora engleskog i u tom smislu podupiremo hrvatsko udruženje profesora engleskog – HUPE, na čijoj sam konferenciji nedavno sudjelovao. Učimo ih novim tehnikama podučavanja jezika, ali njihov standard je ionako vrlo visok. A u Councilu održavamo ispite za sve one koji žele položiti Cambridge razinu. Radimo i sa studentima koji bi željeli studirati na sveučilištima u Velikoj Britaniji, kojih je sve više. S obzirom na sve veći broj stranih studenata, kao i želju hrvatskih studenata da prate nastavu na engleskom jeziku, vašim sveučilištima pomažemo u educiranju predavača za predavanje na engleskom jeziku.

NACIONAL: Za nekoliko mjeseci završavate svoj mandat u Zagrebu. Koliko ste imali priliku upoznati hrvatsku modernu kulturnu produkciju?

Ima toliko toga što se događa ovdje u Zagrebu. U usporedbi s gradovima slične veličine, ponuda je izuzetno bogata, osobito u kazalištima, operi, imate sjajne koncerte. Ja sam veliki ljubitelj opere i ako uspijemo naći dadilju za naših troje djece, nastojimo otići u HNK. Primjećujem da u Zagrebu ima sve više britanskih turista. Veliki sam ljubitelj Slavonije, tamo imate golem neiskorišteni turistički potencijal. Kopački Rit i Osijek su fantastična odredišta, a postoji i direktna linija iz Londona za Osijek. Trebate je iskoristiti!