Jedan od trenutno najpotentnijih glazbenih autora mlađe generacije u Hrvatskoj za Nacional govori o novoosnovanom Hrvatskom glazbenom savezu – Unisonu, sukobima interesa na glazbenoj sceni te o svojoj sve popularnijoj grupi Pavel

Aljoša Šerić već je s alter rock grupom Ramirez, s kojom je objavio četiri albuma, došao na glas kao autor na kojeg treba obratiti pažnju. Nakon razlaza grupe Ramirez, Šerić je osnovao mainstreamu skloniju grupu Pavel s kojom je postigao uspjeh. Štoviše, pjesma grupe Pavel “Čuvaj me” postala je najemitiranija pjesma Zagrebačkog festivala 2014., a singlovima, “Zbog tebe”, “Autentično osrednji”, “Ljubav stoljeća”, “Poslije nas”… osvojio je domaće top liste. S obzirom na obiteljsku tradiciju, jer njegov je otac odvjetnik Branko Šerić, Aljoša s njim i sestrom kontinuirano radi u odvjetničkom uredu. Bio je tajnik Instituta hrvatske glazbe, a odnedavno je preuzeo funkciju glavnog tajnika novoosnovanog Hrvatskog glazbenog saveza – Unison. U intervjuu za Nacional, Šerić priča o radu Unisona, sukobu interesa na glazbenoj sceni, novoj vlasti, promociji hrvatske glazbe i grupi Pavel.

NACIONAL: Hoće li Unison reagirati na postavljanje Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, kao što su to napravili Hrvatski PEN centar i na vrlo specifičan način Hrvatsko društvo dramskih umjetnika?

Zaista ne znam. Nismo imali zasjedanje upravnog odbora nakon što je zasjela nova vlast. Mislim da je pametno pričekati prve poteze. Ja osobno neke izjave tih ljudi o kojima čitam ne mogu shvatiti i prihvatiti, međutim, hajde da im damo tih famoznih sto dana da vidimo kako će se njihove odluke odražavati na rad glazbenika u Hrvatskoj.

NACIONAL: Mislite da treba dati sto dana ministru kulture čije imenovanje je osudio i Centar Simon Wiesenthal zbog profašističkih stavova i izjava, dok svjetski mediji pišu o njegovu imenovanju kao sramoti za Hrvatsku, a dio neistomišljenika traži njegovu smjenu?

Da sam dio vladajuće koalicije svakako bih sankcionirao ljude koji su davali sporne izjave, odnosno, ne bih ni postavio te ljude na funkcije. Što će i kako Unison napraviti i hoće li zauzeti neki stav, na to mi je teško odgovoriti. Ne znam hoće li Hrvatsko društvo skladatelja uopće zauzeti neki stav.

NACIONAL: Kako komentirate potez Hrvatskog društva dramskih umjetnika, gdje je njihov predsjednik dao naputak članovima da se ne izjašnjavaju o novom ministru kulture, nakon čega je preko 50 dramskih djelatnika istupilo iz Društva. Mislite li da se nešto slično može dogoditi i u HDS-u?

Ja sam samo član HDS-a. Nisam dio nikakvog predsjedništva ili odbora. Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Iskreno, ne znam. Te Hasanbegovićeve izjave su nezdrave i nespretne. Ja još čekam da on to pojasni. Ne znam je li to izvučeno iz nekog konteksta. Možda je i promijenio mišljenje u međuvremenu jer je to ipak izjava stara više od dvije godine. Dezavuiranje antifašizma na bilo koji način je smiješno. Ne samo da je to tekovina hrvatske države, već i civilizacijska tekovina. Ne razumijem odakle potreba za omalovažavanjem takvih važnih i bitnih činjenica.

NACIONAL: Smatrate li da je potrebno da udruga kojoj pripadate zauzme neki stav o novom ministru kulture i njegovim izjavama ili da se pravi kao da se ništa ne događa?

Ne mislim da je dobro da se pravi kao da se ništa nije dogodilo, ali također mislim da treba pričekati što će se napraviti. Pogotovo vezano uz stvari koje se usko tiču posla i interesa hrvatskih glazbenika. Tu mislim da, bez obzira na te izjave, treba pričekati prve korake i odluke. Ako vidimo da se zadire u prava glazbenika, vjerujem da će podići glas i HDS i HGU i HUZIP, a onda i Unison.

NACIONAL: Zanimljivo je da se ugasio Institut hrvatske glazbe da bi nastao Hrvatski glazbeni savez – Unison. Zašto je ugašen IHG, u kojem ste također radili kao tajnik, a zašto je stvoren Unison?

Ja sam dao otkaz u Institutu prije nešto više od godinu i pol dana. IHG bio je udruga koja je okupljala autore, izvođače i diskografe. Međutim, stjecajem nekih nesretnih okolnosti ta je formacija bila neodrživa jer jednostavno Hrvatska diskografska udruga nije bila na istoj valnoj duljini s autorima i izvođačima. Samim time, teško su se mogle sprovoditi odluke da bi ta udruga opravdala svoje postojanje i da bi prosperirala te da bi se stvari podizale na veću razinu. Ne znam točno što je u ovom trenutku s Institutom. On formalno još uvijek postoji. Pretpostavljam da bi se trebala sprovesti likvidacija jer se ništa ne događa. Nadležni iz udruga HGU (Hrvatska glazbena unija) i HDS (Hrvatsko društvo skladatelja) pokrenuli su Unison iz potrebe da ipak postoji neka organizacija koja će objedinjavati sve glazbenike. Unison sada uključuje i glazbenike koji sviraju i stvaraju klasičnu glazbu, a koji nisu bili uključeni u IHG. S obzirom na to da postoji ta potreba suradnje, osnovan je Hrvatski glazbeni savez, odnosno Unison.

NACIONAL: Koja bi trebala biti zadaća Unisona?

Unison, po mom mišljenju, ima tri najvažnija fronta na kojima treba raditi. Najvažnije je u ovom trenutku podizanje postotka emitiranja domaće glazbe u radijskom eteru. Za sada je po Zakonu o elektroničkim medijima taj omjer 20 posto dnevnog programa. Znači, unutar 24 sata. Međutim, neki glazbeni urednici dezavuiraju tu namjeru zakonodavca tako da pet posto domaće glazbe puštaju u prime timeu, a 15 posto po noći, kada radio slušaju samo taksisti, noćni portiri i klinčadija koja se pijana vraća doma. Meni je imperativ, ako ne dobijemo barem 40 posto, kao što postoji u nekim europskim državama, barem onda tih 20 posto, ali u prime timeu. Dakle, između sedam ujutro i sedam sati navečer. Pa neka bude, recimo, 30 posto ukupno, ali 20 posto u prime timeu. Stvarno mislim da ima dovoljno dobre hrvatske glazbe, a u krajnjem slučaju i dovoljno dobre hrvatske glazbe na engleskom jeziku koja bi se trebala više puštati, a ne pušta se. Tim podizanjem omjera puštanja domaće glazbe štitili bismo nacionalne interese. Uvjeren sam da pogotovo sada ovoj koaliciji koja je na vlasti, to mora biti zanimljivo i prioritet.

NACIONAL: Zar nije onda logično da je i diskografima, koji su bili dio Instituta hrvatske glazbe, u interesu da se emitira što više domaće glazbe u radijskom eteru, zbog čega bi rasla i prodaja nosača zvuka?

Apsolutno! Mislim da je to jedan od ciljeva koje je Institut imao, a koji se nisu proveli. Neke druge stvari utjecale su na to da se Institut nije mogao održati pa je možda zato i taj projekt podizanja omjera domaće glazbe zapeo, uz sve ostalo.

NACIONAL: Koji su još ciljevi Unisona?

Unison je preuzeo tehničku organizaciju Porina. Unison ne odlučuje ništa u vezi Porina, već to radi Upravni odbor Porina kao zasebno tijelo u koje spadaju HDS, HGU i HTV, ali oni Unison koriste kao izvršno tijelo koje sve to treba dovesti u red. Moram naglasiti da ja, kao glavni tajnik, radim kao službenik. Više kao ćato. Pazim na neke pravne aspekte koji moraju biti zadovoljeni da bi udruga ispravno funkcionirala. Najveću zaslugu za rad Unisona ima njegov direktor Ante Magzan, koji odrađuje menadžerski, ujedno i lavovski posao. On određuje što bi trebalo raditi, u suradnji s upravnim odborom.

• ‘HASANBEGOVIĆEVE IZJAVE su nezdrave i nespretne. Dezavuiranje antifašizma na bilo koji način je smiješno. Ne razumijem potrebu za omalovažavanjem takvih važnih činjenica’

NACIONAL: Koliko je Unison povezan s festivalima domaće glazbe?

Mislim da je Unison radio nešto uz zagrebački festival i Rock Off. To je HDS prebacio na Unison.

NACIONAL: Nije li u pitanju sukob interesa, s obzirom na to da se u Unisonu i HDS-u, kao i svim srodnim udrugama, nalaze autori i skladatelji koji se istovremeno natječu na glazbenim festivalima koje organiziraju, a ponekad i odlučuju o pjesmama? Upravo je pjesma vaše grupe Pavel “Čuvaj me” 2014. godine bila najemitiranija pjesma Zagrebačkog festivala.

Tada Unison nije imao ništa sa Zagrebačkim festivalom niti ja sada nešto radim s festivalom. Problem je što će u bilo kojoj glazbenoj organizaciji, komisiji ili vijeću silom prilika sjediti ljudi koji su iz glazbenog svijeta pa će ili ove ili sljedeće godine doći do nekog sukoba interesa. Mislim da bi ljude koji biraju pjesme za Zagrebački festival, a u tom trenutku je možda netko od njih sudjelovao na nekoj od tih pjesama kao aranžer, autor ili izvođač, trebalo izuzeti iz odlučivanja. On bi trebao prilikom odlučivanja izaći sa sjednice. Ne znam kako se to radi jer nemam veze s tim dijelom priče Zagrebačkog festivala, nadam se da se to tako i radi. Koliko ja poznajem Buljana ili Pecotića, nikada ne bi napravili nešto u svoju korist, a na štetu nekog drugog. Ne vjerujem da bi ijedan od njih stavio svoju pjesmu, a zaustavio neku drugu. Isto tako se nadam da je svaki od njih izašao s glasanja ako je njegova pjesma bila predložena.

NACIONAL: Ove godine su tri od prihvaćenih 20 pjesama bile upravo pjesme članova uredništva. Dakle, Pecotić kao direktor Zagrebačkog festivala te Branimir Mihaljević i Miro Buljan imali su svoje pjesme iako sjede u uredništvu festivala. Između 260 pristiglih pjesama odabrano je 20. Teško je prihvatiti činjenicu da su među tih 260 pristiglih prijava, njihove pjesme doista bile bolje od svih ostalih, uz dužno poštovanje njima kao provjerenim autorima.

U to ne mogu ulaziti jer nisam ni na koji način vezan uz Zagrebački festival. Mislim da bi trebali raditi onako kako sam rekao. Shvaćam da je to dosta osjetljivo.

NACIONAL: Koji bi bio treći cilj Unisona?

Uspostavljanje platforme koja bi bila, pojednostavljeno rečeno, poput Facebooka za glazbenike: multimedijska platforma na koju bi autori i izvođači stavili svoju pjesmu, uploadali je, a iz tog huba bi potom radijski urednici odmah mogli uzeti njihovu pjesmu. Znači, preskačemo posrednika. Svi mediji i internetski portali imali bi mogućnost pristupa toj platformi i ostvarili bi jedan neposredan kontakt. Imao bih kao glazbenik svoj privatni prostor koji bih mogao iskoristiti za promociju svojih pjesama. Mislim da je to jako važno.

NACIONAL: Hoće li Unison išta napraviti i pokrenuti po pitanju promocije hrvatskih glazbenika izvan granica Hrvatske?

Mislim da ne, ali koliko znam, time se bavi HDS. Oni imaju taj fond za promociju hrvatske glazbe u svijetu. Čak mislim da bi oni trebali pozvati glazbenike za koje misle da bi mogli nešto napraviti u svijetu pa da se zajedno potrude oko promocije. Tu bi HDS najviše mogao pomoći, ima te mogućnosti i trebao bi ih iskoristiti.

NACIONAL: Krajem prošle godine Unison je dodijelio jednu dosta neobičnu nagradu koju ste nazvali “Prijatelj glazbe”, a koju ste dodijelili Večernjem listu i Hypo banci. O čemu se radi?

Što se tiče Večernjeg lista, mislim da se radi o dnevnim novinama koje posvećuju najviše prostora domaćoj glazbi. Hrvoje Horvat kontinuirano piše svoju veliku kolumnu posvećenu domaćoj glazbi, a mislim i da su hrvatski glazbenici jako dobro predstavljeni kroz Večernji list pa zaslužuje tu nagradu. Hypo banka je kroz neke svoje projekte i suradnju s Porinom i Zagrebačkim festivalom omogućila da se ostvare neki projekti koji se bez njene pomoći ne bi mogli ostvariti. To je odluka Upravnog odbora Unisona.

NACIONAL: Tko čini upravni odbor Unisona, odnosno Hrvatskog glazbenog saveza?

Predstavnici HDS-a (Hrvatsko društvo skladatelja), HGU-a (Hrvatske glazbene unije), HUZIP-a (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava), HUIG-a (Hrvatska udruga istaknutih glazbenika) i HUOKU (Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika), dakle gotovo sve glazbeničke strukovne udruge.

• ‘NAJVAŽNIJE JE podizanje postotka emitiranja domaće glazbe u radijskom eteru. Time bismo štitili nacionalne interese. Vladajućoj koaliciji to mora biti zanimljivo i prioritet’

NACIONAL: Dodjela Hrvatske glazbene nagrade Porin od prošle godine ušla je u neku svoju novu fazu i dala naznake da bi to možda mogla postati respektabilna manifestacija, kako joj i priliči i kako je u samom startu zamišljena. Jeste li uključeni u organizaciju Porina ove godine?

Ja kao glavni tajnik Unisona nemam veze s organizacijom Porina, ali znam što se događa i upoznat sam s odlukama upravnog odbora Porina, s obzirom na to da sve odluke Porina prolaze kroz Unison i Unison ih mora provesti u djelo. Mislim da je Porin na dobrom putu da ponovo postane dobra strukovna nagrada. Uvijek je problem kako se odrediti spram Porina. Je li to ozbiljna strukovna nagrada, kakve imaju i glumci, stomatolozi, obrtnici… ili je to televizijski šou? To je jedna jako tanka granica koja ako se prijeđe s jedne ili druge strane, nikada neće valjati. Ja više od Oscara volim pogledati dodjelu Zlatnog globusa jer volim Rickyja Gervaisa koji pljuje sve glumce i sve nominirane filmove, ali to ne bi bilo dobro za Porin jer bi se glazbenici osjećali loše. Ako je to već strukovna nagrada, hajde onda da damo neki dignitet i tim ljudima koji čine hrvatsku glazbenu scenu. Do sada se često humoristično pristupalo tom šou i nije ispadalo dobro. Ne zato što mi nemamo dobre komičare, već zato što mislim da to nije dobar put Porina. Recimo, Brit Awards je jedan odličan kompromis ozbiljnosti i zabave.

NACIONAL: Vašoj grupi Pavel ide izuzetno dobro u posljednje vrijeme. Gotovo svaki singl dospije u sam vrh najemitiranijih hrvatskih pjesama, a i koncerata je sve više. Istovremeno, u programu se sve češće mogu ponovo čuti pjesme vaše prve grupe Ramirez kao protuteža Pavelu. Koliko je Pavel kompromis u odnosu na Ramirez, kao bend koji savršeno odgovara monopolu mainstreama?

Potreba da napravim grupu Pavel nastala je u trenutku kada sam počeo slušati drugačiju glazbu. Ja nisam osnovao grupu i ne pišem pjesme zato da budem prvi na top listi, već iskreno zato da napišem najbolju moguću mainstream pop pjesmu koju umijem napisati. U vrijeme Ramireza nisam mogao bolje od toga. Nadam se da ću za nekoliko godina pisati još bolje pjesme. Na kraju krajeva, ja slušam takve pjesme. Ne pokušavam napisati pjesme kakve stvaraju, recimo, Sigur Ros koje obožavam ili Explosions in the Sky. Jako volim i Jovanottija pa čak i neke stvari od Ramazzottija. Ima puno popa i šlagera koje volim. Volio bih napisati takve pjesme, kao što je moj prijatelj Dečak napisao megahit “Tango”. Stvarno bih volio napisati pjesmu koju bi svi skužili, svi bi je puštali i slušali.

NACIONAL: Kako komentirate podatak koji je nedavno objavio servis PlayKontrol o najemitiranijim domaćim pjesmama u 2015. godini, gdje se među prvih 50 nalazi nešto više od 20 pjesama iz vremena novog vala, odnosno iz 80-ih godina? Nije li jedan od razloga što mladi izvođači sve teže pronalaze put do publike, taj što glazbeni urednici još uvijek vrte glazbu svoje mladosti?

Taj problem se pojavio s formatiranim radiostanicama. Glazbeni urednici imaju sve manji utjecaj. Urednici se ravnaju prema ukusu publike koja, pak, traži što veću dozu „neometajućih“ pjesama, a dosta je takvih upravo iz dekade 80-ih. Da se krivo ne shvatimo, ja volim puno tih neometajućih pjesama iz 80-ih, ali se slažem da bi trebalo puštati što više suvremenih pjesama i, naravno, što više hrvatskih pjesama.

NACIONAL: Što je novo kod vaše grupe Pavel?

Radimo na novom albumu. Nadam se da ćemo ga objaviti do kraja ove godine, ali nema nikakvog pritiska jer smo ovaj, aktualni album objavili prije godinu i pol dana. Sigurno ćemo izbaciti još nekoliko singlova s tog albuma i dosta ćemo svirati.

NACIONAL: Glazbenik ste, odvjetnik, suradnik na TV showu „The Voice“, izvršni tajnik udruge Unison… kako uspijevate uskladiti sve te obaveze?

Iskreno, što više vremena prolazi, to je sve teže. Imam sreću što imam dobre kolege u svom odvjetničkom uredu i što su tri četvrtine ureda moja familija. Žongliram. Loptice su u zraku. Nije lako, ali se trudim. Sve me to iskreno zanima. Što će prevladati, ne znam. Volio bih najviše da glazba prevlada i da mogu privređivati od glazbe. Međutim, ne vjerujem da bih se ispisao iz Odvjetničke komore. Pokušao bih zadržati barem dva do tri predmeta mjesečno kako bih mogao ostati unutra.