Tajnica hrvatske udruge za igre na sreću upozorava na nelojalnu konkurenciju stranih ilegalnih internetskih priređivača igara na sreću zbog kojih gube domaći priređivači, ali i hrvatski državni proračun pa je čudi pasivnost nadležnih državnih institucija.

Ministarstvo financija, Porezna uprava i HAKOM već nekoliko godina mirno promatraju kako državni proračun ostaje bez godišnjih prihoda od oko milijardu kuna nenaplaćenih poreza i davanja koja priređuju inozemne online kladionice. Zahvaljujući bizarnoj činjenici da nemaju OIB na temelju kojega bi mogle biti registrirane kao porezni obveznici u Hrvatskoj, inozemne online kladionice nesmetano ubiru golemu zaradu od hrvatskih igrača na koju ne plaćaju nikakva davanja državi, a nadležne državne institucije ne čine ništa kako bi to spriječile, iako su im na raspolaganju iskustva nekoliko europskih zemalja koje su isti problem riješile na različite, ali efikasne načine. Je li doista riječ o nesnalaženju ili pak namjernom izlaženju ususret inozemnim internetskim kladionicama koje ubiru golem novac od domaćih igrača, upitali smo tajnicu Hrvatske udruge za igre na sreću Mateu Mateković.

NACIONAL: Što je sporno kod internetskog klađenja u Hrvatskoj, na što upozorava i vaša Hrvatska udruga za igre na sreću? Kolike iznose na godišnjoj razini državni proračun gubi zbog neriješenog statusa inozemnih kladionica u kojima se klade hrvatski građani?
Sporna je činjenica postojanja nelojalne konkurencije, zbog koje su se domaći priređivači igara na sreću klađenja našli u vrlo nezavidnom položaju u odnosu na strane ilegalne internetske priređivače igara na sreću klađenja te pasivnost nadležnih državnih institucija po tom pitanju. Naime, uvođenje poreza na sve dobitke od igara na sreću i klađenje od 1. siječnja 2015. godine (a takvo oporezivanje uvedeno je kao jedna od privremenih mjera u postupku korektivne procedure prekomjernog deficita i zadržalo se sve do danas unatoč činjenici da je 16. lipnja 2017. godine Vijeće Europske unije potvrdilo izlazak Hrvatske iz postupka prekomjernog deficita!) rezultiralo je pojačanom aktivnošću stranih ilegalnih internetskih priređivača igara na sreću klađenja na domaćem tržištu i okretanjem domaćih igrača igranju kod takvih priređivača. Ti strani ilegalni internetski priređivači izvan su sustava kontrole domaćih državnih tijela, pa tako za priređivanje igara na sreću ne plaćaju godišnje koncesijske naknade, mjesečne naknade ni bilo koji drugi porez koji plaćaju domaći priređivači, a time se ni na dobitke ostvarene kod njih ne plaća sporni porez na dobitke. Za igrače je matematika tu jasna – uzmimo za primjer da je igrač uplatio iznos od 100 kuna, po tečaju 2,00. Ako događaj na koji je izvršena oklada završi rezultatom na koji se igrač okladio, poslije odbijanja svih poreza i naknada, kod domaćeg priređivača ostvarit će isplatu u iznosu 180,50 kuna, a kod stranog ilegalnog internetskog priređivača 200 kuna. No ono na što Udruga već godinama bezuspješno upozorava jest činjenica da istovremeno država gubi novac. Prema našim zadnjim procjenama, gubitak države na godišnjoj razini, što od direktnih poreza i naknada, što od indirektnih prihoda (poreza i doprinosa na plaće, PDV-a, poreza na dobit, poreza na dohodak, poreza od zakupa itd.) kreće se negdje oko milijardu kuna!

NACIONAL: Za razliku od tvrtki koje se bave internetskim klađenjem, a koje su registrirane u inozemstvu i koje tako izbjegavaju plaćanje naknada i poreza, kakva sve davanja državi plaćaju kladioničarske tvrtke registrirane u Hrvatskoj?
Priređivači igara na sreću u Republici Hrvatskoj plaćaju iznimno visoke koncesijske naknade i poreze koji su među najvišima u Europi, ako ne i najviši. Uzmimo u obzir samo priređivače igara na sreću, klađenje i njihove poreze i naknade, s obzirom na to da su oni u najvećoj mjeri pogođeni ilegalnim poslovanjem stranih internetskih priređivača. Prvenstveno, domaći priređivači obveznici su plaćanja godišnje koncesijske naknade za klađenje koja iznosi 1.000.000,00 kn, odnosno 3.000.000,00 kn ako priređivač priređuje i igre na sreću na daljinu (SMS i internet ), a navedeni iznos uplaćuje se unaprijed, krajem tekuće godine za narednu godinu, neovisno o pozitivnom ili negativnom poslovanju priređivača. Također, domaći priređivači plaćaju i mjesečnu naknadu koja iznosi pet posto ukupne uplate te porez na sve dobitke od klađenja koji iznosi od 10 do 30 posto, ovisno o iznosu dobitka.
Pored navedenih naknada i poreza koji se plaćaju za priređivanje klađenja, ako domaći priređivač priređuje i druge vrste igara na sreću, a što je kod većine i slučaj, plaća i naknade poput godišnje koncesijske naknade za priređivanje igara na sreću u kasinu, i to 500.000,00 kn za svaki kasino, a za online kasino 3.000.000,00 kn, mjesečne naknade u iznosu 15 posto od osnovice za kasino. Također, domaći priređivači od kojih samo članice Udruge zapošljavaju oko 2400 ljudi, plaćaju i poreze i doprinose na plaće radnika, PDV, porez na dobit, porez na dohodak, porez od zakupa, režijske troškove za svaku poslovnicu (a tu su brojne državne tvrtke) itd. Treba napomenuti i da je uvjet za priređivanje igara klađenja online otvaranje 50 kladionica, koje zapošljavaju minimalno 100 radnika. S druge strane, strani ilegalni internetski priređivači ne posluju kroz poslovnice, ne zapošljavaju traženi broj radnika, ne plaćaju ništa od navedenog, a procjenjuje se da im hrvatski građani uplate i preko tri milijarde kuna godišnje!

NACIONAL: Što vaša udruga predlaže, odnosno kako se, prema vašem mišljenju, može riješiti taj problem? Kome ste uputili svoje prijedloge i jeste li se u predlaganju svojih mjera vodili primjerom ostalih zemalja članica EU-a koje su na različite načine riješile sličan problem?
Upozoravajući na navedeni problem, učestalo se obraćamo svim nadležnim državnim institucijama, od Ministarstva financija i Kabineta ministra do nadležnih saborskih odbora, Porezne uprave, HAKOM-a, no do sada nismo naišli na raspoloženog sugovornika. Nudili smo brojna rješenja, vodeći se primjerima država koje su uspješno riješile taj problem poput Rumunjske, Bugarske, Italije, Poljske, Mađarske, Slovenije, Belgije, Francuske, Danske itd. Naime, navedene države problem stranih ilegalnih internetskih priređivača riješile su uspostavljanjem sustava IP blokade (blokiranje pristupa internetskim stranicama takvih ilegalnih priređivača) te blokiranjem bankovnih transakcija prema ilegalnim priređivačima, uz istovremeno sastavljanje i ažuriranje tzv. crnih lista, odnosno popisa ilegalnih priređivača na koje se te blokade odnose, te propisivanjem iznimno visokih kazni za oglašavanje takvih ilegalnih priređivača u zemlji u kojoj nemaju pravo priređivanja igara na sreću, a koje djeluju destimulirajuće.

Najsvježiji primjer je Poljska, gdje je uspostavljanje sustava kontrole nad ilegalnim priređivačima na opisani način rezultiralo izrazitim rastom prihoda od domaćih legalnih priređivača (rast prometa i prihoda od ubranih poreza za čak 80 posto) te znatnim smanjenjem klađenja na stranim ilegalnim internetskim kladionicama. U kontekstu navedenog, važno je istaknuti i da u većini europskih zemalja nema ni spornog poreza na dobitke – to su Češka, Danska, Austrija, Belgija, Francuska, Mađarska, Njemačka, Italija…

TOMISLAV čUVELJAK

NACIONAL: Kako je moguće da Hrvatska dozvoljava ilegalno klađenje zbog kojega godišnje gubi stotine milijuna kuna i postoji li način za prekršajni ili kazneni progon takvih ilegalnih internetskih priređivača?
U zadnje vrijeme, s raznih strana, sve učestalije slušamo o prijedlozima za povećanje mjesečnih naknada domaćim priređivačima s ciljem pomaganja sportu, zdravstvu i sl. pa nam tim više nije jasna pasivnost države oko tog problema. Da, slažem se, jednostavnije je povećati poreze onima koji ih i ovako već plaćaju i to najveće u Europi, nego uspostaviti cijeli jedan novi sustav koji traži suradnju više tijela. Naime, ako se odlučimo za blokadu bankovnih transakcija, smatramo potrebnim u cijeli proces uključiti banke (koje blokadom transakcija gube naknadu za obavljanje tih transakcija) i tijela nadležna za kontrolu rada banaka, a u slučaju IP blokade i tijela nadležna za kontrolu rada pružatelja internetskih usluga.

No, ponavljam, govorimo o gubitku države od oko milijardu kuna godišnje, a koji je iznos po našem mišljenju sasvim dovoljan za financiranje sporta, Fonda za inovativne terapije te svih drugih skupina koje to sada traže po modelu povećanja postojećih poreza i naknada, a ta bi činjenica trebala biti sasvim dovoljna i nadležnim državnim tijelima da se aktivno pozabave rješavanjem nastalog problema. Imamo sad aktualnu situaciju da su djeca zakinuta za pravo liječenja jer država tvrdi kako nema novca, a s druge strane dopušta da joj svake godine izmakne iznos od milijardu kuna koji ne uspijeva naplatiti od ilegalnih kladionica.

Treba spomenuti još jedan apsurd s kojim smo se susreli. Naime, jedan od formalnih elemenata za prekršajnu ili kaznenu prijavu stranih priređivača za kršenje zakona priređivanjem klađenja bez koncesije i protuzakonitim oglašavanjem, njihov je OIB. Jasno vam je da strana trgovačka društva OIB nemaju. Neformalno, upozoreni smo na problem da bi nam ako takvu prijavu podnesemo, ona mogla biti odbačena zbog manjka te formalne pretpostavke (OIB-a) i ništa od progona i kažnjavanja.

NACIONAL: Postoje li određeni lobistički krugovi koji nastoje spriječiti zakonsko reguliranje internetskog klađenja? Ako je to točno, je li vam poznato tko su oni?
Definitivno postoji neposredni interes velikih stranih internetskih priređivača jer ovdje govorimo o iznimno visokim prihodima koji se ne oporezuju, a samo priređivanje igara na sreću u RH za njih je besplatno. Jedino u što oni moraju ulagati je oglašavanje, a oglašavaju se na većini portala, raznim domaćim sportskim događajima, poput košarkaških utakmica i slično, i to unatoč izričitoj zakonskoj zabrani i kaznama koje se kreću od 50.000 do 500.000 kn. Koliko je klađenje u stranim kladionicama uzelo maha i koliki je njihov interes da ostanu izvan sustava kontrole, pokazuje i podatak da jedna strana internetska kladionica s područja RH ima više posjeta nego sve domaće kladionice zajedno. S druge strane, zanimljivo je i da skupine koje se zalažu za povećanje postojećih nameta domaćim priređivačima, govore samo o povećanju nameta od igara na sreću klađenja, dok su priređivači igara na sreću na automatima izvan svake priče, a to je tržište zadnjih godina u porastu i njihovi prihodi premašuju prihode od klađenja.

NACIONAL: Kakve je promjene u sustav kladionica unijelo uvođenje poreza na dobitke 2015. godine i je li porez donio očekivanu dobit državnom proračunu?
Velike. Naime, do uvođenja poreza na sve dobitke, domaći priređivači bilježili su višegodišnji rast. Primjerice, kroz uplate u igre klađenja, u godinama prije uvođenja poreza na sve dobitke, zabilježen je rast u prosjeku od sedam posto godišnje. Uvođenje poreza na sve dobitke rezultiralo je padom od 14 posto samo u 2015. godini, a pad se bilježi i nadalje. Veliki broj priređivača igara na sreću klađenja više ne postoji, s 18 koncesionara za priređivanje igara na sreću klađenja pali smo na svega šest, došlo je do otpuštanja velikog broja radnika, njih više od 600, i zatvaranja oko 250 poslovnica, a time su država i državne tvrtke ostale bez prihoda od koncesija, PDV-a, poreza i doprinosa, poreza od zakupa, poreza na dobit, režijskih troškova, zakupodavci bez izvora prihoda, a što se nigdje službeno ne bilježi i ne spominje.

Što se državne blagajne tiče, uvođenje poreza kratkoročno je zasigurno rezultiralo rastom prihoda. Ali radi se samo o umjetnom rastu jer odljevom novca na ilegalno tržište koji je iz godine u godinu sve veći, već 2020. godine iznos novca koji se uplaćuje u strane ilegalne internetske kladionice, a ne oporezuje, bit će veći od onog koji se uplaćuje u domaće. Primjera radi, procjena je da se u 2015. uplatilo oko milijardu kuna stranim ilegalnim internetskim kladionicama, dok je za 2017. procjena negdje oko tri milijarde kuna. Sve u svemu, u vrlo bliskoj budućnosti negativan efekt oporezivanja neće biti moguće prikriti.

NACIONAL: Odnose li se vaši prijedlozi i na taj segment funkcioniranja igara na sreću (smanjenje ili potpuno ukidanje poreza na dobitke u igrama na sreću)?
Naravno, jer je to prvenstveno i bio uzrok spomenutog rasta uplata na strane ilegalne internetske kladionice, a s čime se danas bezuspješno borimo predlaganjem svih gore spomenutih modela. Naime, domaći priređivači igara na sreću klađenja u odnosu na druge priređivače igara na sreću u Republici Hrvatskoj, također su u nekonkurentnom položaju. Samo je kod klađenja propisana obveza uplate mjesečne naknade u visini od pet posto od svih uplata, dok je kod drugih igara na sreću (u kasinima i na automatima) propisana obveza uplate mjesečne naknade na osnovicu koja predstavlja razliku između uplate i isplate.

To znači da ako je nekom priređivaču igara na sreću na automatima isplata veća od uplate, ne plaća mjesečnu naknadu u tom razdoblju. Priređivač klađenja plaća pet posto na uplatu, bez obzira na navedeno. Pojednostavljeno, automat klub plaća porez samo na dobit, a kladionice na promet, bez obzira na to jesu li na gubitku. S druge strane, dobici od lutrijskih igara do iznosa od 750 kuna izuzeti su od plaćanja poreza na dobitke. Ako znamo da najveći udio u dobicima čine upravo dobici do 750 kuna i ako već postoji logika da se oni ne oporezuju kod lutrijskih igara, smatramo da bi u najmanju ruku isti princip trebalo primijeniti i na igre klađenja.

NACIONAL: Klađenje u internetskim kladionicama, osim gubitka novca za državni proračun, donosi još jedan ozbiljan problem – kontrolu pristupa maloljetnih osoba internetskim kladionicama. Može li se to kontrolirati, jesu li nadležne institucije svjesne tog problema i kako ga Hrvatska rješava?
I to je jedan od gorućih problema na koje Udruga upozorava. Kod stranih internetskih kladionica ne postoji nikakva kontrola. Kao i za registraciju na, primjerice, Facebooku, dovoljno je upisati neki izmišljeni datum rođenja i svaka osoba koja ima mobitel, jednim potezom prsta preko ekrana može se registrirati i izvršiti okladu. S druge strane, za registraciju internetskog računa za klađenje kod domaćih priređivača, svaki potencijalni igrač prolazi kontrolu putem OIB-a i to preko Porezne uprave. Ako OIB ne odgovora punoljetnoj osobi, ne može se otvoriti račun za klađenje.

Članice Udruge uistinu ulažu velike napore kako bi se preveniralo maloljetničko klađenje, sudjelujemo u provedbi i financiranju raznih programa, educiramo naše djelatnike i zadovoljni smo rezultatom koji smo postigli. A jesu li nadležne institucije svjesne, teško je reći – mislim da se stranim ilegalnim internetskim priređivačima jednostavno ne bave, fokus je na nama. Uz problem maloljetničkog klađenja, tu je i problem (ne)zaštićenosti osobnih podataka. Naime, u svibnju ove godine na snagu stupa i GDPR – Uredba o zaštiti osobnih podataka, koja uvelike mijenja i postrožuje dosadašnji način prikupljanja, obrade i zaštite osobnih podataka, a strani ilegalni internetski priređivači će i u okviru Uredbe biti izvan kontrole države.