Na Interliber sam vlakom iz Kloštra stigao rano ujutro.
S kolegicom Moranom s weba Nacionala dogovorio sam se da ćemo paviljone obići odmah po otvaranju u deset ujutro. Bili smo uvjereni da tada još u paviljonima neće biti skoro nikoga.
O, kako smo se prevarili!
Hrpa ljudi na Interliberu
Već u deset ujutro na Interliberu je bila hrpa ljudi, hrpa raznolikih posjetitelja, od najmlađih do najstarijih. Nisam mogao vjerovati. I nije mi bila sasvim jasna ta pojava. Uvijek i svuda se piše, govori da Hrvati porazno malo čitaju, pogotovo mladi, da su tehnološka dostignuća totalno uništila knjigu, čitanje. I onda me na Interliberu zatekne ovo…
Ljudi kao da su jedva čekali otvorenje i odmah ujutro nahrupili. Kako će tek onda biti popodne i preko vikenda? Rijeke ljudi očito će se slijevat na Interliber. I svi kupuju, kupuju, troši se novac na knjige. To je činjenica, to je ono što sam danas vidio svojim očima.
Biografija Većeslava Holjevca
Krenuli smo onda i mi od štanda do štanda. Mnoštvo novih naslova… Kolegica Morana odmah je na Profilovom štandu kupila biografiju Većelsava Holjevca koju je napisala Željka Godeč. Mnogi su zainteresirano pogledavali tu knjigu. Ljudi se valjda žele kroz tu biografiju prisjetiti Zagreba iz vremena kad je to bio lijep, moderan, funkcionalan grad, a ne ovo današnje devastirano ruglo.
Uskoro smo prošli pored štanda iznad kojeg je velikim slovima pisalo SELMAN.
Knjiga o ubojstvu Pukanića
“Gle, knjiga našeg urednika Berislava Jelinića… O ubojstvu Pukanića. Pet eura, to mi se čini povoljna cijena, kupit ću je.”, pokazao sam kolegici Morani na knjigu “Zašto je ubijen Ivo Pukanić” koja je na polici stajala odmah ispod knjige “Franjo Tuđman, kronologija života i rada“.
Knjiga o ubojstvu Ive Pukanića autora Berislava Jelinića na Interliberu, FOTO: Nacional
Izvadio sam iz novčanika pet eura. Na Interliberu sam planirao potrošiti najviše 50. Ta cicijaška odluka obila mi se o glavu na štandu Šarenog dućana. Osim njihovih izdanja na štandu imaju i razna izdanja iz Srbije. Skoro sve knjige Carla Gustava Junga za kojima već dugo žudim. Prije nego što sam iz Zagreba preselio na selo u Kloštar Ivanić, psihički sam obolio, bio sam na rubu samoubojstva, kao i mnogi sredovječni muškarci i žene u Zagrebu. Selo me donekle iscijelilo, ali osjećao sam da mi za potpuno iscjeljenje i razvoj osobnosti, duha trebaju Jungove knjige. Da ih sve iščitam i počnem se sam liječiti, bez pomoći psihijatara koji su ovih dana, kao i većina zdravstvenih djelatnika u štrajku. Dakle, ljudima u Hrvatskoj preostaje da se sami počnu liječit psihički i fizički. Jung ionako tvrdi da mnoge fizičke bolesti nastaju iz bolest psihe.
Eto, sav novac koji sam mislio polako trošit, istovario sam na Jungove knjige. Imat ću što proučavati, iščitavati do idućeg Interlibera.
‘Sve je u ovoj državi zlo i naopako’
Moja zadnja dilema nastala na štandu Jesenski i Turk. Tamo smo, u prilično jeftinom izdanju, naišli na knjigu predsjedničke kandidatkinje Marije Selak.
Knjiga “Zlo i naopako” Marije Selak, FOTO: Nacional
U novom broju Nacionala na naslovnici je izašlo da će mnogi HDZ-ovci glasati za nju, samo da bi naštetili njihovom kandidatu Draganu Primorcu, to su neke HDZ-ove unutarstranačke splekte u koje ne želim ulazit. Ali lako je moguće da Marija uđe s Milanovićem u drugi krug, ako je ta informacija Nacionala točna.
Dakle, sve je u ovoj državi zlo i naopako, kako i glasi naslov Marijine knjige. Prolistao sam knjigu. Marija Selak na prvim stranicama zapitala se je li zlo božja volja ili kazna kojoj se moramo pokoriti ili posljedica naših nemoralnih postupaka koji su se mogli i ne dogoditi? Teška pitanja. Možda će mi Jung u svojim knjigama pružiti odgovor na to. Marija Selak mogla je malo i pojednostavniti to pitanje i zapitati se je li HDZ božja volja ili kazna kojoj se moramo pokoriti. Tu je odgovor puno lakši, to je zlo kojem se moramo pokoriti.
Tomašević na Interliberu listao knjigu Mile Kekina
Iz misli o zlu i HDZ-u prenula me buka, reflektori kamera. To je gradonačelnik Tomislav Tomašević upravo krenuo u obilazak štandova. Kad sam vidio njega i ljude oko njega, osjetio sam sreću što on više nije moj gradonačelnik. Otkako sam preselio iz Zagreba, ja više nad sobom ni nemam gradonačelnika, samo načelnika. Načelnik Kloštar Ivanića je Željko Filipović, SDP-ovac. U Kloštru su ljudi zadovoljni s njim, jer ovo mu je već treći mandat.
Tomašević se odmah zadržao na Profilovom štandu. Tamo je pobjedonosno u ruke uzeo autobiografsku knjigu Mile Kekina. Iako bi mu bilo pametnije da je uzeo biografiju Većeslava Holjevca i dobro je proučio.
Tomašević i ministrica Obuljen nisu zajedno obilazili štandove
Eto, tako je prošao moj prvi dan na Interliberu. To je tek početak. Otići ću ručati negdje u neku zalogajnicu u Sigetu, a onda se predvečer vratiti na Interliber. Želim večeras biti na promociji knjige Album na Dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati. Autori tekstova u toj knjizi su, između ostalog Marko Smiljić i Dino Milić. S njima sam nekada kad sam bio mlad i poročan pio u Klubu slijepih iznad kazališta Vidra. Volio bih s njima evocirati te uspomene nakon promocije. A među autore te knjige spada i Marko Podrug. S njim sam pak nekada radio u dnevnim novinama Metro express. Bio je tih, samozatajan, i uvijek je u redakciji potiho slušao neku rock muziku dok bi pisao. Baš me zanima je li još uvijek ostao vjeran rock and rollu ili je počeo slušati neku drugu, moderniju muziku. Uglavnom, veseli me da će na Interliberu biti i hrpa promocija, da to neće biti samo sajam na kojem izdavači istresu knjige iz skladišta i prodaju ih po nižim cijenama.
Dok smo se rastajali ispred ulaza na Velesajam rekao sam kolegici Morani: „Ove godine gradonačelnik Tomašević i ministrica Obuljen nisu zajedno obilazili štandove na Interliberu. To bi moglo značiti da se Možemo i HDZ više ne vole javno”.
Komentari