Narodne novine, državni monopolist u izdavanju službenih formulara i tiskanju službenih listova, odvjetničkom uredu Terešak i partneri, koji zastupa HDZ, isplatile su u četiri godine 1.250.000 kuna. Taj podatak, koji su Nacionalu dostavili iz Narodnih novina, novi je kamenčić u šarolikom mozaiku isprepletenih interesa vezanih uz lukrativno poduzeće Narodne novine. Iako su tvorci mozaika svoje djelo pomno skrivali od javnosti, u posljednje dvije godine temeljito ga je rekonstruirala serija Nacionalovih istraživačkih tekstova. U središtu te živopisne slike lik je Žarka Tušeka, člana Predsjedništva HDZ-a i donedavnog predsjednika krapinsko-zagorskog ogranka stranke, koji se protekloga tjedna našao u središtu neugodnog skandala s mirisom korupcije, nakon što je objavljena snimka razgovora u kojemu je Viktora Šimunića, nezavisnog vijećnika grada Oroslavja, primamljivim materijalnim ponudama pokušao pridobiti za tajnu političku operaciju prikrivene potpore HDZ-u na predstojećim lokalnim izborima. No ako je suditi po onome što je o svojem zastupanju Narodnih novina u ponedjeljak Nacionalu kazao odvjetnik Terešak, njegov angažman u toj tvrtki tek je vrh ledenog brijega enormnih svota koje odvjetničke kuće zarađuju zastupajući državne i javne tvrtke: “Moj aranžman s Narodnim novinama tek je kap u moru. Kucate na kriva vrata. Ako uistinu želite pisati o odvjetničkom zastupanju državnih tvrtki, onda mene tu ne bu ni bilo, jer sam ja vam ‘mali mrav’. Ako sam ja – govorim napamet – u tim poslovima zaradio pedeset tisuća kuna, onda je Pero Perić zaradio pet milijuna”, kazao je Terešak za Nacional.

Vratimo se, međutim, Žarku Tušeku i Narodnim novinama. Nedavni je Tušekov skandal podsjetio na sličan slučaj u kojemu je Željko Sabo, bivši SDP-ov gradonačelnik Vukovara, ratni branitelj grada i zatočenik srpskih logora, zbog korupcije na sudu pravomoćno osuđen na osam mjeseci bezuvjetnog i isto toliko uvjetnog zatvora te je zatvorsku kaznu i odslužio. Povrh toga, stranka je Sabi upravo ovih dana onemogućila novu kandidaturu za vukovarskog gradonačelnika, usprkos tome što ga je uvjerljivo podržala gradska organizacija SDP-a. No taj “Sabin presedan” nije presudio i Žarku Tušeku: HDZ je brže-bolje kontrolirao štetu tako što je Tušek podnio ostavku na mjesto predsjednika krapinsko-zagorskog HDZ-a. Takvu “sankciju”, čini se, HDZ smatra dovoljnom, jer je Tušek istodobno naglasio da “ostaje na raspolaganju stranci”, a nesmetano nastavlja i mandat saborskog zastupnika.

Tako blag odnos stranke prema zagorskome moćniku i nije neobičan ima li se na umu upornost kojom HDZ tradicionalno brani postupke svojih članova, ali i ako se zna da se Tušekov utjecaj širi mnogo dalje od “zagorskih brega”. Nacional je, naime, kroz seriju istraživačkih tekstova u posljednje tri godine rekonstruirao kako je ta tvrtka po neslužbenoj HDZ-ovoj odluci prepuštena na gotovo potpuno autonomno odlučivanje baš Tušeku, koji je u Narodnim novinama, preko svojih osoba od povjerenja, u tvrtki donosio glavne kadrovske odluke i znatno utjecao na poslovnu politiku. Zapošljavanje ljudi iz Tušekova stranačkog i zavičajnog okruženja pritom je bilo samo jedna od zanimljivosti u tako uspostavljenom poslovnom modelu, ali nipošto i najteža, jer su istinski problemi, kako je Nacional otkrio još 2019., bili u tome što su Narodne novine od 2016. do 2019. stvorile gubitke od preko stotinu milijuna kuna te u javnosti postale ogledni primjer nekompetentnog upravljanja i stranačkog kadroviranja. Najbizarniji primjer poslovnog modela uspostavljenog, prema ranijim otkrićima Nacionala, u orbiti utjecaja Žarka Tušeka, jest terevenka kojom su se – o trošku tvrtke, dakako – 31. kolovoza 2018. počastila trojica visokih dužnosnika Narodnih novina. Njihov je kasni ručak u zagrebačkom restoranu-konobi Marinero toga dana koštao 1300 kuna, a gospoda su se, osim ručkom, podnapila količinama koje su, izračunate u prosjeku, iznosile nevjerojatnih litru vina i petnaestak rakija po osobi.

Tema ovog teksta, međutim, nije “slađa” strana posla vođenja državne tvrtke koja nema konkurenciju, nego pravno zastupanje Narodnih novina. Budući da je kao Tušekov odvjetnik u spomenutoj “bici za zagorske brege” – kako je u javnosti satirično nazvano Tušekovo mamljenje Šimunića – nastupio Vladimir Terešak, pravni zastupnik HDZ-a u slučaju Fimi media, zanimalo nas je, s obzirom na Nacionalova saznanja o utjecaju koji je Žarko Tušek imao u Narodnim novinama, je li odvjetnički ured Vladimira Terešaka poslovao s tom tvrtkom. Odgovori koje smo iz tvrtke dobili zanimljivi su, ali i očekivani.

“Od 2017. do 31. 12. 2020. odvjetničkom društvu Terešak i partneri isplaćeno je 994.057,45 kuna, plus PDV”, za “poslove pravnog savjetovanja i pravnog zastupanja u postupcima, u aktivnim predmetima Narodnih novina različitih grana prava”, izjavila je za Nacional voditeljica Odjela marketinga Narodnih novina Žaneta Cvijanović. To, dakle, znači da su Narodne novine tijekom posljednje četiri godine odvjetničkom društvu Terešak i partneri godišnje isplaćivale oko 300 tisuća kuna, odnosno oko 25.000 kuna mjesečno, za usluge pravnog zastupanja. Na upit Nacionala je li odabir odvjetničkog društva Terešak i partneri povezan s činjenicom da je isto to društvo zastupalo HDZ u nekim pravosudnim predmetima, odgovor voditeljice marketinga tvrtke glasio je ovako: “Narodne novine d.d. nemaju saznanja o drugim pravnim poslovima i strankama odvjetničkog društva Terešak i partneri.”

U međuvremenu, Nacional je došao u posjed Odluke o odabiru ponude u postupku javne nabave usluge pravnih savjeta i zastupanja, koju je 20. veljače 2019. potpisao predsjednik Uprave Narodnih novina Zlatko Hodak. Iz obrazloženja Odluke jasno je da su Narodne novine 12. veljače 2019. odvjetničkom uredu Terešak i partneri poslale poziv za dostavu inicijalne ponude za nabavu usluge pravnih savjeta i zastupanja, “bez prethodne objave poziva na nadmetanje”. Procijenjena vrijednost posla iznosila je 300 tisuća kuna bez PDV-a.

“U propisanom roku za dostavu ponude pristigla je 1 (jedna) ponuda”, stoji u Odluci. To se, očito, dogodilo istoga dana kada je poslan i poziv, 12. veljače, jer je istoga dana u uredu Narodnih novina “provedeno otvaranje inicijalne ponude”, “bez prisutnosti ovlaštenog predstavnika ponuditelja”. “Na osnovu analize dostavljenih dokaza i cijene iz inicijalne ponude ponuditelja odvjetničkog društva Terešak i partneri doo (…) temeljem članka 135 ZJN 2016, a sukladno odredbama članka 137 ZJN 2016 i točci 2.12. DoN, Naručitelj je inicijalnu ponudu prihvatio kao konačnu ponudu”, stoji u Odluci.

Pritom je naročito zanimljiv kriterij prema kojemu je, kako se navodi, odabrana ponuda odvjetničkog društva Terešak i partneri:

“Kriterij za odabir je ekonomski najpovoljnija ponuda, sukladno članku 284. stavku 5. ZJN 2016.”

Taj članak glasi ovako: “Iznimno od stavka 4. ovoga članka, u pregovaračkom postupku bez prethodne objave poziva na nadmetanje, postupku sklapanja ugovora na temelju okvirnog sporazuma, postupku dodjele ugovora za društvene i druge posebne usluge te u slučaju javne nabave za potrebe obrane i sigurnosti ili za potrebe diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, relativni ponder cijene ili troška smije biti veći od 90 %.”

Stavak 4, pak, ovako: “Javni naručitelj ne smije odrediti samo cijenu ili samo trošak kao jedini kriterij za odabir ponude te u tom slučaju relativni ponder cijene ili troška ne smije biti veći od 90 %.”

Kako god bilo, zanimljivo je da su Narodne novine odabrale odvjetnički ured Terešak i partneri za poslove zastupanja u 2019. godini na temelju “ekonomski najpovoljnije ponude”, s obzirom na to da je njihova ponuda bila – jedina, a cijeli posao, od slanja poziva do odabira konačne ponude, trajao je jedan radni dan.

Zašto Narodne novine za pravno zastupanje vrijedno 300 tisuća kuna nisu raspisale javni natječaj s više ponuda, budući da članak 12. Zakona o javnoj nabavi jasno propisuje da se zakon primjenjuje za nabavu roba i usluga skupljih od 200 tisuća kuna? Voditeljica Odjela marketinga Narodnih novina Žaneta Cvijanović objasnila je u odgovoru Nacionalu da je “pravno zastupanje u postupcima ugovoreno sukladno čl. 30. Zakona o javnoj nabavi”. Taj članak regulira izuzeća u javnoj nabavi, a njegovi stavci 5. i 6. preciziraju izuzeća u području odvjetničkoga pravnog zastupanja. Tako se Zakon o javnoj nabavi, kako stoji u stavku 5 članka 30, ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi za “usluge pravnog zastupanja stranaka od strane odvjetnika u: a) arbitraži ili mirenju u državi članici, trećoj zemlji ili pred međunarodnom instancijom arbitraže ili mirenja, ili b) postupku pred sudovima, tribunalima ili tijelima javne vlasti u državi članici ili trećoj zemlji ili pred međunarodnim sudovima, tribunalima ili institucijama”. Stavak 6, pak, kaže da se zakon ne primjenjuje na “usluge pravnog savjetovanja koje odvjetnik pruža tijekom pripreme bilo kojeg od postupaka iz točke 5. ovoga stavka ili ako postoji konkretna naznaka i velika vjerojatnost da će pravna stvar na koju se savjet odnosi postati predmet takvih postupaka”.

Voditeljica Odjela marketinga Narodnih novina precizirala je način na koji su Narodne novine ugovorile posao s odvjetničkim društvom Vladimira Terešaka: “2018., 2019. i 2020. za nabavu usluge pravnog savjetovanja provedeni su postupci jednostavne nabave u skladu s internim Pravilnikom o postupcima jednostavne nabave Narodnih novina d.d. te je 2019. proveden i poništen i pregovarački postupak”. Ugovori su sklopljeni “na temelju Pravilnika o postupcima jednostavne nabave Narodnih novina d.d., kao i članka 30. Zakona o javnoj nabavi”, a “temelj angažmana je osiguranje kvalitetne pravne pomoći i specijalističkog stručnog znanja”. Na kraju svoga odgovora Nacionalu, Narodne novine precizirale su kako odvjetničko društvo Terešak i partneri i danas pravno zastupa tvrtku.

Čini se, na temelju svih tih informacija, da su Narodne novine odvjetnički ured Terešak i partneri angažirale sukladno zakonu: važeći propisi, među kojima najvažniji Zakon o javnoj nabavi, omogućuju angažman takve vrste, a pritom valja imati na umu u interne propise Narodnih novina. No baš zato je zanimljivo promatrati kako važeći zakoni stvaraju okvir koji omogućuje da se cijela organizacija poslovanja i pravnog zastupanja jedne tako bogate i od konkurencije oslobođene tvrtke kakve su Narodne novine, orijentira oko stranačke okosnice; donedavnog moćnika krapinsko-zagorskog HDZ-a Žarka Tušeka, kako je Nacional višestruko razotkrio, najprije je stranka postavila kao neformalnog povjerenika Narodnih novina, pa je u njima zaposlen niz njegovih stranačkih i zavičajnih “pajdaša” i simpaticusa, a potom je tvrtka, legalno zaobišavši istinsko javno nadmetanje, za svog pravnog zastupnika postavila odvjetnika koji, kako cijela javnost zna, u velikim protukorupcijskim predmetima zastupa vladajuću stranku – cijela javnost, ali ne i Narodne novine, iz kojih poručuju da s tim u vezi “nemaju saznanja o drugim pravnim poslovima i strankama odvjetničkog društva Terešak i partneri”.

Posve oprečnu interpretaciju tog poslovnog odnosa Nacionalu je ponudio Vladimir Terešak, premda nam je potvrdio da pravno zastupa, uz Narodne novine, Hrvatsku poštu i Hrvatske šume. “To što sam ja odvjetnik HDZ-a nema veze sa zastupanjem državnih tvrtki”, rezolutno je ustvrdio. I nastavio: “Znate za koliko branim HDZ? Za kikiriki: 7.812,50 kuna mjesečno s PDV-om, kad ima rasprava. Kad ih nema – ništa. Eto, rekao sam vam iznos u lipu. A javna je percepcija da su to milijuni, zar ne?” retorički je pitao Terešak, koji tvrdi da je u stvarnosti “upravo suprotno” od pretpostavke da mu pravno zastupanje HDZ-a donosi i nove poslove s državnim i javnim tvrtkama. “Pa zar vi mislite da mi to što, na primjer, zastupam direktora Hrvatskih šuma u ‘aferi vjetroelektrane’, pomaže da od te tvrtke dobijem poslove? Upravo suprotno: boje se dati mi predmete, da njihovom direktoru netko nešto ne predbaci. A to što zastupam HDZ u početku mi jest donijelo publicitet, ali mi je, s druge strane, uzrokovalo i veliku štetu, jer me lijevo orijentirani potencijalni komitenti i korisnici mojih usluga nisu htjeli angažirati. A drugo, iskren da vam budem, u HDZ-u vam svak’ ima svog, razumijete?”, kazao je Terešak Nacionalu. Razgovarali smo i s još nekoliko odvjetnika upućenih u poslove zastupanja državnih i javnih tvrtki, koji su nam kazali da ne postoje jasna pravila za odabir odvjetničkih tvrtki koje će zastupati poduzeća u vlasništvu države. “Poznanstva i prijateljstva – to su vam kriteriji”, ustvrdio je jedan od odvjetnika. To, dakako, otvara nepregledan prostor najrazličitijim vrstama netransparentnih – političkih, hijerarhijskih, rodbinskih, osobnih – utjecaja, pogodovanja i ‘dealova’, za koje bi javnost, ako ništa drugo, imala pravo znati i o njima suditi.

A opet, ništa od toga ne bi trebalo čuditi, jer nije neobično da takva „mutna voda“ predstavlja uobičajeni model poslovanja – ili “poslovanja” – kakav se primjenjuje u mnogim tvrtkama u Hrvatskoj, pa čak i neovisno o imenima političkih stranaka koje u njima ostvaruju presudan utjecaj. Kao što ne bi trebalo čuditi ni to što je Vladimir Terešak kada je protekloga tjedna izbio skandal, pokušavajući u javnosti umanjiti štetu za svoga osramoćenog branjenika Žarka Tušeka, pilu pokušao okrenuti naopako pa je za kazneno djelo optužio ne samo oroslavskog vijećnika koji je kompromitantni razgovor snimio, nego pritom još i – novinara koji ga je objavio.