Pola stoljeća muzejske djelatnosti na Hušnjakovu, u Muzeju krapinskih neandertalaca, uz izložbu ‘Pola stoljeća muzeja na Hušnjakovu’ do 15. studenoga

Na Hušnjakovu brijegu u Krapini, u istraživanjima koja su pod vodstvom Dragutina Gorjanovića-Krambergera trajala od 1899. do 1905. godine, pronađena je najveća zbirka fosilnih ostataka neandertalaca na svijetu. Bilo je to senzacionalno otkriće, osobito u onom vremenu kada još uvijek nije bila potpuno prihvaćena ideja o postojanju pračovjeka, a Hušnjakovo je upisano u svjetsku kartu najznačajnijih paleoantropoloških lokaliteta. Već je tada, početkom 20. stoljeća, Dragutin Gorjanović-Kramberger imao viziju kako bi to nalazište krapinskog pračovjeka trebalo biti uređeno i da bi ga trebali posjećivati ljudi iz cijeloga svijeta. No trebalo je čekati 11. rujna 1971. da Muzej evolucije, preteća Muzeja krapinskih neandertalaca, bude otvoren za javnost. Kako bi obilježili pola stoljeća muzejske djelatnosti na Hušnjakovu, u Muzeju krapinskih neandertalaca osmislili su izložbu „Pola stoljeća muzeja na Hušnjakovu“ koja je otvorena do 15. studenoga. Autori izložbe su kustosica i viša muzejska pedagoginja Lorka Lončar Uvodić i kustos i ravnatelj MHZ-a Jurica Sabol.

Lorka Lončar Uvodić objasnila je da su neke od prvih ideja i projekata koji su napravljeni 60-ih godina u svrhu revitalizacije Nalazišta Hušnjakovo realizirani vrlo brzo, poput uređenja Parka skulptura, no dodala je da su neke i do danas ostale samo na papiru.

Kneippovo lječilište otvoreno je 1903., tijekom paleontološkog istraživanja (lijevo). Uređena staza prema Nalazištu Hušnjakovo, 1971. godine (desno). FOTO: Arhiva Muzeja krapinskih neandertalaca

„Primjerice, planirano je rušenje stare Kneippove zgrade i izgradnja nove muzejske zgrade koja je, prema arhitektonskom projektu poznatog arhitekta Vjenceslava Richtera, trebala biti okruglog oblika sa spiralnim tokom gdje bi se onda posjetitelj, prema scenariju koji je izradio zoolog Stjepan Čanađija, kretao od prapočetka kroz cijelu svjetsku kulturu i civilizaciju sve do modernog doba. Zbog nedostatka financija nova muzejska zgrada izgrađena je tek 40 godina kasnije, kada je 2010. za javnost otvoren novi Muzej krapinskih neandertalaca, projekt dvojice autora, arhitekta Željka Kovačića i paleontologa Jakova Radovčića. Priča o krapinskom pračovjeku je u starom stalnom postavu Muzeja evolucije ispričana u širem kontekstu duge geološke prošlosti i razvoja života na Zemlji, slično kao i u suvremenom Muzeju krapinskih neandertalaca, ali na drugačiji način. Postav je uz brojne fosile i stijene, dokumente i geološke karte sadržavao i odljeve kostiju krapinskih neandertalaca, a tu je bio i originalni fosilni kostur špiljskog medvjeda, jedan od najzanimljivijih eksponata. I premda je 70-ih godina Muzej bio izuzetno posjećen, a dolazilo je oko 50.000 turista godišnje, ipak je neusporediv s multidisciplinarnim i interaktivnim stalnim postavom suvremenog Muzeja krapinskih neandertalaca čijom realizacijom je krapinski pračovjek konačno dobio dostojno mjesto za život“, rekla je koautorica izložbe.

Kako je objasnio Jurica Sabol, posljednja istraživanja na Hušnjakovu provodio je akademik Mirko Malez, a radilo se o geosondiranju. Međutim, tim istraživanjima nisu postignuti nikakvi rezultati pa se od njih kasnije i odustalo.

Muzej krapinskih neandertalaca, dio stalnog postava Uspon života (lijevo). Rekonstrukcije krapinskih neandertalaca izradila je Elisabeth Daynes (desno). FOTO: Arhiva Muzeja krapinskih neandertalaca

„Tu se prije svega radi i o vrlo specifičnom terenu, ali i geološkoj građi samog brijega Hušnjakovo, koji je izgrađen od žutog miocenskog pješčenjaka vrlo podložnog atmosferilijama pa se zato i brzo troši. Upravo su vanjski čimbenici bili vrlo bitni za očuvanje i uređenje Nalazišta Hušnjakovo svih ovih godina. No tu moramo istaknuti da su prve intervencije zaštite lokaliteta bile prije gotovo 60 godina pa se osim zaštite ogoljelih dijelova stijena pletivom, lokalitet pošumljavao crnogoricom, što se danas pokazalo vrlo lošom odlukom. Ono što je bitno istaknuti jest da je na lokalitetu Hušnjakovo prikupljena najbogatija i najbrojnija zbirka neandertalskog čovjeka na svijetu. Fosilni ostaci danas se čuvaju u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu te je riječ o zbirci od nacionalne važnosti. Iako se sam lokalitet Hušnjakovo danas više ne istražuje, zbirka je itekako ‘živa’, i to 122 godine nakon velikog otkrića Gorjanović-Krambergera u Krapini, a u prilog tomu idu i mnoge nove spoznaje i znanstveni dokazi koji se temelje na proučavanju i interpretaciji nalaza upravo s Hušnjakova brda.“

Jurica Sabol rekao je da Muzej krapinskih neandertalaca danas spada među najposjećenije muzeje u ovom dijelu Europe, što potkrepljuje podatak od milijun posjetitelja u deset godina rada.

Hušnjakovo je otvoreno za vrijeme prvog Festivala kajkavske popevke, 1966. (izvor Drago Kozina). FOTO: Arhiva Muzeja krapinskih neandertalaca

„Svakako valja posebno istaknuti veliki broj djece i mladih koji posjećuju Muzej i Nalazište, a tu su i brojne obitelji, što nam je vrlo važno u očuvanju i prenošenju kulturne i prirodne baštine Hrvatskog zagorja na generacije koje dolaze. Izuzetno nas veseli što su i škole prepoznale važnost Muzeja i ulogu koju on ima u edukativno-obrazovnom smislu pa tako godišnje oko 50.000 učenika iz svih dijelova Hrvatske u Krapini obavlja terensku nastavu te su sudionici edukativnih radionica. Muzej godišnje, a to su podaci za razdoblje prije pandemije, posjećuje oko 95.000 posjetitelja te smo tom brojkom izuzetno zadovoljni, ali ipak smatram da imamo puno veći potencijal te nam je i ambicija u narednim godinama kroz različite marketinške aktivnosti, kao i sudjelovanjima na različitim kulturno-turističkim sajmovima u Hrvatskoj i svijetu, broj posjetitelja znatno podići. Također, važno je pratiti moderne trendove u kulturi i muzejskoj praksi kako bismo održali korak s vremenom. U tijeku je izrada idejnog rješenja nadogradnje Muzeja krapinskih neandertalca, čime bi konačno Muzej u Krapini dobio ono što je danas za posjetitelje neophodno, a to su moderan galerijski prostor za povremene izložbe, edukativna interaktivna učionica prilagođenu svim strukturama posjetitelja, kao i vanjsko igralište za djecu i jedan vanjski polivalentan prostor s kafićem.“

Nalazište je 1948. proglašeno zaštićenim prirodnim područjem, 1961. prvim paleontološkim spomenikom prirode u RH, a 1969. je lokalitet zaštićen kao arheološki spomenik. Sve te zaštite, priznanja, kao i mnogobrojne nagrade koje su dodijeljene Muzeju i Nalazištu, prepoznala je Europska komisija kada im je 2016. dodijelila Oznaku europske baštine, kao lokalitetu od iznimne važnosti za povijest čovječanstva Europe.

Otvorenje novog Muzeja krapinskih neandertalaca, 27. veljače 2010.. FOTO: Arhiva Muzeja krapinskih neandertalaca