Profesor sociologije, član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske od 1972, godine, član Predsjedništva Jugoslavije od 1988., intelektualac i cinik, bio je čovjek čiju je energiju nadmašivala jedino njegova memorija. Ivica Račan je jednom rekao kako bi, ako zgradu CK pogodi bomba, Šuvar zapamtio sve podatke koji su bili u papirima.

U vrijeme promjena njegove se ime znalo i skandirati na stadionoma. O tome je rekao: “Nemam običaj da se ispovijedam, ali ću vam reći: navijač sam ‘Hajduka’ od malih nogu. U Zagrebu sam obično išao na utakmice Dinama i Hajduka, no kada su na stadionima počeli skandirati moje ime, odustao sam od odlaska na stadion, jer se ne bih ugodno osjećao u ulozi onog kome navijači skandiraju… Inače, igrati na kartu nacionalnog mesije i vožda, provincijski i s velikim zakašnjenjem slijediti firerovske i dučeovske manire, a u malom narodu koji bi trebao tobože sređivati račune s isto tako malim, uz to i vrlo srodnim narodima, s kojima taj narod živi ispremiješan, zar to ne bi bilo s onu stranu svake pameti i zar nije nedostojno svakog pojedinca koji ima humanistička uvjerenja? Da se čovjek tome preda, mora biti ili ograničen ili veliki pokvarenjak…”

Stipe Šuvar je umro 29. lipnja 2004. godine.