Praizvedbom predstave „Sastavljamo vladu!“ autora i redatelja Ivana-Gorana Viteza, u izvedbi Marka Hergešića i Bogdana Ilića, u srijedu, 15. ožujka, u Histrionskom domu bit će otvoreni 16. Gumbekovi dani. Taj festival, inače posvećen glumcu Mladenu Crnobrnji Gumbeku, završava 29. ožujka dodjelom nagrada. Osim ove predstave, ove godine premijerno će biti izvedena i predstava „Arsen + Vitez iliti ŠTO JE GLUMAC BEZ SLOBODE“, kojom se Zlatko Vitez vraća na scenu. Kabare “Arsen + Vitez” posveta je velikom maestru, njegovim stihovima i glazbi koju je stvarao inspiriran kazalištem, ali prije svega dugogodišnjoj suradnji s Glumačkom družinom Histrion. Osim navedenih histrionskih premijera, bit će izvedeno još jedanaest predstava iz drugih hrvatskih kazališta te jedno gostovanje iz Beograda. Nacional je razgovarao s dvojicom glumaca, Bogdanom Ilićem i Markom Hergešićem, koji igraju u predstavi „Sastavljamo vladu!“ Ilić igra iskusnog mandatara Republike Hrvatske koji je pred kraj svog drugog mandata odlučio provesti radikalne reforme i drastično rekonstruirati vladu. A sve kako bi u nadolazećem razdoblju prvenstveno sebi, a tako i svim građanima, osigurao bolji i lagodniji život. Hergešić igra Vrhovnika Republike Hrvatske. Kako kaže, svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.

Oba glumca inače su u ansamblu Žar ptice pa često igraju zajedno, a Ilić je otkrio je li ovo njihova prva suradnja izvan scene Žar ptice: „Trenutačno na repertoaru Žar ptice imamo pet zajedničkih predstava. A ovo nam je prva suradnja na večernjoj sceni. Sam proces nastajanja predstave bio je vrlo zanimljiv jer se razlikuje od forme koju smo navikli raditi skupa. Super smo se snašli jer se jako dobro poznajemo i odlično surađujemo, kako na sceni tako i izvan nje.“

Hergešić smatra da je pogubno za svakog umjetnika ako se zakopa na jednom mjestu. Ovo je stoga, ističe, osvježavajuća promjena okoline, a osim što su puno radili skupa, bliski su prijatelji pa sve ide kao podmazano.

Predstava je kabare, a tema je politika, suradnja odnosno „nesuradnja“ dvojice glavnih političara u zemlji. Na što su stavili fokus u svojim ulogama?

„Uz puno pjesme i kroz jedan brz, veseo, energičan i nadasve satiričan način progovaramo o aktualnoj političkoj situaciji. Mandatar sebe smatra apsolutno nedodirljivim. Tako sam mogao opravdati svaku besmislenu rečenicu. Jer, kao i kod naših političara, ne postoji nikakva odgovornost za izgovoreno“, ističe Ilić.

Hergešić, pak, kaže da je njegov lik kontra, kontra i uvijek kontra:„Uz ogromne količine ironije, sarkazma i cinizma. Također, cijelo vrijeme držim svijest o tome da su rečenice koje govorim, iako satirički i besmislom obojene, na našu veliku žalost, istinite. To možemo zahvaliti ubojitom peru svog redatelja Ivana Gorana Viteza koji je tekst i napisao.“

S obzirom na tematiku radnje, prva misao je ta da je odnos tih dvaju likova inspiriran odnosom kojim nas trenutačno zabavljaju premijer i predsjednik. Kako kaže Ilić, to je apsolutna istina: „Iako često do nekih rješenja dolazim intuitivno, uvijek je dobro imati neku inspiraciju. A kao što svi znamo, u ovom odnosu inspiracije i tvrde kohabitacije ne manjka.“

Hergešić smatra da njihov odnos jest neka generalna postavka, no dodaje: „Ali vrlo lako možete prepoznati i ostalu plejadu naših vladajućih, i to ne samo aktualnih. Čarolija izgradnje lika je u tome da ponekad ja u glavi sebi ‘brijem’ da sam, recimo, neki djed Jozo s nekog otoka, a publici smo dali kontekst aktualne političke scene. Sudar tih dvaju svjetova stvara neki treći, kazališni, koji publici postane blizak i prepoznatljiv. Samo što ovoga puta nije bio otok u pitanju, već institucija zatvorenog tipa.“

Oba glumca u ovoj predstavi prvi put surađuju s Histrionima. Nadaju se da će se ta suradnja i nastaviti. Ilić ističe kako je sjajna stvar da postoji mjesto u gradu gdje mladi glumci mogu dobiti zapaženiju ulogu i sudjelovati na jednom ovakvom festivalu. Hergešić o tome kaže: „Ovo mi je prva suradnja s Histrionima u nizu, nadam se. Histrioni su stvar opće kulture, još kao srednjoškolac maštao sam o igranju na famoznoj Opatovini. Prvi korak tog sna je ostvaren i dijete u meni od sreće skače po krevetu.“