Ove godine u Cannesu moglo se intervjuirati STEVENA SPIELBERGA, ALI TEK NAKON ŠTO BI lokalni distributer njegova novog filma platio dvije tisuće dolara za novinski ili tri tisuće za TV intervju

Kada je 2009. godine poznati američki autor dokumentaraca Michael Moore došao u Veneciju kako bi promovirao svoj posljednji film “Kapitalizam: Ljubavna priča”, na konferenciji za novinare jedan norveški novinar pitao ga je: “Ako ste vi toliki borac protiv kapitalizma, zašto onda moram platiti tisuću dolara da bih dobio intervju s vama?” Moore, očigledno misleći da se radi o šali, odgovorio je: “Pa da bih ja sebi kupio novi avion.” Ono što Moore nije znao jest da se intervjui s glumcima i redateljima filmova, u velikom broju slučajeva, naplaćuju. Ali to pitanje pokrenulo je tada brojne napise u elitnim filmskim magazinima čiji novinari nisu imali pojma da se intervjui naplaćuju, nisu znali tko naručuje plaćanje, a tko plaća. I zašto.

Priča ide ovako: filmska kompanija snimi film, proda prava na prikazivanje distributerima iz cijelog svijeta, a kada taj film dođe na festival, pozvani su i redatelj i glumci iz filma. Tko plaća troškove puta i smještaja? I ne samo to, tko plaća šminkericu Penelope Cruz koja je vodi na festival ili frizerku Scarlett Johansson koja također dolazi s njom na festival? Plaćala je filmska kompanija koja je producirala film. Sve dok se prije dvanaestak godina netko nije sjetio kako bi distributeri tog filma iz cijelog svijeta trebali snositi troškove puta, smještaja i svega ostalog. Zauzvrat, njihovi novinari će dobiti priliku intervjuirati te zvijezde. Dakle, ako distributer iz Hrvatske ili neke druge zemlje ne plati dio troškova, njihov novinar neće dobiti priliku za intervju. I kao rezultat ove godine, ali i mnoge prethodne, u Cannesu hrvatski novinari nisu mogli dobiti intervjue s atraktivnim američkim glumcima.

ISTINI ZA VOLJU, najveće svjetske filmske kompanije, a to su Buena Vista, 20th Century Fox, Warner Bros., Universal i Sony Pictures, to ne rade, a ipak još uvijek imaju dovoljno novca. Međutim, sve američke nezavisne kompanije to rade, a upravo filmovi nezavisnih kompanija prikazuju se na najznačajnijim festivalima. Kada je ta ideja zaživjela, počeli su naplaćivati od 300 do 500 dolara za intervjue s ekipom filma. Kada su uvidjeli da distributeri iz cijelog svijeta bez problema plaćaju te iznose kako bi njihovi novinari dobili prava na intervju, iz godine u godinu taj je iznos počeo rasti. Trenutačno ne možete dobiti intervju s iole značajnijom filmskom zvijezdom ako vaš distributer nije platio barem 800 dolara. Ove godine u Cannesu, primjerice, mogao se intervjuirati Steven Spielberg u povodu filma “BFG Blagi fantastični gorostas”. Novinarima iz pisanih medija njihov distributer trebao je platiti dvije tisuće dolara, dok je televizijski intervju stajao tri tisuće dolara.

ZA HRVATSKE DISTRIBUTERE i novinare problem je u tome što je cijena za Hrvatsku jednaka kao i za Njemačku, Italiju ili Francusku. I dok njemački distributer nema problema s plaćanjem, recimo, tisuću eura za intervjue, za hrvatskog distributera to je ipak značajan iznos. I ne samo za hrvatskog, nego i za distributere iz većine istočnoeuropskih zemalja. Kada to spomenete filmskim agentima, oni samo slegnu ramenima jer, kao, nisu oni donijeli to pravilo, nego ljudi iz filmskih kompanija koji su producirali film.

Početni financijski uspjeh te ideje toliko je osokolio filmske kompanije da su počeli naplaćivati čak i telefonske intervjue, ponekad i konferencije za novinare. Primjerice, 2011. na festivalu u Cannesu pobijedio je film “Drvo života” s Bradom Pittom i Jessicom Chastain. Osim službene konferencije za novinare, održana je i dodatna. Za one novinare čiji su distributeri platili po 500 dolara. Sve se svodilo pod pokrivanje troškova. Međutim, tada je došlo do slučajeva kada su se intervjui naplaćivali, iako nije bilo nikakvih troškova i nikakvih razloga za plaćanje.

Film “Kraljev govor” bio je višestruki osvajač Oscara 2011., a nekoliko mjeseci ranije Nacionalu je ponuđen intervju s redateljem Tomom Hopperom i glavnim glumcem Colinom Firthom u londonskom hotelu Savoy, u vrijeme trajanja London Film Festivala. Međutim, hrvatski distributer trebao je platiti tisuću eura. On je pristao na to, ali je poslao e-mail s upitom: “Ako Tom Hopper i Colin Firth žive u Londonu, koji se to troškovi moraju pokriti? Zašto od distributera tražite tisuću eura?” Možda su troškovi taksi vožnje od njihovih kuća do hotela rapidno porasli. Odgovor koji je stigao iz producentske kompanije glasio je: “Vi to ne razumijete i nemojte više postavljati takva pitanja.” Bila je to ljepša verzija odgovora “šuti i plati, inače ništa od intervjua”.

Svi ti primjeri pokazuju koliko je hollywoodski svijet nemilosrdan. Kada je Angelina Jolie režirala film “U zemlji krvi i meda” o ratu u Bosni, nije bilo milosti za hrvatske novinare koji su željeli otići na premijeru u Los Angeles i intervjuirati je. Plati pa uživaj. I nemojte misliti da je filmske kompanije moguće prevariti. U slučaju da je intervju napravljen, a faktura nije plaćena, distributer neće dobiti kopiju filma za prikazivanje u kinima sve dok ne plati taj intervju. Ništa umjetnost, samo novac.