Nikoga se Harvey Weinstein, filmski producent i distributer, nije bojao, osim QUENTINA TARANTINA. Otkrio ga je na letu od New Yorka do L. A.-ja, dok je čitao scenarij za film koji nitko nije želio snimiti. Zvao se ‘Pakleni šund’. Ni Tarantino nije to zaboravio pa je sve filmove snimio u produkciji Harveyja Weinsteina

Prema Harveyju Weinsteinu ne možete biti ravnodušni. Kao filmski producent i distributer činio je nezamislive stvari. Prgav je, bezobrazan, prekrajao je filmove redateljima koji su radili za njega jer je smatrao da je pametniji i bolji od njih, sukobljavao se s njima do granica fizičkog obračuna, nazivali su ga “The Biggest Shark in Hollywood”, ali svi su željeli barem jednom raditi s njim i njegovom kompanijom Miramax koju je vodio s bratom Bobom Weinsteinom. Kako i ne bi, pa zahvaljujući njegovim nevjerojatnim marketinškim vještinama i mogućnosti predviđanja filmskih trendova, osigurao je filmu “Engleski pacijent” 1996. Oscara za najbolji film, istu nagradu i filmu “Zaljubljeni Shakespeare” 1998. On je taj koji je 1996. pronašao dvojicu podstanara po imenu Matt Damon i Ben Affleck, uzeo njihov scenarij prema kojem je snimljen film “Dobri Will Hunting” koji je toj dvojici tada minornih glumaca osigurao Oscara za najbolji scenarij. Čak i kada je 2005. objavljeno da braća Weinstein gube kompaniju Miramax jer su njihovi vlasnici, kompanija Walt Disney, shvatili da im Harvey “muze” lovu za sumnjive filmske projekte, osnovali su svoju novu, The Weinstein Company.

I DALJE JE HARVEY POKAZIVAO koliko ima smisla za filmove. Britanski “Kraljev govor” bio je nezanimljiv američkim kompanijama, nitko ga nije želio uzeti za kino prikazivanje u Americi, pa tko želi gledati film o mucavom kralju? Harvey Weinstein bio je jedini koji je u filmu vidio oskarovski potencijal, što se 2011. pokazalo točnim, kada ih je ovaj osvojio četiri. Isto se dogodilo godinu dana kasnije, kada je u francuskom nijemom filmu “Umjetnik”, filmu osrednje kvalitete, zapazio ono što drugi nisu, a to je da će se većini veterana, članova Američke filmske akademije, dopasti vraćanje u davna vremena nijemog, crno-bijelog filma, što se i potvrdilo osvajanjem čak pet Oscara, uključujući onog za najbolji film.

Nikoga se Harvey Weinstein nije bojao, osim jedne osobe. Quentina Tarantina. Otkrio ga je na letu od New Yorka do Los Angelesa, dok je čitao scenarij za film koji nitko nije želio snimiti. Zvao se “Pakleni šund”. Po slijetanju aviona nazvao je svog brata i rekao “pod hitno potpisujemo ugovor s ovim Tarantinom”. Naravno, ni Tarantino nije zaboravio da ga je ovaj zvao kada nitko nije, tako da je sve svoje filmove snimio u produkciji Harveyja Weinsteina. Kakav je utjecaj Tarantino imao na Harveyja Weinsteina, pokazuje i slučaj iz 1996., kada je Weinstein iz Meksika doveo nadarenog 32-godišnjeg redatelja Guillerma del Tora i dao mu da režira prvi američki film, horor “Mimic”, a glavnu žensku ulogu imala je tadašnja Tarantinova djevojka Mira Sorvino. Weinsteinu se usred snimanja, kao i mnogo puta prije s drugim redateljima, nije dopao rad Guillerma del Tora pa je predložio glumcima iz filma da naprave pobunu kako bi ga on mogao potjerati i dovesti drugog redatelja. Glumci su se odupirali tom prijedlogu, a Mira Sorvino se požalila Tarantinu. Ovaj je odmah nazvao Weinsteina koji je mucajući, uz isprike, rekao da se Del Toru ništa neće dogoditi. Zato i ne čudi što je Weinstein nedavno izjavio da je već 22 godine u braku s Tarantinom i da je to najljepši brak koji se može zamisliti.

Imao je Weinstein i “mali milijun” pogrešaka, možda jedna od najvećih je ta što je on prvi imao prava na ekranizaciju knjige “Gospodar prstenova”. Škrt i štedljiv kakav je bio, želio je trilogiju strpati u dva filmska dijela. Kako je bio sumnjičav prema tom projektu, jedva je dočekao ponudu kompanije New Line Cinema da otkupi od njega prava na ekranizaciju. Nabio im je cijenu, oni su je prihvatili, a Weinstein je mislio da je našao naivce kojima je podvalio projekt koji neće uspjeti. Oh, kako se prevario…

Cijelo to vrijeme Weinstein je bio politički aktivan, podržavao je demokrate i organizirao večere na kojima se prikupljao novac za njih, jedan je od utemeljitelja amfAR-a, organizacije koja prikuplja novac za istraživanje lijeka protiv AIDS-a, u koju je uključio hollywoodsku elitu. A onda je ušao u financijske probleme.

NEVOLJE SU POČELE NAKON 2007. i vjenčanja s 25 godina mlađom, prekrasnom engleskom modnom dizajnericom Georginom Chapman. Uložio je, njoj za ljubav, velik novac u modni svijet koji se nije vratio. Na to se nadovezao manjak filmskih uspjeha posljednjih godina, na jedan dobar film dolazila su tri loša pa je kompanija protekle dvije godine dijelila otkaze šakom i kapom. I onda je u veljači ove godine došao Berlin Film Festival na kojem sve svjetske filmske kompanije prodaju svoje nove filmove distributerima iz cijelog svijeta. Samo dva dana prije početka objavljeno je da je The Weinstein Company otkazao dolazak u Berlin. Harvey je bio svjestan da njegovi novi filmovi nisu na razini onog što se od njega očekuje. Bez obzira na sve, mora vam ga biti žao, iako se sa 64 godine sigurno neće tek tako predati.