Da je netko Inji Zdjelarević prije pet godina rekao da se nakon završetka studija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu neće baviti strukom nego vinarstvom, ne bi vjerovala. „To nije bio moj plan iako sam znala da su u Hrvatskoj tekstil i proizvodnja vlakana na vrlo niskim granama i da je Austrija najbliža zemlja koja ima svoja postrojenja. Mogla sam raditi u struci u inozemstvu i ostaviti roditeljima da se bave vinarstvom dokle god fizički mogu raditi ili im se pridružiti u njihovu poslu“, rekla je u razgovoru za Nacional Inja Zdjelarević, vjerojatno najmlađa vinarica u Hrvatskoj.

Prošle godine zamijenila je svog oca Davora Zdjelarevića na čelu nekadašnje vinarije Zdjelarević koja je imala trideset godina dugu tradiciju prije nego što je, prije tri godine, postala prva hrvatska difuzna vinarija. „Nemamo samo jedan proizvodni kapacitet, odnosno, statičnu vinariju na jednom mjestu. Odlazimo kod kolega vinara u podrum i pratimo proizvodni proces od početka do kraja. Prednost je svakako to što nismo vezani uz određeno podneblje i zadane sorte. Moj otac koji je trideset godina u struci i enolog je ima priliku ostvariti svoje snove. Primjerice, sada može proizvesti svoj plavac ili malvaziju, što do sada nije mogao jer smo bili ograničeni obitavanjem u Slavoniji“, objasnila je mlada poduzetnica koja je prošla intenzivnu tromjesečnu edukaciju za sommeliera u Beogradu.

Kako je biti žena u pretežno muškom vinskom svijetu? „Nije uvijek lako. Ima tu i provokacija i pokušaja flerta, kao i podcjenjivanja. To su puno stariji i iskusniji ljudi od mene pa koliko god se ja trudila u smislu edukacije, obrazovanja i praćenja tržišta, i dalje mi se nerijetko obraćaju s visoka. Neki od njih naglašavaju to što su trideset godina na terenu, dok sam ja tek krenula. Ipak, kada se sve zbroji, više je pozitivnih reakcija.“

Dala je i svoje mišljenje o tome što se može zaključiti o prednostima i nedostacima Europske unije iz perspektive vinara. „Otkad smo ušli u EU, imam dojam da nas je još više zatrpao uvoz vina koja su jeftinija od naših. Italija može plasirati kvalitetna vina za tridesetak kuna zato što dosta toga strojno odrađuju. Imaju čak i strojnu berbu pa je to ušteda na radnoj snazi. Kod nas je teren nepogodan za to, posebice u Dalmaciji. Ulaskom u EU olakšana nam je i suradnja sa susjednim zemljama članicama pa tako u određenim tehnološkim postupcima surađujemo sa kolegama iz Slovenije. Općenito se puno toga otvorilo, izvoz je lakši jer nema granica. No nismo se dovoljno udružili i pokazali Europi što Hrvatska može ponuditi od autohtonih sorti“, istaknula je.

Progovorila je i o planovima za budućnost. „Ovo je jako zanimljiv posao, mislim se zadržati u njemu, ali moja struka i to što radim ne pobijaju jedno drugo. Ako se pojavi prilika da se iskažem u struci, svakako ću pokušati“, zaključila je Inja Zdjelarević.