Inicijativa “Osobni asistenti zajedno” je objavila rezultate Upitnika o uvjetima rada osobnih asistenata koji pokazuju da 79 posto asistenata radi na određeno vrijeme te da većina njih radi na pola radnog vremena. Još je porazniji podatak da je čak 71 posto osobnih asistenata zaposleno na pola radnog vremena i  zarađuje manje od 2500 kuna, uglavnom je riječ o neto iznosu od 2000 kuna plus prijevoz. Inicijativa “Osobni asistenti zajedno” osnovana je krajem prošle godine, a zalaže se za dugoročno i stabilno financiranje sustava osobne asistencije te pronalazak sustavnih rješenja koja će biti regulirana kroz zakon o osobnoj asistenciji. Inicijativa traži povećanje izdavanja za sustav osobne asistencije, prvenstveno kako bi se osobnim asistentima mogla povećati plaća, a potom i omogućiti rad na puno radno vrijeme. Isto tako, ističu iz inicijative, pravo na uslugu asistencije mora se omogućiti što većem broju korisnika, u skladu s njihovim potrebama, a rad na određeno mora biti iznimka.

“Posao osobnog asistenta je društveno jako važan, oni pružaju egzistencijalnu uslugu osobama s invaliditetom. Riječ je o pružanju svakodnevne pomoći u kući i pružanu pomoći u socijalizaciji invalidnih osoba, a što je glavna funkcija osobnog asistenta. Osobni asistent pomaže osobama s invaliditetom da budu vidljivi i aktivni u društvu, da budu ravnopravni članovi društva. Taj je posao fizički i psihički jako težak i kao takav je nedovoljno u društvu cijenjen. Plaće koje nisu dovoljne za život, rad kojeg karakterizira produljivanje ugovora svakih nekoliko mjeseci, prekidi ugovora, nemogućnost rada na puno radno vrijeme i neplaćeni prekovremeni sati dokaz su da osobni asistenti nemaju odgovarajuće potpore cjelokupnog sustava. Plaće osobnih asistenata nisu rasle od 2006. kada je usluga osobne asistencije pokrenuta kao pilot projekt. Nažalost, ona se i danas provodi kao pilot projekt i problemi u tom sustavu samo se gomilaju”, govori za nacional.hr član inicijative Nikola Ptić.

Radno vrijeme osobnih asistenata često nije fiksno, nego ovisi o potrebama korisnika, pa se mijenja iz dana u dan. Rad s dva korisnika teško je ostvariv u praksi te je iz istog razloga teško kombinirati njihove potrebe, a problem može biti i međusobna udaljenost, zbog koje asistenti gube puno slobodnog vremena. Iako potplaćeni, dio asistenata ostaje kod korisnika duže od četiri sata, jer su njihove potrebe veće, a asistenti ih ne žele ostaviti bez usluge samo zato što im završava radno vrijeme. “Osobni asistenti često obavljaju poslove i zahvate koji su u domeni zdravstvene skrbi,  jer osobama s težim oblicima invaliditeta pomažu u uzimanju lijekova, što je velika odgovornost. Oni dižu korisnike iz kreveta u kolica, pomažu u obavljanju osobne higijene, vode ih u šetnju, uključuju ih u razne društvene aktivnosti, a sve to zahtjeva puni fizički i psihički angažman. Riječ je različitim potrebama i različitim karakterima korisnika,” naglasio je Nikola Ptić. 

Udruge osoba s invaliditetom u mnogim su sredinama jedini pružatelji usluga podrške, a također se nalaze u nezavidnoj situaciji. Nemaju dovoljnu podršku sustava, a financije su ograničene i ovise o projektima, što otežava kontinuitet u organiziranju usluge osobne asistencije. Zbog toga je velik dio populacije osoba s invaliditetom ostavljen bez podrške ili primoran na smještaj u institucijama. Prema Izvještaju pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2020. u raznim ustanovama trenutno je smješteno 10 tisuća ljudi. Pravobraniteljica također ističe da unazad nekoliko godina mnoge udruge tvrde da će “daljnji rad biti nemoguć”, ako se sustav osobnih asistenata na reformira.

“Od 2006. do danas resorno ministarstvo, sada je to Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, nije reguliralo sustav osobne asistencije, posebno kada je riječ o pomoći u socijalizaciji osoba s invaliditetom. Ne postoji nikakvo formalno obrazovanje za posao osobnih asistenata, edukacije se provode na razini udruga, dok stručne i psihološke podrške za ovaj težak i odgovoran posao od državnih institucija nema. Stoga tražimo da se donese zakon o osobnoj asistenciji koji bi regulirao taj sustav,  koji se najavljuje već godinama, ali se ne donosi. Imamo informacije da rad radne grupa zadužene za izradu nacrta ovog zakona zapinje, da ne ide najbolje. Nedavno je u Ministarstvu održan sastanak  na kojem je najavljen nastavak rada na zakonu i mi tu vidimo svoju priliku. Napravili smo popis cjelokupnih problema koji se odnose na osobne asistente i nudimo načelno rješenje, a naš sljedeći korak je izrada konkretnih zahtjeva prema Ministarstvu. U suradnji s asistentima i udrugama tražit ćemo da oni budu uvršteni u sam zakon kako bi se rad asistenata i njihova pozicija poboljšala”, poručio je Nikola Ptić.