Dijana Nazor, profesorica likovne kulture i viša konzervatorica-restauratorica na Odjelu za štafelajno slikarstvo Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, već se više godina bavi iznimno intrigantnim i korisnim znanstvenim područjem i temom „Slike u infracrvenom području: odlaganje vidljivog“, na čemu je obranila doktorsku disertaciju na ALU u Zagrebu.

Od jeseni 2019. do danas traje ciklus kružnih izložbi njezinih radova po hrvatskim galerijama i muzejima: u rujnu i prvoj polovici listopada imala je izložbu „Otkrivanje slikarskih tajni- infrared art“ u Gradskom muzeju Varaždin koja je u prosincu preseljena u Galeriju Koprivnica Muzeja grada Koprivnice, a u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga izložbom je 31. siječnja uveličala Noć muzeja, gdje se taj njezin ciklus slika može pogledati do 28. veljače. U Galeriji dvora Trakošćan izložba će biti postavljena od 2. travnja do 3. svibnja 2020. godine, da bi se 2021. ponovno vratila u zagrebački Muzej Mimara.

Na nekoliko izložbi do sada, koje su 2016. godine bile umjetnički dio doktorskog rada, slikarica je prezentirala djela u akrilu koja funkcioniraju u dva sloja vidljive i nevidljive stvarnosti. Na prvoj površini gledamo slike u maniri kolorističke apstrakcije, a u donjem nevidljivom sloju slike – koji je vidljiv samo infracrvenom kamerom – postoji potpuno druga crno-bijela slika s novim motivom, pretežno portretima istaknutih europskih umjetnika, motivom anđela, citatima filozofa i umjetnika, ali i dva autoričina autoportreta.

I u ovom ciklusu izložbi, s trideset slika manjih formata koje su prethodile velikim slikama, petnaest velikih slika te jednom potpuno crnom kojom otvara sasvim drugačiji ciklus s nevidljivim labirintima, Dijana Nazor kroz radove obuhvaća područje slikarstva u umjetničko-znanstvenom istraživanju, mjerenju vlastitih svojstava pigmenata (bojila) u vizualnom te u bliskom infracrvenom spektru određivanjem vrijednosti na 1000 nanometara. Naime, s tzv. blizancima boja proširuju se spoznaje o odzivu apsorpcije svjetla na dva navedena područja. Na osnovi teorije InfraredArt, produbljuje se izložbom ta znanstvena praksa u području slikarstva, i po prvi se puta istražila njezina primjena u segmentu retuša u konzervatorsko-restauratorskoj praksi.

Tek rijetki ljubitelji i kolekcionari umjetnina upućeni su u to kako često u podslojevima slika postoje neki drugi preslikani prizori, i upravo je infracrvena metoda analize davala ne samo nove uvide u tajne neke slike, već je često pomagala kod atribuiranja vrijednog djela nekom određenom umjetniku. Stvaranjem novog likovnog djela autorica doprinosi razvoju nevidljive slike te ukazuje na novu mogućnost / perspektivu slikanja u mediju štafelajne slike u bliskom infracrvenom području (NIR) u primjeni dvostruke slike. U području slikarstva istražuje se i razvija metoda slikanja dviju slika u povezanom sloju koje imaju različite slike / informacije u vidljivom i NIR spektru. Jedna je slika vidljiva pri dnevnom svjetlu, a druga slika vidljiva je na infracrvenoj valnoj duljini. Time se ideja i koncept ‘slike u slici’ pokazuje pred nama na sasvim novi način, prilagođen suvremenim tehnološko-kemijskim mogućnostima, iako ta praksa nije od danas, već je preslikavanje slojeva i skrivanje značenja i rebusa u umjetničkim djelima staro mnogo stoljeća. Ponekad se javlja namjerno i svjesno kao umjetnički manifest i koncept – primjerice u manirizmu – a ponekad kao rezultat pogreške ili promjene koncepta i motiva djela.

Dijana Nazor istraživala je i istražuje odnos čistih / primarnih boja (crvena, žuta, plava) i sekundarnih boja, odnosno, zelene, ljubičaste i narančaste. Prema vlastitim riječima bilo joj je jednako važno da razvije tri apstraktna stila koji imaju likovnu vrijednost, gdje su mnoge boje ciljano komplementarne i imaju ritam: kod geometrijskih je slika svaka boja na svojem mjestu u kolorističnoj ravnoteži. Ova nova metoda neupitno otvara kreativne potencijale u slikarstvu koji se ne mogu dobiti uobičajenim slikarskim tehnikama, stoga umjetnica u budućnosti istraživanje nastavlja upravo s ovom tehnikom.

No, rezultat je jednako očuđujući jer su pred nama slike dvostrukih lica, fabula i poruka, na tragu ne samo lica i svjetonazora koje pokazujemo javnosti i / li nosimo u intimi svog prostora, već jasan znak kako živimo uronjeni u višedimenzionalnu stvarnost. Skoro sve je oko nas prepuno dvostrukih kôdova, licâ i naličjâ, razlomljenih fragmenata stvarnosti… Dijana Nazor vrlo je senzibilno sve što emotivno i mentalno percipira oko sebe stopila s autentičnom znanstvenom praksom i metodologijom, ostajući u polju umjetničkog naboja.